Povežite se sa nama

Izdvojeno

TRGOVINA LJUDIMA – SEKSUALNO ISKORIŠTAVANJE: Ni presuda, ni razumijevanja

Objavljeno prije

na

Od 2015. godine do danas za krivično djelo trgovina ljudima u vezi sa seksualnim iskorištavanjem osuđena je samo jedna osoba. Dodatni problem je to što se seksualno eksploatisanim žrtvama trgovine ljudima, po pravilu, ne vjeruje

 

Ko hoće da vidi, ne treba mnogo da se trudi. Koje ‘gazde’ i gdje „prodaju” djevojke kako bi klijentima pružile seksualne usluge, može se lako saznati iz razgovora sa predstavnicima nevladinog sektora, ali i sa uvijek dobro obaviještenim taksistima. To, ipak, sudeći po broju ljudi osuđenih za krivična djela trgovine ljudima u vezi sa seksualnim iskorišćavanjem, za nadležne, ostaje misterija.

„U ovom trenutku u Podgorici postoji mjesto, neka vrsta montažnog ugostiteljskog objekta u kojem se odvija seksualno iskorištavanje, odnosno posredovanje u prostituciji. Među žrtvama ima maloljetnih osoba, adolescentkinja ali i punoljetnih osoba, kao i zavisnica koje pružaju seksualne usluge. Među najmlađima su praktično djevojčice, često Romkinje. Improvizovana kafana je polazišna tačka, sam čin se odvija u automobilima ili na nekom drugom mjestu. Ako gazda uzme 10 eura, ona će dobiti dva ili tri”, tvrdi Aida Petrović iz Crnogorskog ženskog lobija.

Zna li policija za tu kuću i da li je kontrolisala, nijesmo uspjeli da saznamo. Budući da živimo u maloj sredini i da se zbog toga često znaju mjesta na kojima se odigrava posredovanje u prostituciji ili trgovina ljudima – po kojim kriterijumima policija odlučije da li će na određenim mjestu intervenisati ili ne, pitali smo Upravu policije.

Nijesu odgovorili na to, kao ni na naša ostala pitanja.

O onome o čemu policija ne želi da govori, taksisti – sve znaju. Od petorice taksista koje smo pitali da li znaju gdje je mjesto o kojem je govorila Aida Petrović, znali su svi. Spremni su da otkriju i druga mjesta na kojima se žene mogu „kupiti”.

Ljiljana Raičevič iz Sigurne ženske kuće kaže da policija sigurno zna što se i gdje događa, jer je i sama upetljana u tu vrstu poslova. „Bez učešća policije i zataškavanja u tužilaštvu, to se ne bi radilo. U pitanju je veliki novac, novac je motiv za sve”, kaže Raičević.

Za borbu protiv trgovine ljudima Crna Gora, formalno, ima sve: zakon, državnu Strategiju, posebna odjeljenja koja se bave ovim problemom u Ministarstvu unutrašnjih poslova i Upravi policije, razne obuke i seminare za pripadnike policije, tužioce i sudije, kontakt policajce. Međutim, od 2015. godine do danas za krivično djelo trgovina ljudima u vezi sa seksualnim iskorištavanjem osuđena je samo jedna osoba.

Put do žrtve je poznat i dobro uhodan. Obično su djevojkama obećani „obični” poslovi, najčešće u ugostiteljstvu. Dolaze u Crnu Goru nakon što su se u nekoj od susjednih zemalja javile na oglas koji su tražene konobarice, šankerice, promoterke. Njihov angažman uključuje obmane kroz obećanja i serviranje poluistina. Neke od njih svjesno pristaju na bavljenje prostitucijom, ali ne znaju kompletnu situaciju, niti način na koji će biti tretirane. U prvom koraku rijetko se koristi klasična prinuda, kažu naši dobro upućeni sagovornici.

Aida Petrović iz Crnogorskog ženskog lobija kaže da

mjesec ili dva žene zaista rade poslove za koje su se dogovorile i za to dobijaju platu. „Nakon toga im pokazuju sobe koje će biti njihovo novo ‘radno mjesto’. Ukoliko je potrebno, za prvi ‘posao’ angažuju obezbjeđenje koje fizički onemogućava žrtvu da pobjegne. Nakon toga zahvaljujući širokoj dostupnosti modernih tehnologija, snimci seksualnog odnosa se koriste kao materijal za ucjenjivanje. U mnogim slučajevima, pod izgovorom da treba da im obezbijede boravišnu ili radnu dozvolu, trafikanti im oduzimaju dokumenta”, kaže Aida Petrović.

Takve priče, međutim, rijetko dospiju do javnosti.

Jedna od rijetkih je bila vijest da je krajem novembra, E.P. (29) iz Podgorice uhapšena zbog sumnje da je izvršila krivična djela trgovina ljudima i posredovanje u vršenju prostitucije. Sumnja se da je u slučaju jedne djevojke bilo riječi o trgovini ljudima, u u slučaju druge dvije u posredovanju u prostituciji.

Policija je tada saopštila da se sumnja da je koristila silu, da je prijetila da će objaviti snimke kompromitujuće sadržine, da je zloupotrebljavala njihovo povjerenje i ugovarala seksualne usluge koje je naplaćivala od 300 do 500 eura.

Šta je bilo poslije – za sada nije moguće saznati. Prema nezvaničnim informacijama, jedna od tih djevojaka smještena je u Sklonište za žrtve trgovine ljudima, ali je iz njega u međuvremenu otišla. Bila je u veoma lošem stanju. Nakon toga je otišla, navodno sa momkom. Da li je riječ zaista o njenom emotivnom partneru ili o nekoj od osoba iz kriminalnog miljea, za javnost će, izvjesno, ostati tajna.

Iz Višeg državnog tužilaštva u Podgorici nijesu odgovorili na pitanje u kojoj fazi je u tužilaštvu postupak protiv E.P., da li je podignuta optužnica i, ako jeste, za koje krivično djelo.

Iz Višeg suda u Podgorici kazali su nam da tokom 2015, 2016, 2018, 2019 i 2020. godine, nije bilo optužnica koje su dostavljene sudu zbog krivičnog djela trgovina ljudima iz člana 444 Krivičnog zakonika Crne Gore u vezi sa seksualnim iskorištavanjem.

Tokom 2017. godine, sudu je dostavljena optužnica protiv jednog lica zbog tog krivičnog djela. Taj postupak je pravosnažno okončan i optuženi je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 17 godina. Riječ je o očuhu koji je osuđen za trgovinu ljudima i višestruko silovanje dvanaestogodišnje djevojčice.To je inače najveća kazna ikada izrečena u Crnoj Gori za trgovinu ljudima.

U posljednjih pet godina nije bilo ni optužnica zbog posredovanja u prostituciji.To je, prema objašnjenjima stručnjaka, krivično djelo koje je blisko povezano sa trgovinom ljudima. Na obukama sudije i tužioci uče da je u mnogim slučajevima ljude koji posreduju u prostituciji, budući da je riječ o sličnim krivičnim djelima, moguće optužiti za trgovinu ljudima, za šta su propisane znatno duže zatvorske kazne. Ovako mali broj presuda, međutim, tu raspravu čini teorijskom i, suštinski, besmislenom.

„Dodatni problem je to što se seksualno eksploatisanim žrtvama trgovine ljudima, po pravilu, ne vjeruje. Po principu – šta si tražila, to si i dobila. Institucije polaze od ‘moralne tačke’, kao da je riječ o ženama koje su imale alternativu.  „Kako može jedno žensko biće da se nađe u takvoj situaciji”, njihovo je često pitanje. U institucijama rade ljudi koji su uzalud prolazili edukacije, jer se njihov odnos prema žrtvama ne mijenja”, kaže Aida Petrović.

Sociolog Andrija Đukanović ocjenjuje da je stav crnogorskog društva prema prostituciji licemjeran. „Kod nas se oduvijek smatralo da je prostitucija najveći moralni pad koji jedna osoba može da doživi. Prostitutkom ili ‘kurvom’ se nazivaju svi oni koji odstupaju od nekih utvrđenih principa. Dakle, to je sinonim za nešto nemoralno. Ranije se taj naziv pripisivao i onim ženama i djevojkama koje su imale tzv. slobodnije ponašanje. Reklo bi se da smo društvo veoma osjetljivo na pojavu prostitucije. S druge strane, nerijetko se koriste usluge tih istih prostitutki. Dakle u pitanju je licemjeran stav”, kaže Đukanović.

Prema podacima koje smo dobili iz Odjeljenja za bobru protiv trgovine ljudima, prosječan počinilac ovog krivičnog djela izgleda otprilike ovako: riječ je o osobama prosječne starosti od 30 do 60 godina, većinom muškog pola. Zemlje porijekla su: Crna Gora, Srbija, Kosovo, Albanija, Hrvatska, Makedonija, Bosna i Hercegovina, Ukrajina. Kada je u pitanju profil žrtava trgovine ljudima, u pitanju su osobe uglavnom ženskog pola, prosječne starosti između 17 i 45 godina. Države porijekla oštećenih osoba su Srbija, Kosovo, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Ukrajina.

Sve se, dakle, terorijski manje više zna. Kao što se zna i da

ljudi koji iskorištavaju i zlostavljaju druge ljude treba da budu kažnjeni. No, ove jednostavne stvari – kada je riječ o ženama koje su u Crnoj Gori žrtve trgovine ljudima i seksualno iskorištavane – u praksi ne važe. A morale bi, jer je to njihovo ljudsko pravo.

Nataša NOVOVIĆ

Komentari

FOKUS

VLADA TAJNO FINANSIRALA MONTENEGRO AIRLINES: Internim odlukama do javne propasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor je u posjedu dokumentacije koja pokazuje kako su se vlade Duška Markovića i Mila Đukanovića bavile državnim avio-prevoznikom: površno, tajno i neuspješno. Sada traže krivca za prinudno prizemljenje kompanije kojoj su oni sasjekli krila

 

Prije nepunih 14 mjeseci, u decembru 2019, Skupština je na prijedlog Vlade usvojila Zakon o ulaganju u konsolidaciju i razvoj Montenegro Airlinesa (MA). Plan kabineta Duška Markovića predviđao je otpis, preuzimanje i otplatu  dugova MA uz širenje i modernizaciju flote.

Za to je, ukupno, trebalo iz državnog budžeta izdvojiti 155,1 miliona. MA bi zauzvrat, najavljivali su planeri, tokom ove 2021. godine postao vlasnik dva aviona koja trenutno iznajmljuje preko operativnog lizinga, kupio još dva, i tako u floti imao četiri aviona u svom vlasništvu. Uz peti koji je kupljen preko finansijskog lizinga, ali još nije do kraja otplaćen (dug iznosi oko šest miliona).

Trebalo je, dakle, da već ove godine imamo kompaniju bez dugova sa pet operativnih aviona u svom vlasništvu. „Ova promjena u vlasništvu osnovnih sredstava se ne bi odrazila na RASK (prihod po putniku po kilometru) ali bi se značajno odrazila na CASK (trošak po putniku po kilometru), što bi u krajnjoj instanci pozitivno uticalo na poslovni rezultat“, zaključuje se u analizi opravdanosti Vladinih ulaganja koju je pripremila beogradska Deloitte.

Ali, stvarnost je bitno drugačija.

MA je, krajem prošle godine, trebalo da prizemlji jedini avion tipa Fokker100 koji je u vlasništvu kompanije, a može da leti (MA je već vlasnik četiri takva aviona koji ne lete). Zbog neizmirenih dugova avionu kupljenom na lizing prijeti zapljena, a kompanija je krajem prošle godine obustavila letove, ostavljajući putnike sa kupljenim kartama da se snalaze kako znaju i umiju. Sami se snalaze i zaposleni kojima MA duguje zaradu za više mjeseci i godine neuplaćenih doprinosa.

Kako je državna avio-kompanija stigla tu gdje jeste – na dno? Iz Vlade Zdravka Krivokapića tvrde da ne postoji zakonit model po kome bi država mogla ponovo pomoći MA. Sve mogućnosti su protraćene bez efekta, pa je preostalo samo da se krene u postupak osnivanja nove kompanije. ToMontenegro je upisana u registar privrednih preduzeća a ostaje da se vidi šta bi nova kompanija mogla naslijediti od MA. Osim mogućih dugova. Javnih i tajnih.

Od osnivanja 1994. godine MA je gutao državni novac. Često bez jasnih tragova. Tako je, sa privatnog računa u Švajcarskoj, 1995. „nestalo“ deset miliona dolara namijenjenih za kupovinu prvih aviona. Nakon što je direktor kompanije Zoran Đurišić u Londonu potpisao ugovor o kupovini letjelica. Država ni potom nije štedjela na svojoj ljubimici.

Prema analizi koju  su uradili NVO MANS i dnevnik Vijesti, država je u MA, po osnovu osnivačkog uloga, dokapitalizacije i subvencija u periodu 1994.-2014. uložila makar 58,5 miliona. Ni to nije bilo dovoljno.

„Poslovanje MA je tokom 2013. i 2014. obilježilo prispjeće izvršnih sudskih presuda na ukupna dugovanja kompanije prema Aerodromima CG u ukupnom iznosu od 10,6 miliona eura, kao i prema Kontroli letenja Srbije i Crne Gore (SMATSA) od 9,59 miliona“, stoji u Vladinom izvještaju sa sjednice održane 24. septembra 2015. godine. I pored pravosnažnih presuda, pa i Zakona o  konsolidaciji MA iz 2019. godine, ti dugovi do danas nijesu otplaćeni. Ponajviše zaslugom vlada koje su na svoje odluke o podršci MA najčešće stavljale oznaku tajnosti „interno“. I tako ih čuvali od uvida javnosti.

Već krajem januara 2016, Vlada Mila Đukanovića razmotrila je Informaciju o prioritetnim obavezama kompanije MA prema dobavljačima, koja je označena sa stepenom tajnosti „interno“. Vlada tada zadužuje Ministarstvo saobraćaja (ministar Ivan Brajović) da u saradnji sa Ministarstvom finansija (ministar Radoje Žugić) pripremi i dostavi informacije „o svim neizmirenim obavezama MA s pregledom nastalih dugova po godinama, analizom uzroka njihovog nastanka i predlogom rješavanja ovog problema“. Do danas ne znamo da li je traženi dokument urađen i, ako jeste, šta on sadrži. Javnost je o dugovima MA detaljnije obaviještena tek krajem 2019, uoči usvajanja Zakona o konsolidaciji.

Do tada, izvršne vlasti nesmetano nastavljaju internu saradnju sa MA.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PARTIJSKE KADROVE UDOMLJAVALE I OPŠTINE U KOJIMA DPS NIJE BIO NA VLASTI: Hoće li Vlada uhapsiti i  sebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovno državno tužilaštvo u Ulcinju pokrenulo je istražni postupak protiv čelnika te opštine zbog sumnje da su nezakonitim zapošljavanjima počinili krivično djelo nesavjestan rad u službi. Za isto postupanje u drugim opštinama nije bilo procesa

 

Većina građana Crne Gore smatra da bez bliskosti partijama ili pojedincima iz vlasti ne možete do posla. Koliko je to mišljenje uvriježeno u našem društvu, pokazuje istraživanje Centra za građansko obrazovanje (CGO) iz 2019. godine – po mišljenju mladih, najvažniji faktori koji vode zaposljenju su odnosi sa ljudima na vlasti (64,5 odsto), poznanici i lične veze (62,8 odsto), a zatim partijska pripadnost (57,2 odsto). Stručnost i znanje dolaze tek kao četvrti faktor, što navodi 52,6 odsto ispitanika.

U janosti je odjeknula vijest kada je Osnovno državno tužilaštvo u Ulcinju nedavno otvorilo istragu protiv čelnika te opštine povodom nesavjesnog rada u službi, a koje se odnosi upravo na nezakonito zapošljavanje. U tužilaštvu su saslušani predsjednik Opštine Ljoro Nrekić, sekretar Sekretarijata za budžet i finansije Sead Osmanović, sekretar Sekretarijata za komunalne djelatnosti i zaštitu životne sredine Mustafa Gorana, načelnik Službe za zaštitu i spašavanje Saubih Mehmeti i sekretar Komunalne policije i bivši predsjednik Skupštine opštine Ulcinj Milazim Mustafa. Svi su visoki funkcioneri ulcinjskog odbora Demokratske partije socijalista (DPS).

Potpredsjednik Vlade Dritan Abazović, Ulcinjanin,  je na svom Tviter nalogu potvrdio vijest o hapšenju u toj opštini i najavio odlučnost Vlade da ovakvim pojavama  stane na kraj. Zvučalo je čudno. Sedmicu ranije objavljena je raspodjela javnih funkcija „po dubini“ između partija vladajuće koalicije, među kojima je i Abazovićeva URA.

Jovana Marović iz Politikon mreže je poručila: „Za ovo krivično djelo, partijsko zapošljavanje, za očekivati je da Vlada hapsi i samu sebe“.

Prema nezvaničnim saznanjima Monitora, tužilaštvo funkcionere Opštine Ulcinj tereti zbog zapošljavanja po osnovu ugovora o privremenim i povremenim poslovima bez saglasnosti Ministarstva finansija, što je predviđeno Sanacionim planom, koji je ta lokalna samouprava morala uraditi s obzirom na to da je korisnik sredstava Egalizacionog fonda. Opština Ulcinj je za deset i po mjeseci, prema planu budžeta za zarade u 2020, na osnovu tih ugovora isplatila gotovo 330.000 eura.

Nrekić je u više navrata  govorio kako se u njegovoj opštini zapošljava po partijskoj liniji, ali da se tako radi „po čitavoj Crnoj Gori“.  Da se i u ostalim opštinama radilo kao u Ulcinju, pokazuje i posljednji izvještaj o realizaciji Plana optimizacije javne uprave za drugu polovinu 2019. godine, koju je uradilo bivše Ministrastvo javne uprave. Prema tom dokumentu, lokalne samouprave su za tih pola godine zaključile 1.501 ugovor o djelu, a gotovo polovina tih ugovora nije dobila saglasnost Užeg kabineta Vlade ili predsjednika Opštine – 790, gdje prednjače javne ustanove (521 ugovor bez saglasnosti). Kada je riječ o ugovorima o privremenim i povremenim poslovima, koje u Ulcinju istražuje tužilaštvo, zaključeno ih je ukupno 450, od čega četvrtina bez saglasnosti predsjednika Opštine ili Užeg kabineta Vlade – 106.

Od 24 lokalne samouprave, sredstva Egalizacionog fonda koristi 15 opština: Andrijevica, Berane, Bijelo Polje, Danilovgrad, Gusinje, Kolašin, Mojkovac, Nikšić, Petnjica, Plav, Pljevlja, Rožaje, Šavnik, Ulcinj i Žabljak. Riječ je o načinu finansiranja siromašnijih opština, kako bi svaka lokalna samouprava bila u stanju da pruža jednaki (ili približno jednaki) kvalitet usluga stanovništvu. Prema izvještaju Ministarstva javne uprave, među opštinama koje su najviše zapošljavale u izvještajnom periodu bez saglasnosti Vlade, nalaze se opštine Bijelo Polje i Nikšić. Prema sanacionim planovima one, takođe, ne bi smjele zapošljavati bez saglasnosti Vlade. Prema četvorogodišnjem planu optimizacije broj radnika u javnoj upravi mora biti smanjen za deset odsto u javnoj upravi, a za 15 odsto u lokalnim samoupravama. Međutim, broj zaposlenih se svake godine povećava.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VAKCINE KAO ĐEKNA: A ka’ će ne znamo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vakcinacija u Evropi i regionu uveliko traje. Tamo gdje nije počela tačno se zna kada će vakcine stići, koliko, od kojeg proizvođača. Ovdašnje Ministarstvo zdravlja na pitanja o vakcini odgovara da će se izjasniti kada bude u prilici

 

,,Sva pitanja vezana za vakcine, nabavku, vakcinisanje, uslove, troškove i statistiku vezanu za njih Ministarstvo će se javno i transparentno izjasniti kaka bude u prilici”.

Tako glasi kompletan  odgovor  Monitoru iz kabineta Ministarstva zdravlja početkom ove nedjelje,  na ova pitanja koja smo postavili:  Da li ima novosti u nabavci vakcina protiv korona virusa? Kada će se sa sigurnošću znati početak vakcinacije? Da li je Akcioni plan vakcinacije javno dostupan i gdje? Planirano je da se putem Kovaks programa obezbijede vakcine za 20 odsto najugroženijeg stanovništva, kako će se obezbijediti ostatak? Kolika je ukupna planirana nabavka vakcina i koliki procenat stanovništva je neophodno vakcinisati?

Komunikacija sa javnošću odgovrnih u našem Minstarstvu zdravlja ne ide baš od ruke.  Na  pitanja koja smo im uputili  u većini zemalja odgovori se odavno znaju. Hrvatska u kojoj je vakcinacija počela kao i u ostalim zemljama Evropske unije 27. decembra naručila je 5,6 miliona doza vakcine od različitih proizvođača (Astra Zeneke, Džonson i Džonsona, Bajontek-Fajzera, Moderne i KjurVaka) do kraja 2021. što je dovoljno za oko 70 odsto stanovnika. U Srbiji je vakcinacija simbolično počela 24. decembra njemačko-američkim vakcinama Bajontek- Fajzer, stigle su i ruska Sputnjik V i kineska kompanije Sinofarm. Iz Vlade Srbije tvrde da su obezbijedili osam miliona doza vakcina.  Albanija je 11. januara počela vakcinaciju sa nešto manje od hiljadu doza koje je dobila kao donaciju od jedne zemlje EU, najavljeno je da je za sada obezbijeđeno 500.000 doza Fajzer-Biontekove vacine u direktnom kontaktu sa kompanijom. Na Kosovu i BiH imunizacija nije počela, ali se zna kada će biti dopremljene vakcine, koja količina i od kog proizvođača.

Ove nedjelje je saopšteno da će Crna Gora krajem januara dobiti kinesku vakcinu Sinofarm. Koliko – ne zna se. ,,Respektabilne količine vakcine koja će biti dostupna crnogorskim građanima’’, saopštili su iz Ministarstva zdravlja.

Za sada se zna da će vakcinacija biti dobrovoljna, te da će se koristiti  Fajzer-Biontekova vakcina, ali da će biti dostupne pomenuta kineska i ruska vakcina Sputnjik V.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović je više puta ponovila da će prva vakcina kojom će započeti imunizacija u Crnoj Gori biti sa evropskim sertifikatom i da se radi o Fajzerovoj vakcini. Za razliku od kineske i ruske koje još čekaju odobrenje međunarodnih zdravstvenih institucija, vakcina Fajzer-Biontek ima dozvolu Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), Evropske agencije za ljekove (EMA), kao i američke Uprave za hranu i ljekove (FDA).

,,Ekspertski timovi SZO detaljno analiziraju vakcine u tri faze na osnovu čega se donosi odluka da je vakcina prekvalifikovana kao bezbjedna, kvalitetna i djelotvorna. Do sada je tu proceduru prošla i odobrena je Fajzet-Biontek vakcina”, kaže za Monitor  Mina Brajović, šefica predstavništva SZO u Crnoj Gori.

Predrag NIKOLIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo