INTERVJU
BOBAN STOJANOVIĆ, POLITIKOLOG IZ BEOGRADA: Srbija je zarobljena država u svakom smislu
Objavljeno prije
6 godinana
Objavio:
Monitor online
Aleksandar Vučić je osoba koja je urušila svaku instituciju u zemlji, koja kontroliše svaki posao, koja organizuje i disciplinuje stranku koja je zarobila ovu zemlju i koja ne dozvoljava ljudima da žive i rade
MONITOR: U Srbiji je ovih dana najaktuelnija tema sporazum o ekonomskoj normalizaciji odnosa između Beograda i Prištine, koji su u Vašingtonu potpisali predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i premijer Kosova Avdulah Hoti sa predsjednikom SAD Donaldom Trampom. Vlast i opozicija o sporazumu imaju sasvim suprotne stavove. Kakav je Vaš stav o tom dokumentu?
STOJANOVIĆ: Mi i dalje ne znamo šta je tačno potpisano, tj. znamo da to nije dokument između Srbije i Kosova, a opet nije ni dokument sa SAD. Iako su teme Kosova i Srbije u njemu, veći deo sporazuma se bavi potpuno trećim temama kao što su Izreal, ambasada u Izrealu, 5G mreža, oprema za bezbednost aviosaobraćaja, diverzifikacija energetskih izvora i slično.
Ono što je važno za Srbiju i Kosovo jesu neka ekonomska i infrastrukturna pitanja koja su se i od ranije dogovarala, a jedini novitet je moratorijum od godinu dana na to da Srbija ne traži otpriznavanja Kosova, a da Kosovo ne aplicira za članstvo u međunarodnim organizacijama. Koliko su sve ove stvari dobre za Srbiju, iskreno ne vidim da je nešto dobijeno, a da postoje samo potencijalni problemi oko Izreala, ambasade, ali i odnosa Srbije i Rusije (što smo već videli kroz razmenu tvitova), kao i Srbije i Kine.
MONITOR: Šta je tim sporazumom dobila Srbija, a šta Kosovo?
STOJANOVIĆ: Srbija nije dobila ništa osim tog moratorijuma od godinu dana na apliciranje Kosova u međunarodnim organizacijama, dok je Kosovo ovim putem dobilo priznanje od strane Izreala, kao i prestanak kampanje od strane Srbije za otpriznavanje Kosova od strane država koje su to ranije uradile. To je sve što su direktno dobile strane. I sami čitaoci mogu da zaključe ko je tu bolje prošao.
MONITOR: Predsjednik Pokreta za preokret Janko Veselinović izjavio je da je Vučić nanio štetu Srbiji i uveo je u sukob sa pola svijeta i da je Srbija dobila „de fakto priznavanje Kosova”.
STOJANOVIĆ: Saglasan sam da smo potencijalno dobili konflikt ili makar nerazumevanje sa velikim delom sveta, možda i najvažnije sa samom EU prema kojoj kao idemo i u čije članstvo želimo da uđemo. S druge strane, ne bih rekao da je de fakto priznanje, osim toga što se nigde ne insistira na rezoluciji 1244 i što se Kosovo u dokumentu ne navodi bez zvezdice.
MONITOR: Kako ukratko iz Vašeg ugla izgleda današnja Srbija?
STOJANOVIĆ: Kao jedna zarobljena država u svakom smislu. Političkom, medijskom, poslovnom – apsolutno svakom. Kao jedna partitokratska država bez institucija. Što i nije samo moj ugao, nego ugao i svih međunarodnih izveštaja o Srbiji, koji govore da smo delimično slobodna država koja nije demokratija. Uz to, Srbija je izuzetno siromašna zemlja sa uplašenim građanima, koji misle i da nisu građani, već da su podanici.
MONITOR: Kakvo je Vaše mišljenje o Aleksandru Vučiću?
STOJANOVIĆ: On je osoba koja je najodgovornija za sve ovo. Političar koji je bez dana rada van politike, koji je dugo čekao svojih pet minuta i kao osoba koja je rešila da postane sve i svja u Srbiji. Bez njegovog odobrenja nema ničega u Srbiji, o svemu se pita, sve kontroliše i gradi kult ličnosti. On je osoba koja je urušila svaku instituciju u zemlji, koja kontroliše svaki posao, koja organizuje i disciplinuje stranku koja je zarobila ovu zemlju i koja ne dozvoljava ljudima da žive i rade. Poklopile su mu se neke kockice i na međunarodnom, globalnom nivou i izgradio je državu-partiju ili je izgradio čak i sebe kao lidera-državu i doveo Srbiju u ovo stanje okupirane, neslobodne i nedemokratske države.
MONITOR: Politički analitičari kažu da je u državi suspendovana demokratija, ne postoje nezavisne institucije, ne postoji sloboda medija, parlament je unižen… I da je za to najzaslužniji Vučić. Kako godinama uspijeva da gotovo sve kontroliše u Srbiji i da je podijeli za i protiv sebe?
STOJANOVIĆ: Upravo tako. Od 2012. godine je krenuo da gradi svoj kult, a onda uz pomoć medija koji su direktno pod njegovom kontrolom stvara privid u javnosti da je u Srbiji nekakvo zlatno doba, da sve ide u dobrom pravcu, da ekonomski snažno napredujemo, da je Srbija nikad jača u međunarodnim odnosima, a kada na to dodate i konstantnu satanizaciju opozicije, onda dobijate i ovako visoke rejtinge. Ja često volim da kažem onima koji ne veruju u to koliko su mediji važni, da samo jedan dan gledaju program prorežimske televizije u Srbiji (npr. TV Pink) i sve će im biti jasno.
MONITOR: Kakvo je Vaše mišljenje o opoziciji?
STOJANOVIĆ: Opozicija je najvećim delom u ovakvoj poziciji upravo zato što ju je vlast uništila pre svega kroz medije, kroz zaplašivanje u manjim sredinama i uništavanje iznutra. I niko me neće ubediti da je opozicija veći problem od vlasti. Međutim, svakako da je bilo grešaka i u opoziciji. Mnoge podele, raspadi partija, međusobne svađe, nemogućnost da se grupišu, da smanje međusobne podele i slično.
Mi imamo situaciju da se najvažniji društveni rascepi u Srbiji najviše refelektuju kroz razlike među opozicijom, a ne u razlikama između vlasti i opozicije. I najgore od svega je što partije to koriste i eksploatišu te razlike koje postoje. Stvaraju se dodatne podele, na staru i novu opoziciju, nemogućnosti da se grupišu politički akteri u neke šire saveze, podele između levih i desnih, pro EU i onih koji su za Rusiju, različiti pogledi u odnosu na Kosovo, a dok se opozicija međusobno svađa, Vučić je ukinuo svaki model političke borbe. Opozicija ne shvata da dok ne povrati demokratiju i slobodu govora, da niko od njih pojedinačno neće odlučivati ni o čemu, a da će institucije samo dalje da propadaju, a sve više građana da siromaši ili da se seli odavde.
MONITOR: Zašto su mnogi poznati intelektualci i umjetnici iz raznih oblasti uz Vučićevu vlast?
STOJANOVIĆ: Ne mogu a da ne pomislim da je to isključivo iz interesa ili iz straha. Interes da se uzme neki dodatni honorar, da se dobije državni projekat ili strah od toga kako su prolazili neki intelektualci ili umetnici koji su se javno suprotstavili vlasti. Imali smo više primera koji govore o odmazdi vlasti protiv njih ukoliko javno negativno govore o vlasti. To su jedina dva razloga u kome pronalazim motive za podršku.
MONITOR: Zašto Evropa podržava nedemokratsku, opasnu, nacionalističku vlast u Srbiji?
STOJANOVIĆ: Jedan jedini razlog – Kosovo. Dok god je Vučić kooperativan po ovom pitanju imaće podršku. Ili dok god Evropa i dalje veruje da će Vučić proces priznanja Kosova ili članstva u UN dovesti do kraja. Siguran sam da oni vide sve nedemokratske metode vlasti, da znaju ko je i šta je Vučić, ali dok god postoje ovi širi interesi – on će imati podršku najvažnijih i najmoćnijih država članica. I to je najveći problem cele ove situacije. Plašim se samo da ako ta podrška potraje, da od Srbije neće ostati ništa i da će se onda suočiti sa novim problemima u celom regionu i sa problemom izgradnje institucija u Srbiji. Pri tom, nisam siguran da Vučić sme da ovaj proces izvede do kraja i da samo kupuje vreme i prolongira sve kako bi dobio na vremenu u pogledu podrške od strane EU.
MONITOR: Kakvu budućnost predviđate Srbiji?
STOJANOVIĆ: Voleo bih da vidim perspektivu i jednu lepšu budućnost, ali se i plašim kako će sve ovo uticati na život u Srbiji. I kada zanemarimo sve političke probleme, videćemo da se iz Srbije svake godine iseli nekoliko desetina hiljada građana, mahom mladih, i to je ono što me najviše plaši. Ljudima je lakše da sreću traže na drugom mestu, u uređenom društvu i nema ni energije da se ljudi iznutra bore za bolji život. Nadam se da će doći do promena i da će se u skorije vreme u Srbiji pre svega živeti slobodnije i bogatije.
MONITOR: Mnogi upozoravaju da se u našem regionu uveliko manipuliše mržnjom i da su bili uvjereni da se nacionalizam, šovinizam i mržnja ne mogu ponoviti nakon posljednjeg rata?
STOJANOVIĆ: Kao da se nikad i nije prestajalo sa tim, a posebno sve oživi u periodima izbornih kampanja, kada političari (često mahom oni iz ’90-ih ili njihovi naslednici) raspršuju mržnju i otvaraju stare rane. U ovom pogledu verujem npr. u svoju generaciju (rođena krajem ’80-ih i početkom’90-ih), koja je detinjstvo provela u užasima rata, da će raditi na tome da stvori društvo u kome je mržnja nepoželjna i društvo u kome ćemo da gledamo kako da od svojih zemalja napravimo bolje mesto za život, kako bismo mi našoj deci ostavili bolje društvo i sigurno nećemo dozvoliti da nam deca odrastaju u užasima rata u kojima smo mi odrastali.
Veseljko KOPRIVICA
Komentari
Proces pristupanja EU isti je kao i za vrijeme vlasti DPS, a svodi se na usvajanje zakona ali ne i na njihovu primjenu. Ipak, ne može nas ništa koštati evropskog puta jer je EU odlučila da nas na nosilima unese u Evropu. Na žalost one manjine u Crnoj Gori koja se decenijama borila za demokratizaciju, taj ulazak neće značiti demokratiju
MONITOR: Ursula fon der Lajen je ove sedmice u posjeti Crnoj Gori. Predsjednica Evropske komisije stize baš u trenutku nove domaće političke, odnosno parlamentarne krize. Šta to govori o nama?
ĐUROVIĆ: Crna Gora je nespremna za ulazak u EU, a proces učlanjenja je isključivo proizvod političke odluke država članica EU i Evropske komisije da je potrebno držati proces proširenja živim. Geopolitička situacija, prije svega agresija Rusije na Ukrajinu, sve gori odnosi EU sa nekadašnjim ključnim saveznikom SAD, doprinose da se poltika EU prema proširenju i ulasku novih članica promijenila.
Vlada je sastavljena od partija koje imaju različite prioritete i koje su utemeljene na različitim vrijednostima. Jedino što ih spaja je interes da vrše vlast i ostvaruju svoje partikularne interese i lično bogaćenje. U Crnoj Gori ne funkcionišu institucije, nisu postale profesionalne, i dalje su zarobljene. Samo što su danas zarobljene od većeg broja političkih partija nego u vrijeme DPS-a koji je kontrolisao sve institucije u državi. Proces pristupanja EU isti je kao i za vrijeme vlasti DPS, a svodi se na usvajanje zakona, ali ne i na njihovu primjenu. I danas kao u za vrijeme vlasti DPS-a nema vladavine prava a to svakodnevno pokazuju partije koje vrše vlast. Ni danas kao ni ranije se ne prihvataju dobre inicijative koje dolaze od opozicije ili drugih subjekata kao što su sindikati ili nevladine organizacije.
U takvom ambijentu potpuno je očekivano da se dešavaju političke krize koje proizvode partije koje vrše vlast. Treba imati na umu da su opozicione partije, osim DNP-a, nesumnjivo posvećene i orijentisane prema učlanjenju Crne Gore u EU. Sa druge strane, Mandićev NSD, kao dio vlasti, ne dijeli vrijednosti koje baštini EU i trudi se da zadrži poziciju unutar nacionalističkog dijela biračkog tijela, onih koji i dalje sanjaju veliku Srbiju, koji veličaju ratne zločince, baštine fašističku četničku ideologiju. To je nespojivo sa procesom EU integracije.
Kada opstanak vlasti zavisi od takve partije, onda se ne može očekivati ništa drugo osim povremenih kriza jer Mandić dobro zna da nema vlasti bez njega. Zato što predsjednik PES-a i Vlade nije spreman da u susret izborima mijenja bilo što unutar vladajuće koalicije.
MONITOR: Kako komentarišete situciju koja je prethodila krizi, sjednicu koja nije održana a na kojoj je trebalo raspravljati o inicijtivi za razrešenje predsjednika parlamenta zbog saučešća porodici Ratka Mladića?
ĐUROVIĆ: Mandić nema većinsku podršku u Skupštini i toga je potpuno svjestan. Zato je odlučio da se sjednica ne održi. Jedan manji dio poslanika i poslanice PES-a je sramota od Mandića i onoga što radi, pa ne žele da budu zapamćeni kao podržavaoci čovjeka koji veliča ratnog zločinca. To pokazuje kakvi nam ljudi vode državu, bez vrijednosti, integriteta, stava.
Mandić je još jednom demaskirao i sebe ali i svoje koalicione partnere iz PES-a, kao i Demokrate kojima je jedino važno da sačuvaju što duže parče vlasti pa makar to uništilo državu i njeno učlanjenje u EU.
Najgore je što se sada od strane EU vrši pritisak na opoziciju da glasa za izmjene Ustava i za izbor novih članova institucija koje su važne za zatvaranje pregovaračkih poglavlja. Umjesto da se pritisak okrene prema vlastima koje su izazvale krizu, pressing se samo pravi na opoziciju. To će naravno ohrabriti vlast da nastavi da radi šta god hoće i krši brutalno propise npr. prlikom izbora članova Savjeta RTCG o drugih institucija.
Evropska komisija sve više okreće glavu od sramotnih odluka koje donosi vlast samo da bi se završio proces zatvaranja poglavlja.
MONITOR: Ove sedmice godišnjica je napada na Dubrovnik. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju suočavanje sa prošlošću?
ĐUROVIĆ: Crna Gora nije uradila ništa kada je riječ o suočavanju sa prološću. U školskim udžbenicima se još ne može pročitati istorijska istina o dešavanjima iz bliže i dalje prošlosti. Nema sudskih presuda, nema utvrđivanja odgovornosti onih poltičara koji su učestvovali u razaranju Dubrovnika.
U našem Krivičnom zakoniku se nedovoljno razrađuje sankconisanje veličanja ratnih zločina i zločinaca. Institucije koje treba da osiguraju vladavinu prava kao što su Uprava polcije, tužilaštvo i sudovi se ne trude da najodgovornije za kontinuirano podržavanja ratnih zločinaca procesuiraju. Nema odgovornih za podizanje spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću, nema procesuiranih vjerskih velikodostojnika SPC koji šire govor mržnje i veličaju ratne zločine od Đurišića do Mladića. Na različitim manifsetacijama se pjevaju pjesme ratnim zločincima a institucije ćute. Razlog za to je što trenutna vlast zapravo dijeli stavove onih koji negiraju da su ratni zločini izvršeni dok se partije manje brojnih naroda zarad vlasti prave ludi. Crna Gora će još sačekati na suočavanje sa prošlošću. Neke nove partije i neka nova vlast će moguće imati više osjećaja prema žrtvama zločina ma ko da su bili počinioci.
MONITOR: Može li nas to koštati evropskog puta, uprkos širom otvorenih vrata Brisela?
ĐUROVIĆ: Ne može nas koštati evropskog puta jer je EU odlučila da nas na nosilima unese u Evropu. Na žalost one manjine u Crnoj Gori koja se decenijama borila za demokratizaciju, ni ulazak u EU neće značiti demokratiju.
Prije izglasavanja nezavisnosti 2006. godine, slogan je bio “prvo država pa demokratija”. Ništa se ni nakon 20 godna nije promijenilo samo što danas dio nekadašnje opozicije (Demokratska Crna Gora, NSD, SNP) uz peti ešalon DPS-a, koji sada nosi naziv PES, ima novi slogan “prvo EU pa demokratija”.
Borba za demokratiju koju mogu donijeti jedino profesionalne institucije će se nastaviti i nakon ulaska u EU. Znajući koliko su jake institucije u Crnoj Gori EU sprema posebne uslove za nove članice kako bi nas natjerali da konačno počnemo da sprovodimo zakone i jačamo institucije. Komično djeluju nastupi ministara i ministarki u Vladi koji nam govore da smo zaslužili ulazak u EU i da sprovodimo reforme.
MONITOR: Baš ništa ne može?
ĐUROVIĆ: Mjerila koja se moraju ispuniti zbog zatvaranja pregovaračkih poglavlja će biti dovršena do kraja ove ili početkom naredne godine. Naravno, uz pritisak Evropske komisije. Ulaska u EU nas može koštati Mandić i njegovo veličanje ratnih zločinaca jer je nedopustivo da jedan predsjednik Skupštine radi takve brljotine iz pozicije vlasti. Treba imati na umu da nakon zatvaranja poglavlja slijedi proces verifikacije ugovora o učlanjenju u svim državama članicama EU. Javnost u mnogim od tih država veoma burno reaguje na veličanje ratnih zločinaca i širenje fašističke ideologije koja se ovdje manifestuje i veličanjem četničkog pokreta. Zato će veoma važno biti ko će činito novu vlast nakon parlamentarnih izbora sledeće godine.
MONITOR: Kako vidite rasplet nove političke krize?
ĐUROVIĆ: Kriza će se riještit na način što će DPS popustiti pod pritiskom EU jer imaju veliku potrebu da se prikažu kao reformisana i kooperativna partija koja je pravi pouzdani partner EU. Vlast će imenovati nezakonito svoje ljude u Savjet RTCG i druge institucije, imati punu kontrolu nad uslovima za održavanje predstoječih izbora a opozicija će sve to nijemo gledati da se ne bi zamjerila EU.
MONITOR: Media centar nastavlja da piše ombudsmanu RTCG i upozorava na probleme u javnom servisu. Hoćemo li i kada imati istinski javni servis?
ĐUROVIĆ: Imaćemo istinski javni servis i profesionalne institucije kad mi kao građani postanemo bolji. Ako smo loši ljudi koji ne vode računa koje partije podržavaju, ako nam nije važno da imamo dobre usluge u bolnicama, školama, pravovremeno i profesionalno informisanje putem RTCG kako javnog servisa, onda nema ništa ni od boljeg standarda.
Ako je građanima koji su nekad sanjali demokratsku Crnu Goru sada jedino važno da DPS nije na vlasti i ako im ne smeta da njihovi politički miljenici raznose sve institucije, onda sa žaljenjem moramo konstatovati da se zapravo ovdje većina građana nikada nije borila za demokratiju već samo za sopstevnu korist i poziciju a problem su imali dok je DPS vladao samo sa pitanjem “zašto oni, a ne mi”.
Dok građani ne budu kažnjavali svaku vlast jer ih vara i krade, nema napretka. Media centar će nastaviti da se sa drugim NVO bori za istinski javni servis.
Milena PEROVIĆ
Komentari
INTERVJU
LEPA ŽUNJIĆ, UDRUŽENJE RODITELJI: Sistemsko nepovjerenje koje se godinama stvaralo
Objavljeno prije
6 danana
3 Oktobra, 2026
Bojimo se dodatnog produbljivanja nepovjerenja. Roditeljima više nije dovoljno reći šta moraju. Potrebno im je objasniti zašto, saslušati ih i prihvatiti da strah i nepovjerenje postoje, čak i kada se sa njima ne slažemo. Jer povjerenje se ne može propisati
MONITOR: Ustavni sud Crne Gore donio je odluku da uslovljavanje boravka djece u vrtićima obaveznom vakcinacijom nije suprotno Ustavu, čime nije prihvatio inicijativu Udruženja Roditelji. Koji je vaš komentar na ovu odluku?
ŽUNJIĆ:Ova odluka je dodatno potvrdila ono čega smo se pribojavali: da će kontekst i način na koji se zakoni kod nas primjenjuju u praksi ostati u drugom planu. Umjesto da pokušamo da razumijemo zašto dio roditelja ne vakciniše svoju djecu, dobili smo još jednu mjeru koja nas je podijelila.
Na jednoj strani su roditelji koji su, iz različitih razloga, odlučili da ne vakcinišu djecu. Na drugoj je sistem koji će, brinući o djeci, zaštititi ih od „nerazumnih“ roditelja. I opet se izgubilo pitanje koje godinama postavljamo: Umije li sistem da bude u službi najboljeg interesa djeteta?
Umjesto da se ozbiljno zapitamo koliko je povjerenje izgubljeno, koliko su informacije bile nejasne i neujednačene i da li je sam sistem radio ono što je morao, ponovo uslovljavamo i zabranjujemo.
MONITOR: Sa kojim problemima se susreću roditelji predškolske djece, nakon haotičnih prvih dana polaska u vrtić kada su mnoga djeca vraćana?
ŽUNJIĆ:Roditelji se suočavaju sa neizvjesnošću, nedovoljno jasnim procedurama i pitanjem gdje će njihova djeca boraviti dok oni rade. Na potrebu da se pravila i postupanje usaglase upozoravali smo prije početka septembra. Ovako ozbiljna promjena nije smjela da se razjašnjava na vratima vrtića.
Iza svega je dijete koje ne razumije ni zakon ni odluke odraslih, ali osjeća posljedice. Zato nije dovoljno roditeljima saopštiti da dijete ne može da boravi u vrtiću. Država mora da odgovori i šta će biti sa tom djecom.
MONITOR: Po prvim reakcijama vidimo oštro negodovanje dijela javnosti na odluku Ustavnog suda. Kakve će posljedice ona izazvati?
ŽUNJIĆ:Bojimo se dodatnog produbljivanja nepovjerenja. Roditeljima više nije dovoljno reći šta moraju. Potrebno im je objasniti zašto, saslušati ih i prihvatiti da strah i nepovjerenje postoje, čak i kada se sa njima ne slažemo. Jer povjerenje se ne može propisati.
Tek ćemo vidjeti i drugi epilog: gdje će boraviti djeca koja nijesu vakcinisana, a čiji roditelji ne žele da pristanu na ovakav vid uslovljavanja? Postoji li rizik da će se povećati broj nelegalnih objekata za čuvanje djece i ko će kontrolisati uslove u njima? Na kraju bi opet djeca mogla snositi posljedice neadekvatnih uslova.
Istovremeno će se u parkovima i drugim javnim prostorima družiti sa vakcinisanom djecom. Zato je važno da država objasni kako će rješavati problem u cijeloj zajednici, a ne samo u vrtićima.
MONITOR: Da li se u svoj priči i strahu od vakcina zanemariju djeca?
ŽUNJIĆ: Da, jer se rasprava sve više svodi na sukob roditelja i sistema, dok potrebe djece ostaju u drugom planu.
Naši stavovi o vakcinaciji uvijek su bili jasni. Vjerujemo da ljekari žele da pomognu našoj djeci. Ali ostaje pitanje: šta ako to nije dovoljno? Šta ako ovo nije samo problem roditelja koji „ne razumiju“, već i problem sistemskog nepovjerenja koje se godinama stvaralo?
Ovu mjeru treba posmatrati i kao dio šireg obrasca u kojem sistem opravdava sopstveni rad, a premalo preispituje posljedice svojih odluka. Ovdje je ulog veliki, jer je u centru svega dijete.
MONITOR: Udruženje ste koje je specijalizovano za pomoć roditeljima,sa kojim pitanjima i nedoumicama vam se roditelji najčešće obraćaju?
ŽUNJIĆ: Roditelji nam se obraćaju zbog nedoumica u vezi sa obrazovanjem, zdravstvenom zaštitom, socijalnim pravima i svakodnevnim roditeljskim izazovima. Pitaju o upisu i boravku u vrtiću, vakcinaciji, ostvarivanju prava iz socijalne i dječje zaštite, pravima zaposlenih roditelja i tome kome mogu da se obrate kada naiđu na problem.
Kroz besplatnu SOS Roditeljsku liniju traže i savjete o odnosu sa djecom, postavljanju granica, izazovima adolescencije, vršnjačkom nasilju i korišćenju tehnologije. Pružamo psihosocijalnu podršku roditeljima i djeci, posebno kada se porodice suočavaju sa kriznim situacijama, narušenim odnosima ili iskustvom nasilja. Nekada im je potrebna konkretna informacija, a nekada razgovor i stručna pomoć da razumiju šta se dešava i kako da postupe.
Posebno nam se obraćaju roditelji iz jednoroditeljskih porodica, zbog nedoumica i problema tokom i nakon razvoda, vršenja roditeljskog prava, odnosa sa drugim roditeljem i neplaćanja alimentacije. Kroz pravno savjetovanje i psihosocijalnu podršku pomažemo im da razumiju procedure, zaštite prava djece i lakše prođu kroz te situacije.
Kroz različita pitanja ponavlja se potreba za jasnim, pouzdanim i razumljivim odgovorom. Roditelji često ne znaju koji je njihov sljedeći korak ili dobijaju različite informacije. Zato uz našu podrsku, uz odgovore nadležnih institucija i stručnjaka, pokušavamo da im pomognemo da dođu do potrebne informacije i ostvare svoja prava.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
INTERVJU
NATAŠA KANDIĆ, OSNIVAČICA FONDA ZA HUMANTIRANO PRAVO I NJEGOVA BIVŠA IZVRŠNA DIREKTORKA, KOORDINATORKA REKOM-A: Nezavisnost Kosova ne može biti ugrožena nijednom presudom
Objavljeno prije
6 danana
3 Oktobra, 2026
Najveći problem Kosova nije presuda – već politička nestabilnost, stalni izbori i teškoće u funkcionisanju institucija
MONITOR: Da li je moguće realizovati dominantne predloge da se Specijalizovana vijeća i Specijalizovano tužilaštvo reformišu ili čak ukinu – i to prije donošenja drugostepene presude četvorici lidera OVK, a kada se može očekivati pravosnažno okončanje tog procesa?
KANDIĆ: Predlog izmena zakona polazi od teze da su Specijalizovana veća osnovana isključivo radi suđenja za trgovinu ljudskim organima, koja zauzima važno mesto u izveštaju Dika Martija – pa bi zbog toga čitav postupak trebalo vratiti na početak. To nije tačno. Osnivanju Veća prethodila je istraga Specijalnog istražnog tima EU, koju je vodio Klint Vilijamson, bivši tužilac MKSJ-a i nekadašnji direktor Odeljenja pravde UNMIK-a. Vilijamson je 2014. javno saopštio da nema dovoljno dokaza za podizanje optužnice za trgovinu organima, ali da postoje dokazi za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava koja opravdavaju krivično gonjenje pojedinih bivših visokih zvaničnika OVK.
Optužnica je obuhvatila ratne zločine i zločine protiv čovečnosti. Sudsko veće je optužene oslobodilo optužbi za zločine protiv čovečnosti zato što Tužilaštvo nije dokazalo van razumne sumnje da je postojao rasprostranjen ili sistematski napad usmeren protiv civilnog stanovništva. Istovremeno ih je osudilo za ratne zločine.
Specijalizovana veća ne mogu se ukinuti niti se njihov mandat može suštinski promeniti prostom izmenom zakona, jer njihov pravni osnov čine i ustavni amandman i međunarodni sporazum. Svaki takav pokušaj otvorio bi pitanje ustavnosti i poštovanja međunarodnih obaveza Kosova.
Rok do 27. novembra 2026. godine, odnosi se samo na podnošenje najava žalbi odbrane i Tužilaštva protiv prvostepene presude. Posle toga slede podnošenje žalbi, odgovora i replika, pa se sada ne može pouzdano predvideti kada će postupak biti pravosnažno okončan.
MONITOR: Koliko će partije na Kosovu iskoristiti ovaj proces da se pokažu „patriotskije“ – u ionako, veoma dinamičnoj atmosferi čestih izbora i pokušaja opozicije da Kurtija pošalje u opoziciju?
KANDIĆ: Sve političke partije dele kolektivni narativ o pravednoj borbi OVK za slobodu Kosova. Presuda taj narativ nije promenila, ali je Demokratskoj partiji Kosova dala novu političku snagu. Otuda i skupštinska Deklaracija o zaštiti istine i integriteta oslobodilačkog rata i predlog izmena Zakona o Specijalizovanim većima. Postoji široko jedinstvo u odbrani karaktera oslobodilačkog rata, ali ne i saglasnost o tome šta država sada pravno i politički može da učini. Albin Kurti zato nije u zavidnoj poziciji, a izbor predsednika predstavlja veliki test za političku stabilnost Kosova.
MONITOR: Smatrate da nezadovoljstvo prvostepenim osuđujućim presudama Tačiju, Krasnićiju, Veseliju i Selimiju ima veze sa nepostupanjem Javnog tužilaštva za ratne zločine i Odjeljenja za ratne zločine Višeg suda u Beogradu, posebno poslije 2011. Ono što se uglavnom čuje na demonstracijama „Ne u naše ime“ jeste bezrezervno slavljenje četvorice optuženih i bezgrešne borbe OVK?
KANDIĆ: Nezadovoljstvo presudom mogu da razumem, ali ono ne opravdava poricanje zločina niti bezrezervno proglašavanje bilo koga bezgrešnim. Oslobodilački karakter rata OVK ne isključuje odgovornost njenih pripadnika za zločine nad ljudima koji su na osnovu optužbi, a ne dokaza, proglašavani saradnicima Srbije, izdajnicima ili političkim protivnicima. Nezadovoljstvo na Kosovu mora se posmatrati i u svetlu postupanja Srbije. Posle presuda generalima VJ i MUP-a Srbije, njeno tužilaštvo nije procesuiralo komandante koji su sprovodili naređenja osuđenih generala, nego je pokrenulo tek nekoliko postupaka protiv neposrednih izvršilaca. Od 2013. godine nije podignuta nijedna optužnica za ratne zločine počinjene na Kosovu. Kada je 2017. okončan mandat MKSJ-a, Srbija je zaključila da je „uspešno završila saradnju sa Haškim tribunalom“, ali nije nastavila krivično gonjenje na osnovu dokaza i presuđenih činjenica koje je Tribunal utvrdio. Danas policija hapsi Albance na granici i pokreće istrage, sudi se i za uništavanje imovine, a mediji ta suđenja gotovo ne prate.
Podaci FHP-a i FHP Kosovo pokazuju da su jedinice VJ i MUP-a Srbije tokom 78 dana NATO bombardovanja ubile oko 6.700 albanskih civila. Te činjenice čvrsto podupiru kosovski narativ o borbi za oslobođenje od srpske represije. Sa srpske strane, bilo je mnogo upozorenja da bi protesti na Kosovu mogli prerasti u nasilje nad Srbima, ali to se nije dogodilo. Veterani i drugi organizatori protesta vodili su računa da demonstranti ne krenu prema Gračanici, gde žive Srbi. Reakcije na presudu pokazuju da su Srbi koji žive na Kosovu bili umereniji i da su pokazali više razumevanja za nezadovoljstvo Albanaca. Nasuprot tome, pojedini Srbi koji su izbegli sa Kosova i danas žive u Srbiji, naročito oni na položajima u državnim institucijama, izražavali su ljutnju zato što optuženi nisu osuđeni i za zločine protiv čovečnosti i trgovinu ljudskim organima.
O političkoj i simboličkoj upotrebi presude govori i odluka da Tači, Krasnići, Veseli i Selimi budu proglašeni počasnim građanima Tirane, na predlog gradonačelnika koji se nalazi u pritvoru.
MONITOR: EU i njen ministarski savjet, odnosno Savjet EU, imaju glavnu riječ kada se radi o trajanju Specijalizovanih vijeća. Brisel je dao bezrezervnu podršku radu Vijeća usred velikog nezadovoljstva na Kosovu. Pominje se da se žrtve OVK zaboravljaju, među kojima su mnogi kosovski Albanci. Pojavljuju se i mišljenja da je sud za zločine OVK trebalo osnovati od strane UN?
KANDIĆ: Suđenje Thačiju i ostalima smatram veoma važnim upravo zato što se bavi žrtvama koje su dugo bile potisnute iz javnog sećanja. Reč je o ubistvima, nestancima, nezakonitom pritvaranju i zlostavljanju članova Rugovine partije, pripadnika FARK-a, Albanaca koji su sarađivali sa srpskim vlastima ili su samo imali poslovne i komšijske odnose sa Srbima, kao i Srba i Roma. Važan deo dokaza činila su javna saopštenja Glavnog štaba OVK. Ona nisu bila samo propaganda: na terenu su shvatana i primenjivana kao poruke i nalozi za kažnjavanje ljudi označenih kao saradnici ili politički protivnici. Veće je prihvatilo vezu između stavova iznošenih na sastancima rukovodstva, javnih saopštenja i ubistava ili zatvaranja na terenu. Upravo je ta veza bila ključna za utvrđivanje učešća optuženih u zajedničkom zločinačkom poduhvatu.
MONITOR: Od zvanične Srbije nije bilo eksplicitnijih reakcija, čak ni od Vučića. Ima spekulacija da se ovo suđenje može završiti kao suđenje Anti Gotovini. Tada se govorilo i o američkom uticaju, posebno na sudiju Teodora Merona. Kakvo je vaše mišljenje?
KANDIĆ: Poređenje sa predmetom Gotovina nije utemeljeno. Ishod žalbenog postupka zavisiće od konkretnih žalbenih razloga, izvedenih dokaza i mogućih pravnih grešaka prvostepenog veća, a ne od političkih analogija sa drugim predmetima. Svedočenja međunarodnih svedoka smatram poražavajućim. Reč je uglavnom o visokim diplomatskim i vojnim predstavnicima koji su bili neposredno angažovani na Kosovu ili u pregovorima sa OVK. Zbog položaja koje su imali, morali su da raspolažu neposrednim saznanjima sa terena. Umesto da svedoče o konkretnim informacijama koje su tada dobijali o događajima, odnosima u Glavnom štabu, zatvaranjima i ubistvima, oni su uglavnom govorili o svojim utiscima o Tačiju i o tome da OVK, po njihovom viđenju, nije bila organizovana vojska sa centralnom komandom. Smatram neprihvatljivim da se tako ozbiljna pitanja procenjuju na osnovu utisaka, a ne na osnovu neposrednih saznanja koja su, s obzirom na svoje funkcije, morali imati.
MONITOR: Na Kosovu se ističe da bi potvrda prvostepenih presuda mogla da ugrozi nezavisnost Kosova i oteža njegov prijem u međunarodne organizacije, kao i da će Srbija, Rusija i Kina takvu odluku politički iskoristiti. Moskva je već izdala saopštenje u tom smislu.
KANDIĆ: Nezavisnost Kosova ne može biti ugrožena nijednom presudom. Ova presuda utvrđuje individualnu krivičnu odgovornost četvorice optuženih; ona ne odlučuje ni o zakonitosti nezavisnosti Kosova ni o karakteru celokupne borbe OVK. Srbija, Rusija i Kina mogu politički koristiti presudu, ali time ne mogu promeniti njen pravni predmet niti međunarodni položaj Kosova. Bez obzira na pravo veta Rusije i Kine, Srbija je obavezna da poštuje Briselski sporazum, a u praksi se već primenjuju delovi Ohridskog sporazuma. Najveći problem Kosova sada nije presuda, već politička nestabilnost, stalni izbori i teškoće u funkcionisanju institucija.
MONITOR: MKS je izdao naloge za hapšenje Vladimira Putina i Benjamina Netanjahua, ali za sada očigledno nema prilike da oni budu uhapšeni. Aleksandar Vučić, slijedeći stav Donalda Trampa, zalaže se za ukidanje međunarodnih sudova. Ima li međunarodna pravda šanse, poslije sudova za bivšu Jugoslaviju i Ruandu?
KANDIĆ: Međunarodna krivična pravda ima smisla upravo zato što, zahvaljujući Haškom tribunalu, o prošlosti možemo da razgovaramo i da je preispitujemo na osnovu dokaza, presuđenih činjenica i pojedinačnih iskustava žrtava i svedoka.
Istovremeno, svedoci smo da države pregovaraju sa liderima velikih sila protiv kojih su izdati nalozi za hapšenje. Time međunarodne pravosudne institucije gube kredibilitet. Odgovor, međutim, nije ukidanje međunarodnih sudova, već dosledna primena istih pravila i prema moćnim i prema malim državama. Bez takvih institucija ostali bi samo nacionalni narativi, poricanje i selektivno sećanje na žrtve.
Nastasja RADOVIĆ
Komentari

STABILNOST SISTEMA: U kom grmu leže pare
EURO MODEL I POSLOVANJE CRNOGORSKE PRIVREDE: Svakom svoja glavobolja
POGLAVLJA, USTAVNE PROMJENE, SUSJEDI…: Sat otkucava – Crna Gora stoji
Izdvajamo
-
IN ENGLISH2 sedmice
Giants at the Chessboard: The US and China are using Russia for their own purposes
-
IN ENGLISH2 sedmiceBRICS SUMMIT: China and India want to lead the global South
-
DRUŠTVO4 sedmiceGEMAXX GRADI MONTAŽNU GARAŽU NA TUĐOJ PARCELI: HG Budvanska rivijera nije dala saglasnost
-
Izdvojeno4 sedmiceVELIKI ZA ŠAHOVSKOM TABLOM: SAD i Kina koriste Rusiju za svoje svrhe
-
Izdvojeno4 sedmiceRAST KRAJNJE DESNICE U NJEMAČKOJ: Evropa na koju se (ne)treba navići
-
DRUŠTVO3 sedmiceSDT KUCA NA VRATA BUDVANSKE VLASTI: JRB pod istragom – montažne garaže na provjeri
-
FOKUS4 sedmiceMANDIĆEVO SAUČEŠĆE PRED PARLAMENTOM: Pod bremenom devedesetih
-
Izdvojeno4 sedmiceMLADIĆEVA DRŽAVNA SAHRANA S PATRIJARHOM U GLAVNOJ ULOZI: Opet uznemireni region
