Domaći radnici, kojih je prema zvaničnim podacima preko 35.000 na birou rada, ne zadovoljavaju stroge kriterijume ovdašnjih poslodavaca. Ima i onih radnika koji neće da rade za mizerne plate. Doskočiće poslodavci tome uvozom iz Filipina, kad budu spremni da odriješe kesu
Pored ,,rekordnog’’ broja turista, glavna vijest u CG turizmu, postala je ona o manjku radne snage. Svaku sezonu poslodavci kukaju kako je radnika sve manje, a domaći neće da rade za male plate.
Biznis i partijski poslenik Žarko Radulović još u agustu prošle godine propisao je recept za spas: ,, Zakon o strancima i dalje je katastrofalno loš i štetan za državu i privredu. Već sada Vlada treba da razmišija za iduću godinu da uvozimo radnu snagu sa Filipina i Tajlanda, zato što tamo jedino možemo da je nađemo. Ovdje ne možemo, kada je turizam u pitanju. A za građevinu i poljoprivredu da je uvozimo iz Pakistana i Indije. To ozbiljno kažem, jer nećemo više imati radnika iz regiona, naročito dok je ovaj ’ludi’ zakon na snazi i način kako se stiče radna dozvola’’.
Izmjene Zakona o strancima usvojene su prije početka ljetnje turističke sezone.,,Kroz najnovije izmjene Zakona o strancima, između ostalog, skraćen je rok za izdavanje radne dozvole, pojednostavljena procedura, propisano da se uz zahtjev za izdavanje radne dozvole ne podnosi izvod iz akta o sistematizaciji, a sve sa ciljem da odgovorimo zahtjevima i potrebama prvenstveno turističke privrede”, kažu iz Vlade za Monitor.
Nezadovoljan, valjda, što Filipinaca još nema, a domaći radnik se sve više joguni, Radulović je na početku ove sezone opet prozvao na akciju. ,,Vlada i Ministarstva vanjskih poslova, rada i socijalnog staranja i unutrašnjih poslova vizni režim da omekšaju, kako bi mogli da dovodimo radnu snagu iz Indonezije, Filipina za turizam, za poljoprivredu i građevinu Pakistan i Indiju. To je jedini način. Jer, stanje je teško, haotično’’. Bremenitost je začinio, sada već antologijskom pričom, da radnici u Crnoj Gori nijesu spremni da rade i zarade dobru platu. Objasnio je da je čak 15 čistača u Splendidu, čija je startna plata 299 eura, odbilo da radi u dvije smjene, 16 sati, za znatno veću platu. A onda gorko prmijetio da to što on nudi, nema u Njemačkoj, Francuskoj, Belgiji, pa ni u SAD.
Iz Vlade su Monitor precizirali: „Iako nam je ,značajno da se zapošljava domaća radna snaga, svjesni smo da, kvantitativno, a za određena radna mjesta ni kvalitativno, ne možemo zadovoljiti potrebe privrede, zbog čega je i godišnja kvota za zapošljavanje stranaca visoka – za 2019. godinu utvrđena je kvota od 20.454 radna mjesta za zapošljavanje stranaca”.
Prema podacima koje smo dobili od mr Gorana Bubanje, pomoćnika direktora u Sektoru za plan, analizu i statistiku Zavoda za zapošljavanje, za Usluge smještaja i ishrane od početka ove godine do 18. jula izdato je 2.260 dozvola za sezonsko zapošljavanje stranaca. Cijele prošle godine izdato je za istu stavku 1.938 sezonskih dozvola za strance, a 2017. – 2.178. Najviše sezonaca, tokom ove tri godine, došlo je iz: Srbije, BiH, Turske, Kine, Albanije…
Kako naši radnici, skupa s onima iz Srbije i BiH, hitaju u Hrvatsku, gdje su plate i u turizmu duplo veće, institucije su počele da u djelo sprovode Radulovićevu ideju. Potpredsjednica Privredne komore Crne Gore Ljiljana Filipović nedavno je imala sastanak sa najvećim udruženjem filipinskih licenciranih agencija za zapošljavanje (PASEI). Iz filipinskog udruženja su saopšteni uslovi – ugovori od šest mjeseci do dvije godine, a prije zapošljavanja poslodavac je dužan da pošalje podatke o kompaniji i poslovne izvještaje Ambasadi Filipina. Znači dosta ozbiljan odnos, posve neobičan za ovdašnje prilike, pa se može slutiti da su ga poslodavci doživjeli kao čuvenu ,,biznis barijeru”.
Uz to Filipnci traže pristojnu platu. Za niskokvalifikovane radnike, kao što su sobarice, od 600 do 650 američkih dolara (oko 530 do 580 eura), plus povratne avio karte. Prosječna povratna karta od Podgorice do Manile, glavnog grada Filipina je oko 1.000 eura.
Zbog odlaska njihovih radnika u Njemačku i Irsku, Hrvatska privredna komora je, iako je tamo otišlo puno sezonaca iz regiona, najavila angažovanje 10.000 radnika iz Filipina
Davor Štern, hrvatski biznismen i bivši ministar, počasni konzul Filipina, je nedavno za Večernji list govorio o ovoj zemlji koja ima 100 miliona stanovnika: ,,Ljudi su skromni, obrazovani, imaju radne navike, govore engleski i španjolski jezik, a spremni su za relativno mali novac ići na rad u inozemstvo”, kaže Štern i napominje da u ovom trenutku oko pet miliona Filipinaca radi u inostranstvu, što znatno doprinosi prilivu novca u ovu zemlju – godišnje putem doznaka od tih ljudi u Filipine stiže 27 milijardi dolara.
,,Predlažem Filipince po uzoru na mnoge europske države, kod kojih je veliki dio radnika u ugostiteljstvu, turizmu i medicinskim djelatnostima, naročito kad su medicinske sestre u pitanju, alimentiran preko Filipinaca’’, izjavio je Štern.
Na pitanja koja smo poslali Crnogorskom turističkom udruženju, na čijem je čelu Radulović, nijesmo dobili odgovore.
Ljubica Nikolić, iz Saveza sindikata Crne Gore, smatra da nije u pitanju nedostatak radne snage, jer je na evidenciji Zavoda za zapošljavanje mnogo nezaposlenih. ,,S obzirom na to da imamo obrazovne ustanove srednjoškolskog i visokoškolskog nivoa, koje produkuju kadrove koji posjeduju znanja i vještine, smatramo da je osnovni problem visina zarada i uslovi rada, jer je mnogo mladih ljudi otišlo da radi u Hrvatsku i druge zemlje, zbog znatno većih zarada”.
Zvanične statistike koliko je ljudi iz Crne Gore otišlo u inostranstvo nema. Samo u posljednje tri godine Njemačka je crnogorskim građanima izdala oko tri hiljade radnih dozvola. Demograf, profesor na Filozofskom fakultetu, Miroslav Doderović je za Evropski puls objasnio kako je došao do računice od oko 150 hiljada ljudi, koji su od 1993. do 2018. godine napustili Crnu Goru. „Sabere se broj onih koji se doselili i onih koji su rođeni, odnosno umrli i ispada da ih se iselilo oko 145 hiljada“, kaže on. „To vam je kao kad se u porodici koja ima pet članova iselio jedan član, a drugi se priprema za iseljeljavanje“, rekao je on.
Vesna Milonjić-Aleksić, predsjednica Sindikata radnika trgovine Crne Gore iz Unije slobodnih sindikata, za Monitor kaže: ,,Mlada radna snaga odlazi zbog nemogućnosti normalnog, pristojnog života, dostojnog čovjeka. Ne prihvataju da rade u nepristojnim uslovima, cjelodnevni rad bez odmora, koji najčešće nije plaćen, bez slobodnih dana, kolektivni smještaj koji je najčešće bezuslovan sa lošom hranom (često udaljen od mjesta rada), bez zaštite na radu, bez socijalnog i zdravstvenog osiguranja ili uz minimalnu naknadu od 193€”.
Ona ističe i da je plata od 300 do 350€ nekorektna u odnosu na dobit. ,,Od ovog primanja je nemoguće plaćati stanarinu i zadovoljiti osnovne životne potrebe. U ovakvim uslovima mladi čovjek ne može da planira budućnost i stvara porodicu, kao ni da koristi mogućnost kreditnog zaduženja. Naši ljudi koji su angažovani na radu u inostranstvu su cijenjeni i pokazuju zavidne radne sposobnosti”.
Ona postavlja pitanje odgovornosti države za ovakvo stanje: ,,Razvijati turizam, granu koja je od strateškog značaja za Crnu Goru, sa stranim radnicima je neozbiljno i ima dugoročne posljedice”.
Na to je u nedavnom intervjuu Portalu Analitika upozorio i turistički ekspert i dekan Fakulteta za biznis i turizam, profesor dr Rade Ratković, kazavši da bez domaće radne snage nema razvoja turizma: ,,Neki kao izlaz predlažu uvoz, kako ste rekli, radnika iz Indonezije i Filipina!? Naš komentar je da turizam koji ne počiva na domaćoj radnoj snazi, nema smisla i nije održiv. Potrebne su duboke reforme u turizmu, a prvi korak u tom pravcu treba da bude dekontaminacija i depolitizacija svijesti većine upravljača u sadašnjem crnogorskom turizmu, neumornih propagatora naših rekordnih turističkih godina. Ko se ne slaže, taj kleveće i laže i nije patriota!’’.
Iz Saveza sindikata smatraju, da se ovaj problem može riješiti samo korodiniranom akcijom. ,,Potrebno je zajedničkim zalaganjem države, poslodavaca i sindikata naći način da naša radna snaga ostaje u svojoj državi i da želi da radi poslove za koje je školovana, a da pri tome bude zadovoljna i ostvarenom zaradom”.
Jedan pokušaj desio se prije par godina. Tadašnja ministarka rada i socijalnog staranja, a sadašnja gradonačelnica Danilovgrada Zorica Kovačević je maja 2015. pozvala građane sa sjevera da ne odlaze u inostranstvo, već da dođu na Plantaže, gdje mogu da zarade i do 15 eura dnevno. Na poziv se odazvalo 250 ljudi, od čega 20 odsto korisnika socijalnog davanja (MOP). ,,Razumljivo je da ovaj posao odbijaju korisnici MOP-a koji imaju izražene zdravstvene probleme”, rekli su iz Ministarstva. Nakon samo dva dana preko 150 osoba napustilo je posao zbog, kako su rekli, mizerne zarade. Iz Ministarstva je potom objašnjeno, kako nijesu pravili pritisak na njih da se zaposle i da im nijesu obećali startnu platu od 400 eura i dnevnice od 15 do 20 eura. Mediji su pisali da je ministarka rada i socijalnog staranja za manje od sat ubrala deset gajbi bresaka: ,,Saznala sam da je 18 centi gajba i ja ipak mislim da se može zaraditi’’, izjavila je.
I ove godine dnevnica je ista, a skoro niko od domaćih neće da radi za te pare. Posebno su neće mladi. Takve ponude vrijeđaju, pa sve više odlaze ili planiraju odlazak preko granice.
Poslodavcima će zaista kao alternativa jedino ostati radnici iz inostranstva. Kada budu mogli da ih plate. Za sada to sebi može priuštiti Hrvatska, u čijoj se štampi kao ,,lojalni, kvalitetni, dobri i pošteni’’ karakterišu radnici iz Filipina. Zašto se većim platama i boljim odnosom ne pokušaju stimulisati domaći radnici, kojih je prema zvaničnim podacima preko 35.000 na birou rada, to je pitanje na koje do sada od poslodavaca niko nije valjano odgovorio. I bez odgovora znamo da jesu oni za ekonomski i svaki drugi patriotizam. Samo da im niko ne dira u profit.
Predrag NIKOLIĆ
IN ENGLISH3 sedmice
IN ENGLISH3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
SVIJET4 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU2 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU6 dana