Povežite se sa nama

Izdvojeno

PORAST  PORODIČNOG NASILJA NAD ŽENAMA I DJECOM TOKOM COVID-A 19: Pandemija iz sjenke

Objavljeno prije

na

Za mnoge ljude njihov dom već nije bio sigurno mjesto. Od izbijanja pandemije korona virusa, zabilježen je dramatičan porast porodičnog nasilja u cijelom svijetu

 

U vrijeme pandemije virusa COVID-19 NVO Sigurna ženska kuća bilježi porast slučajeva porodičnog nasilja i to za 25 odsto više nego u odnosu na prethodnu godinu. To je za Monitor saopštila direktorica te ustanove Ljiljana Raičević.

,,Naše sklonište je od početka godine zbrinulo 83 žrtve porodičnog nasilja, žene i djecu. Kakvo je stanje u državi po tom pitanju, najbolje ilustruje nedavni slučaj u Beranama, kada je policajac, nakon kraće svađe, ubio svoju suprugu, koristeći službeno oružje“, kaže Raičevićeva.

Taj primjer je, prema riječima Monitorove sagovornice, posebno ilustrativan, zato jer pokazuje da žene u Crnoj Gori nisu sigurne čak ni od onih koji bi, po pravilu stvari, trebalo da štite i uspostavljaju javni red i mir. ,,Naše iskustvo pokazuje da se žene, čiji su muževi zaposleni u policiji, sudu ili nekoj drugoj državnoj instituciji, teže odlučuju da prijave nasilje. Vjeruju da njihova prijava neće biti procesuirana i ostaju u nasilju jer se vjerodostojnost njihovih priča i iskustava dovodi u pitanje. Nerijetko dožive da se sistem obruši na njih. Nasilnici na funkcijama se međusobno štite“, ističe Raičevićeva.

Iz Skupštine Crne Gore su, povodom obilježavanja 25. novembra, Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, saopštili da je, od pojave pandemije korona virusa, zabilježen porast broja prijavljenih slučajeva porodičnog nasilja od 27 odsto.

Iz Uprave policije (UP) Monitoru su dostavili podatke na osnovu kojih se zaključuje da do povećanja broja slučajeva porodičnog nasilja tokom trajanja pandemije korona virusa nije došlo, već da problem – stagnira.

U periodu od marta do decembra ove godine, na teritoriji Crne Gore registrovano je 200 krivičnih djela koja potpadaju pod kategoriju nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici, kao i 46 krivičnih djela koja su drugačije kvalifikovana, ali se dovode u vezu sa nasiljem u porodici. Žrtve su većinski – žene. ,,Navedena krivična djela izvršena su od strane 239 izvršilaca, od čega su 213 muškog, a 26 ženskog pola i to nad 271 žrtvom, od čega 82 muškog, a 189 ženskog pola. U istom periodu izvršeno je 1.270 prekršaja od strane 1.266 izvršilaca, od čega su 961 muškog, a 305 ženskog pola. Navedeni prekršaji izvršeni su nad 1.392 žrtve, od čega je 547 muškog, a 845 ženskog pola“, navode iz UP.

Poređenja radi, u istom periodu prošle godine registrovana su 232 krivična djela nasilja u porodici ili u porodičnoj zajednici i 27 krivičnih djela koja se dovode u vezu sa nasiljem u porodici. ,,Navedena krivična djela izvršena su od strane 256 izvršilaca, od čega su 223 muškog, a 33 ženskog pola i to nad 265 žrtava, od čega 78 muškog i 187 ženskog pola. U istom periodu izvršeno je 1.250 prekršaja od strane 1.281 izvršioca, od čega su 984 muškog, a 297 ženskog pola. Navedeni prekršaji izvršeni su nad 1.370 žrtava, od čega je 535 muškog, a 835 ženskog pola“, podaci su UP.

Žene se najčešće odlučuju da ne prijave nasilje jer sistem zaštite nije dobar. Zakoni su, prema mišljenju direktorice Sigurne ženske kuće, najgora karika u lancu pomaganja žena i djece, jer se nasilnici kažnjavaju ili samo novčano ili blago. Kazne zatvora ne premašuju pola godine ili godinu dana trajanja. Tome svjedoči i ovonedjeljna presuda sutkinje Osnovnog suda u Herceg Novom Vesne Gazdić, kojom je okrivljeni P.M., inače po zanimanju policajac, proglašen krivim i kažnjen tri mjeseca uslovno zbog krivičnog djela nasilje u porodici, nakon što je pretukao svoju suprugu P.M.

,,Veliki je broj žena policajaca koje se nikada nisu usudile da prijave nasilnika, zato jer nisu sigurne u rad državnih institucija. Imali smo i slučaj da je jedan tužilac tako premlatio svoju ženu da nedjelju dana nije mogla sama da se okreće u krevetu. Nije ga prijavila za nasilje, zato jer je znala da će drugi tužilac, kome taj slučaj dopadne, ili da odbaci prijavu ili da ga kazni samo novčano“, navodi Raičevićeva, ističući da se od državnih organa očekuje da sprovode zakone, pravovremeno reaguju i zaštite žrtve, kao i da kazne počinioce, bez obzira na odluku žene da li da ostane ili ne u bračnoj zajednici.

,,Zabrinjavajući su podaci koji pokazuju da se naslje ne samo ponavlja  već i da se javlja onamo gdje do sada nije. Izolacija, ograničenje kretanja i mjere zadržavanja kod kuće, u cilju sprečavanja širenja zaraze, imaju posebno akutni uticaj na žene. Šanse da žene i djeca budu izloženi nasilju se u velikoj mjeri povećavaju, jer članovi porodice provode više vremena u bliskom kontaktu, stres u domaćinstvu se pojačava, a rizik postaje još veći kada se porodice moraju nositi i sa potencijalnim ekonomskim gubicima ili gubitkom posla”, kaže za Monitor Irina Stamatović, studentkinja magistarskih studija Međunarodne zaštite ljudskih prava na Ruskom Univerzitetu prijateljstva naroda u Moskvi i profesorica psihološke grupe predmeta u SSS Sergije Stanić.

Prema njenim riječima,  Balkan karakteriše stigma, izbjegavanje traženja pomoći, prije svega psihološke. ,,Korijeni za to su u duboko patrijahalnom društvu. Destigmatizacija, kao i otvaranje društva ka mentalnoj higijeni dugoročna su rješenja za korjenite društvene promjene. One moraju biti usmjerene ka radu sa nasilnicima, i to ne u manjoj mjeri nego sa žrtvama nasilja”, kaže Stamatović.

Prijavom nasilnika na 122 ili na neki od brojeva jedina dva aktivna ženska skloništa – u Nikšiću i Podgorici, problemu nije kraj. Ukoliko se ne podigne optužnica, najviše što nasilnik može da dobije je prijava ili opomena za kršenje javnog reda i mira. Policijske patrole imaju zakonskih mogućnosti da zaštite žrtve, no obično ih ne primjenjuju. ,,Mogu da izdaju naredbu počiniocu nasilja da on bude taj koji će napustiti kuću. Obično tu ‘preporuku’ daju ženi. Osim toga, mogu da mu odmah daju zabranu prilaska, dok sud ne odluči drugačije. U jako malom procentu to čine. U međuvremenu, žene trpe velike pritiske, što od porodice, što od okoline, a nekada su primorane, zbog materijalnih okolnosti, da nastave da trpe nasilje“, kaže Raičevićeva.

Iz Savjeta Evrope saopšteno je da je, od izbijanja pandemije korona virusa, zabilježen dramatičan porast nasilja nad ženama i porodičnog nasilja u državama članicama, ali i u cijelom svijetu.

Njemačka asocijacija savjetovališta za žene i linija za pomoć (BFF) saopštila je da ,,za mnoge ljude njihov dom već nije bio sigurno mjesto”, upozoravajući da stres izazvan socijalnom izolacijom povećava tenzije i rizik od porodičnog i seksualnog nasilja nad ženama i decom. U Kini, organizacija za prava žena Veiping zabilježila je trostruko povećanje prijava nasilja nad ženama.

,,Nasilnik obično i sam trpi nasilje, najčešće na poslu. Kada dođe kući, izduši na ukućane. Žena, ljuta i povrijeđena se potom odlučuje da istu metodu primijeni na djeci. Djeca to čine drugoj djeci napolju. To je začarani krug, koji je jako teško prekinuti“, zaključuje Raičevićeva.

U tome leži i najveća opasnost. Bez sistemske podrške, rješenja nema ni na vidiku.

Andrea JELIĆ

Komentari

FOKUS

PRAVOSUĐE IZ RUKE U RUKU: Pravda na ničijoj zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

,,Pravosuđe u Crnoj Gori i dalje je podložno političkom uticaju, iako za njegovu nezavisnost uglavnom postoji pravni okvir”, ocjenjuje se u ljetošnjoj analizi Evropske komisije (EK).  Potvrde stižu svakodnevno

 

Vesna Medenica, bivša VDT i predsjednica Vrhovnog suda (u tri mandata, iako Ustav propisuje najviše dva), optužena za stvaranje kriminalne organizacije, protivzakonit uticaj i zloupotrebu službenog položaja, trenutno je na slobodi. Nakon što joj je, prije desetak dana, ukinut pritvor, puštena je iz pritvorske jedinice zatvora u Spužu. Gdje će Medenica biti do izlaska narednog broja Monitora,  teže je prognozirati nego rezultate na aktulenom Svjetskom prvenstvu u fudbalu.

Postalo je teško i ispratiti slijed događaja. Nakon podizanja optužnice protiv Medenice, Viši sud je 17. oktobra donio rješenje kojim joj je produžen pritvor, u kome se nalazi od 17. aprila. Apelacioni sud tu odluku ukida 10. novembra. Dan kasnije, Viši sud donosi rješenje kojim se Medenici ukida pritvor, pa ona napušta Spuž.   Potom, 20. novembra, Apelacioni sud donosi odluku kojom se ukida i ovo rješenje. Viši sud ponovo, 21. novembra, donosi rješenje kojim se Medenici ukida pritvor.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) uložilo je žalbu na najnovije rješenje Višeg suda.  Izvjesno je da će priča dobiti  nastavak. Ishod je neizvjestan. Kako i ne bi bio, kada je Viši sud za nešto više od mjesec na osnovu istih činjenica i pod istim okolnostima, i produžavao i ukidao pritvor Medenici. Da bi Apelacioni sud, potom, poništavao i jednu i drugu odluku.

Viši i Apelacioni sud, spadaju među rijetke ovdašnje sudove koji trenutno nijesu u v.d. stanju. Pošto imaju predsjednike u punom mandatu. Mušika Dujović (Apelacioni) i Boris Savić (Viši sud) imaju iskustva u sudnici. Pa i u tzv. pritvorskim predmetima. Poneko pamti kako je Savić svojevremeno izašao u susret zahtjevu Milivoja Katnića da se, zbog nesaradnje sa tužilaštvom, zatvore poslanici Nebojša Medojević i Milan Knežević, iako njihovo pritvaranje nije bilo moguće bez odluke parlamenta. Ipak može, odlučio je Savić, objašnjavajući da stavljanje u zatvor nije isto što i pritvor. I trajalo je, dok Ustavni sud nije „obustavio stavljanje u pritvor“.

Da slučaj Medenica nije presedan u crnogorskom pravosuđu, nego prije nepisano pravilo pokazuje i aktuelni slučaj Petra Lazovića, službenika Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) pritvorenog zbog sumnji da je sarađivao sa jednim od zaraćenih kriminalnih klanova iz Kotora.

Njegova porodica i advokati su, krajem ljeta, sudu ponudili nekretnine i novac u vrijednosti oko 1,5 miliona eura, kao zalog da neće pobjeći ukoliko bude pušten da se brani sa slobode. Ponuda je u javosti naišla na navijački obojene, interpretacije  koje su, najčešće, zavisile od ličnog odnosa prema navodnim kriminalnim vezama i aktivnostima bivših DPS vlasti.

Jedni žale tajnog agenta koji je, kažu, rizikovao život boreći se protiv kriminalaca, da bi dočekao da ga progoni sopstvena država. Drugi se zgražavaju zbog mogućnosti da korumpirani policajac izađe iz pritvora uz jemstvo – novac i nekretnine stečene prljavim poslovima sa ubicama i švercerima narkotika i duvana.

Pod pritiskom (dijela) NVO sektora ali i političara aktuelne većine, Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) saopštila je, početkom oktobra, kako je pokrenula postupak kontrole porijekla imovine koju je, kao zalog za Petrovo oslobađanje, ponudio njegov otac Zoran Lazović, jedan od kontroverznijih državih funkcionera (rukovodilac ANB-a i Uprave policije) koje je Crna Gora imala u ovom vijeku.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TRAGEDIJA U ROGAMIMA, BUJICA ODNIJELA TRI ŽIVOTA PORODICE KORUGA: Nadgornjavanje neodgovornih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Automobil, u kom je bila porodica Koruga sletio je, usljed nevremena i nabujale riječice, u Širaliju. Vlasti se nadgornjavaju ko je bio dužan da zatvori saobraćaj na tom dijelu puta

 

Od početka godine svjedoci smo više tragedija u Crnoj Gori, u kojima su stradale majke sa djecom. Često ne želimo da povjerujemo informaciji da je gotovo cijela porodica stradala u nesreći. Tako smo protekle sedmice u nevjerici čitali kako su se u potoku, nadomak Podgorice, utopili majka i dva sina.

Automobil, kojim su putovali, sletio je u potok Šaralije, u Rogamima. U ranim jutarnjim časovima, nakon obilnih padavina, bujica je odnijela automobil za čijim upravljačem je bio muškarac koji je isplivao i spasio se. Dva sata kasnije Širalija je bila kobna za tročlanu porodicu Koruga. Aleksandra Koruga (43) i njeni sinovi nijesu  uspjeli da se spasu iz nabujalog potoka.

Ronioci su više sati pretraživali dubine rječice, dok nijesu pronašli beživotna tijela stradalih.  Slična tragedija dogodila se i početkom oktobra kada su Jelena Vuković (27) iz Mojkovca i njeno dvoje djece smrtno  stradali u saobraćajnoj nesreći u kanjonu Tare na magistralnom putu Mojkovac – Pljevlja. Nakon nesreće iz provalije je izvučeno živo dijete, dok se danima tragalo za još dvoje djece. Majka je putovala sa svo troje djece, koja su bila uzrasta od dvije do šest godina.

U Rogamima se  po priči mještana, ,,samo čekala jedna ovakva nesreća”. Oni tvrde da je mostić preko potoka Širalija, u blizini drevnog grada Duklja, odavno ,,crna tačka” saobraćajne infrastrukture Rogama. Kažu i da gotovo svake godine, nakon jake kiše, neko sleti u potok, ali da se, srećom, nijedan nije završio ovako kobno.

Mještanin Radomir Šoškić kaže da u Rogamima živi 60 godina i pamti razne nezgode i i brojna auta koja su završila  u rijeci. Tvrdi da niko u most nije uložio, iako se stalno žale Glavnom gradu.

,,Da je most podignut dva metra u visinu ne bi bilo nikakvih problema i narod bi bezbjedno prolazio. Autobusi i kamioni jedva uspiju da uđu. Predsjednici mjesnih zajednica su se stalno mijenjali i mislim da o tome nijesu vodili računa. Da su vodili računa bar nešto bi se uradilo. Most je trebalo zatvarati za saobraćaj čim počnu veće kiše”, kaže Šoškić.

U Glavnom gradu istakli su da je u oktobru prošle godine komisija koju čine profesori Građevinskog fakulteta sačinila izvještaj o stanju mosta na Širaliji. Izvještajem je, tvrde, konstatovano da je opšte stanje puta preko rječice kod Duklje dobro, bez bitnih pojava koje bi negativno uticale na nosivost i trajnost objekta.

„Data je preporuka da se sljedeći glavni pregled organizuje nakon pet godina. Dana kada se desila nesreća nije došlo do negativnog uticaja na nosivost i trajnost objekta, a time ni do njegovog oštećenja, zbog čega stanje u kojem se most nalazi nije moglo uticati na tragičan ishod događaja, već je uzrok hidrometeorološkog porijekla (poplava, bujica)”, poručili su iz Glavnog grada.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo