Povežite se sa nama

Izdvojeno

TRGOVINA LJUDIMA – SEKSUALNO ISKORIŠTAVANJE: Ni presuda, ni razumijevanja

Objavljeno prije

na

Od 2015. godine do danas za krivično djelo trgovina ljudima u vezi sa seksualnim iskorištavanjem osuđena je samo jedna osoba. Dodatni problem je to što se seksualno eksploatisanim žrtvama trgovine ljudima, po pravilu, ne vjeruje

 

Ko hoće da vidi, ne treba mnogo da se trudi. Koje ‘gazde’ i gdje „prodaju” djevojke kako bi klijentima pružile seksualne usluge, može se lako saznati iz razgovora sa predstavnicima nevladinog sektora, ali i sa uvijek dobro obaviještenim taksistima. To, ipak, sudeći po broju ljudi osuđenih za krivična djela trgovine ljudima u vezi sa seksualnim iskorišćavanjem, za nadležne, ostaje misterija.

„U ovom trenutku u Podgorici postoji mjesto, neka vrsta montažnog ugostiteljskog objekta u kojem se odvija seksualno iskorištavanje, odnosno posredovanje u prostituciji. Među žrtvama ima maloljetnih osoba, adolescentkinja ali i punoljetnih osoba, kao i zavisnica koje pružaju seksualne usluge. Među najmlađima su praktično djevojčice, često Romkinje. Improvizovana kafana je polazišna tačka, sam čin se odvija u automobilima ili na nekom drugom mjestu. Ako gazda uzme 10 eura, ona će dobiti dva ili tri”, tvrdi Aida Petrović iz Crnogorskog ženskog lobija.

Zna li policija za tu kuću i da li je kontrolisala, nijesmo uspjeli da saznamo. Budući da živimo u maloj sredini i da se zbog toga često znaju mjesta na kojima se odigrava posredovanje u prostituciji ili trgovina ljudima – po kojim kriterijumima policija odlučije da li će na određenim mjestu intervenisati ili ne, pitali smo Upravu policije.

Nijesu odgovorili na to, kao ni na naša ostala pitanja.

O onome o čemu policija ne želi da govori, taksisti – sve znaju. Od petorice taksista koje smo pitali da li znaju gdje je mjesto o kojem je govorila Aida Petrović, znali su svi. Spremni su da otkriju i druga mjesta na kojima se žene mogu „kupiti”.

Ljiljana Raičevič iz Sigurne ženske kuće kaže da policija sigurno zna što se i gdje događa, jer je i sama upetljana u tu vrstu poslova. „Bez učešća policije i zataškavanja u tužilaštvu, to se ne bi radilo. U pitanju je veliki novac, novac je motiv za sve”, kaže Raičević.

Za borbu protiv trgovine ljudima Crna Gora, formalno, ima sve: zakon, državnu Strategiju, posebna odjeljenja koja se bave ovim problemom u Ministarstvu unutrašnjih poslova i Upravi policije, razne obuke i seminare za pripadnike policije, tužioce i sudije, kontakt policajce. Međutim, od 2015. godine do danas za krivično djelo trgovina ljudima u vezi sa seksualnim iskorištavanjem osuđena je samo jedna osoba.

Put do žrtve je poznat i dobro uhodan. Obično su djevojkama obećani „obični” poslovi, najčešće u ugostiteljstvu. Dolaze u Crnu Goru nakon što su se u nekoj od susjednih zemalja javile na oglas koji su tražene konobarice, šankerice, promoterke. Njihov angažman uključuje obmane kroz obećanja i serviranje poluistina. Neke od njih svjesno pristaju na bavljenje prostitucijom, ali ne znaju kompletnu situaciju, niti način na koji će biti tretirane. U prvom koraku rijetko se koristi klasična prinuda, kažu naši dobro upućeni sagovornici.

Aida Petrović iz Crnogorskog ženskog lobija kaže da

mjesec ili dva žene zaista rade poslove za koje su se dogovorile i za to dobijaju platu. „Nakon toga im pokazuju sobe koje će biti njihovo novo ‘radno mjesto’. Ukoliko je potrebno, za prvi ‘posao’ angažuju obezbjeđenje koje fizički onemogućava žrtvu da pobjegne. Nakon toga zahvaljujući širokoj dostupnosti modernih tehnologija, snimci seksualnog odnosa se koriste kao materijal za ucjenjivanje. U mnogim slučajevima, pod izgovorom da treba da im obezbijede boravišnu ili radnu dozvolu, trafikanti im oduzimaju dokumenta”, kaže Aida Petrović.

Takve priče, međutim, rijetko dospiju do javnosti.

Jedna od rijetkih je bila vijest da je krajem novembra, E.P. (29) iz Podgorice uhapšena zbog sumnje da je izvršila krivična djela trgovina ljudima i posredovanje u vršenju prostitucije. Sumnja se da je u slučaju jedne djevojke bilo riječi o trgovini ljudima, u u slučaju druge dvije u posredovanju u prostituciji.

Policija je tada saopštila da se sumnja da je koristila silu, da je prijetila da će objaviti snimke kompromitujuće sadržine, da je zloupotrebljavala njihovo povjerenje i ugovarala seksualne usluge koje je naplaćivala od 300 do 500 eura.

Šta je bilo poslije – za sada nije moguće saznati. Prema nezvaničnim informacijama, jedna od tih djevojaka smještena je u Sklonište za žrtve trgovine ljudima, ali je iz njega u međuvremenu otišla. Bila je u veoma lošem stanju. Nakon toga je otišla, navodno sa momkom. Da li je riječ zaista o njenom emotivnom partneru ili o nekoj od osoba iz kriminalnog miljea, za javnost će, izvjesno, ostati tajna.

Iz Višeg državnog tužilaštva u Podgorici nijesu odgovorili na pitanje u kojoj fazi je u tužilaštvu postupak protiv E.P., da li je podignuta optužnica i, ako jeste, za koje krivično djelo.

Iz Višeg suda u Podgorici kazali su nam da tokom 2015, 2016, 2018, 2019 i 2020. godine, nije bilo optužnica koje su dostavljene sudu zbog krivičnog djela trgovina ljudima iz člana 444 Krivičnog zakonika Crne Gore u vezi sa seksualnim iskorištavanjem.

Tokom 2017. godine, sudu je dostavljena optužnica protiv jednog lica zbog tog krivičnog djela. Taj postupak je pravosnažno okončan i optuženi je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 17 godina. Riječ je o očuhu koji je osuđen za trgovinu ljudima i višestruko silovanje dvanaestogodišnje djevojčice.To je inače najveća kazna ikada izrečena u Crnoj Gori za trgovinu ljudima.

U posljednjih pet godina nije bilo ni optužnica zbog posredovanja u prostituciji.To je, prema objašnjenjima stručnjaka, krivično djelo koje je blisko povezano sa trgovinom ljudima. Na obukama sudije i tužioci uče da je u mnogim slučajevima ljude koji posreduju u prostituciji, budući da je riječ o sličnim krivičnim djelima, moguće optužiti za trgovinu ljudima, za šta su propisane znatno duže zatvorske kazne. Ovako mali broj presuda, međutim, tu raspravu čini teorijskom i, suštinski, besmislenom.

„Dodatni problem je to što se seksualno eksploatisanim žrtvama trgovine ljudima, po pravilu, ne vjeruje. Po principu – šta si tražila, to si i dobila. Institucije polaze od ‘moralne tačke’, kao da je riječ o ženama koje su imale alternativu.  „Kako može jedno žensko biće da se nađe u takvoj situaciji”, njihovo je često pitanje. U institucijama rade ljudi koji su uzalud prolazili edukacije, jer se njihov odnos prema žrtvama ne mijenja”, kaže Aida Petrović.

Sociolog Andrija Đukanović ocjenjuje da je stav crnogorskog društva prema prostituciji licemjeran. „Kod nas se oduvijek smatralo da je prostitucija najveći moralni pad koji jedna osoba može da doživi. Prostitutkom ili ‘kurvom’ se nazivaju svi oni koji odstupaju od nekih utvrđenih principa. Dakle, to je sinonim za nešto nemoralno. Ranije se taj naziv pripisivao i onim ženama i djevojkama koje su imale tzv. slobodnije ponašanje. Reklo bi se da smo društvo veoma osjetljivo na pojavu prostitucije. S druge strane, nerijetko se koriste usluge tih istih prostitutki. Dakle u pitanju je licemjeran stav”, kaže Đukanović.

Prema podacima koje smo dobili iz Odjeljenja za bobru protiv trgovine ljudima, prosječan počinilac ovog krivičnog djela izgleda otprilike ovako: riječ je o osobama prosječne starosti od 30 do 60 godina, većinom muškog pola. Zemlje porijekla su: Crna Gora, Srbija, Kosovo, Albanija, Hrvatska, Makedonija, Bosna i Hercegovina, Ukrajina. Kada je u pitanju profil žrtava trgovine ljudima, u pitanju su osobe uglavnom ženskog pola, prosječne starosti između 17 i 45 godina. Države porijekla oštećenih osoba su Srbija, Kosovo, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Ukrajina.

Sve se, dakle, terorijski manje više zna. Kao što se zna i da

ljudi koji iskorištavaju i zlostavljaju druge ljude treba da budu kažnjeni. No, ove jednostavne stvari – kada je riječ o ženama koje su u Crnoj Gori žrtve trgovine ljudima i seksualno iskorištavane – u praksi ne važe. A morale bi, jer je to njihovo ljudsko pravo.

Nataša NOVOVIĆ

Komentari

FOKUS

HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera Belivuk, koja se, između ostalog,  stavlja na teret Lazoviću i Katniću  nije samo, kako je svojevremeno o njoj pisao Njujork tajms – „priča o sječenju glava i kokainu“.  To je priča, kako ju je  prezentovao ovaj ugledni amerčki list –  priča o vezama vrha vlasti sa kriminalnim grupama. Suštinsko pitanje danas je, otuda,  po čijem je nalogu i za čije potrebe u Crnoj Gori prljave poslove obavljao kavački klan. Za Lazovića, Katnića, ili nekog iznad njih?

 

 

U nedjelju, 14 aprila, uhapšeni su bivši visoki funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović i bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić.  Oni su uhapšeni po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT),  nakon višemjesečne akcije koju su SDT i Specijalno policijsko odeljenje vodili uz saradnju sa Europolom.

Zoran Lazović je bio u ANB, a od 2019. do marta 2021. šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala pri Upravi policije. Milivoje Katnić bio je specijalni državni tužilac od 2015. do februara 2022. kada je, godinu i po nakon smjene Demokratske partije socijalista –  penzionisan. Katnić je u prijateljskim i kumovskim vezama sa Lazovićem.

Specijalno tužilaštvo tereti Lazovića i Katnića za stvaranje kriminalne organizacije i zlupotrebu službenog položaja. Prema SDT,  Lazović je formirao kriminalnu organizaciju, čiji su članovi Katnić, bivši zamjenik tužioca Saša Čađenović i Zoranov sin, Petar Lazović, bivši agent Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). Čađenović i Petar Lazović od ranije su u pritvoru. Čađenović, koji je bio zamjenik Milivoja Katnića, uhapšen je u decembru 2022. zbog veza sa kavačkim klanom. Petar Lazović je uhapšen u julu 2022. pod optužbama za  stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge.

Iako SDT nije precizirao šta se Zoranu Lazoviću i Milivoju Katniću tačno stavlja na teret, na osnovu izjava njihovih branioca, te napisa medija, tužilaštvo ih, između ostalog, tereti  za slučaj skidanja zabrana ulaska u Crnu Goru pripadnicima kriminalne grupe iz Srbije, Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, iz 2021. godine. Ono što povezuje ovu, kako je tužilaštvo vidi, organizovanu kriminalnu grupu je – kavački klan. I Lazoviću i Katniću određen je pritvor od 30 dana „zbog opasnosti od bjekstva i uticaja na svjedoke“. Odluku o pritvoru donio je sudija Goran Šćepanović. Kako nezvanično  saznaju Vijesti, u odluci o pritvoru Zorana Lazovića navodi se da bi mogao da utiče na vođe kavačkog klana Radoja Zvicera i Milana Vujotića.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo