Osoblje Zavoda vodi niz sudskih postupaka zbog povreda radnog prava od strane Uprave. Neki su vraćeni na posao, drugi se i dalje sude a treći su digli ruke od Hitne i otišli u druge zdravstvene ustanove ili inostranstvo
U Crnoj Gori neki ljudi mogu ili moraju da rade po 24 sata dnevno. Četiri dana uzastopno. Šest u nedjelji. Sve skupa 144 radna sata za sedmicu. Zakonom je predviđeno da se, uz puno radno vrijeme, odradi 176 sati – mjesečno.
Pomenute poslove rade najškolovaniji među nama. Ljekari. Na različitim mjestima, istovremeno.
Ljekar plavske jedinice Zavoda za hitnu medicinsku pomoć Crne Gore (ZHMP CG) čije ime se nalazi u dokumentima koje posjedujemo, a ne pominjemo ga da ne bi izazivali zazor potencijalnih pacijenata, krenuo je u avanturu 8. avgusta prošle godine iz Plava. Nakon 24 sata dežurstva, 40 pregleda i četiri kućne posjete (podaci su iz Dnevnog izvještaja ZHMPCG), doktor se obreo u Rožajama. Čim mu se završilo prvo dežurstvo. Slijedila su još 34 pregleda i sedam kućnih posjeta u naredna 24 sata. Onog trena kada mu je, kao dužurnom ljekaru hitne pomoći, završena cjelodnevna smjena u Rožajama započela je nova u Plavu. Novih 48 sati rada, 77 pregleda i 11 kućnih posjeta.
Poslije 96 sati neprekidnog rada doktor se počastio danom odmora. Slijedila su nova višednevna dežurstva. Kolašin i Plav: 48 sati, 31 pregled, četiri kućne posjete.
Isti ljekar je, nedjelju ranije, dežurao u ritmu: 24 sata u Plavu, 12 + 12 (dvije dnevne smjene) u Kolašinu, 24 sata u Plavu. Ili, 72 radna sata (16 u noćnim smjenama) u samo četiri dana!?
Uprava ZHMP prvo je demantovala podatke Sindikata doktora medicine (SDM). „Ne postoji takav dokument“, ustvrdio je direktor Zavoda Saša Stefanović, dodajući kako niko „od osnivanja ZHMP do danas“, nije radio u kontinuitetu četiri dana bez prestanka, odnosno, šest dana u sedmici. Onda su iz Sindikata javnosti predočili radne liste ljekara iz Plava. Stefanović je promijenio priču: „Riječ je o satima koje je doktor odradio, ali ne po rasporedu direktora, već je pored svojih smjena pristao da zamijeni koleginicu i o tome je naknadno obavijestio direktora“.
Šta bi se dogodilo da su ljekar ili neko od njegovih dvije stotine pacijenata pretrpjeli ozbiljnije posljedice zbog njegovog radnog maratona. Da li bi za propust odgovorao preumorni ljekar ili neinformisana uprava ZHMP?
Umjesto odgovora od direktora Stefanovića, dobili smo priliku da razgovaramo sa njegovim saradnicama iz Komisije za kontrolu kvaliteta ZHMP. Uz uvjeravanja da je navedeni primjer izuzetak, dobijamo objašnjenje po kome se takve stvari dešavaju zbog nedostatka ljekara u Zavodu.
Umjesto 145 ljekara koliko je, kažu, predviđeno recesivnom sistematizacijom iz 2015. u ZHMP su zaposlena 132 ljekara. Ne rade svi. Četrnaestoro ih je na specijalizaciji, 16 na dužem bolovanju dok se neko uvijek nalazi na odmoru, službenom putu…
Pomenuti slučaj, ipak, nije izuzetak. Radne liste HMP Plav iz 2018. svjedoče kako je jesenas makar još jedan ljekar u roku od četiri dana odradio 72 sata dežurstva (dva dana u Plavu, jedan u Kolašinu).
Pitali smo i Vukašina Cukića, zaštitnika prava pacijenata u ZHMPCG, da li višednevna neprekidna dežurstva ljekara te ustanove predstavljaju zdravstveni rizik za njih i njihove pacijente. I opet ostali bez odgovora.
ZHMP nedostaje ljekara. A, prema informacijama iz Zavoda za zapošljavanje, 21 ljekar u Crnoj Gori traži posao. Samo se na prvi pogled rješenje nameće samo od sebe. Stvarnost je komplikovanija.
Neki od ljekara, mada su bez posla, zaziru od rada u hitnoj pomoći, posebno na sjeveru zemlje gdje je deficit osoblja najveći. Drugi ne ispunjavaju uslove pošto se, uz diplomu medicinskog fakulteta, od njih očekuje da imaju i odrađen pripravnički staž i položen stručni ispit. Ni država se ne pretrže da riješi problem. Uz svako novootvoreno radno mjesto za ljekara u hitnoj pomoći treba angažovati i prateću ekipu (tri medicinska tehničara). To je trošak za koji nema predviđenih sredstava.
Nije sve ni u novcu. Nešto je i u upravi ZHMP. I njihovom odnosu prema zaposlenima.
Osnovni sud u Plavi donio je, početkom maja, presudu kojom je poništeno „nezakonito rješenje“ ZHMPCG o otkazu doktoru Sabahudinu Pupoviću, koji u odsjeku za Hitnu medicinsku pomoć u Plavu radi od njegovog osnivanja 2010. Pupović je otkaz dobio prošle jeseni, dok je bio na godišnjem odmoru. Direktor Zavoda i njegovi saradnici odluku su obrazložili tvrdnjom da je „neopravdano izostao sa posla više od dva radna dana uzastopno…“.
Prema obrazloženju nepravosnažne presude, Pupović je lani, krajem septembra, „ispoštovao ustaljenu proceduru oko korišćenja godišnjih odmora“, tako što je pravnoj službi u Podgorici poslao pismeni zahtjev i otišao na odmor. Prije odlaska je razgovarao i sa pravnikom kadrovske službe Zavoda Mladenom Milovićem. Pupović navodi da mu je Milović rekao da može na odmor. Milović je , prema iskazu na sudu, Pupovićev pismeni zahtjev za korišćenje odmora primio 25. septembra 2018. „Prethodno me zvao Pupović i tražio korišćenje odmora i ja sam mu nešto rekao, a ne znam šta, ne mogu da se sjetim, mislim da nijesam rekao da može da koristi odmor“.
Računovodstvo Zavoda je imalo obavještenje da je Pupović na godišnjem odmoru. „U rubrici za Pupović Sabahudina pisalo je da je na odmoru od 25. septembra i sve je ovo bilo regularno do 17. oktobra kada sam primila informaciju da je dobio otkaz“, svjedočila je Ljiljana Peruničić, obračunski radnik ZMHPCG.
Na sudu se, kao svjedok, pojavio i direktor Zavoda Saša Stefanović. Sud nije prihvatio njegov iskaz pošto je, piše u presudi, on „u svemu kontradiktoran sa nađenim činjeničnim stanjem“.
Priča ima uvertiru, ali i razradu. Novinske arhive svjedoče kako se doktor Pupović godinama obraćao upravi ZHMP i Ministarstvu zdravlja upozoravajući da Hitna pomoć u Plavu radi „u nehumanim uslovima i za osoblje i za njihove pacijente“. On vjeruje da se tu nalazi korijen njegovih problema sa upravom. A oni nijesu mali.
Pored rješenja o otkazu, Zavod podnio krivičnu prijavu protiv svog ljekara 24. septembra 2018. Pupoviću se spočitava nesavjestan rad i falsifikovanje isprave. Navodi se da je ljekar iz Plava „11. februara 2018. godine očigledno nesavjesno postupao kao ljekar medicinske ustanove, ne pregledajući Vlahović Mirka, iako je bio svjestan da usled toga može nastupiti teža povreda prava na pružanje medicinske pomoći imenovanom licu“.
ODT je 30. oktobra prošle godine odbacilo tu prijavu. U obrazloženju Državne tužiteljke Drite Rugovac stoji: „Imajući u vidu da u Crnoj Gori ne postoji Centar za palijativno zbrinjavanje bolesnika u termalnom (završnom) stadijumu bolesti i da se takvi bolesnici otpuštaju da kući provedu zadnje dane svog života, a da je osumnjičeni u svojstvu ljekara jedinice za HMP u Plavu , na poziv rodbine sada pokojnog Mirka Vlahovića više puta odlazio u kućne posjete kod njega, da mu je bilo poznato od kakve bolesti boluje kao i prognoza za ishod te bolesti i da je zadnjih nekoliko dana bio u komi, te da su primili poziv od Mirkovog brata, koji je radio u Vojnoj bolnici u Skoplju, da je Mirko umro prije više od pola sata, to jasno proizilazi da tada Vlahović Mirku nije bila neophodna medicinska pomoć (obzirom da je prije toga preminuo) i da osumnjičeni nije pri tom očigledno nesavjesno postupao kao ljekar, niti je usled toga nastupila teža povreda prava na pružanje medicinske pomoći…“.
Zaključku prethodi i svjedočenje pokojnikovog brata Slavka Vlahovića da je „veoma zahvalan ljekarima Hitne medicinske pomoć u Plavu, pošto ih je zadnjih osam mjeseci Mirkovog života često pozivao telefonom u toku noći i da su se na njegov svaki poziv odazvali i došli da pruže pomoć Mirku u svako doba“.
Da li je uobičajena praksa da zdravstvena ustanova podnosi krivičnu prijavu za nesavjesan rad protiv ljekara kome se zahvaljuje porodica preminulog pacijenta? U Crnoj Gori – nije. Sagovornice iz Komisije za kvalitet ZHMP-a potvrđuju da je to jedina prijava iz Zavoda, makar od početka 2017. do danas.
Da li je, onda, u slučaju Pupović riječ o nečemu drugom? Umjesto odgovora, iz Zavoda smo dobili dokument koji svjedoči da je ljekar ipak kažnjen (tzv. „postupak odloženog krivičnog gonjenja“) – zbog toga što nije izašao na teren i konstatovao smrt pacijenta. Prijavljeni Pupović je „prihvatio a nakon toga i u cjelosti ispunio obavezu koja mi je naložena Rješenjem ovog Tužilaštva“, stoji u tom dokumentu.
Nije kraj priče.
Miralem Kojić i Demir Đešević, medicinski tehničar i vozač iz tima doktora Pupovića svjedočili su pred tužilaštvom u njegovu korist. Obojica su nekoliko mjeseci kasnije dobili otkaz u ZHMP. Skupa sa trećim članom Pupovićevog tima Adisom Canovićem i glavnom sestrom jedinice HMP u Plavu Mersihom Feratović. Nakon što je pred sudom svjedočila da joj je dostavljena informacija o Pupovićevom odlasku na odmor, i Ljiljana Peruničić dobila je otkaz.
Svi oni se sada sude sa Zavodom.
Nijesu jedini. Medicinsko i nemedicinsko osoblje ZHMP vodilo je, ili vodi, niz sudskih postupaka zbog povreda radnih prava. Neki su, kažu, vraćeni na posao uz dosuđenu naknadu. Drugi se još sude. Treći su su digli ruke od Hitne i otišli u druge zdravstvene ustanove ili u inostranstvo. Iz ZHMP nijesmo dobili zvanične podatke na ovu temu. Ni FZO, kažu, „ne raspolaže podacima o iznosu troškova po osnovu presuda iz oblasti radnih prava koje su išle u korist zaposlenima u ZHMP“.
Ima li lijeka za ZHMPCG?
Snalaženje
„Fondu je poznato da Zavod za HMP funkcioniše otežano zbog nedostatka kadra, prvenstveno doktora medicine, zbog dobijanja specijalizacija za druge JZU, i na taj način dolazi do nekontrolisanog odlaska doktora medicine iz Zavoda“, kaže Sead Čirgić, direktor Fonda za zdravstveno osiguranje:
„Dodatno situaciju otežava to što se dio doktora nalazi na specijalizaciji za potrebe Zavoda, dio na porodiljskom odsustvu i bolovanju, a dio koristi godišnji odmor, tako da je teško organizovati proces rada. Slična situacija je i sa medicinskim tehničarima-vozačima.“
Sagovornik Monitora objašnjava kako se deficit kadra „prevazilazi uvođenjem dopunskog i prekovremenog rada i preraspodjelom doktora medicine u druge opštine“.
„Sve to otežava organizaciju procesa rada“, navodi Čirgić. Prema podacima iz Fonda za zdravstveno osiguranje, godišnji budžet ZHMP kretao se od 7,42 miliona 2016. do 7,77 miliona prošle godine.
Zoran RADULOVIĆ
Tekst je nastao u okviru projekta „Naš novac“ Društva profesionalnih novinara u partnerstvu sa Sindikatom doktora medicine, koji je podržan kroz Program malih grantova u okviru projekta “Money Watch – Civilno društvo, čuvar budžeta”, koji sprovodi Institut alternativa, u partnerstvu sa Institutom za javne financije iz Zagreba i NVO Novi horizont iz Ulcinja, a uz finansijsku podršku Evropske unije kroz Instrument za civilno društvo i kofinansiranje Ministarstva javne uprave Crne Gore.” Sadržaj teksta predstavlja isključivu odgovornost autora i ni na koji način ne odražava stavove donatora.
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DUHANKESA3 sedmice
FOKUS4 sedmice