U analizi se naglašava umor građana Crne Gore od lidera ,,čvrste ruke”. Revolucionarnom se označava ta promjena poželjnih lidera od profila ,,jakog i nepokolebljivog” kojeg će narod slijediti do onog koji je spreman na dijalog i jačanje institucija

„Građani/ke Crne Gore su umorni od lidera čvrste ruke. Oni žele demokratsko, participativno liderstvo koje će odgovore na izazove tražiti kroz dijalog i kompromis unutar jakih institucija. To je gotovo revolucionarna promjena i poruka koju političke elite u Crnoj Gori moraju razumjeti“, konstatuje se u ključnim nalazima analize Kad politička elita potcijeni građane – parlamentarni izbori u Crnoj Gori, koju su objavili ugledna njemačka politička fondacija Fridrih Ebert (FES) i crnogorski Centar za građansko obrazovanje (CGO).

Autori analize su prof. dr Zoran Stoiljković sa Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beogradu, Miloš Vukanović, istoričar i savjetnik u CGO-u i Daliborka Uljarević, izvršna direktorka CGO-a, koja je i urednica publikacije.

Analiza je rezultat pogleda iz postizborne optike na nalaze istraživanja javnog mnjenja prema nizu društveno-političkih pitanja koja oblikuju potrebe i izbore građana u Crnoj Gori, kao i odnos prema izbornoj ponudi, a koje su CGO i FES sproveli prije parlamentarnih izbora, uz stručnu podršku agencije Damar.

Po ocjeni autora, rezultati posljednjih izbora u Crnoj Gori su posljedica niza faktora i činjenice koju je odlazeća vlast zanemarila, a buduća ne smije da ignoriše – da su građani Crne Gore zreliji nego što su ih političke elite vidjele, da vjeruju u sebe i u promjene možda i više nego što je to podnošljivo političarima, kao i da postoji oblikovan set političko-ideološko-vrjednosnih normi i nesumljiva orjentacija ka EU. Autori rezultate parlamentarnih izbora vide kao početak procesa uspostavljanja političke odgovornosti koju građani traže i koja može dinamizirati unutrašnje reformske zahvate, sa punom sviješću da nema savršenih vlasti ali i da nijedna više u Crnoj Gori neće nositi oreol nesmjenjivosti.

Prvi indikatori koji su upućivali na promjene bili su (ne)zadovoljstvo sopstvenim životom i (ne)povjerenje u institucije. Stanje u kojem je umjereno lično (ne)zadovoljstvo praćeno tek relativno većinskim stavom da zemlja ide u pogrešnom smjeru predstavljala je, po autorima, značajnu indikaciju o široko rasprostranjenom uvjerenju da aktuelne javne politike ne pružaju garancije za stabilan i demokratski razvoj, kao i da postoji kriza demokratskog legitimiteta koja se oslikava i u većem povjerenju u aktere civilnog društva (crkva, NVO, mediji) nego u institucije koje bi morale da nose izborni legitimitet (Skupština, Vlada, političke partije, predsjednik države) ili da budu neki od nosećih stubova društva (sudstvo, tužilaštvo). ,,Kada se politički akteri limitiranog rejtinga nađu u sukobu, ili bar ozbiljnom sporu, sa društvenim akterima i institucijama koji raspolažu povjerenjem kao resursom, promjena postaje vjerovatna i sama se po sebi nameće”, zaključuju autori.

U analizama se navodi da su izbornu volju građana odredila pitanja standarda i kvaliteta života, brige za životnu perspektivu, mladih, odnosno zalaganje za manje korupcije a više socijalne pravde i jednakosti, kao i prepoznavanje nedemokratskih praksi u kombinaciji sa snažnim ljevičarskim vrijednostima birača u Crnoj Gori kojima su demokratija i socijalna pravda sinonimi. ,,U tom kontekstu, Zakon o slobodi vjeroispovijesti, čije je usvajanje petina anketiranih vidjela kao ključnu izbornu temu, ima ulogu dodatnog mobilizirajućeg faktora koji motiviše značajan dio biračkog tijela“, navodi se u analizi.

Nalaz da je tek petina birača, u istraživanju sprovedenom prije izbora, vidjela Crnu Goru kao izvjesno demokratsku država a da, uz trećinu onih koji imaju potpuno suprotan stav, idu čak dvije petine onih koji nisu, u većoj ili manjoj mjeri, zadovoljni njenim kvalitetom i ostvarenim učincima jasno pokazuje da virus nezadovoljstva nije bio ograničen samo na opoziciono biračko tijelo. DPS i koalicioni partneri nijesu ubijedili ni sopstveno biračko tijelo da je ovo država Crna Gora za koju smo se borili, niti su prepoznali zahtjev za više demokratije i jednakosti a manje korupcije i vladavine tajkuna.

U analizi se kao vrijedan podatak, kako u odnosu na nalaze ranijih istraživanja tako i u odnosu na region, naglašava umor građana Crne Gore od lidera ,,čvrste ruke”. Revolucionarnom se označava ta promjena poželjnih lidera od profila jakog i nepokolebljivog kojeg će narod slijediti do onog koji je spreman na dijalog i jačanje institucija.

Ovo je i jedna od rijetkih analiza u kojoj se istražuje ko bira u Crnoj Gori odnosno kakve su političko-ideološko-vrjednosne norme crnogorskog društva i crnogorskog birača nakon tri decenije višepartizma. Zaključak je da je crnogorsko društvo jasno zapadno orijentisano sa jakom ljevičarskom orijentacijom, ali i da postoje tradicionalne norme na koje se uvijek mora računati uz naznaku da one mogu da žive u liberalnom okviru.

Ostaje i naglašena obaveza nove vlast, ukoliko želi da svoj mandat iskoristi, da bude nedvosmisleno prozapadna, građanski orijentisana, inkluzivna i dosljedna u poštovanju proklamovanih principa u praksi. Prvi veći ispit će biti i kadrovski pristup koji mora zadovoljiti i principe kompetentnosti i političke odgovornosti, ali i posvećenosti jačanju države Crne Gore. Kapacitet i trajnost nove vlasti u velikoj mjeri zavisiće od umijeća prepoznavanja mogućeg i učinkovitog, a za to nije dovoljno osloniti se na većinu od jednog poslanika i što podvlači potrebu uključenja i manjinskih stranaka, kao i širenja podrške za deblokadu pravosuđa, preporučuje se u ovoj analizi.

Građani nijesu neposredni kreatori promjena, niti se najčešće na osnovu njihove izborne odluke može predvidjeti sastav i struktura buduće vlasti. No, oni jesu snaga koja može, bar posredno, mijenjati scenu i (postizborni) tok radnje i zaplete na njoj, navodi se u studiji ali i napominje da ozbiljni politički igrači moraju pomno analizirati i njihove poruke ma koliko one bile nedorečene ili nekad kontradiktorne. Dosta je bilo znakova pored puta koji su upozoravali odlazeću većinu, a koje je ona arogantno ignorisala. To bi trebalo da bude i naučena lekcija novoj većini.

Nema demokratske konsolidacije Crne Gore bez demokratske evolucije stranaka, kako sadašnje tako i bivše vlasti, zaključuju autori. Ostaje da vidimo ko će brže evoluirati i kako ćemo se dalje konsolidovati.

Građanski koncept živ uprkos svemu

Iako je građanski koncept učvršćen u crnogorskom društvu, nove crnogorske vlasti moraju ga dalje jačati. Polovina intervjuisanih mišljenja je da zarad državnog interesa treba u drugi plan staviti nacionalnu i vjersku pripadnost (50,7%), a da se tome protivi tek četvrtina (2,2%), uz četvrtinu neodređenih (24,1%). To ukazuje i da je biračko tijelo na izborima kaznilo DPS zbog široke manipulacije ovim pitanjem, a ne da je promijenilo odnos prema crnogorskoj državnosti, stoji u analizi FES-a i CGO-a.

Ohrabrujuće je da građani većinski (68,7%) žele da žive u društvu gdje je poštovanje zakona izraz patriotizma, a ne potenciranje političkih i nacionalnih simbola, dok je suprotnog stava svega nešto malo više od desetine (11,9%), a blizu petine još nema izdiferenciranu poziciju (19,8%).

Samopouzdanje kao osnova promjene

Kao osvježavajući podatak se ističe da građani u ogromnoj većini (83,8 %) vjeruju da mogu biti nosioci promjena, bilo da se to odnosi na direktan (49,1%) ili djelimičan (34,7%) uticaj, dok samo nešto više od šestine njih nema tu vjeru ili ne može da procijeni.

R.M.

Komentari