Povežite se sa nama

DRUŠTVO

KO JE PRIJE TRI GODINE PUCAO U POLICIJSKOG FUNKCIONERA PREDRAGA ŠUKOVIĆA: Brižljivo čuvana režimska tajna

Objavljeno prije

6 godina

na

Koliko su istražitelji  posvećeni rasvjetljavanju ovog slučaja, govori činjenica da ni do danas istraga nije okončana. Već tri godine izviđaju, istražuju i analiziraju da li je srpski državljanin pukovnik Radovan Aleksić muškarac koji je pucao u Šukovića, a kog je navodno, prepoznao jedan od svjedoka

 

Prije tri godine požurili su istražitelji da objave kako su  operativnim radom i predanošću rasvijetlili ko je 11.jula 2016.godine pucao u u bivšeg šefa policijskog odjeljenja za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije Predraga Šukovića.

Koliko predano su bili posvećeni rasvjetljavanju ovog djela možda najbolje govori činjenica da ni do danas istraga  nije okončana. Već tri godine izviđaju, istražuju i analiziraju da li je srpski državljanin pukovnik Radovan Aleksić muškarac koji je pucao u Šukovića, a kog je navodno, prepoznao jedan od svjedoka.

Zbog čega istraga traje godinama precizan odgovor nije Televiziji Vijesti nije mogao dati ni vrhovni državni tužilac Ivica Stanković.

„U izvještaju o postupanju u ovom predmetu koji je iz Višeg državnog tužilaštva u Podgorici dostavljen Vrhovnom državnom tužiocu navedene su brojne mjere i radnje koje je Više drzavno tužilaštvo u Podgorici u fazi izviđaja i istrage preduzimalo i preduzima postupajući u ovom predmetu. U izvještaju se takođe, između ostalog navodi da se postupak i dalje nalazi u fazi istrage. Završeno je informaciono tehnološko vještačenje, čija je analiza u toku”, odgovori je Stanković.

Taman kada se pomislilo da bi se analizom  mogla staviti tačka na ovaj slučaj, prošle nedjelje iz Višeg državnog tužilaštva u Podgorici stigao je odgovor da su zatražili dopunu vještačenja.

U krug. Ni na pitanje kada će tužilaštvo staviti tačku na ovaj slučaj prvi čovjek  tužilaštva nije mogao konkretno odgovoriti.

„Donošenje odluke postupajućeg tužioca u bilo kom predmetu ne može se najavljivati, jer na donošenje odluke utiče i završetak brojnih neophodnih radnji. Brzina izvršenja tih radnji u velikom broju slučajeva ne zavisi od državnih tuzilaca”, odgovorio je Stanković Televiziji Vijesti.

Zbog sporosti se stiče utisak da u tužilaštvu nemaju čvrstih dokaza na osnovu kojih bi podigli optužnicu protiv Aleksića.

Aleksić je uhapšen tri mjeseca nakon pokušaja ubistva Šukovića ali i nakon raspisane nagrade od 30 hiljada eura i objavljene slike napadača sa nadzornih kamera u centru grada, i dalje nije raspoložen da govori  javno o istrazi niti da otkriva zbog čega bi neko njega, ako nije počinilac,  označio kao osobu koja je pokušala da ubije visokog policijskog funkcionera.

Kratko je za Televziju Vijesti saopštio da će istragu komentarisati tek kad  kada tužilaštvo donese svoju odluku.  Naš  upućeni sagovornik tvrdi da postoji snimak s nadzornih kamera koje su tog dana navodno snimile Aleksića u nekoj  od državnih institucija. Nepoznato je  da li je taj snimak dostavljen crnogorskim istražiteljima i ako jeste zbog čega se , ukolikio je vjerodostojan, odugovlači s okočanjem istrage.

Poštop je   Aleksić srpski  državljanin,  ambasada Srbije u Podgorici obrati nadležnim organima Crne Gore ali i matičnoj državi tražeći od njih informaciju dokle se stiglo sa isragom u ovom slučaju. Odgovor nijesu dobili.

Kao osobu koja je navodno pucala, Aleksića su prepoznale njegove bivše kolege iz vojske a koje ga po sopstvenom kazivanju nisu vidjele najmanje deset godina. Ubrzo nakon svjedočenja, jedan od njih je tražio i da mu bude isplaćen obećani novac.  Poslije dva mjeseca provedenih u pritvoru Aleksić je i pored teške optužbe pušten da se  brani sa slobode.

Zašto je Tužilaštvo tužilaštvo dozvolilo da se Aleksić brani sa slobode ako zaista ima čvrste dokaze da je on  pokušao da ubije policijskog funkcionera?  Alaksićev advokat Danilo Mićović nema dilemu  zbog čega.

„ Mislim da je svima pa čak i Višem tužilaštvu jasno da do optuženja u ovoj krivično – pravnoj stvari  i ne može doći i da Aleksić nije počinilac ovog krivičnog djela”, kaže advokat Mićović.

Šuković je ranjen u julu 2016.godine u Njegoševoj ulici u centru Podgorice. Utvrđeno je da je „pucač“ pretrčao kilometar ipo nakon što je ranio Šukovića, što bi  Aleksić, zbog svojih godina, teško mogao.

Za ovaj slučaj zainteresovale su se pojedine međunarodne organizacije a sve zbog motiva pokušaja ubistva koji iz Tužilaštva nikada nije saopšten.

Zato je javnosti i dalje nepoznato zbog čega bi Aleksić  pokušao da ubije Šukovića ali i ono najvažnije – da li je i ako jeste po čijem nalogu pucao u njega.

”Da li se taj čovjek, koji je danas na ulici ranjen, bavio nekim kriminalom? Nije. On je policajac, on se borio protiv organizovanog kriminala”, prokomentarisao je gavni specijalni tužilac  Milivoje Katnić nakon ranjavanja Šukovića.

Sagovornici Monitora  sumnjaju  da je pukovnik Radovan Aleksić kolaterala i da su njegovim hapšenjem istražitelji „jednim udarcem ubili dvije muve“ – riješili slučaj ranjavanja Šukovića i sklonili Aleksića koji mnogo zna.

„Zbog opisa posla koji je obavljao Aleksić, on je svjedok mnogih situacija koje su se prethodnih godina dešavale kako u Crnoj Gori tako i u Srbiji.  U  posjeduje je mnogobrojnih dokaza”, kaže naš sagovornik.

Ne odajući koje,  isti sagovornik tvrdi da su svjedoci imali lične motive da Aleksića prepoznaju kao osobu koja je pucala u Šukovića.

Teško da Predrag Šuković ne zna mnogo više od tužioca i ko je naručio i ko je platio pokušaj njegove likvidacije jer se dugo nalazi na ulici i bio je šef najznačajnih opsteg i organizovanog kriminaliteta. U prilog tome ide i činjenica da se nikada nije zvanično interesovao za istragu pokrenutu protiv Aleksića.

Šuković je svojevremeno bio u žiži javnosti nakon što je optužio aktuelnog premijera Duška Markovića i direktora policije Veselina Veljovića da imaju veze sa švercom cigareta i nelegalnim poslovanjem mojkovačke fabrike cigareta.

Saznajemo da postoje brojna dokumenta i transkripti razgovora osoba povezanih sa mojkovačkom fabrikom duvana među kojima su neki od najvažnijih ljudi u drzavi.  Prema tvrdnjama našeg sagovornika ti papiri nikada nijesu objelodanjeni niti ih posjeduju istrazitelji.

Vjeruje se da je  ta strogo čuvana dokumentacija razlog prvog pokušaja kriminalizacije koji im nije uspio. Tada su kriminalne grupe unutar sistema pokušavale Šukovića,  koji ne pripada ni jednom od “državnih” klanova,  da povežu sa kriminalom kako bi ga ućutkli. Mjesecima su “kopali” a kako ništa komprimitujuće nijesu pronašli odlučili su se da ga ućutkaju hicima.

Kako saznaje Monitor,  u predmetu “mojkovačke cigarete” je vidljivo da su najtajniji odjeli ANB -a sa Šukovićem obrađivali  slučaj šverca, samim tim i povezanost najviših državnih funkcionera.

U istragu je bila uključena i Uprava za sprječavanje pranja novca na čijem čelu je tada bio Predrag Mitrović na koga je takođe pucano ispred porodične kuće u Podgorici. Mitrović je ranjen, na sličan način kao kasnije Šuković,  hicem u nogu. Slučaj ni do danas nije rasvijetljen.

Tadašnja specijalna tužiteljka Đurđina Nina Ivanović po čijem nalogu je i radio  Šuković, kod koga su se slivale sve informacije iz ANB-a i Uprave agencije za sprječavanje pranja novca je bila upoznata sa svim prikupljenim dokazima o poslovanju fabrike cigareta u Mojkovcu i tokovima pranja novca.

No i pored toga istraga nije okončana hapšenjem osumnjičenih već smjenama na raznim nivoima. Tako je tada smijenjen premijer Igor Lukšić koji je naložio istragu, direktor policije Božidar Vuksanović, šef organizovanog kriminala Predrag  Šuković, specijalna tužiteljka Đurđina Nina Ivanović i direktor agencije za sprječavanje pranja novca Predrag Mitrović.

Takođe,  svi oni iz ANB- a koji su sa Šukovićem obrađivali ovaj slučaj su smijenjeni ili penzionisani.

U javnosti je nakon toga sve češće pričalo o švercu cigareta i navdnim akterima. Sadašnji premijer Duško Marković tada je pozvao Specijalno tužilaštvo da reaguje, ali reakcije nije ni mkoglo biti, jer kako je to javno saopštio glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić dokazi u ovom slučaju su “emigrirali” iz Tužilaštva. Nikada nikada nije objelodanjeno koji to dokazi su nestali.

Pitanje je da li je na ovaj način indirektno poslata poruka Šukoviću da ćuti.

Poznato jee da su se za slučaj mojkovačke fabrike interesovale američke diplomate  koji su, dok je istraga trajala, obavili razgovor sa Šukovićem.

Možda se u tome krije i međunarodna zainteresovanost oko istrage pokrenute protiv Aleksića i motiva pucanja na Šukovića naročito pri činjenici da  osumnjičeni i žrtva ni službeno ni privatno nijesu imali nikakvih dodirnih tačaka.

Šuković je prije ranjavanja pripadao raznim upravama ANB-a.  Za vrijeme mandata sada pokojnog Vukašina Maraša zajedno sa još par operativaca poslat je Upravu kriminalističke policije. Nakon ubistva Slavoljuba Šćekića – šef je opšteg kriminala u Upravi policije.

Mjesec prije nego je u njega pucano,  Šuković se našao pred Osnovnim sudom gdje mu je suđeno zbog komentara koje je pod pseudonimom BOS postavljao ispod tekstova na portalu Vijesti a u kojima se spominjao potredsjednik Vlade Duško Marković.

Tog prvog dana juna 2016.godine Šuković je iznoseći svoju odbranu tvrdio da komentari „ovaj još diše“, „brzo će i nekima iz delegacije ovako polagati  cvijeće“ koje je postavljao ne predstavlaju prijetnju već komentarisanje zdravstvenog stanja sadašnjeg premijera.

Šuković je tada tvrdio da nema ništa lično protiv Markovića, jer ga lično i ne poznaje, ali da ima protiv njegove nestručnosti kojim je uništio ANB i policiju te da je štetan po nacionalne interse Crne Gore.

On je tada pred novinarima u sudnici Markovića označio kao tvorca klanova unutar bezbjednosnih službi ističući da policija funkcioniše pod njegovim i patronatom njegovog kuma Veselina Veljovića.

Objasnio je da je do sukoba došlo prije deset godina, kada mu je dolaskom Veljovića uručeno rješenje o prestanku radnog odnosa koje je ukidano čak sedam puta. Odlaskom Veljovića, postavljen je za šefa odsjeka gdje je ispitivao slučaj fabrike cigareta u Mojkovcu i druge veoma važne slučajeve.

Šuković, koji je tada bio neraspoređen, baš kao i desetak, kako tvrdi njegovih kolega koji su radili na istim slučajevima, prijavu Markovića doživljava kao pritsak ali i poruku policajcima šta će im se desiti ako rade predmete u kojima se spominje on, Veljović ili njima bliske osobe.

Šuković je optužio Markovića i da je poslao dva policajca koji su pokušali bez znanja Specijalnog tužioca da ga ispitaju o saznanjima koja ima kada je riječ o, kako je on to nazvao, mojkovačkom klanu.

Takvu odbranu Šukovića  bez komentara saslušao je Marković, s vremena na vrijeme kucnuvši o drvo pri pomeni navodne bolesti.

Položivši zakletvu objasnio je da je godinama štićena ličnost zbog mnogobrojnih direktnih prijetnji koje su upućivane njemu i članovima njegove porodice od  članova organizovanih kriminalnih grupa.

Napomenuo je  da prijetnje koje je Šuković ostavio ispod tekstova imaju mnoge sličnosti sa tim koje je dobijao. Dodatnu zabrinutost, kako je objasnio  Marković, predstavljala je činjenica da se u komentarisao njegov životni vijek a ne bolest, što je prema njegovoj ocjeni bio jasan motiv i namjera da se kod njega i članova njegove porodice stvori osjećaj nesigurnosti. Marković je  ponovio je i da nije član nikakvog klana , te da je  o njegovoj umiješanosti u slučajeve koje spominje Šuković svoj sud dao i specijalni tužilac, koji mu je potvrdio da se u transkriptima ne navodi njegovo ime.

Sud je na kraju pravosnažno utvrdio da je Šuković ugrozio sigurnost Markoviću i osudio ga na uslovnu kaznu. Ranjavanje Šukovića ostaje do daljnjeg tajna režima.

  Svetlana ĐOKIĆ  

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

DRUŠTVO

POLITIČKA CIJENA HRAMA SVETOG MARKA U BUDVI: Hoće li milionska donacija SPC izazvati raspad koalicije na vlasti

Objavljeno prije

3 sata

na

21 Novembra, 2025

Objavio:

Da li će sporazum  predsjednika budvanske opštine Nikole Jovanovića sa Mitropolijom crnogorsko-primorskom biti račun bez krčmara, pokazaće glasanje o budžetu opštine za narednu 2026. godinu, u kojem se na strani rashoda mora naći stavka o donaciji od milion eura

 

 

Predsjednik Opštine Budva Nikola Jovanović i Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije potpisali su 11. novembra Sporazum o izgradnji hrama Svetog Marka u Budvi. Iznenadni sastanak  upriličen je u prostorijama Cetinjskog manastira, sa kojeg je medijima upućeno kratko saopštenje.

“Budući hram biće mjesto duhovnog sabiranja, kulturnog stvaranja i zajedničkog okupljanja, što ga čini projektom od šireg društvenog značaja. Sporazumom se Opština Budva obavezala da finansira izradu kompletne projektno-tehničke dokumentacije, komunalno opremanje lokacije, kao i da Mitropoliji crnogorsko-primorskoj dodijeli donaciju u iznosu od 1.000.000 eura, koja će biti planirana u budžetu Opštine za 2026. godinu”, navedeno je u saopštenju.

Vijest sa Cetinja o milionskoj donaciji iz gradske kase izazvala je veliku pozornost u javnosti ali i (ne)očekivano mlaku reakciju političkih partija koje prave koaliciju na vlasti u ovom primorskom gradu. Posebno Evropskog saveza i Demokratske partije socijalista, čiji su oštri stavovi o Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori i o samom Mitropolitu Joanikiju dobro poznati.

Predsjednik Jovanović je , po svemu sudeći, samoinicijativno djelovao. Bez prethodnog dogovora sa koalicionim partnerima, bez obezbjeđenja šire podrške za ovako značajan projekat i izdvajanje veće sume budžetskih sredstava na ime pomoći u izgradnji hrama.

Jovanović je tako  još jednom demonstrirao apsolutnu moć koju ima u turističkoj prijestonici. Slobodu da sklapa razne dogovore o kupovini nekretnina, da obećava milionske donacije ne samo za hram već i za druge skupe projekte, da ne polaže račune nikome. Pogotovu ne koalicionim partnerima, Evropskom savezu, GP URA ili DPS-u, jer procjenjuje da niko od njih nije spreman da napusti zauzete pozicije u vlasti zbog bilo koje njegove akcije.

Da li će sporazum Jovanovića sa Mitropolijom crnogorsko-primorskom biti račun bez krčmara, pokazaće glasanje o budžetu opštine za narednu 2026. godinu, u kojem se na strani rashoda mora naći stavka o donaciji od milion eura.

Vladajuća koalicija u Budvi ima 19 od ukupno 33 odbornička mjesta u lokalnom parlamentu. Okosnicu vlasti čini savez devet odbornika Jovanovićeve političke grupacije Budva naš grad, dva odbornika Evropskog saveza i jedan odbornik GP URA. Većinska podrška obezbijeđena je glasovima 7 odbornika DPS-a. Iako je prilikom konstituisanja vlasti DPS svoju podršku Jovanoviću nazvao – projektna podrška, ona je ubrzo prerasla u aktivno učešće u vlasti. Oko 50 odsto mjesta po dubini u lokalnoj upravi u Budvi, sa ključnim funkcijama u najbogatijim gradskim preduzećima, javnim ustanovama i sekretarijatima, preuzela je Demokratska partija socijalista.

DPS je najviše profitirao od podrške Nikoli Jovanoviću. Iz duboke opozicije u kojoj je partija tavorila punih devet godina, ona danas direktno i indirektno diktira pravila igre u lokalnoj upravi u Budvi. Da im se ne napuštaju te blagodeti može se naslutiti po nemuštom reagovanju na najavu izgradnje hrama Svetog Marka i obećane značajne finansijske podrške.

“DPS Budve nema ništa protiv bilo koje vjerske zajednice i zalaže se za ravnopravan odnos svih vjerskih organizacija u gradu, ali smo protiv svakog oblika uplitanja vjerskih organizacija u politički život grada i države…Kada je riječ o najavljenoj donaciji MCP iz budžeta Opštine Budva, konačan stav ćemo zauzeti tek nakon što bude poznat kompletan budžet za narednu godinu. Naš prioritet ostaje ulaganje u zdravstvo, obrazovanje, sport, predškolske ustanove i infrastrukturne projekte od javnog interesa. Budva mora ostati grad jednakih šansi, međusobnog poštovanja i jasne odvojenosti crkve od politike”, kazao je  Nikola Milović, nosilac liste DPS na prethodnim lokalnim izborima u Budvi, poslanik i odbornik u lokalnom parlamentu.

Priča oko hrama Svetog Marka prilično je uzdrmala Evropski savez u Budvi i njegovog lidera Petra Odžića, predsjednika lokalne Skupštine dovela u veoma nezgodnu situaciju.

Odžić je u novoj vlasti u Budvi prepoznat kao dio dvojca Jovanović-Odžić, dva ideološki suprotstavljena političara koji su našli zajednički jezik po pitanju formiranja vlasti u gradu, čije se prijateljstvo potvrđivalo u kafanama uz pjesme Baje Malog Knindže. Političko prijateljstvo na prvom je velikom ispitu povodom Sporazuma sa MCP.

Predsjednik budvanskog parlamenta poznat je po oštrim, pa i neprimjerenim komentarima na račun “crkve Srbije” kako je nazivao Srpsku pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori i pojedinih crkvenih velikodostojnika. Ali, prihvatio je partnerstvo u vlasti sa partijom izrazito srpske orjentacije, grupom Budva naš grad, Nikole Jovanovića, dijelom nekadašnjeg Demokratskog fronta. Nakon izbora za čelnika parlamenta obećavao je kako će srušiti tu vlast ako se bude četnikovalo po Budvi.

Stranke okupljene u Evropskom savezu, Socijaldemokratska partija, Socijaldemokrate  i Liberalna partija, kao dio lokalne vlasti, uzdržale su se od reakcija na Sporazum o izgradnji hrama Svetog Marka. Sve se svelo na uopštene fraze o prečim potrebama građana od gradnje crkava i hramova.

“Evropski savez ne podržava izdvajanje milionskih iznosa novca građana za potrebe bilo koje vjerske zajednice. Naš stav je da novac građana Budve treba da se ulaže u stvari od javnog interesa koje se tiču potreba svih građana Budve bez obzira na bilo kakvu njihovu pripadnost”.

U raspodjeli resora, Evropski savez je uzeo opštinski Sekretarijat za finansije, komercijalni objekat Akademija znanja i JU Narodna  biblioteka, u kojima je doveo svoje rukovodeće kadrove.

Obećana značajna finansijska pomoć najbogatije primorske opštine u izgradnji najvećeg pravoslavnog hrama na Jadranu nije do sada ni malo uzdrmala lokalnu vlast.

Međutim, sjednica parlamenta na kojoj će se odbornici vlasti izjašnjavati o budžetu tek slijedi.  Pitanje je  može li ili ne može Jovanović računati na glasove dva odbornika ES, sedam odbornika DPS-a i jednog odbornika GP URA. Ukoliko se uzda u podršku odbornika opozicije, 9 glasova iz redova Nove srpske demokratije, do toga izgleda neće doći.

Odbornik NSD Nemanja Kuljača kazao je oni neće glasati za usvajanje budžeta, koji nije samo jedna stavka koja se odnosi na donaciju MCP, nego sve ono što vlast namjerava da radi u narednoj godini.

“Nova srpska demokratija je prva pokrenula i unijela u politički prostor ideju o izgradnji ovog hrama zajedno sa blagopočivšim mitropolitom Amfilohijem. Zahvaljujući angažovanju ministra Slavena Radunovića usvojen je urbanistički plan koji je postavio pravni i zakonski temelj da se uopšte može razgovarati o ovom pitanju”, kazao je Kuljača

Naveo je takođe da nisu upoznati sa sadržajem Sporazuma sa MCP i dok ne budu imali više detalja smatraće da je u pitanju jeftina politička manipulacija bez stvarne namjere da se hram izgradi.

Nemanja Kuljača poručuje da posao izgradnje hrama sada pripada vlasti i trojcu Jovanović-Milović-Odžić i da je njihova  i obaveza da obezbijede podršku za projekat koji su najavili.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ DRŽAVNI UDAR: Ponovo pred pravosuđem

Objavljeno prije

1 sedmica

na

14 Novembra, 2025

Objavio:

Tužilaštvo je predložilo da Apelacioni sud, budući da je prvostepena presuda već jednom ukinuta, održi pretres i donese presudu kojom će sve okrivljene oglasiti krivima u predmetu „državni udar”

 

 

Specijalno državno tužilaštvo i nakon njegovog reformisanja,  nakon što su predmete bivših i suspendovanih tužilaca preuzele mlađe kolege, ostalo je kategorično pri stavu da se u Crnoj Gori u oktobru 2016.godine pripremao državni udar u režiji ruskih državljana Edurada Šišmakova i Vladimira Popova, a uz pomoć tadašnjih čelnika Demokratskog fronta Andrije Mandića i Milana Kneževića i više grupa iz Srbije.

U tom se kontekstu sagledava i nedavna reakcija predsjednika parlamenta Andrije Mandića, kada se na plenumu obrušio na vrhovnog državnog tužioca Milorada Markovića pozivajući ga da podnese ostavku. Mandić je  optužio  Markovića da instituciju koju vodi koristi za političke obračune i da često zloupotrebljava moć.

„Ustanite i recite: nisam ispunio očekivanja, povlačim se sa ove funkcije. Ja sam očekivao da vi uradite nešto za Mila Đukanovića, Aca Đukanovića, Brana Gvozdenovića, Predraga Boškovića… Ne smijete ništa da progovorite, a ovamo se bavite mačkama“, kazao je  Mandić, podsjetivši  da je upravo on bio presudan u izboru Markovića na funkciju vrhovnog državnog tužioca, jer je, kako je rekao, poznavao njegovog oca i vjerovao da će i sin biti odlučan, hrabar i uporan poput njega. „Pogriješio sam“, dodao je.

Prošlog jula predsjednik podgoričkog Višeg suda Zoran Radović  je Mandića, njegovog vozača Mihaila Čađenovića, Milana Kneževića, ruske državljane i još nekoliko srpskih državljana oslobodilo optužbe da su pripremali “državni udar”. Zadnjih dana decembra, po žalbi SDT, biće održano nekoliko sjednica na kojima će biti razmatrano ono na šta su tužioci ukazali, ali i ono što tvrde nepravosnažno oslobođeni i njihovi advokati.

Tužilaštvo je predložilo da Apelacioni sud, budući da je prvostepena presuda već jednom ukinuta, održi pretres i donese presudu kojom će sve okrivljene oglasiti krivima u predmetu „državni udar”.

Specijalni tužioci Zoran Vučinić i Siniša Milić, u žalbi koju je u nastavcima objavljivao portal Libertas,  analizirajući svaki dokaz u spisima predmeta, utvrdili su da je u pripremi pokušaja državnog udara na dan parlamentarnih izbora u Crnoj Gori 16. oktobra 2016. godine, postojalo nekoliko grupa i linija djelovanja, koje su slijedile kriminalni plan organizatora iz Rusije.

Posebno su analizirali postupanje svakog aktera, pa se tako jedan odnosi i na aktuelnog predsjednika Skupštine Andrije Mandića.  Specijalni tužioci tvrde da je dokazima utvrđeno da je jedan od bivših lidera Demokratskog fronta „prihvatio da postupa po uputstvima organizatora sa zadatkom da vrbuje druge osobe za članove kriminalne organizacije”, te da se njihove tvrdnje potvrđuju iz listinga komunikacija, ali i nalaza i mišljenja vještaka telekomunikacione struke.

Za tužioce je nejasan zaključak suda prilikom oslobađajuće presude da je “neprihvatljiv i kontradiktoran” dio iskaza svjedoka saradnika Saše Sinđelića, koji je tvrdio da je Mandić od početka bio uključen u operaciju “državni udar”.

“Potpuno je životno nerealno očekivati da organizator kriminalne organizacije, pa i u formatu kako njegovu izjavu interpretira sud, datu pred tužilaštvom Ruske Federacije, priznaje izvršenje krivičnog djela, da prizna kontakte i poznanstvo sa okrivljenima, pa i sa okrivljenim Andrijom Mandićem i Milanom Kneževićem”, pojašnjava se u žalbi.

SDT navodi da je Mandić od početka 2016. godine bio u komunikaciji sa Ananijem Nikićem, koga je zajedno sa okrivljenim vozačem DF-a Mihailom Čađenovićem početkom marta poslao u Beograd, kako bi tamo vrbovali svjedoka Slavka Nikića da postane član kriminalne organizacije koja je pripremala pokušaj državnog uadara na dan parlamentarnih izbora 16. oktobra 2016. godine.

Tužioci zaključuju da je Mandić davao uputstva Čađenoviću, te da je od njega dobijao povratne informacije o detaljima sastanaka.

„To proizilazi iz listinga komunikacija za brojeve telefona koje koriste okrivljeni Mandić Andrija i Čađenović Mihailo, te svjedok Nikić Slavko i Nikić Ananije, evidencije prelaska državne granice, iz kojih dokaza se utvrđuju činjenice o međusobnoj komunikaciji ovih lica, te posebno da je bio i sastanak između okrivljenih Čađenovića, Mandića i Nikić Ananija na beogradskom aerodromu, a nakon toga su se okrivljeni Čađenović i Nikić vratili za Crnu Goru. Mandić je u Podgoricu došao tek večernjim letom 5. marta 2016. godine”, piše u žalbi.

Tužilaštvo zaključuje da ove činjenice o rastanku na Aerodromu „Nikola Tesla” ukazuju na neodrživost odbrane okrivljenog Mandića, koji je tvrdio da ga je Čađenović na aerodromu sačekao kako bi ga vozio na sastanke koje je imao u Beogradu. Tužioci pominju i još jedan telefonski razgovor između Čađenovića i Mandića, a iz kojeg proizilazi da je Mandić odmah po ulasku u Crnu Goru krenuo da se ispred kuće vidi sa vozačem Čađenovićem.

„Sve ovo su činjenice koje ukazuju na međusobnu koordinisanost djelovanja okrivljenih Mandića i Čađenovića, te posebno da okrivljeni Čađenović o svemu obavještava Mandića”, navodi SDT.

Za specijalne tužioce je očigledno da je Mandić „ne samo vrbovao druga lica za pripadnike kriminalne organizacije”, već da je i prenosio uputstva i naredbe organizatora kriminalne organizacije i obezbjeđivao upotrebu službenih vozila radi prevoza članova organizacije na sastanke radi vrbovanja.

Specijalni tužioci analizirali su detaljno postupanje svih koju su bili obuhvaćeni optužnicom.

Na dan izbora, po nalogu tadašnjeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, uhapšeni su pripadnici „šabačke grupe“. Pet mjeseci kasnije, petorica su sklopila sa tužilaštvom sporazume o priznanju krivice, koje je potvrdio tada i Viši sud u Podgorici. „To jasno upućuje na zaključak da sud kod njih nije utvrdio bilo kakve mane u dokazima“, navodi se u žalbi SDT.

Tužioci naglašavaju da su Šišmakov i Popov smislili i organizovali kriminalni plan kako bi spriječili pridruživanje Crne Gore NATO alijansi.Kako bi se pripremio pokušaj državnog udara, Šišmakov se prvi put sastao sa svjedokom saradnikom Sašom Sinđelićem, 27. septembra 2016. godine u Moskvi, gdje je srpski državljanin ušao van regularnih graničnih kontrola.Sinđelić se potom za manje od 24 sata vratio u Beograd.

Na sastanku, kako se navodi u žalbi, Šišmakov je pojasnio Sinđeliću da postoje dvije linije djelovanja – jedna preko lidera DF-a, a druga „kroz specijalce odnosno komandose“, koji su imali zadatak da na dan izbora uđu u Crnu Goru, a potom u kampu na Zlatici napadnu pripadnike Specijalne antiterorističke jedinice Uprave policije. SDT navodi da je Šišmakov angažovao i Mirka Paja Velimirovića za nabavku 50 pušaka i druge interventne opreme, bodljikave žice … Agent ruskog GRU je od 1. oktobra 2016. godine, navodi SDT, boravio u Beogradu gdje se svakih dva – tri dana sastajao sa Sinđelićem na Kalemegdanu, području Smedereva.

Neke tajne susrete snimila je i srpska Bezbjednosno informativna agencija (BIA), ali tek nakon 13. oktobra kada je otkriveno da se sprema nasilje.

Tužioci smatraju da je odbrana Bratislava Dikića tokom istrage, i kasnije na glavnom poretresu, umnogome protivrječna. On je u više navrata mijenjao odbranu, od potpunog negiranja, pa do odbrane “da ne spori izvršenje radnji krivičnog djela”.SDT smatra da je Dikić mnogo prije oktobra 2016. godine postao član kriminalne organizacije i da je sa svjedokom saradnikom imao tri sastanaka u Nišu.

„Dikić je imao zadatak, navodi SDT, da izviđa teren oko Skupštine i zgrade Vlade Crne Gore. Tužilaštvo je predstavilo i dokaze prikupljene vještačenjem Dikićevog telefona, a tokom kojeg je utvrđeno da je bivši general srpske Žandarmerije izučavao proteste Demokratskog fronta ispred Skupštine Crne Gore tokom 2015. godine.

U ponovljenom postupku, presudom Višeg suda su prošle godine oslobođeni ruski državljani Eduard Šišmakov i Vladimir Popov, optuženi za organizaciju i finansiranje terorističkog pokušaja nasilne promjene vlasti na parlamentarnim izborima u Crnoj Gori u oktobru 2016. godina.

Presudom su oslobođeni i lideri tadašnjeg Demokratskog fronta, aktuelni predsjednik Skupštine Andrija Mandić, poslanik Milan Knežević, Mandićev vozač Mihailo Čađenović i penzionisani general srpske Žandarmerije Bratislav Dikić.

Krivica nije dokazana ni za sedam srpskih državljana Predraga Bogićevića, Nemanju Ristića, Srboljuba Đorđevića, Kristinu Hristić, Branku Milić, Milana Dušića i Dragana Maksića, koji su uhapšeni 16. oktobra 2016. godine, na dan izbora, zbog optužbi da im je bio zadatak da izazovu nerede ispred Skupštine.

Prvostepenom presudom, svi optuženi u predmetu „državni udar“ su u maju 2019. godine, odlukom vijeća Višeg suda kojim je predsjedavala sutkinja Suzana Mugoša, bili osuđeni na višegodišnje kazne zatvora.

Svetlana ĐOKIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

GLASNA TIŠINA OKO PRIVATIZACIJE BUDVANSKE RIVIJERE: Vlada se ne oglašava – radnici protestuju

Objavljeno prije

1 sedmica

na

14 Novembra, 2025

Objavio:

Pitanje oko reorganizacije HG Budvanska rivijera i eventualnog prelaska u većinsko vlasništvo MK Grupe turističkog rizorta Slovenska plaža i hotela Aleksandar, nije do sada razmatrano na sjednicama Vlade, niti su svi ministri upoznati sa onim što se dešava. Kao da se radi o prodaji starog oronulog motela ili manje zemljišne parcele u nekoj zabiti. A ne o najatraktivnijoj lokaciji na Crnogorskom primorju

 

 

Prošlo je više od 40 dana od kada je Vlada Crne Gore zvanično primila inicijativu srbijanske MK Grupe o transformaciji hotelske kompanije HG Budvanska rivijera u kojoj je predstavila svoju viziju daljeg razvoja kompanije, sa rješenjima koja su uzburkala javnost i zaposlene u preduzeću koje je u većinskom vlasništvu države. Odgovora o preduzetim koracima i dalje nema.

MK Grupa je u zvaničnom obraćanju Vladi predložila model segmentacije i privatizacije imovine preduzeća po kojem bi preraspodjelom akcija na nivou HG Budvanska rivijera, oni preuzeli Turističko naselje Slovenska plaža i hotel Aleksandar u Budvi. Dostavili su i svoj koncept razvoja lokaliteta na kojem se nalaze hoteli, koji predviđa njihovo rušenje i izgradnju novih objekata, dva manja hotela i velikog broja stambenih zgrada sa stanovima i turističkim apartmanima namijenjenih tržištu nekretnina.

Građani Budve i zaposleni u budvanskoj hotelskoj kompaniji organizuju proteste protiv navedenih planova.Traže od Vlade odgovore i upozoravaju da ni pod kojim uslovima neće dozvoliti rušenje turističkog naselja Slovenska plaža i gradnju stanova na toj lokaciji.

Na drugom protestu održanom u utorak 11. novembra u organizaciji sindikata ove hotelske kuće, održanog u parku Slovenske plaže, Vladi je poručeno da se ne igra vatrom.

Predsjednik Sindikalne organizacije HG Budvanska rivijera Milorad Dajković kazao je da je 330 zaposlenih, što je gotovo 90 odsto od ukupnog broja, svojim potpisima reklo “ne” ovakvom modelu restrukturiranja hotelske kompanije.

Dajković je naglasio da upravo ova dva hotelska objekta generišu najveće prihode u kompaniji te da nema ekonomske logike da pređu u novo društvo, u kojem bi većinski paket pripao MK Grupi. „Da apsurd bude veći, ruši se 1.200 soba i grade dva nova hotela od po 200 i 250 soba. To nije razvoj, to je gašenje i brisanje brenda koji se gradio više od 40 godina. Slovenska plaža je život koji su gradile generacije radnika. Budvanska rivijera nije samo kompanija, ona je porodica, ona je simbol Budve”, istakao je Dajković.

Okupljenima se obratio i Rade Ratković, profesor na Fakultetu za biznis i turizam u Budvi.

„Turizam se sada sabotira i sputava gradnjom nekretnina, posebno pogubnih sekundarnih stanova koji su doveli crnogorski turizam pred proces tihog odumiranja, a radnike i građane do bijednih plata…. Razumjeli bismo da se planira uklanjanje nekih stambenih solitera radi izgradnje hotela, ali nikako ne možemo razumjeti državnu, odnosno partitokratsku namjeru da se ruše hoteli i rizorti, radi gradnje stambenih mastodonata za tržište. Takva pogubna namjera je za Riplija, nevjerovatno da se događa, ali postoji konsenzus da se ipak dogodi”, kazao je Ratković On je kazao da Slovensku plažu ne treba rušiti nego uvesti profesionalni menadžement.

“Ne damo Slovensku plažu. Ne damo budvanski turizam. Zamijeniti partijsko profesionalnim upravljanjem, preduzeće sa državnim vlasničkim učešćem staviti pod profesionalni menadžment, a ne menadžment partijskih aktivista. To su životne mjere za spas crnogorskog turizma, njegovu obnovu i razvoj kao grane od najvećeg nacionalnog interesa”, poručio je sa skupa profesor Ratković.

Nekadašnji direktor u Slovenskoj plaži, Vlado Dapčević, uporedio je namjere MK Grupe sa razornim zemljotresom koji je davne 1979. pogodio Budvu.

„Okupili smo se da zaustavimo bezumlje, zločin koji želi da sruši ovu prirodnu i arhitektonsku ljepotu kakva je Slovenska plaža. Zemljotres 1979. godine srušio je staru Slovensku plažu odnosno hotele Internacional, Slaviju, Adriatik i Plažu. Na tom prostoru zahvaljujući pomoći cjelokupne društvene zajednice tadašnje Jugoslavije izgradilo se velelepno zdanje kakva je Slovenska plaža. Slovenska plaža je visokoprofitabilno preduzeće, to se ne može upoređivati sa drugim smještajnim kapacitetima. Ona je kovačnica novca. Proteklih 10-15 godina u Slovensku plažu uloženo je najmanje 50 miliona eura, zašto smo onda bacali taj novac, da bi rušili… Nećemo ovo dati”, poručio je Dapčević.

Jedan od zaposlenih u HGBR, Ilija Bućin, prozvao je Vladu da radi iza leđa radnika.„Sada gospoda iz Podgorice, koja kuju neke kvarne planove, očekuju da ćemo mi mirno da stojimo i gledamo kako urnišu naš grad i HG Budvanska rivijera. Nećemo im to dopustiti, neka budu sigurni. Gospodo iz MK Grupe, možda vam je neko nešto obećao, ali nećemo vam dati da lako krčmite radi svojih predaka i radi generacija koje su stvarale HG Budvanske rivijera i radi naše djece i potomaka.  Vlada Crne Gore, ukoliko prihvati incijativu, imaće nas za protiv i imaće nas još više“,kazao je Bućin.

On je pozvao menadžment HG Budvanska rivijerada prestane da ćuti i da iznese svoj stav oko privatizacije preduzeća i rušenja Slovenske plaže.

Ni uprava HG Budvanska rivijera ni Vlada ne oglašavaju se oko tako važnog pitanja kakvo je privatizacija  najveće hotelske kompanije u Crnoj Gori. U međuvremenu uprava MK Grupe ne sjedi skrštenih ruku. Inicirali su sastanak sa zaposlenima u prostorijama uprave. Tražili su daiz svakog sektora dođe po 5-6 zaposlenih kako bi im prezentirali sve blagodeti koje ih očekuju pod njihovom upravom. Zanimljivo je da aktivnosti manjinskog akcionara i agitacija po prostorijama direkcije HG Budvanska rivijeranisu smetale rukovodstvu preduzeća. Pojedini radnici navode, da su direktor HGBR i saradnici učestvovali u tome.

Nezvanično se saznaje da su radnici HG Budvanska rivijera spremni da organizuju blokadu Budve i naredne turističke sezone, ukoliko premijer Spajić do tada ne odustane od predloženog plana privatizacije. To će biti krajnja i radikalna mjera u odbrani zajedničke imovine.

Dok radnici i građani protestuju, istekao je rok od 30 dana na koji je Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte obavezaozagrebačku kompaniju Horwath i Horwath, sa kojom ima ugovor o savjetovanju, da dostavi pravnu, ekonomsko – finansijsku analizu inicijative MK Grupe, „koja će  između ostalog sadržati detaljnu razradu dva modela i to: predloženog modela restrukturiranja i modela zajedničkog ulaganja Vlade i investitora  i analizu  važećih pravnih propisa na osnovu kojih  bi Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte, u skladu sa svojim nadležnostima, sproveo postupak“.

To je odlučeno na sjednici Savjeta 9. oktobra kojom je predsjedavao premijer Milojko Spajić. Druga sjednica Savjeta od tada nije održana niti ima informacija o tome do kakvih je zaključaka došao Savjetnik Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte.

Pitanje oko reorganizacije HG Budvanska rivijera i eventualnog prelaska u većinsko vlasništvo MK Grupe turističkog rizorta Slovenska plaža i hotela Aleksandar, nije do sada razmatrano na sjednicama Vlade, niti su svi ministri upoznati sa onim što se dešava. Kao da se radi o prodaji starog oronulog motela ili manje zemljišne parcele u nekoj zabiti.A ne o najatraktivnijoj lokaciji na Crnogorskom primorju i turističkom naselju koje predstavlja najvredniji dio turističke ponude Crne Gore.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo