Povežite se sa nama

Izdvojeno

PORAST  PORODIČNOG NASILJA NAD ŽENAMA I DJECOM TOKOM COVID-A 19: Pandemija iz sjenke

Objavljeno prije

na

Za mnoge ljude njihov dom već nije bio sigurno mjesto. Od izbijanja pandemije korona virusa, zabilježen je dramatičan porast porodičnog nasilja u cijelom svijetu

 

U vrijeme pandemije virusa COVID-19 NVO Sigurna ženska kuća bilježi porast slučajeva porodičnog nasilja i to za 25 odsto više nego u odnosu na prethodnu godinu. To je za Monitor saopštila direktorica te ustanove Ljiljana Raičević.

,,Naše sklonište je od početka godine zbrinulo 83 žrtve porodičnog nasilja, žene i djecu. Kakvo je stanje u državi po tom pitanju, najbolje ilustruje nedavni slučaj u Beranama, kada je policajac, nakon kraće svađe, ubio svoju suprugu, koristeći službeno oružje“, kaže Raičevićeva.

Taj primjer je, prema riječima Monitorove sagovornice, posebno ilustrativan, zato jer pokazuje da žene u Crnoj Gori nisu sigurne čak ni od onih koji bi, po pravilu stvari, trebalo da štite i uspostavljaju javni red i mir. ,,Naše iskustvo pokazuje da se žene, čiji su muževi zaposleni u policiji, sudu ili nekoj drugoj državnoj instituciji, teže odlučuju da prijave nasilje. Vjeruju da njihova prijava neće biti procesuirana i ostaju u nasilju jer se vjerodostojnost njihovih priča i iskustava dovodi u pitanje. Nerijetko dožive da se sistem obruši na njih. Nasilnici na funkcijama se međusobno štite“, ističe Raičevićeva.

Iz Skupštine Crne Gore su, povodom obilježavanja 25. novembra, Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, saopštili da je, od pojave pandemije korona virusa, zabilježen porast broja prijavljenih slučajeva porodičnog nasilja od 27 odsto.

Iz Uprave policije (UP) Monitoru su dostavili podatke na osnovu kojih se zaključuje da do povećanja broja slučajeva porodičnog nasilja tokom trajanja pandemije korona virusa nije došlo, već da problem – stagnira.

U periodu od marta do decembra ove godine, na teritoriji Crne Gore registrovano je 200 krivičnih djela koja potpadaju pod kategoriju nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici, kao i 46 krivičnih djela koja su drugačije kvalifikovana, ali se dovode u vezu sa nasiljem u porodici. Žrtve su većinski – žene. ,,Navedena krivična djela izvršena su od strane 239 izvršilaca, od čega su 213 muškog, a 26 ženskog pola i to nad 271 žrtvom, od čega 82 muškog, a 189 ženskog pola. U istom periodu izvršeno je 1.270 prekršaja od strane 1.266 izvršilaca, od čega su 961 muškog, a 305 ženskog pola. Navedeni prekršaji izvršeni su nad 1.392 žrtve, od čega je 547 muškog, a 845 ženskog pola“, navode iz UP.

Poređenja radi, u istom periodu prošle godine registrovana su 232 krivična djela nasilja u porodici ili u porodičnoj zajednici i 27 krivičnih djela koja se dovode u vezu sa nasiljem u porodici. ,,Navedena krivična djela izvršena su od strane 256 izvršilaca, od čega su 223 muškog, a 33 ženskog pola i to nad 265 žrtava, od čega 78 muškog i 187 ženskog pola. U istom periodu izvršeno je 1.250 prekršaja od strane 1.281 izvršioca, od čega su 984 muškog, a 297 ženskog pola. Navedeni prekršaji izvršeni su nad 1.370 žrtava, od čega je 535 muškog, a 835 ženskog pola“, podaci su UP.

Žene se najčešće odlučuju da ne prijave nasilje jer sistem zaštite nije dobar. Zakoni su, prema mišljenju direktorice Sigurne ženske kuće, najgora karika u lancu pomaganja žena i djece, jer se nasilnici kažnjavaju ili samo novčano ili blago. Kazne zatvora ne premašuju pola godine ili godinu dana trajanja. Tome svjedoči i ovonedjeljna presuda sutkinje Osnovnog suda u Herceg Novom Vesne Gazdić, kojom je okrivljeni P.M., inače po zanimanju policajac, proglašen krivim i kažnjen tri mjeseca uslovno zbog krivičnog djela nasilje u porodici, nakon što je pretukao svoju suprugu P.M.

,,Veliki je broj žena policajaca koje se nikada nisu usudile da prijave nasilnika, zato jer nisu sigurne u rad državnih institucija. Imali smo i slučaj da je jedan tužilac tako premlatio svoju ženu da nedjelju dana nije mogla sama da se okreće u krevetu. Nije ga prijavila za nasilje, zato jer je znala da će drugi tužilac, kome taj slučaj dopadne, ili da odbaci prijavu ili da ga kazni samo novčano“, navodi Raičevićeva, ističući da se od državnih organa očekuje da sprovode zakone, pravovremeno reaguju i zaštite žrtve, kao i da kazne počinioce, bez obzira na odluku žene da li da ostane ili ne u bračnoj zajednici.

,,Zabrinjavajući su podaci koji pokazuju da se naslje ne samo ponavlja  već i da se javlja onamo gdje do sada nije. Izolacija, ograničenje kretanja i mjere zadržavanja kod kuće, u cilju sprečavanja širenja zaraze, imaju posebno akutni uticaj na žene. Šanse da žene i djeca budu izloženi nasilju se u velikoj mjeri povećavaju, jer članovi porodice provode više vremena u bliskom kontaktu, stres u domaćinstvu se pojačava, a rizik postaje još veći kada se porodice moraju nositi i sa potencijalnim ekonomskim gubicima ili gubitkom posla”, kaže za Monitor Irina Stamatović, studentkinja magistarskih studija Međunarodne zaštite ljudskih prava na Ruskom Univerzitetu prijateljstva naroda u Moskvi i profesorica psihološke grupe predmeta u SSS Sergije Stanić.

Prema njenim riječima,  Balkan karakteriše stigma, izbjegavanje traženja pomoći, prije svega psihološke. ,,Korijeni za to su u duboko patrijahalnom društvu. Destigmatizacija, kao i otvaranje društva ka mentalnoj higijeni dugoročna su rješenja za korjenite društvene promjene. One moraju biti usmjerene ka radu sa nasilnicima, i to ne u manjoj mjeri nego sa žrtvama nasilja”, kaže Stamatović.

Prijavom nasilnika na 122 ili na neki od brojeva jedina dva aktivna ženska skloništa – u Nikšiću i Podgorici, problemu nije kraj. Ukoliko se ne podigne optužnica, najviše što nasilnik može da dobije je prijava ili opomena za kršenje javnog reda i mira. Policijske patrole imaju zakonskih mogućnosti da zaštite žrtve, no obično ih ne primjenjuju. ,,Mogu da izdaju naredbu počiniocu nasilja da on bude taj koji će napustiti kuću. Obično tu ‘preporuku’ daju ženi. Osim toga, mogu da mu odmah daju zabranu prilaska, dok sud ne odluči drugačije. U jako malom procentu to čine. U međuvremenu, žene trpe velike pritiske, što od porodice, što od okoline, a nekada su primorane, zbog materijalnih okolnosti, da nastave da trpe nasilje“, kaže Raičevićeva.

Iz Savjeta Evrope saopšteno je da je, od izbijanja pandemije korona virusa, zabilježen dramatičan porast nasilja nad ženama i porodičnog nasilja u državama članicama, ali i u cijelom svijetu.

Njemačka asocijacija savjetovališta za žene i linija za pomoć (BFF) saopštila je da ,,za mnoge ljude njihov dom već nije bio sigurno mjesto”, upozoravajući da stres izazvan socijalnom izolacijom povećava tenzije i rizik od porodičnog i seksualnog nasilja nad ženama i decom. U Kini, organizacija za prava žena Veiping zabilježila je trostruko povećanje prijava nasilja nad ženama.

,,Nasilnik obično i sam trpi nasilje, najčešće na poslu. Kada dođe kući, izduši na ukućane. Žena, ljuta i povrijeđena se potom odlučuje da istu metodu primijeni na djeci. Djeca to čine drugoj djeci napolju. To je začarani krug, koji je jako teško prekinuti“, zaključuje Raičevićeva.

U tome leži i najveća opasnost. Bez sistemske podrške, rješenja nema ni na vidiku.

Andrea JELIĆ

Komentari

FOKUS

MILO ĐUKANOVIĆ – ZNACI NERVOZE: Sam na slobodi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svi njegovi ljudi su na optužnicama. Nakon hapšenja Lazovića i Katnića, Đukanović je sam na slobodi i uplašen da to možda neće tako i ostati.  No pravo pitanje je – kome se to obraća dugogodišnji vođa? Koga želi da animira svojim vatrenim govorom i prizivanjem crnogorske krvave tradicije, kojoj je upravo vladavina prava jedini branik

 

 

Dugugodišnji vođa  poručio je ljutito, preko prijateljskih medija,  da je vrijeme da se podvuče crta.  Nakon što su uhapšeni gotovo svi njegovi ključni ljudi, a on ostao sam na slobodi.

“U Crnoj Gori je na sceni politički revanšizam, kao nova stranica tradicije crnogorskih osveta”, ocijenio je Đukanović nakon hapšenja nekadašnjeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora Zorana Lazovića  i bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića, poistovjećujući rad Specijalnog državnog tužilaštva sa krvnom osvetom, institutom običajnog prava koji je upravo suzbijan institucionalnom pravdom. No, Đukanović nije slučajno napravio omašku.  Zna trodecenijski vođa šta je krvna osveta, a šta vladavina prava. I ne plaši se on krvne osvete, već upravo suprotno –sistema koji isporučuje pravdu i sprovodi zakon.  Crnogorsko pravosuđe, koje je kontrolisao, još je živo. No,  Specijalno državno tužilaštvo pod Vladimirom Novovićem, uspjelo je nakon decenija nepovjerenja u crnogorsko zarobljeno pravosuđe da promijeni percepciju javnosti.  Pokrenulo je važne procese uz pomoć EUROPOL-a.  Koji ispada, slušajući Đukanovića, ima neke  veze sa  crnogorskom tradicijom  osveta.

“Jako griješi onaj ko u onim lisicama nad kojima likuje, na rukama drugih ljudi, ne prepoznaje svoje lisice sjutra”, kazao je dugogodišnji vođa, dajući na volji svojoj uznemirenoj mašti.

“Živimo u jako zatrovanoj atmosferi. Atmosferi koja govori da će se ćeranija po Crnoj Gori nastaviti. Zašto na to upozoravam? Crnogorsko društvo je društvo osvetnika. Nije to karakteristično samo za albanske zajednice, za koje se uglavnom vezuje krvna osveta. Treba da se prisjetimo da u srcu Crne Gore, u Katunskoj nahiji, krvna osveta među određenim starocrnogorskim porodicama traje duže od 200 godina. E, ko to ne zna taj ne razumije kako je opasno kada vam jedina politika nakon dolaska na vlast postane revanšizam. Revanšizam je samo političko ime za osvetu. To znači da ne postoji svijest o tome da treba podvući crtu ispod crnogorske prakse osvete”, pojasnio  je svoj stav doskorašnji šef države.

No nije tu stao.  On je u intervjuu za Antenu M zlokobno priprijetio i poručio  da “onaj ko radi ovo što sada radi, taj ne shvata da je već otpočeo novu stranicu crnogorskih osveta”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA ČEKA SADAŠNJE I BUDUĆE PENZIONERE: Različite priče premijera i ministra finansija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odgovorno osmišljena, detaljno pripremljena i brižljivo provedena reforma sistema penzionog osiguranja nudi priliku. Otaljana na brzinu, bez zajedničkog promišljanja i pripreme, može donijeti katastrofu nepojmljivih razmjera. Za sada smo bliži lošijoj opciji

 

Priča o reformi (zapravo – korjenitoj izmjeni) postojećeg sistema penzionog osiguranja ponovo je top tema. Premijer Milojko Spajić našao je za potrebno da izađe pred kamere, što baš ne voli da radi, kako bi ubijedio javnost da penzije neće pobjeći. “Građani uopšte ne treba da strahuju za svoje penzije”, kazao je pokušavajući da primiri rastuću nervozu koju je, koji dan ranije, proizveo ministar finansija Novica Vuković.

Govoreći o korekciji postojećeg penzionog sistema (sistem međugeneracijske solidarnosti) ministar Vuković je u razgovoru za Glas Amerike najavio rješenje u kome će zaposleni upravljati “sa svojom bruto platom, odnosno sa svojim doprinosima i zaradom”, dok će se država brinuti da to bude urađeno “kroz zakonski okvir”. To ne zvuči kao korekcija nego temeljna izmjena i prelazak na sisteme kapitalizacionih fondova i individualnog penzijskog osiguranja.

I to nameće podugačak niz pitanja na koja se moraju ponuditi istiniti i detaljni odgovori. Koji će sadašnjim penzionerima, zaposlenima i onima koji se tek spremaju (školuju) za budući izlazak na tržište rada, pružiti čvrsta uvjerenja kako iz tog reformskog posla neće izaći finansijski oštećeni ili uskraćeni za neka od postojećih i Ustavom garantovanih prava. Trenutno to nije slučaj.

Najjednostavnije je to vidjeti poređenjem nedavnih izjava premijera i ministra finansija. Govoreći o budućoj reformi sistema penzionog osiguranja, koja kao prvi vidljivi efekat treba da donese obećano povećanje prosječne i minimalne (neto) zarade, ministar Vuković kaže “može se desiti jedino korekcija kada govorimo o doprinosima”. Na potpitanje novinara o kakvim korekcijama je riječ, lakonski odgovara kako je to “…nešto s čim je upoznata javnost”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

KOSOVO, SREBRENICA, SRPSKI SVET –  VUČIĆEVE IGRE BEZ KRAJA: Klišei za čuvanje fotelja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prošle nedjelje je održana na Pešteru i završnica vojne vježbe Vihor 2024. Poredpredsjednika Srbije, i drugih srbijanskih dužnosnika prisustvovali su i komandant KFOR-a Ozkan Ulutaš, predsjednik Republike Srpske (RS), ali i predsjednik Skupštine (i lider Nove srpske demokratijeAndrija Mandić i lider Demokratkse narodne partije (DNP) Milan Knežević. Mandić i Knežević su najavljeni u svojstvu „lidera srpskog naroda u Crnoj Gori“. Vježba je bila sa bojevim gađanjem

 

Ako je vjerovati režimskim medijima u Srbiji i njihovim razglasnim stanicama u regionu, Srbiju i srpski narod čekaju teški i odsutni dani za odbranu prava na postojanje i slobodu. Stanje je skoro pa ratno. Prvo je krajem marta gospodar Srbije Aleksandar Vučić najavio je da će 5. i 6. maja „u Beogradu i drugim delovima Srbije biti održan veliki Vaskršnji sabor Srbije i Republike Srpske“. To je odlučeno „posle višesatnih razgovora” koje je imao s predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom, u prisustvu Njegove svetosti patrijarha srpskog Porfirija. „Na tom saboru biće donete važne odluke o opstanku srpskog naroda na svojim ognjištima, njegovom ekonomskom napretku, očuvanju srpskog jezika i ćiriličkog pisma…” istakao je Vučić.

Prošle nedjelje je održana na Pešteru i završnica vojne vježbe Vihor 2024. Pored predsjednika Srbije, ministra odbrane i drugih srbijanskih dužnosnika prisustvovali su i komandant KFOR-a Ozkan Ulutaš, predsjednik Republike Srpske (RS), ali i predsjednik Skupštine (i lider Nove srpske demokratijeAndrija Mandić i lider Demokratkse narodne partije (DNP) Milan Knežević. Mandić i Knežević su najavljeni u svojstvu „lidera srpskog naroda u Crnoj Gori“. Vježba sa bojevim gađanjem održana je „sa ciljem daljeg unapređenja obučenosti i osposobljenosti komandi i jedinica Vojske …tokom pripreme i izvođenja borbene operacije“ kako je navelo Ministarstvo odbrane Miloša Vučevića, uskoro novog premijera. Na vježbi su učestvovali kopnena i vazduhoplovna komponenta vojske i specijalne snage. Dodik je rekao da je srbijanska vojska „pokazala da je sposobna i spremna da očuva Srbiju, njenu teritoriju i slobodu“ dok je Milan Knežević uočio još jednu opasnost po srpstvo. Na twitteru je kasnije napisao da „stavovi (predsjednika) Jakova Milatovića Mila Đukanovića o Srbiji, Srebrenici, Kosovu, Rusiji“ su isti i da zapravo Milatović ima „još rigidniji stav i isključiviji od njegovog prethodnilka“.

Skoro se navršilo 11 godina od Briselskog sporazuma koji su potpisale vlasti u Beogradu i Prištini uz posredovanje EU. Predsjednik Srbije ih je nazvao „11 godina brutalnih laži“ i da je to bilo „vreme svakodnevnih besmislica, izmišljanja i pravdanja, neispunjavanja onoga što su potpisali i Beograd i Priština, ali i EU“. Po srbijanskoj vlasti, Srbija je ispunila sve što je do nje bilo. Nakon priča o Kosovu i davanja pogrdnih etiketa antimafijaškoj vladi Albina Kurtija koja se drznula da udari na laboratorije za drogu i kripto valute narko bosova u službi Beograda priča je opet prebačena na drugu vječitu temu – Srebrenica.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo