Povežite se sa nama

Izdvojeno

PORAST  PORODIČNOG NASILJA NAD ŽENAMA I DJECOM TOKOM COVID-A 19: Pandemija iz sjenke

Objavljeno prije

na

Za mnoge ljude njihov dom već nije bio sigurno mjesto. Od izbijanja pandemije korona virusa, zabilježen je dramatičan porast porodičnog nasilja u cijelom svijetu

 

U vrijeme pandemije virusa COVID-19 NVO Sigurna ženska kuća bilježi porast slučajeva porodičnog nasilja i to za 25 odsto više nego u odnosu na prethodnu godinu. To je za Monitor saopštila direktorica te ustanove Ljiljana Raičević.

,,Naše sklonište je od početka godine zbrinulo 83 žrtve porodičnog nasilja, žene i djecu. Kakvo je stanje u državi po tom pitanju, najbolje ilustruje nedavni slučaj u Beranama, kada je policajac, nakon kraće svađe, ubio svoju suprugu, koristeći službeno oružje“, kaže Raičevićeva.

Taj primjer je, prema riječima Monitorove sagovornice, posebno ilustrativan, zato jer pokazuje da žene u Crnoj Gori nisu sigurne čak ni od onih koji bi, po pravilu stvari, trebalo da štite i uspostavljaju javni red i mir. ,,Naše iskustvo pokazuje da se žene, čiji su muževi zaposleni u policiji, sudu ili nekoj drugoj državnoj instituciji, teže odlučuju da prijave nasilje. Vjeruju da njihova prijava neće biti procesuirana i ostaju u nasilju jer se vjerodostojnost njihovih priča i iskustava dovodi u pitanje. Nerijetko dožive da se sistem obruši na njih. Nasilnici na funkcijama se međusobno štite“, ističe Raičevićeva.

Iz Skupštine Crne Gore su, povodom obilježavanja 25. novembra, Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, saopštili da je, od pojave pandemije korona virusa, zabilježen porast broja prijavljenih slučajeva porodičnog nasilja od 27 odsto.

Iz Uprave policije (UP) Monitoru su dostavili podatke na osnovu kojih se zaključuje da do povećanja broja slučajeva porodičnog nasilja tokom trajanja pandemije korona virusa nije došlo, već da problem – stagnira.

U periodu od marta do decembra ove godine, na teritoriji Crne Gore registrovano je 200 krivičnih djela koja potpadaju pod kategoriju nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici, kao i 46 krivičnih djela koja su drugačije kvalifikovana, ali se dovode u vezu sa nasiljem u porodici. Žrtve su većinski – žene. ,,Navedena krivična djela izvršena su od strane 239 izvršilaca, od čega su 213 muškog, a 26 ženskog pola i to nad 271 žrtvom, od čega 82 muškog, a 189 ženskog pola. U istom periodu izvršeno je 1.270 prekršaja od strane 1.266 izvršilaca, od čega su 961 muškog, a 305 ženskog pola. Navedeni prekršaji izvršeni su nad 1.392 žrtve, od čega je 547 muškog, a 845 ženskog pola“, navode iz UP.

Poređenja radi, u istom periodu prošle godine registrovana su 232 krivična djela nasilja u porodici ili u porodičnoj zajednici i 27 krivičnih djela koja se dovode u vezu sa nasiljem u porodici. ,,Navedena krivična djela izvršena su od strane 256 izvršilaca, od čega su 223 muškog, a 33 ženskog pola i to nad 265 žrtava, od čega 78 muškog i 187 ženskog pola. U istom periodu izvršeno je 1.250 prekršaja od strane 1.281 izvršioca, od čega su 984 muškog, a 297 ženskog pola. Navedeni prekršaji izvršeni su nad 1.370 žrtava, od čega je 535 muškog, a 835 ženskog pola“, podaci su UP.

Žene se najčešće odlučuju da ne prijave nasilje jer sistem zaštite nije dobar. Zakoni su, prema mišljenju direktorice Sigurne ženske kuće, najgora karika u lancu pomaganja žena i djece, jer se nasilnici kažnjavaju ili samo novčano ili blago. Kazne zatvora ne premašuju pola godine ili godinu dana trajanja. Tome svjedoči i ovonedjeljna presuda sutkinje Osnovnog suda u Herceg Novom Vesne Gazdić, kojom je okrivljeni P.M., inače po zanimanju policajac, proglašen krivim i kažnjen tri mjeseca uslovno zbog krivičnog djela nasilje u porodici, nakon što je pretukao svoju suprugu P.M.

,,Veliki je broj žena policajaca koje se nikada nisu usudile da prijave nasilnika, zato jer nisu sigurne u rad državnih institucija. Imali smo i slučaj da je jedan tužilac tako premlatio svoju ženu da nedjelju dana nije mogla sama da se okreće u krevetu. Nije ga prijavila za nasilje, zato jer je znala da će drugi tužilac, kome taj slučaj dopadne, ili da odbaci prijavu ili da ga kazni samo novčano“, navodi Raičevićeva, ističući da se od državnih organa očekuje da sprovode zakone, pravovremeno reaguju i zaštite žrtve, kao i da kazne počinioce, bez obzira na odluku žene da li da ostane ili ne u bračnoj zajednici.

,,Zabrinjavajući su podaci koji pokazuju da se naslje ne samo ponavlja  već i da se javlja onamo gdje do sada nije. Izolacija, ograničenje kretanja i mjere zadržavanja kod kuće, u cilju sprečavanja širenja zaraze, imaju posebno akutni uticaj na žene. Šanse da žene i djeca budu izloženi nasilju se u velikoj mjeri povećavaju, jer članovi porodice provode više vremena u bliskom kontaktu, stres u domaćinstvu se pojačava, a rizik postaje još veći kada se porodice moraju nositi i sa potencijalnim ekonomskim gubicima ili gubitkom posla”, kaže za Monitor Irina Stamatović, studentkinja magistarskih studija Međunarodne zaštite ljudskih prava na Ruskom Univerzitetu prijateljstva naroda u Moskvi i profesorica psihološke grupe predmeta u SSS Sergije Stanić.

Prema njenim riječima,  Balkan karakteriše stigma, izbjegavanje traženja pomoći, prije svega psihološke. ,,Korijeni za to su u duboko patrijahalnom društvu. Destigmatizacija, kao i otvaranje društva ka mentalnoj higijeni dugoročna su rješenja za korjenite društvene promjene. One moraju biti usmjerene ka radu sa nasilnicima, i to ne u manjoj mjeri nego sa žrtvama nasilja”, kaže Stamatović.

Prijavom nasilnika na 122 ili na neki od brojeva jedina dva aktivna ženska skloništa – u Nikšiću i Podgorici, problemu nije kraj. Ukoliko se ne podigne optužnica, najviše što nasilnik može da dobije je prijava ili opomena za kršenje javnog reda i mira. Policijske patrole imaju zakonskih mogućnosti da zaštite žrtve, no obično ih ne primjenjuju. ,,Mogu da izdaju naredbu počiniocu nasilja da on bude taj koji će napustiti kuću. Obično tu ‘preporuku’ daju ženi. Osim toga, mogu da mu odmah daju zabranu prilaska, dok sud ne odluči drugačije. U jako malom procentu to čine. U međuvremenu, žene trpe velike pritiske, što od porodice, što od okoline, a nekada su primorane, zbog materijalnih okolnosti, da nastave da trpe nasilje“, kaže Raičevićeva.

Iz Savjeta Evrope saopšteno je da je, od izbijanja pandemije korona virusa, zabilježen dramatičan porast nasilja nad ženama i porodičnog nasilja u državama članicama, ali i u cijelom svijetu.

Njemačka asocijacija savjetovališta za žene i linija za pomoć (BFF) saopštila je da ,,za mnoge ljude njihov dom već nije bio sigurno mjesto”, upozoravajući da stres izazvan socijalnom izolacijom povećava tenzije i rizik od porodičnog i seksualnog nasilja nad ženama i decom. U Kini, organizacija za prava žena Veiping zabilježila je trostruko povećanje prijava nasilja nad ženama.

,,Nasilnik obično i sam trpi nasilje, najčešće na poslu. Kada dođe kući, izduši na ukućane. Žena, ljuta i povrijeđena se potom odlučuje da istu metodu primijeni na djeci. Djeca to čine drugoj djeci napolju. To je začarani krug, koji je jako teško prekinuti“, zaključuje Raičevićeva.

U tome leži i najveća opasnost. Bez sistemske podrške, rješenja nema ni na vidiku.

Andrea JELIĆ

Komentari

FOKUS

INTERNA VLADINA DOKUMENTA: SLUČAJ TIVATSKIH SOLILA: Bivša vlast pokušala da ukine zaštitu rezervatu prirode međunarodnog značaja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz tajnih dokumenata, u koje je Monitor imao uvid, vidi se da je Vlada u proljeće 2016. naložila da se ukine zaštita Tivatskim solilima, međunarodno značajnom rezervatu prirode, pozivajući se prvo na pravne proceduralne razloge, a potom na navodni uticaj ptica na bezbjednost avio-saobraćaja

 

Dok je zvanično pričala o tome kako sve čini da zaštiti ovdašnje rezervate prirode i područja od posebnog značaja, bivša crnogorska vlada na čelu sa Milom Đukanovićem, pokušala je u proljeće 2016. godine da skine zakonsku zaštitu sa Tivatskih solila, koja su i međunarodno važan rezervat prirode. To je jasno iz  dokumenata sa dvije sjednice Vlade u  martu i aprilu  2016, na koje je potom stavljena oznaka interno, a u koje je Monitor imao uvid.

U zaključku sa sjednice Vlade iz marta 2016,  navodi se da se „zadužuje Ministarstvo održivog razvoja i Agencija za zaštitu životne sredine da pokrenu postupak stavljanja van snage Rješenja Republičkog zavoda za zaštitu prirode broj 1-12 od 26.08. 2008. godine o stavljanju pod zaštitu Tivatskih solila kao posebnog rezervata prirode i Rješenja od 4. 11. 2008. godine o upisu u Centralni registar zaštićenih objekata prirode“.

Osim što su bila zaštićena domaćim propisima, u vrijeme kada je Vlada pokušala da im oduzme poseban status i pravnu zaštitu, Tivatska solila su se već tri godine nalazila na međunarodnoj Ramsarovoj listi zaštićenih područja. Ramsar konvencijom štite se močvarna područja, a na toj  listi nalaze se 2.224  staništa od međunarodnog značaja. Na teritoriji Crne Gore to su: Skadarsko jezero, upisano na listu 15. decembra 1995. godine i Tivatska solila, koja su na listi od 31. januara 2013. godine.

Solila su prethodno, 2006, proglašena Emerald staništem Bernske Konvencije, a 2007. je ovo područje dobilo status IBA – područja od međunarodnog značaja za boravak ptica u Crnoj Gori.  Na području Tivatskih solila registrovano je 48 vrsta ptica, od čega su četiri stalno prisutne vrste, 35 zimujućih vrsta i šest gnjezdarica, a zajedno sa ostalim grupama ptica (pjevačicama, grabljivicama) do sada je na ovom lokalitetu registrovano ukupno 112 vrsta ptica. Solila su jedno od najvažnijih preostalih slanih močvarnih staništa na tzv. Jadranskom vazdušnom koridoru.

Baš tog  proljeća, dok je tajno planirala da skine zakonsku zaštitu sa Tivatskih solila, Vlada je organizovala konferenciju na kojoj je javno izrazila brigu i za svjetska močvarna područja, i obećala dodatnu zaštitu za ovdašnja: „Kako je 2016, godina održivog korišćenja resursa, to predstavlja priliku za sve nas da ozbiljno i odgovorno sagledamo sa kakvim se izazovima svijet susreće kada je u pitanju održivo upravljanje istima. Ono što je izvjesno je da naša uloga u očuvanju resursa treba da bude usmjerena na razvijanje mehanizama zaštite i održivog korišćenja vlažnih staništa, kroz zajedničku implementaciju aktivnosti svih subjekata na lokalnom, nacionalnom, regionalnom i međunarodnom nivou“. Dobro zvuči, al ne radi, što bi rekli. Kao i mnoga obećanja prethodnog režima.

U obrazloženju, zbog ćega se traži skidanje statusa zaštićenog područja Tivatskim solilima, Vlada je iznašla proceduralne razloge za ukidanje Rješenja kojim su Tivatska solila 2008. stavljena pod zaštitu. Kako se navodi u zapisniku sa sjednice –  „Rješenje ima proceduralne propuste  u vezi sa rokovima“, ali navodno i „suštinski propust, jer se zahtjev odnosno otpočinjanje procedure zaštite odnosilo na status spomenika prirode, a Rješenje je donijeto o proglašenju rezervata prirode“.

Da bivšoj vladi nije prava briga bila pravna (ne)preciznost dokumenata kojima se štite Solila, već da je imala namjeru da to područje ostavi bez zakonske zaštite, jasno je već i iz zapisnika sa naredne sjednice Vlade, održane u aprilu 2016. godine. Tada se traži da se prethodni razlog ukidanja zaštite Solilima briše, i navodi se novi, zaista nevjerovatan razlog.

„Zadužuju se Ministarstvo saobraćaja i pomorstva i Ministarstvo održivog razvoja i turizma, da u saradnji s Agencijom za civilno vazduhoplovstvo pripreme i Vladi dostave studiju o procjeni rizika i bezbjednosti vazdušnog saobraćaja za aerodrom Tivat zbog revizije stepena zaštite“, navodi se u Zaključku sa aprilske sjednice Vlade, koji potpisuje tadašnji generalni sekretar Žarko Šturanović. Vlada je, u prevodu, naložila da se ispita navodni uticaj ptica na bezbjednost avio-saobraćaja kao mogući razlog ukidanja zakonske zaštite Tivatskim solilima! Nije poznato da je Vlada imala ijedan realan razlog da pomisli da bi ptice negativno uticale na domaći avio-saobraćaj.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CENTAR ZA AUTIZAM: JOŠ JEDNO SKUPO NEISPUNJENO OBEĆANJE BIVŠE VLASTI: Umjesto u Centar, milioni otišli u Beograd

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je najavljeno je da će u Centar biti uloženo 1,5 miliona,  otvoren je sa manje od 100.000 eura. Uz obećanje da je problem odlaska djece na liječenje u Srbiju riješen. Tokom tri godine od otvaranja, institucijama u Beogradu, za smetnje iz domena koji pokriva Centar, plaćeno je preko 1,6 miliona eura

 

Za izgradnju Centra za autizam iz budžeta će biti opredijeljeno 1,5 miliona eura, izjavio je bivši ministar zdravlja Kenan Hrapović, krajem 2017.

Prvi nacionalni Centar za autizam, razvojne smetnje i dječiju psihijatriju Ognjen Rakočević otvoren je 30. marta 2018. Zvanična informacija je glasila da su prostor površine 410 m² za aktivnosti Centra i medicinsku, didaktičku i drugu opremu u vrijednosti od 64.000 eura ustupili Ministarstvo rada i socijalnog staranja i Zavod za zapošljavanje. Za opremanje Centra, od donacija je skupljeno još 10.000 eura, kazao je tada ministar. O milion i po eura više nije bilo pomena. Na pitanja koliko je novca za Centar izdvojeno, što je bilo sa najavljenih 1,5 miliona i ostala, koja smo poslali bivšem ministru Hrapoviću, nijesmo dobili odgovore. Odgovore nam nijesu poslali ni iz Ministarstva zdravlja.

Iz Kliničkog centra Crne Gore, u sastavu kojeg Centar djeluje, dobili smo podatke koliko je od strane Ministarstva i putem donacija do sada uloženo. Ukupno 49.510 eura, od čega je Ministarstvo zdravlja iz budžeta opredijelilo 17.000 eura, a donacije su iznosile skoro duplo, 32.400 eura (vidi boks).

Slični centri u regionu koštali su znatno više. Isto u martu, ali 2019. u Osjeku je otvoren Centar za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju. Investicija je koštala 2,6 miliona eura, a dobijen je savremeni regionalni centar za djecu iz Hrvatske i šire. Zgrada Centra za autizam u Albaniji na internetu se promoviše kao primjer moderne albanske arhitekture. Sadržaji koji se nude djeci i opremljenost ova dva centra su neuporedivi sa skromnim uslovima u podgoričkom centru.

,,Vodila sam dijete u Centar i osoblje se baš trudi, ali mi je uvijek čudna sama zgrada u kojoj ima jedna velika hala i tu je sve ispregrađivano i prostorije su male i zbijene”, kaže za Monitor majka jedne od korisnica Centra.

Prostor u kome je Centar smješten je u stvari donacija Zavoda za zapošljavanje. Gradnja je počela 2006, a prvobitna namjena prostora je bila osnivanje fabrike za zapošljavanje osoba sa invaliditetom. Iz Zavoda su prilikom otvaranja istakli da su u izgradnju i opremanje uložili preko dva miliona eura. Vlada je našla revolucionarno rješenje, pa je u prostoru za fabriku otvorila instituciju za najugroženije.

Ministar Hrapović je obećavao da će problem djece sa autizmom i njihovih porodica biti sistemski riješen. A na otvaranju Centra tadašnji premijer Duško Marković je ustvrdio: ,,Zato od danas, i to treba da znaju svi građani, potrebe za dodatnim plaćanjima za liječenje ovih oboljenja iz džepa pacijenata i njihovih porodica, neće biti! To je sada briga Vlade i Ministarstva zdravlja”. Premijer je istakao i da više neće biti opterećenja porodica i državnog budžeta slanjem djece u zdravstvene centre u okruženju.

Tri godine nakon ovih obećanja stvari stoje ovako: ,,Moja ćerka ide kod logopeda u Centar, ali samo jednom mjesečno. Mnogi roditelji su prinuđeni da idu u Beograd. Fond refundira troškove za tamošnje tretmane, ali roditelji plaćaju sve ostalo – smještaj, hranu i to duži period”, kaže majka korisnice Centra.

Otac djeteta sa autizmom kaže da stručnjaci u Centru daju maksimum, ali da nedostaje kadra: ,,Prije je bilo sat, sada se smanjilo kod psihologa na 45 minuta, a kod logopeda 30 minuta i to jedanput nedjeljno. Morali smo dva mjeseca da budemo u Beogradu jer su tamo tretmani svakodnevni. Fond je to platio, ali smo mi morali da plaćamo stan i sve ostalo.Nije mi jasno da ne mogu kod nas da se zaposle logopedi, a ne da se ide u Beograd”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo