FOKUS
OBRAČUNI NA ULICI: Prekinuti spiralu smrti

Objavljeno prije
6 godinana
Objavio:
Monitor online
Od početka godine u Crnoj Gori ubijeno je sedam osoba. Dok građani, zabrinuti za bezbjednost svojih porodica, traže ostavke nadležnih, ministar policije Melvudin Nuhodžić ubjeđuje kako je sve u redu. Direktor UP sa terase osmatra litije
Nova smrt na asfaltu. Jedva da su se, na Cetinju, razišli učesnici protesta motivisanog lošom bezbjednosnom situacijom u Prijestonici, a u Glavnom gradu pale su nove žrtve kriminalnih obračuna.
Đorđije Božović je poginuo, dok je njegov saputnik Aleksandar Keković teško povrijeđen nakon eksplozije koja je uništila automobil u kome su se nalazili. Još nije izvjesno da li je bomba podmetnuta, ili su je sa sobom nosili i greškom aktivirali nastradali mladići „od ranije poznati policiji“ i osuđivani zbog stvaranja kriminalne organizacije, podmetanja i bacanja eksploziva.. Eksplozija se dogodila u jednoj od prometnijih podgoričkih ulica, u ranim večernjim satima, samo su pukom srećom izbjegnute žrtve među slučajnim prolaznicima. u bolnicu su upućene dvije lakše povrijeđene žene koje su se našle u blizini.
Neki dan ranije, na Cetinju, slična priča. Automobil u pokretu raznijet je podmetnutom eksplozivnom napravom koja je, prema dostupnim podacima, aktivirana daljinskim upravljačem. U eksploziji je poginuo vozač automobila Pero Muhadinović, a lakše je povrijeđen (ogreban) dječak koji se vraćao iz škole. Cetinjane je šokiralo saznanje da se nepoznati ubica nije libio da zločin izvrši , jedva nešto iza podneva, dovodeći u opasnost đake iz dvije obližnje škole koji se kreću tom ulicom.
Bila je to druga egzekucija na Cetinju u desetak dana. Prethodno je, 17. februara uveče, ispred Sportskog centra Lovćen, rafalima ubice iz zasjede usmrćen Andrija Gazivoda, sportski ribolovac, ronilac, zaštitnik životne sredine, bez policijskog dosijea. Mediji su spekulisali kako je ubijeni bio u prijateljskim odnosima sa pripadnicima ovdašnjih kriminalnih klanova što bi moglo poslužiti kao kakvo-takvo objašnjenje Gazivodinog ubistva.
Dodatnu konfuziju napravio je snimak koji je policija objavila dva dana kasnije. Taj snimak na kome se navodno vidi potencijalni ubica policija je uzela iz jedne lokalne piljare, pozivajući sve građane koji prepoznaju osobu sa snimka da im to prijave. Uslijedio je obrt. “Iako su sve činjenice ukazivale na to da se lice sa snimka može povezati sa ubistvom A.G. neophodnim kriminalističkim provjerama utvrđeno je da ovo lice nije ni na jedan način povezano sa ovim teškim krivičnim djelom“, saopštili su iz UP. Uz zahvalnicu građanima na informacijama i medijima na podršci. Ispostavilo se da je misterija razriješena tako što je jedan Cetinjanin na objavljenom snimku prepoznao – sebe. Otišaoje u policiju i razriješio nesporazum. Identitet inicijatora zabune nijesmo saznali. Nije praksa Uprave policije da imenuje krivce iz sopstvenih redova.
Mediji su ubistva Gazivode i Muhadinovića smjestili u fasciklu obračun kotorskih narko klanova, gdje se već nalazi 40-tak, uglavnom nerazriješenih, profesionalno izvedenih ubistava. Tu verziju događaja potvrdio je i Igor Popović prvi čovjek Odjeljenja bezbjednosti na Cetinju. „Ističem da su i ova dva ubistva posljedica sukoba organizovanih kriminalnih grupa“, saopštio je Popović na sjednici lokalnog parlamenta, hitno sazvanoj zbog narušene bezbjednosne situacije. Pozvao je nadležne da „prepoznaju izazove i rizike koje nosi organizovani kriminal i da daju odgovore kroz efikasne krivično–pravne i druge postupke i oštriju kaznenu politiku prema bezbjednosno interesantnim licima i članovima organizovanih kriminalnih grupa ali i povratnicima u izvršenju teških krivičnih djela”.
Odbornici opozicije, kao i nekoliko stotina okupljenih građana zahtijevali su Popovićevu ostavku „kao čin moralne i profesionalne odgovornosti“. DPS je odlučio da se šefu cetinjske policije da još vremena.
„Nijesam zadovoljan kako je Uprava policije radila na suzbijanju organizovanog kriminala na Cetinju“, saopštio je odbornik GP URA Slavko Šole Janković. „Takođe, bez želje da svu krivicu svaljujem na njih, boli me kada se sjetim kako se sa te adrese, prije pola godine, relativizovao ovaj problem u lokalnom parlamentu. U odnosu na tad, danas je bezbjednosna situacija u gradu mnogo gora. Našim nevinim sugrađanima se crtaju mete, slučajni prolaznici i đeca postaju žrtve, propusti u radu UP su vidjivi i van granica naše zemlje, a na odgovornost niko od nadležnih ni ne pomišlja”.
Umjesto ostavke, od Popovića je stiglo podsjećanje da su „nosioci aktivnosti u borbi protiv svih oblika organizovanog i teškog kriminala“ specijalizovani sektor Uprave policje (UP) i Specijalno državno tužilaštvo (SDT). Zazvučalo je i kao prilično direktna prozivka na račun rada direktora UP Veselina Veljovića i SDT Milivoja Katnića.
Odgovor je stigao.„Mi iz SDT-a nemamo indicije da su ta (cetinjska, prim. Monitora) ubistva rezultat sukoba organizovanih kriminalnih grupa, niti za to potvrdu“, saopštio je Milivoje Katnić, „To je kazao Popović a ja vam, kao GST, kažem da mi nemamo indicija da su Gazivoda i Muhadinović ubijeni u sukobu organizovanih kriminalnih grupa“. Zašto su ubijeni, to nije objasnio.
SDT je ovonedjeljni pres sazvalo kako bi prezentovalo rezultate istrage nedavnog ubistva Šćepana Roganovića, kod Kanli kule u Herceg Novom. Šćepanović nije bio bezbjednosno interesantna osoba, saopštio je Katnić demantujuću rasprostranjeno mišlljenje. Šćepan Roganović je prije nešto više od dvije godine hapšen u akciji Mimoza, pod optužbom za zelenašenje teško oko pola miliona eura. Njegov otac Niko i brat od strica Vladimir Roganović ubijeni su u Novom, odnosno, Beču, dok je Šćepanov mlađi brat Duško Roganović ostao bez nogu od povreda zadobijenih sredinom 2017. nakon atentata eksplozivom podmetnutim pod njegov automobil u Herceg Novom.
Ni jedan od tih zločina nije razriješen. Iz SDT-a je predočeno da je Šćepan Roganović ubijen iz osvete, od strane grupe kojom je rukovodio njegov sugrađanin Krsto Vujić. Vujić i četvorica njegovih saučesnika su u bjekstvu (jedan nije identifikovan) dok se šesti saučesnik u ubistvu Miloš Đuričković nalazi u pritvoru.
Kada policija i tužilaštvo razriješe neko od naručenih ubistava, egzekutori i njihovi pomagači su, po pravilu, već van njihovog dometa. Naručioci – nepoznati. Desi li se da neko od osumnjičenih bude uhapšen u inostranstvu i isporučen Crnoj Gori, nastaju novi problemi. Navodne vođe kavačkog i škaljarskog klana Slobodan Kašćelan i Jovan Vukotić terete se za djela koja su u potpunoj nesrazmjeri sa svim onim što policija i tužilaštvo pripisuju kriminalnim grupama pod, opet navodno, njihovom kontrolom. Od šverca tona narkotika do niza od četrdesetak profesionalnih egzekucija. I nepoznat broj onih koje nijesu uspjele, iz ovih ili onih razloga ( mnoge od njih spriječila je i ovdašnja policija).
Kašćelan se sa slobode brani od optužbi za zelenašenje (u Crnoj Gori jedva da imamo pravosnažnu presudu za taj zločin), dok Vukotićevi advokati pokušavaju iz pritvora u Spužu izvući svog klijenta. Mogu li se nakon petogodišnjeg rata uz nebrojene žrtve, nekadašnji saradnici ponovo naći u Kotoru?
Svjedoci smo i problema sa kojima se Tužilaštvo suočava u naumu da protiv Marija Miloševića pripremi makar jednu valjanu optužnicu za neki od zločina koje mu stavlja na teret (ubistvo Miodraga Kruščića, saučesništvo u ubistvu Radomira Đuričkovića, saučesništvo u ranjavanju naše koleginice Olivere Lakić) . U sličnom pravcu mogla bi otići i prošlogodinja senzacija kada su tužilaštvo i policija, dan pred trinaestu godišnjicu ubistva Srđana Vojičića tokom napada iz zasjede na književnika Jevrema Brkovića, obznanili kako su na Koniku uhapsili jednog od aktera tog zločina. Sjutradan su nadležni pojasnili kako uhapšeni Željko Vuković nije ubio Vojičića, već su njegovi tragovi nađeni na jednoj od metalnih štangli kojom je napadnut Brković. Od tada, skoro pet mjeseci- muk.
Drugi krak ove priče vodi nas u spekulacije o motivima sve učestalijih, krvavih, obračuna na crnogorskim ulicama. U prethodnih pet godina, praktično do juče, po nekakvom automatizmu uspostavljenom između UP i pojedinih novinara crne hronike, svaki zločin u regionu stavljan je u kontekst obračuna kotorskih narko klanova. odjednom obrt: pozivajući se na vlastiti autoritet (!?) Miliovoje Katnić kreće da krati spisak. „To je kazao Popović, a ja vam, kao glavni specijalni tužilac, kažem da mi nemamo indicija“.
Crnogorsko tužilaštvo do danas nema indicija o umiješanosti braće Darka i Duška Šarića u bilo kakve nezakonite radnje. Mi im plaćamo ogromne naknade zbog ugrožavanja porodičnog biznisa u vrijeme kada se mlađem Šariću sudilo zbog pranja novca. Nedokazanog – pravosnažno je oslobođen svih optužbi. Isto važi i za njihove kumove iz porodice Kalić (Safet, njegov brat Mersudin i supruga Amina). I njima je država dala potvrdu: nijesu krivi.
Kada se govori o kotorskim narko klanovima teško je ne sjetiti se njihovog nezvaničnog utemeljivača, kontroverznog kapetana duge plovidbe Dragana Dudića Frica. O Dudićevim vezama sa narko biznisom govorilo se, tiše ili glasnije, godinama sve dok on nije, sredinom 2010. ubijen. U sred dana. U srcu kotorskog Sratog grada. Tek tada se oglasio tadašnji i sadašnji direktor UP Veselin Veljović, objelodanivši kako je policija istraživala Dudićeve poslove. Istrage su obustavljene nakon njegovog ubistva a poslove su, po svoj prilici, preuzeli mlađi i brutalniji.
Dnas u Podgorici, od Starog aerodroma do Tološa, skoro pa da ne možete naći ni tačku u čijem prečniku od 500 metara nije izvršena makar jedno profesionalno ubistvo. Sa ili bez civilnih žrtava. Slično važi za Bar, Budvu, Kotor i Herceg Novi.
Od početka godine u Crnoj Gori je ubijeno sedam osoba. Dok građani, zabrinuti za bezbjednost porodica, upiru prstom u čelnike lokalnih odjeljenja/centara policije, ministar policije Melvudin Nuhodžić pjeva kako je sve u redu. I kako se slične stvari dešavaju svuda u svijeti. Direktor UP Veljović sa terase osmatra litije. Zato samo možemo da zamišljamo šta bi se desilo kada bi neko nadležnih odlučio da podnese ostavku. Možda bi ga uhapsili zbog širenja panike.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
ŠTA KOLAŠIN NUDI BOGATIM TURISTIMA: Skijališta i hotelske sobe
-
ŠUME I PLJAČKE, VDT REAGOVAO: Igra ili obračun?
-
KOLIKO JE CRNA GORA SPREMNA ZA KORONA VIRUS: Oprezno, ali bez panike
-
DRAMATIČNE PROMJENE U NAŠEM MORU: Ugroženi simboli Jadrana
-
Platonove ptice
-
IZMEĐU LITIJA: Ni pregovora, ni žalbe Ustavnom sudu

Jedna za drugom padaju afere pred crnogorskim pravosuđem. Oleg Obradović, Miodrag Ivanović, Milo Đukanović, Ana Đukanović, Slavoljub Migo Stijepović, Miomir Mugoša sada su, sa pečatom pravosuđa, čisti ko suza. Sve u svemu, niti imamo korumpiranih funkcionera, niti korumpiranih sudija i tužilaca. Spremni za EU
Pravosudni epilog afere Telekom: korumpiranih u Crnoj Gori nema. Zalud je američka Komisija za hartije od vrijednosti (SEC) još 2011. utvrdila da je korupcije prilikom privatizacije Telekoma mađarskom Matavu – bilo.
Miodrag Ivanović i Oleg Obradović, nekadašnji menadžeri crnogorske državne telekomunikacione kompanije, ove sedmice su pravosnažno oslobođeni optužbi za korupciju u tom slučaju. Ranije ovog mjeseca tužilaštvo je zvanično potvrdilo da je ta afera u njihovim ladicama zastarela, pa su odgovornosti za nju oslobođeni i nekadašnji premijer Milo Đukanović, i njegova sestra, advokatica Ana Đukanović.
Ivanović je za medije ove sedmice saopštio da je dvije decenije nosio teret etikete „lopova“, a da je sada Apelacioni sud i zvanično stavio pečat na ono što je od samog početka govorio: “Da nijesam kriv, da se nikada nijesam bavio nezakonitim radnjama i da su sve optužbe vezivane za moje ime bile neosnovane. Nikada, ni jednim svojim činjenjem ili nečinjenjem, nijesam nanio štetu državi, niti kompanijama u kojima sam radio ”.
Telekom je 2005. godine prodat Mađar telekomu (Matav) za 114 miliona eura. Komisija za hartije od vrijednosti SAD (SEC) pokrenula je 2011. tužbu protiv čelnika Mađar telekoma, zbog optužbi da su tokom privatizacije u Makedoniji i Crnoj Gori podmićivali zvaničnike. Korupcija je dokazana. Kako bi izbjegli proces, čelnici Dojče Telekoma (u čijem je vlasništvu Mađar telekom) platili su poravanje u iznosu od 96 miliona dolara.
SEC je utvrdio i da je mito od 7,3 miliona eura prillikom privatizacije Telekoma crnogorskom državnom vrhu plaćen preko četiri lažna konsultantska ugovora, “preko sestre najvišeg zvaničnika Vlade”. Da je korupcije nesporno bilo saopštila je i američka ambasada u Crnoj Gori u marta 2014. godine.
Dvadeset godina kasnije, zvanična istina crnogorskog pravosuđa o aferi Telekom je ista ona koju je još 2004. utvrdila tadašnja državna tužiteljka Vesna Medenica, – korupcije nije ni bilo.
Da će optužnica bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića (kome se takođe sudi zbog zloupotrebe službenog položaja) protiv Obradovića i Ivanovića neminovno pasti pred sudovima, još mnogo ranije upozoravao je dio stručne javnosti. Specijalno tužilaštvo na čelu sa Katnićem se po njihovim ocjenama nije bavilo poslovima koji su se odnosili na privatizaciju Telekoma, već onima koji su sklapani mnogo kasnije.
Aktuelni specijalni tužilac Vladimir Novović podnio je Tužilačkom savjetu (TS) zbog zastare slučaja Telekom predlog za utvrđivanje disciplinske odgovornosti bivšeg zamjenika specijalnog tužioca Saše Čađenovića, kome se takođe sudi za zloupotrebu službenog položaja. “Jer bez opravdanog razloga nije postupao u zakonom propisanim rokovima, a usljed toga je nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja u predmetu ”, piše Novović Tužilačkom savjetu, objavile su Vijesti.
“Privatizacija Telekoma, koja je predstavljala klasičnu otimačinu državnih resursa, najbolje pokazuje zašto crnogorsko pravosuđe mora proći kroz veting i zašto bez jasne političke volje taj proces neće biti moguć. Odugovlačenje postupaka, zaštita političkih moćnika i konačno zastarijevanje predmeta samo potvrđuju da se pravda u Crnoj Gori i dalje svjesno izbjegava”, prokomentarisala je zastaru slučaja Telekom, Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), koja je za taj slučaj podnijela krivičnu prijavu 2019. godine.
Partije na vlasti nakon pravosudnog epiloga afere Telekom uobičajeno pozivaju na sazivanje parlamentarnih istraga i slične mjere, koje do sada nijesu služile institucionalnoj pravdi, već prikupljanju političkih poena. Nacionalni Savjet za borbu protiv korupcije, čiji je predsjednik potpredsjednik Vlade Momo Koprivica (Demokrate) konstatovao je da „država ne smije stati, niti smije dići ruke od slučaja gdje su joj različitim zloupotrebama narušeni interesi”. On je predložio da Vlada donese zaključak kojim se zadužuje Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa Crne Gore da, u skladu sa svojim ovlašćenjima, zaštiti interese države kao oštećene u slučaju „Telekom“ i nastavi gonjenje u skladu sa Zakonikom o krivičnom postupku, kao supsidijarni tužilac, pred nadležnim sudom.
Nove vlasti očito su digle su ruke od sistemskih rješenja za uspostavljanje slobodnog, profesionalnog i depolitizovanog pravosuđa. Veting se više ni ne pominje, ne računajući onaj koji po svojoj volji, netransparentno i bez pravila i kriterijuma sprovodi bezbjednosni vrh na čijem su čelu kadrovi Demokrata. Monitor redovno ukazuje da nove vlasti nijesu čak izmjenile ni zakonodavni okvir, i tako obezbijedile osnovu za rješavanje predugih sudskih procesa za visoku korupciju i organizovani kriminal. Istovremeno, kroz proces popunjavanja mjesta u pravosuđu pokazali su da kriterijum kojim se vode nije oslobađanje pravosuđa od političkog uticaja, pod kojim je već decenijama, već njihova politička kontrola. Da pravosuđe promijeni gazdu.
Afera Telekom nije jedina afera koja je okončana nalazom da korupcije nije ni bilo. Zbog afere Carine, bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je oslobođen u proljeće ove godine, a nakon skoro desetogodišnjeg procesa. Mugošu je SDT teretio da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta u vrijeme dok je na čelu SDT bio Katnić. I ona je pala.
Afera Koverta takođe se završila u farsičnom procesu. Kontroverzni bisnismen Duško Knežević, u januaru 2019. objavio je tajno snimljeni kućni video na kome je zabilježeno kako Slavoljubu Migu Stijepoviću, funkcioneru DPS, uoči izbora 2016., predaje kovertu uz objašnjenje da je u njoj 97.000 eura za potrebe predizborne kampanje DPS. Katnić je taj slučaj, u čijem je centru bila korupcija, odnosno nezakonita sprega biznisa i vlasti, sveo na optužnicu za pranje novca. Što je za posljedicu imalo to da je u proljeće ove godine Viši sud donio oslobađajuću presudu za Stijepovića i Kneževića. Optužnica u slučaju Carine ostala je ista i pod vođstvom Vladimira Novovića, iako je Katnić završio iza rešetaka.
Duško Knežević je nedavno, u septembru ove godine, prvostepenom presudom oslobođen optužbi i u slučaju Aerodromi, gdje je optužen da je skupa sa nekadašnjim čelnicima Atlas banke Markom Nikolićem i Dijanom Zečević, oštetio Aerodrome Crne Gore za tri miliona eura.
Oktobar ove godine donijeće na naplatu nesistemski pristup i nepostojanje političke volje da uredi pitanje pravosuđa na pravi način. Zbog neusvajanja novog Zakona o krivičnom postupku, te generalnog odnosa prema pravosuđu, Crna Gora još nema ni prvostepene presude u brojnim procesima za visoku korupciju i kriminal. U oktobru neki od značajnih procesa napuniće tri godine, što će po sili zakona na slobodu izvesti „slavne“ pritvorenike.
Tako je, recimo, 16. oktobar rok kada pritvor ističe Milošu Medenici, sinu Vesne Medenice. Proces koji se vodi protiv njega i njegove majke, dugogodišnje bivše predsjednice Vrhovnog suda, te ostalih članova te kriminalne grupe, kako ih je označilo tužilaštvo, ni nakon tri godine nije blizu prvostepene presude. Proces je dok ga je vodila sutkinja Nada Rabrenović karakterisao ogroman broj odlaganja ročišta, a nakon što ga je preuzela sutkinja Vesna Kovačević, njeno vijeće konstantno govori o opstrukcijama procesa. Uzalud. Kao da nema ko da čuje.
U oktobru pritvor ističe i bivšem policajcu Petru Lazoviću, sinu Zorana Lazovića i jednom od glavnih „junaka“ skaj prepiski koje svjedoče o tome kako su u vrijeme bivše vlasti bili sljubljeni bezbjednosni sektor i podzemlje, odnosno vlast i podzemlje.
U Specijalnom odjeljenju trenutno ima 89 predmeta starijih od dvije godine i šest mjeseci, saopšeno je iz Višeg suda. Naglasili su da nijesu svi pritvorski, već da ima i predmeta gdje se lica brane sa slobode.
Sa slobode se odavno brane neki od aktera javno poznatih afera, čiji su predmeti “pritvorski”: Blažo Jovanić, Veselin Veljović (kućni pritvor), Vesna Medenica, Veselin Vukotić , Petar Ivanović, Aleksandar Mijajlović…
U javnosti se od ranije pominje da je moguć scenario po kom bi nakon izlaska Miloša Medenice iz pritvora, ovaj proces mogao imati sličan epilog kao slučaj Marović. Branioci Vesne Medenice insistiraju da ona nema namjeru da napusti zemlju te da joj je cilj da se proces dovede do kraja.
Svetozar Marović će u oktobru moći da se vrati iz Beograda u zemlju kao slobodan građanin. Njgova kazna tada zastarijeva.
Marović je još 2016. godine osuđen kao šef organizovane budvanske kriminalne grupe, koja je opštinski budžet oštetila za nekoliko desetina miliona eura. Na osnovu sporazuma koji je sklopio sa Katnićevim SDT , osuđen je na tri godine i devet mjeseci zatvora. Iako se nagodio da u državni budžet uplati milion eura, a 100 hiljada donira u humanitarne svrhe, on to nikada nije učinio, pa mu je zatvorska kazna povećana za godinu.
Marović je neometano napustio Crnu Goru i otišao “na liječenje” u Beograd, gdje se nalazi i danas. Tokom devet godina koliko boravi u Srbiji crnogorske vlasti uputile su ko zna koliko uzaludnih urgencija. Vjeruje se da je neometan odlazak Marovića bio dio političkog aranžmana.
Sve u svemu, trenutna zvanična istina je: niti imamo korumpiranih funkcionera, niti korumpiranih sudija i tužilaca. Spremni za EU.
Milena PEROVIĆ
Komentari
FOKUS
RENESANSA RATNIH HUŠKAČA DEVEDESETIH: Kao novi

Objavljeno prije
1 sedmicana
26 Septembra, 2025
Ratni huškači dobijaju plakete, prestižne državne nagrade, kreiraju kulturne politike, dijele lekcije u medijima, izdaju knjige, biraju se u institucije. Ne zato što je zaboravljena njihova ratnohuškačka uloga devedesetih. Upravo suprotno, to im je referenca
Skoro 34 godine je od napada na Dubrovnik. Crna Gora deklarativno stremi ka Evropi, Milan Stojović, uzdanica ratnohučkačkog novinarstva devedesetih, opet je mjera profesionalizma. On je na proslavi jubileja RTV Nikšić, 17. septembra, održao lekciju novom rukovodstvu tog medija. Ne sviđa mu se što nema ćirilice. Ni u programu medija kojim je rukovodio devedesetih, ali ni na plaketi kojom je koji minut ranije nagrađen od strane gradskih vlasti i aktuelnog rukovodstva RTV Nikšić.
„Bio bih mnogo srećniji da je ova plaketa ispisana ćirilicom“, njegove uvodne riječi prekinuo je gromki pljesak iz sale. U prvom redu gradonačelnik Nikšića Marko Kovačević. Pokraj govornika aktuelni direktor RTVNK Nikola Marković.
„Ja sam 1995. otvorio RTV Nikšić na ćirilici i sa guslama“, nastavio je samozadovoljno Stojović. Opet pljesak. „Vi ste otvorili novi studio uz simfonijski orkestar i na latinici. Ali nadam se da će doći vrijeme da se za ćirilicu nađe mjesta u vašem programu. Ta ćirilica ne može da smeta evropskom putu na koji smo se usmjerili, jer smo mi bili Evropa i prije te Evrope“. U nastavku je Stojović održao odu srpskom jeziku, posprdao se malo Englezima jer ne mogu da smisle pismo jedno slovo jedan glas i pohvalio nikšićke profesore Gimnazije koji su svojevremeno odbili da predaju crnogorski jezik. „Kao profesori u Bjelopavlićima za vrijeme Austrougarske“, zaključio je u starom maniru.
Samo dva dana ranije, Stojović, u čije su vrijeme mediji kojima je rukovodio objavljivali naslove tipa „Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva“, izabran je u uredništvo struke Mediji i novinarstvo u okviru „Enciklopedije Crne Gore“- Projekta CANU .
„Redakcija je usvojila predlog urednika struke Medi j i i novinars tvo, Buda Simonovića i donijela Odluku o imenovanju uredništva struke Medi j i i novinars tvo. Imenovani članovi uredništva ove struke su: Budo Simonović, urednik struke, Milan Stojović, novinar i Adem Ado Softić”, navodi se u saopštenju CANU iz 15. septembra ov godine.
Simonović će tako pod pokroviteljstvom CANU u Enciklopediji Crne Gore predstaviti istoriju crnogorskog novinarstva. Da se po njemu ravnamo.
Zbog imenovanja Stojovića od strane CANU i njegovog govora na jubileju RTVNK oglasili su se crnogorski PEN centar i Fakultet za crnogorski jezik.
„Čovjek koji je s naslovnih strana Nikšićkih novina raspirivao ratnu mržnju i veličao agresiju – uz parole poput ,Crnogorac uz Srbina rješavaće muke Knina’, ‘Život damo, Krajinu ne damo’, ‘Ići ćemo ako treba kroz pobjede do Zagreba’ – danas je od strane lokalne javne televizije i vlasti dobio plaketu i priliku da, umjesto suočavanja s prošlošću, ismijava crnogorski jezički i kulturni identitet”, saopštili su i podsjetili da je Stojović devedesetih na Radiju Nikšić zabranjivao emitovanje crnogorskih, hrvatskih, bosanskih, pa i američkih pjesama, davao otkaze zapošljenima koji na to nijesu pristajali, a u programu javno čitao imena ljudi koji nijesu htjeli da idu u rat. Ocijenili su da „isticanje ovakve figure predstavlja normalizaciju ratnohuškačke retorike i opasnu poruku budućim generacijama“.
Saopštili su da je posebno sramotno to što je Stojović imenovan u redakciju Enciklopedije Crne Gore: „Umjesto da čuva naučnu vjerodostojnost i kritičko pamćenje, državna akademija ovim činom nastavlja biti saučesnik u rehabilitaciji ratne propagande i pretvara se u dekor za povratak ideologija devedesetih”.
Iz CANU nijesu obrazlagali kojim su se kriterijumima vodili kada su Stojoviću omogućili ovu poziciju, no očigledno je da je u toku renesansa ratnih huškača. Dobijaju plakete, prestižne državne nagrade, kreiraju kulturne politike, dijele lekcije u medijima, izdaju knjige, biraju se u institucije. Ne zato što je zaboravljena njihova uloga devedesetih, već upravo zbog nje.
Stojović se na jubileju RTVNK nije pojavio iznebuha. Posljednjih nekoliko godina vidno je prisutan u javnom životu kao gost i analitičar medija koje gravitiraju dijelu vlasti bivšeg Demokratskog fronta – RTVNK, Gradska , Prva TV… Urednik je i priređivač knjige Ime crnogorsko, prezime srpsko, Momira Bulatovića, koja je promovisana u Sabornom hramu u Podgorici u maju ove godine. Tom prigodom govorio je između ostalih lider DNP Milan Knežević. Moderator je bio protojerej Predrag Šćepanović.
Stojović ni prije dolaska nove vlasti nije bio baš u zapećku. U ime Privredne komore Crne Gore 2006. godine našao se u organizaciji regionalnog skupa „Prijatelji i partneri“, kao promoter regionalnog pomirenja i povezivanja.
I nije Stojović jedini ratni propagandist iz devedesetih kome ide dobro. Tu je, Emilo Labudović, novinar i urednik u Televiziji Crne Gore devedesetih, perjanica patriotskog novinarstva, čiji su ratnohuškački TV dnevnici nadaleko bili poznati.
Nakon što je proveo četiri mandata kao poslanik u crnogorskom parlamentu, Labudović je 2017. postao direktor Srpske kuće. Vlada Srbije izdvojila je iz budžetske rezerve oko 3,4 miliona eura za gradnju Srpske kuće u Podgorici. Labudović je jedan od osnivača te ustanove. Među osnivačima su i potpredsjednik Vlade Budimir Aleksić, ministar Slaven Radunović, predsjednik Odbora direktora EPCG Milutin Đukanović, svježi dobitnik Trinaestojulske nagrade Bećir Vuković, bivši poslanik Strahinja Bulajić, Novica Đurić, Gojko Raičević urednik portala IN4S… Tu su bili i rektor crnogorskog Univerziteta (UCG) Vladimir Božović, protojerej Nikola Marojević, još jedan dobitnik Trinaestojulske nagrade, i kratko član Upravnog odbora UCG. Podnio je ostavku, nakon reakcije jednog dijela javnosti. „Iz ličnih razloga“, naveo je.
U Srpskoj kući je za 1. oktobar ove godine najavljena „velika konferencija sabranja srpskih medija u Crnoj Gori”, pod nazivom „Mediji u rasejanju – čvrsta spona sa maticom”.
Neki od njenih osnivača među kojima i Emilo Labudović izabrani su 2023. godine u Savjet Narodne biblioteke Radosav Ljumović. Osim Labudovića izabrani su i Bećir Vuković i Novica Đurić. Vuković, koji je ove godine ovjenčan Trinaestojulskom nagradom, javnosti je poznatiji po negiranju crnogorske nacije, nego po poeziji, o čemu je Monitor već pisao.
Otkako su Labudović, Vuković i Đurić, u Savjetu Narodne biblioteke, program je obogaćen u skladu sa njihovim senzibilitetima. Za ovaj vikend je eto najavljena promocija knjige poezije Marka Kovačevića, nikšićkog gradonačelnika poznatog po govoru mržnje. Prethodno je u programu bio Ćiriličnik.
Osnivači Srpske kuće okupljaju se i na portalu IN4s, čiji je urednik i direktor Gojko Raičević. Tu Labudović ima posebno kolumnističko mjesto. Portal je mjesto gdje se često može pročitati govor mržnje, antievropske retorike, i naravno slavljenja srpskog predsjednika Aleksandra Vučića i njegove politike. I njegovih izvođača u Crnoj Gori.
„Otkad postoji mit o ‘djeci noći’ postoji i mit o njihovim uništiteljima. O neustrašivim borcima, naoružanim krstom, koji zubljom istine, one prave, zalaze u njihove katakombe i istjeruju ih na svjetlo. Ovih dana, to svjetlo koje još uvijek brani da sumrak ledenog sjevera pokrije vidike, u svijetu visoko drže tek nekoliko državnika. Među njima, Aleksandar Vučić, koji, svidjelo se to nekome ili ne, ne da da Srbija potone u bezumlje, u ludilo bratoubilačkog rata, u bezdan sveopšteg privrednog i socijalnog rasula“, piše o situaciji u Srbiji Labudović u posljednjoj kolumni na tom portalu. Nazivajući one koji ustaju protiv Vučićeve vladavine između ostalog i „kopiljanima“. Kao nekad. U pola osam.
Na istom portalu, kolumnista je i Perica Đaković, revnosni izvještač sa dubrovačkog ratišta. Njegove kolumne prenose i objavljuju i drugi brojni portali sličnog profila, Borba, 083, Adria….
U jednoj od svježijih kolumni Đaković se osvrnuo na nezakonito uklanjanje spomenika, među kojima je i onaj Pavlu Đurišiću u Zaostru: „Mi ovdje nažalost prekopavamo naše nebeske njive i ne dozvoljavamo likovima koji su se odavno pomirili tamo negdje na nebu ili pod zemljom, da imaju svoj zasluženi spokoj. Mi preoravamo njihove njive i postavljamo se u ulogu sudije koji od njih zaslužuje da ima svoju bistu, spomenik, i sjećanje zaslužno ili ne u narodu. Dijeleći njih mi dijelimo sebe, naša borba sa vjetrenjačama i dalje traje”.
Đaković je još u vrijeme bivše vlasti imenovan za direktora Televizije Herceg Novi. Na toj je televiziji dugo vodio emisiju U Žiži, a danas je redovan gost i analitičar te televizije. U jesen prošle godine izdao je knjigu tendencioznog naziva „Svjedočanstvo jednog vremena (Tumarajući oko Vlade dobismo IB(A)RA)“, koja je promovisana u bašti Gradskog muzeja Mirko Komnenović u Herceg Novom. Prethodno je prigodno izdao knjigu „Morački jasnovidac, Razgovori ugodni sa blaženopočivšim mitropolitom Amfilohijem”.
Uzlet perjanica ratnohuškačkog novinarstva iz devedesetih nije nikakvo čudo u zemlji u kojoj dio vlasti i mitropoliti Srpske pravoslavne crkve otvoreno veličaju ratnog zločinca i četničkog komandanta Pavla Đurišića i četničku ideologiju. Ili javno žale za Đukanovićem iz devedesetih, koji je mrzio šahovnicu. Njihova vremena.
Milena PEROVIĆ
Komentari

Partije vladajuće koalicije smjenjuju se u pokušajima zastrašivanja i diskreditacije kritičara. Šta ako se prijetnje, jednom, realizuju? Da li će nas, onda, utješiti tvrdnje da se slično, ako ne i gore, dešavalo i za vrijeme trodecenijske DPS vladavine
Dok vlast ponavlja mantru o zatvaranju svih poglavlja u pregovorima o pristupanju EU tokom naredne godine, ovdašnja svakodnevica poprima čudne i prilično zabrinjavajuće obrise.
Zvaničnici javno zastrašuju kritičare, prijeteći im odmazdom ili pokušavajući da ih kompromituju. Sve skupa sa članovima porodica. Prijeti se otvoreno, a intenzivno se širi krug ljudi iz vlasti koji na kritike odgovaraju uvredom i prijetnjom.
Ekološki aktivista Aleksandar Dragićević čeka da mu se pred porodičnom kućom pojave „traktori fekalija“ te da mu ih, na komandu Milana Kneževića, jednog od lidera vladajuće koalcije, izruče u dvorište.
Povod za javno prijetnje pronađen je u Dragićevićevom zalaganju da se postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda (tzv. kolektor) gradi u Botunu. Pošto je, po njegovom mišljenju, izgradnja tog postrojenja od koristi ne samo stanovnicima Podgorice već i građanima Zete i Primorja. Odnosno, svima koji žive nizvodno od Glavnog grada.
Stanovnici Botuna tvrde da će spriječiti gradnju. Milan Knežević i njegova partija javno su na njihovoj strani. Iako su, ljetos, u parlamentu, glasali za usvajanje Prostornog plana Crne Gore do 2040. u kome je sporno postrojenje smješteno – u Botunu. Isto je predviđeno i Prostorno urbanističkim planom Podgorice koji je Vlada usvojila sredinom avgusta.
Knežević se nije naljutio na ministarku i potpredsjednika vlade iz redova svoje partije, ni na dugogodišnje koalicione partnere sa liste ZBCG među kojima je i resorni ministar Slaven Radunović. Silno se rasrdio na ekološkog aktivistu. I ukoliko na zaćuti, kosmuranu (čupavcu) obećao: „ Doći ćemo mu ispred kuće sa traktorima fekalija i prosućemo ih pa neka diše ako je to zdravo, neka prerađuje ako je zdravo“.
Dragićević je saopštio da nakon tog obraćanja strahuje za svoju i bezbjednost porodice, zbog čega je predao krivičnu prijavu protiv Kneževića. “Sad ja treba da čekam da mi neka pijana ili drogrirana budala, neki krivolovac ili šljunkar iz Zete, protiv kojih se borim deceniju, dođe na kuću ili mi ugrozi sigurnost porodice samo i isključivo zbog mog stava koji se tiče zaštite prirode i zbog prozivanja i laži da sam rekao nešto što nijesam od poslanika vlasti”.
Uslijedio je čudesan obrt. Umjesto izvinjenja, Knežević je protiv „samoproglašenog ekološkog aktiviste“ podnio krivičnu prijavu zbog, kako kaže, raspirivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje. „Dragićević je građane Zete i Botuna nazvao ‘budalama’, ‘narkomanima’, ‘pijanicama’, ‘šljunkarima’, dovodeći u pitanje njihovo obrazovanje, intelekt i društveni status jer se protive izgradnji kolektora. Obzirom da tužilaštvo nije reagovalo po službenoj dužnosti zbog klasičnog primjera izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje prema 16 hiljada građana Zete, Knežević je podnio krivičnu prijavu protiv Dragićevića i podnijeće protiv svakog ko bude Zećane etiketirao kao delikventne građane drugog reda”, navodi se na zvaničnoj Fejsbuk stranici Milana Kneževića, u objavi u kojoj se o predsjedniku DNP i vlasniku stranice govori u trećem licu.
Prije nego se začudimo nad očigledno neistinitim konstrukcijama iz krivične prijave Milana Kneževića, valja se prisjetiti događaja iz decembra 2012. kada je tadašnji predsjednik parlamanetarnog Odbora za bezbjednost policiji prijavio osobu koja ga je na Aerodromu Podgorica vrijeđala i pokušala da ga fizički napadne. Snimak nadzornih kamera pokazao je da osumnjičeni možda jeste vrijeđao Kneževića i njegovog vozača/tjelohranitelja (a možda i nije – nema tona), ali da „Dušan Knežević (vozač M. Kneževića – prim. Monitora) inicira fizički sukob sa osumnjičenim koji je taj sukob prethodno pokušao da izbjegne udaljavajući se”. Sve to je, nakon pregleda snimka, konstatovao istražni sudija.
Knežević je 2017. osuđen zbog nasilja u Skupštini na četiri mjeseca zatvora. On i nekoliko poslanika DF-a, su prema presudi, nasrtali i vrijeđali poslanike Miodraga Vukovića, Aleksandru Vuković, Miodraga Radunovića i Ljuiđa Škrelju. Branko Radulović, Marina Jočić i Milutin Đukanović dobili su uslovne kazne. Ustavni sud je,kasnije, utvrdio da su presude Osnovnog i višeg suda u Podgorici nezakonite, a da je Milanu Kneževiću povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Pored ostalog i zato što krivično djelo nasilničkog ponašanja podrazumijeva uznemirenje javnosti – kojeg u ovom slučaju, jednoglasno je odlučeno, nije bilo. Takođe, osporena je tvrdnja iz osuđujuće presude da je djelo izvršeno na javnom prostoru. Prema odluci Ustavnog suda, hol Skupštine to nije, „ jer postoje pravila na osnovu kojih se može ući u parlament“.
Iste 2017. godine Knežević je pred Osnovnim sudom u Podgorici osuđen na sedam mjeseci zatvora jer je 17. oktobra 2015. fizički nasrnuo na policajca Miljana Markovića ispred Skupštine, tokom jutarnjeg prepada policije i rušenja šatorskog naselja pristalica DF. Viši sud je godinu kasnije presudu preinačio, skraćujući kaznu za tri mjeseca.
Zbog svega toga, nije čudo što Aleksandar Dragićević smatra da ima razloga za nelagodu i oprez. I nije jedini koji se suočio sa sličnim problemom u mandatu aktuelnih zakonodavnih i izvršnih vlasti.
Biće suza, ukoliko se obistine najave/prijetnje koje je u ime Demokrata Crne Gore izrekla njihova poslanica Anđela Vojinović. Plakaće, kaže, advokat Veselin Radulović, ali neće biti jedini. Pošto je Anđela poručila: „…neće plakati samo advokat, pardon suspendovani policajac. Plakaće i partija kojoj služi”.
Potom su Demokrate proširile krug osumnjičenih za neprijateljsko djelovanje. „Tea Gorjanc Prelević se javno deklarisala i priznala da je zajedno sa bivšim suspendovanim policajcem Veselinom Radulovićem, formirala grupu koja treba da se suprostavi vetingu u Upravi policije i službama bezbjednosti“, poručeno je u partijskom saopštenju. „ Dakle, nema više dileme, svi oni koji godinama žive od sistema spojenih sudova između politike i kriminala sada su se otvoreno okupili u istom štabu, protiv procesa koji konačno oslobađa institucije”.
Razlog harange pokrenute iz partije čiji funkcioneri u vladi kontrolišu ministarstva sile (MUP i odbrana) bilo je protivljenje načinu na koji se u tim ministarstvima provodi samoproglašeni veting. Preciznije, suspenduju se službenici Uporave policije a da njima i njihovim advokatima nije dozvoljen uvid u dokumentaciju na osnovu koje je kazna izrečena. I pokrenut postupak koji bi mogao da ishoduje njihovim otkazom.
Radulović je, kao advokat nekolicine suspedovanih policajaca, najavio krivične prijave protiv čelnika Demokrata koji su u Vladi zaduženi za sektor bezbjednosti (potpredsjednik Aleksa Bečić, ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović) zbog prekoračenje ovlašćenja, dok mu je Gorjanc Prelević pružila podršku apelujući na poštovanje prava na slobodu kritike, te upozoravala na praksu zastrašivanja kritičara od strane vlasti. I bi što bi.
I predsjednik Crne Gore Jakov Milatović ljetos je zaključio da zbog toga što se zamjerio visoko rangiranom pripadniku izvršne vlasti ima razloga da strahuje čak i za vlastitu bezbjednost.
Počelo je tako što je Milatović iskoristio svoje ustavno pravo i vratio parlamentu na ponovno odlučivanje Zakon o porezu na nepokretnosti. Pored ostalog, i zbog toga što bi izmijenjeni zakon omogućuo opštini Tuzi da u svoju korist rješi sudske sporove koje vodi sa državnim Plantažama, vezano za iznose naplaćenog poreza nakon što su Tuzi dobile status opštine.
Nezadovoljan tom odlukom, potpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj započeo je telefonsku prepisku sa Milatovićem u kojoj predsjedniku piše i sledeće: „Mislim da nijesi trebao da uđeš u ovo, a očekuj kao nikad reakciju Albanaca iz svih nivoa i gdje god imamo uticaj… Ali ćeš dobiti odgovor taman kakav zaslužuješ.“
U kabinetu predsjednika te su poruke protumačili kao „neprimjerene i prijeteće“ i obratili se poliicji. Osnovno državno tužilaštvo formiralo je predmet, dok su iz Vlade ignorisali problem. Baš kao i sve slične, nastale prije i poslije.
Poput Kneževića, ni Đeljošaj nije debitant na terenu prijetnji i uvreda. Podgorički Osnovni sud presudio je, krajem maja, da je potpredsjednik Vlade i ministar ekonomskog razvoja u više navrata klevetao novinara TV Vijesti Danila Ajkovića, tvrdeći da radi po nečlijem nalogu i da za lažne priloge uzima novac. Oglasio se potom i Đeljošaj, tvrdeći da nije osuđen i da će tužiti medije koji prenesu vijest o nepravosnažnoj presudi suda u Podgorici: „ Ne postoji nijedna pravosnažna presuda za bilo koji proces ikada protiv mene. Ukoliko se (mediji – prim. Monitora) ogluše i ne postupe profesionalno i zakonito, podnijeću tužbu protiv svih njih“, navodi se u reagovanju potpredsjednika Vlade.
Kraj prošle godine obilježili su i protesti kojima je tražena smjene direktorice podgoričke gimnazije Slobodan Škerović. Na jednom od njih pojavio se njen suprug, poslanik Jovan Vučurović. I poručio: „Ovo nije prijetnja, nego odgovor na prijetnju, pravilo života, crnogorska, brdska, hercegovačka, srpska tradicija, a neki su se očigledno dobro zaigrali. Pa ako su krenuli, ako žele nečiju glavu, onda moraju biti spremni i na svoju žrtvu…“. Potom se poslanik Nove srpske demokratije obratio onima koji su krenuli na porodice: „Oni koji su krenuli, biće dočekani onako kako se dušmanin uvijek dočekivao u Crnoj Gori, Brdima, Krivošijama, Staroj Hercegovini… Naravno, vjerujemo u institucije sistema, ali kad zakažu, onda su samoodbrana i napad – dužnost i pitanje časti”.
Da ni najjača partija vladajuće koalcije nije nevina u ovoj priči svjedoči fejsbuk stranica lažne vijesti. Preko nje se PES, ili neko u njegovo ime, obračunava sa medijima i novinarima čiji im se prilozi ne dopadaju. Bez demantija, ispravki ili objašnjenja – klevetama i uvradama.
Prijetnje su tu. Šta ako se, jednom, realizuju? Da li će nas, tada, utješiti tvrdnje da se slično, ako ne i gore, dešavalo i za vrijeme trodecenijske DPS vladavine.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Kolumne

Novi broj


AFERE PRED PRAVOSUĐEM: Korumpiranih nemamo

MONITOROVA ANKETA: Devedesete koje traju

34 GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Zločin o kom se glasno ćuti
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmice
BEZBJEDNOSNI VRH I JAVNOST: Primaju samo pohvale
-
DRUŠTVO4 sedmice
NEKRETNINSKI ŠOPING VLASTI U BUDVI: Milioni iz budžeta za zgradu JRB
-
DRUŠTVO3 sedmice
ZEMLJIŠNE TRANSAKCIJE U BUDVI: Čudna bolećivost biznismena
-
DRUŠTVO3 sedmice
NEZAKONITE SMJENE STIŽU NA NAPLATU: Čistke na naš račun
-
Izdvojeno3 sedmice
KATAR – NOVA IZRAELSKA META: Do posljednjeg glasa
-
Izdvojeno2 sedmice
EVROPA I MI: Tramp, Orban i Vučić, uzori domaćim baštinicima srpskog sveta
-
Izdvojeno2 sedmice
ULAGANJE OPŠTINA U ŽENSKO PREDUZETNIŠTO: Bačene pare
-
INTERVJU3 sedmice
GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR: Ništa se nije promijenilo