Ukoliko im neko iz Brisela, u međuvremnu, ne zavrne ruku, ovdašnji politički vrhovi ostaće dosljedni odavno uspostavljenoj listi prioriteta: ja, moja partija, pa sve ostalo

Naši politički prvaci ponašaju se kao da njihov ljetnji raspust uveliko traje. Utihnule su rasprave o (ne)odgovornosti za kašnjenje sa obećanim izmjenama Ustava (Reformska agenda 2024–2027, Vlade Crne Gore). I, na taj način, izgubljenom vremenu i novcu. Zaboravljena je opoziciona „Platforma za prevazilaženje parlamentarne krize u ključnoj fazi procesa evropske integracije“. Ni prošlonedjeljno usvajanje godišnje Rezolucija Evropskog parlamenta o Crnoj Gori nije razbudilo poslanike.

Rijetki koji progovore, pričaju u kontekstu parlamentarnih i lokalnih izbora koji se očekuju u junu naredne godine. EU integracije nalaze se, trenutno, na čekanju.

Živa zgoda za Milana Kneževića. Predsjednik DNP-a koristi zatišje da, bez predaha, javnost zasipa kritikama, ponudama i pikantnim „informacijama“ na račun kolega iz vlasti i opozicije.                                                                                                                                                                                                                                    

Dok su čelnici vladajuće koalicije na državnom nivou, razočarani što se izjalovio plan uvođenja prinudne uprave u Podgorici, sistematizovali dokaze novouspostavljene koalicione saradnje Kneževićeve partije sa DPS, on je premijeru Milojku Spajiću ponudio model obnove partnerstva na državnom nivou. Drsko i, za sada, neprihvatljive uslove. Ali dovoljno intrigantne da se održi medijska priča o njima. Makar zato što ukazuju na mogućnost da je jadikovka vlasti o „neprincipijelnoj i opasnoj“ saradnji DNP sa DPS prilično omeđena različitim interesima na lokalnom nivou. Pa ono što im truni vodu u Podgorici ne smeta kada je u pitanju formiranje i očuvanje lokalnih vlasti južno i sjeverno od Glavnog grada.

„Ajmo da vidimo tog čistunca iz Singapura (misli na premijera Spajića)  da raskine koaliciju sa Bošnjačkom strankom na državnom nivou zbog njihove koalicije sa DPS-om u Bijelom Polju i sa SD i SDP-om u Gusinju, da isključi iz partije odbornika PES iz Budve koji je u koaliciji sa DPS-om, i mi mu dajemo manjinsku podršku i ne vraćamo se u vlast”, ponudio  je Knežević u jednom od svakodnevnih medijskih istupa. Pa podsjetio kako je Ranko Krivokapić, počasni predsjednik SDP, i arhineprijatelj ovdašnjih zastupnika srpskog sveta, savjetnik predsjednika BS Ervina Ibrahimovića u Ministarstvu spoljnih poslova. Ili je, sumnja Knežević, i više od savjetnika. Pa se ponudio da besplatno riješi taj problem.

Knežević je podastro i uslove pod kojima će DNP podržati ustavne promjene. „Spremni smo da podržimo ustavne promjene, ukoliko premijer Spajić inicira ustavne promjene o srpskom jeziku kao službenom, i ukoliko bude otvoren za dijalog i dogovor oko dvojnog državljanstva“, izdiktirao je za Adria televiziju,naglašavajući da on, zapravo, pokušava da Milojka Spajića spasi od samog sebe. „Želim da ga spasim. Jer mi ga je žao. Ali on, ako želi da ostane u bunaru sa DPS, da čuva njihove tekovine, onda neka mu je srećno“, poručio je Knežević.

Milan Knežević očito vješto koristi vakuum nastao nesposobnošću vlasti da obezbijedi neophodnu podršku za poprilično usaglašene izmjene Ustava CG kojima bi on bio upodobljen očekivanjima EU pregovarača u procesu pridruživanja.

Sredinom naredne nedjelje isteći će drugi dogovoreni rok za usvajanje tih izmjena, a one nijesu ni stigle na izjašnjavanje pred poslanike u Skupštini. Podrška dvotrećinske većine trebala je biti najvažniji u nizu koraka koji se moraju napraviti kako bi te izmjene bile zakonite. U proceduri koja zahtijeva više od mjesec dana. Izvjesno, zakasnilo se.

Umjesto rješenja, vlast traži krivca. Umjesto dogovora oko opozicione Platforme, koja je planirana kao ključni korak ka postizanju neophodnog konsenzusa, vlast je od kolega iz opozicije zatražila konsenzus. Svjesna činjenice da je on, koliko nemoguć – toliko i nepotreban. Pošto su opozicioni potpisnici Platforme bili dovoljni za potrebnu većinu.

Trebalo je samo naći kompromis oko njihovih zahtjeva. Koji su, kako se pokazalo prošle nedjelje, u velikoj mjeri podudarni sa primjedbama većine u Evropskom paralmentu. Nekompletan Ustavni sud, problematični zakoni o policiji i ANB-u, sloboda medija sa naglaskom na nepoštovanje pravosnažnih sudskih presuda od strane menadžmenta RTCG, korupcija i kriminal, odsustvo saradnje sa opozicijom…

Rezolucijom se, nimalo slučajno, naglašava da „očuvanje strateškog cilja članstva u EU mora ostati zajednički državni prioritet iznad svih stranačkih promišljanja“. Uz poziv Skupštini i Vladi Crne Gore „da spriječe da identitetska politika skrene pažnju s EU agende, odnosno zategne odnose sa susjedima, starajući se tako da Crna Gora čvrsto zadrži kurs ka EU“.

Vjerovatno slučajno, ali prilično nepromišljeno, nedjelju dana nakon usvajanja dokumenta u kome Evropski parlament iskazuje „duboku zabrinutost“ zbog malignog stranog uplitanja, upirući prstom na Srbiju, Rusiju i Kinu, premijer Spajić se obreo  u Pekingu. Fatajući muštuluk za 13 miliona eura koje su kineske vlasti opredijelile kao pomoć Crnoj Gori.

Može li to biti valjana kompenzacija za gubitak 4,6 miliona eura iz Plana rasta, pošto Crna Gora nije ispunila preuzete obaveze kojima je bila uslovljena isplata novca iz EU fondova?

Izvjestilac EP Marjan Šarec cijeni da se Crna Gora „više ne testira kada je riječ o evropskom izboru, već o sposobnosti da isporuči rezultate“. Odsustvo adekvatnih reakcija iz Podgorice svjedoče da takva ocjena nije neutemeljena. Naprotiv.

Ako se đavo krije u detaljima, onda razloga za brigu imamo na pretek.

Prekompozicija većine u parlamentu Glavnog grada pokazala se kao važnije pitanje od usaglašavanja Ustava sa EU standardima. Vlada je zaboravila da je, prije skoro tri mjeseca, parlamentu dostavila prijedlog ugovora o koncesiji za aerodrome u Podgorici i Tivtu. Priča se kako je razlog što se taj dokument još nije našao na dnevnom redu, naum predsjednika Skupštine Andrije Mandića da, paralelno, od premijera ishoduje rekonstrukciju Vlade u kojoj bi NSD dobila mjesta upražnjena izlaskom DNP uz vladajuće koalicije. Plus, prema tvrdnjama upućenih, potpredsjedničko mjesto za doskorašnju predsjednicu podgoričkog parlamenta Jelenu Borovinić Bojović.

Mandić i Knežević još su u koaliciji. I ni jedan od njih ne djeluje kao neko kome to smeta.

Iz perspektive dijela vlasti koji čine PES i NSD, projekat Velje brdo djeluje važnije od izmjena Ustava ili konačne odluke o koncesiji na tenderu raspisanom krajem prošle decenije. Započeti posao ide dalje, pohvalila se ministarka javnih radova Maida Adžović, već neko vrijeme glavna promoterka ideje koju su  prije dvije godine predstavili Spajić i ministar prostornog planiranja i državne imovine Slaven Radunović. Nakon što su na njemu u Vladi radili „puna dva mjeseca“.

Iako ne postoji nijedan validan dokument koji potvrđuje mogućnost zakonite i ekonomski opravdane gradnje na Veljem brdu, Ministarstvo javnih radova raspisalo je, početkom nedjelje, tender za izradu glavnog projekta i izvođenje dijela radova na Bloku A1 planiranog naselja. Taj „dio“ podrazumijeva izgradnju šest zgrada sa 185 stanova, dvije podzemne garaže, uređenje terena i izgradnju prateće infrastrukture. O kojoj se, makar kada su voda i kanalizacija u pitanju, ne zna ništa. Osim ranije iskazanog nauma da se taj dio projekta finansira iz budžeta Podgorice.

Uz mogućnost da projekat Podgoricu ostavi bez pitke vode, nekima je zasmetao i finansijski aspekt priče o Veljem brdu. Jer bi, po njima, on mogao donijeti  ogromne novčane probleme za Glavni grad, ako ne i cijelu džavu.

„U vjerovatno najglupljem projektu rješavanja stambenog pitanja građana, koji je ikada viđen na prostorima Sunčevog sistema a možda čak i Mliječnog puta, ekipa je uspjela da cijenu izgradnje metra kvadratnog napumpa na nestvarnih 3.394 eura“, konstatuje Miloš Vuković iz Fideliti konsaltinga nakon iščitavanja objavljenog tendera. „Tako je: 185 stanova prosječne površine 77 m2, platićemo 48,4 miliona, što znači da prosječni stan na Veljem brdu košta nevjerovatnih 261.622 eura. Ali to nije sve: stan će država prodavati 77.000 eura (1.000 eura po m2), što znači država po stanu subvencioniše 184.000 eura ili 2.389 eura po kvadratu. Pitanje je samo: ko se sve i koliko ugradio u ovaj projekat”.

Nesporno, priča je mnogo interesantnija od zamornog ispunjavanja EU kriterijuma za pristupanje. A tek slijedi i najavljeni tender za podjelu oglašenih stanova. Treba li onda da nas začudi ako se na priču o ustavnim promjenama i sve ostale plave zastavice vratimo uoči ili nakon narednih izbora? Ukoliko im neko iz Brisela, u međuvremnu, ne zavrne ruku, ovdašnji politički prvaci ostaće dosljedni odavno uspostavljenoj listi prioriteta: ja, moja partija, pa sve ostalo.

Zoran RADULOVIĆ 

Sudija Privrednog suda Nemanja Popović je sredinom ovog mjeseca donio rješenje kojim se odbija zahtjev radnika Vektra Boke za uvođenjem stečaja u ovo nekada respektabilno hotelsko-turističko preduzeće u Herceg Novom

U utorak je objavljeno rješenje sudije Privrednog suda Nemanje Popovića (koje nosi datum 15. 6. 2026) kojim se odbija zahtjev radnika Vektra Boke za uvođenjem stečaja u ovo nekada respektabilno hotelsko-turističko preduzeće u Herceg Novom. Vektra Boku je još 2007. preuzeo kontroverzni biznismen Dragan Brković, kum bivšeg šefa režima Mila Đukanovića. Od pompeznih najava investicija i modernizacije nije bilo ništa, dok je imovina Vektra Boke rastakana i opterećivana raznim kreditima koji su koristile ili izvlačile druge Brkovićeve firme. Krivični postupak koji je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo protiv Brkovića, njegovih sinova i Milića Popovića zbog zlopotreba, pranja novca i pribavljanja protivzakonite imovinske koristi tapka u mjestu.

Zahtjev za stečaj je podnijet 22. 12. 2025. godine sa prvopotpisanim Danilom Matijaševićem, izvršnim direktorom Ellena Group (posjeduje trećinu akcija Vektra Boke) kome se pridružilo još 14 radnika s ukupnim potraživanjem od 260.000 eura za neisplaćene zarade iz 2023. i 2024. Ova odluka je objavljena nakon što su poslanici Vasilije Čarapić (PES) i Bogdan Božović (SNP) prošle sedmice podnijeli zahtjev za hitno održavanje kontrolnog saslušanja u Skupštini radi zaštite državnog kapitala i imovine, neispunjavanje investicionih i drugih obaveza i zaštite prava radnika (oko 200, bivših i sadašnjih).

Sagledavajući cjelokupno stanje u Vektra Boki, 260.000 eura neisplaćenih zarada se može svrstati u manje probleme u kompaniji. Račun Vektra Boke je u konstantnoj blokadi još od 2019. godine s potraživanjima koja su narasla na preko 11 miliona eura. Skupština akcionara koja je bila zakazana za 9. 3. 2026. u cilju usaglašavanja akata društva u skladu sa novim Zakonom o privrednim društvima nije održana. Početkom februara ove godine predsjednik odbora direktora Mitar Bulatović je podnio neopozivu ostavku, a sredinom februara i član borda Slobodan Đokić. Time je bord de facto prestao postojati. Izvršnom direktoru Vektra Boke Miliću Popoviću je istekao mandat uključujući i naknadnih 60 dana na koje ima pravo po Statutu biti vršilac dužnosti, navodi se u predstavci od 24. 4. 2026. Ellena Group Privrednom sudu. Novog direktora nema ko ni izabrati, stoga se traži od Privrednog suda da postavi privremenog zastupnika u Vektra Boki. Iako je rok da sud u osam dana odluči o ovom zahtjevu, Privredni sud nije reagovao ni nakon dva mjeseca.

Štaviše, policija je u maju podnijela i prijavu protiv Milića Popovića zbog zloupotrebe položaja u privrednom poslovanju. Sumnjiči se da je „nakon pravosnažnosti rješenja o izvršenju javnog izvršitelja kojim je bilo zabranjeno raspolaganje imovinom izvršnog dužnika Vektra Boka AD, za List nepokretnosti 502 KO Topla (kompleks Hotela Igalo), prekoračio granice svojih ovlašćenja i postupio suprotno odredbama Zakona o izvršenju i obezbjeđenju”, naveli su iz policije.

Privredni sud se na ove katastrofalne okolnosti nije obazirao. U svom rješenju od 15. 6. da odbije uvođenje stečaja, Privredni sud se samo osvrnuo na to da bivši/aktuelni radnici i povjerioci (Danilo Matijašević i još trojica) s potraživanjem od  21.5 hiljada eura nisu stečajni povjerioci pa ne mogu predlagati otvaranje stečaja. Oni su, naime, postali razlučni povjerioci što im daje pravo da se namire iz te imovine prije drugih povjerilaca. Ostali radnici koji su se priključili kao drugi povjerioci za 240.000 ne mogu postati supredlagači već samo posebnim prijedlogom inicirati stečaj. Zakon o stečaju ne poznaje razliku između stečajnih i razlučnih povjerilaca. Član 13 kaže da je valjani razlog za stečaj kada „povjerilac koji u izvršnom postupku… nije mogao namiriti svoje potraživanje bilo kojim sredstvom izvršenja u roku od 45 dana od dana pokretanja izvršnog postupka”.

Sudiji Popoviću je za ovakvo rješenje trebalo skoro sedam mjeseci. Na to rješenje  postoji pravo žalbe Apelacionom sudu.

U ranijim slučajevima, za vrijeme Blaža Jovanića i Vesne Medenice, Privredni sud je bez problema uvodio stečaj za najmanje sitnice kada su postojali apetiti moćnih miloističkih lobija. Monitor je već pisao da je u slučaju Nivel Investa iz Budve, koji je posjedovao višemilionsku imovinu blizu obale, uveden stečaj zbog 111.000 eura po osnovu jemstva prema Prvoj banci. Sudija Dragan Vučević je tada odbio dozvoliti Stevanu Đukiću, izvršnom direktoru Nivel Investa, realizaciju dogovorene prodaje pet stanova za 2.5 miliona kako bi riješio jemstvo Prvoj banci i odblokirao račun firme. Kasnije su privredne sudije, stečajni upravnici i osobe bliske njima razgrabili dio stanova Nivel Investa po navodima Đukića u krivičnoj prijavi SDT-u.

U slučaju kompanije UEP Montenegro irskog biznismena Luisa Megvajera Jovanićev sud je uveo stečaj u isto vrijeme kad i Nivel Investu zbog potraživanja od samo 2.000 eura. Megvajer je ranije rekao Monitoru da je nekoliko puta pokušao platiti dug deponiranjem novca na račun Privrednog suda ali je odbijen pod izgovorom da uplata mora ići preko računa UEP-a koji je bio u blokadi. UEP Montenegro je imao 25 odsto akcija Hotela Fjord (procijenjen na 16 miliona eura) i 30 odsto bivše zgrade Jugooceanije Kotor (procijenjene na 11 miliona). Megvajer se javno požalio Đukanoviću da mu je Branimir Gvozdenović tražio asistenciju od dva miliona eura za rješavanje problema.

Blažo Jovanić i njegov kum Sreten Mrvaljević su takođe imali uloge u Vektra Boki u prethodnom stečaju i Planu reorganizacije (2017–2022) koja je propala. Dragan Vučević je bio stečajni sudija u Brkovićevoj Vektri Montenegro u bankrotu i krajem prošle godine je otišao u penziju.

Kao i u slučaju Nivel Investa, manjinski akcionari Vektra Boke optužuju Mrvaljevića za priznavanje fiktivnih faktura od 2.4 miliona u Vektra Montenegru u stečaju (večinski vlasnik Vektra Boke) kao i neosporavanje kredita od 3.25 miliona kod Crnogorske komercijalne banke (CKB) od kojih je u Vektra Boku leglo samo 168.000. Mrvaljević je uhapšen kad i Jovanić i protiv njega se vodi krivični postupak.

Brkovićeve investicije u Vektra Boki su i više nego upitne. Iako je po privatizacionom ugovoru potpisanom 10. 12. 2007. Brkovićeva Vektra Montenegro  trebala biti pod kontrolom Savjeta za privatizaciju i njenog Kontrolora u vezi ispunjenja investicionih obaveza u Vektra Boki, to se nije desilo. U odgovoru od 18. 6. 2026. Ellena Groupi, na zahtjev za uvid u investiciona ulaganja u Vektra Boku sa svim fakturama, računima, građevinskim knjigama i dnevnicima itd., Savjet za privatizaciju je odgovorio da „dokumentacija… nije u njegovom posjedu”. Da samo posjeduje Aneks ugovora s Vektra Montenegrom kojim se Brković obavezao uložiti 64, umjesto prvotnih 50 miliona.

Savjet za privatizaciju, u odgovoru u koji je Monitor imao uvid, takođe navodi da nema ni „četiri fakture od po 612.000 eura koje su priznate u Planu reorganizacije (Vektra Boke) od strane stečajnog upravnika Sretena Mrvaljevića”. Savjet je uputio na Privredni sud i Ministarstvo turizma kako bi eventualno tamo dobili traženu dokumentacuju. Matijašević se u razgovoru za Monitor požalio da mu Privredni sud ne dozvoljava pristup. Na isto su se ranije žalili i zastupnici i umješači Nivel Investa i Luis Megvajer. SDT i specijalna tužiteljka Ana Perović Vojinović se do sada nije oglašavala na veliki broj krivičnih prijava i pritužbi vezanih za poslovanje Vektra Boke.

Odbijanje Privrednog suda da uvede stečaj će najviše pogoditi radnike „jer Zakon o stečaju predviđa da su radnici prvi isplatni red” ističe bivši radnik Vojin Miljanić za RTHN. Drugi ocjenjuju da bi otvaranjem stečaja isplivale mutne radnje za vrijeme Plana reorganizacije i planirano isisavanje miliona eura Brkoviću i Jovanićevoj ekipi iz Privrednog suda kojoj se sudi za druge slične stvari.

Matijašević (Ellena Group) zamjera i državi da nije prijavila razlučno potraživanje pošto većinske akcije Vektra Montenegro (sada u stečaju bankrotstva) u Vektra Boki imaju teret u ulaganju koje nikad nije realizovano shodno privatizacionom ugovoru. U razgovoru za Monitor Zaštitnica imovinsko pravnih interesa (ZIPI) Crne Gore Bojana Ćirović odbacuje navode da je država neaktivna i da 64 miliona neulaganja nisu razlučno potraživanje već razlog za raskid ugovora.

Ipak, za sada nije došlo do raskida ugovora zbog složenosti situacije. Savjet za privatizaciju po ugovoru ima pravo na jednostrani raskid ugovora ukoliko dođe do pokretanja stečajnog postupka nad kupcem (što se već desilo) ili nedostavljanja neke od garancija za izvršenje posla ili nedostavljanja mjenice kao sredstvo obezbjeđenja obaveze kupca. U slučaju raskida država bi morala vratiti i 70 odsto kupoprodajne cijene kupcu u slučaju da je izvršio više od 50 odsto ukupnog investicionog programa – što se svako slaže da nije slučaj. Do sada država nije aktivirala Brkoviću nikakve garancije.

Ćirović se slaže da investicija „nije na pravi način kontrolisana” i da je sadašnja nomenklatura naslijedila složene probleme iz perioda ranije vlasti. Postojeći krivični postupci i more novih krivičnih prijava samo usložnjavaju već teško rješiv gambit.

Jovo MARTINOVIĆ

Ponovno otvaranje hotela, nekadašnjeg bisera crnogorske turističke ponude, donosi i nova pravila luksuza i novo brendiranje ponude. Kako se nezvanično saznaje, cijene smještaja u sobama i apartmanima na Svetom Stefanu kreću se od početnih 1.500 eura po noćenju sa doručkom. Najskuplja je i najveća vila 22, nekadašnja kultna vila Svetog Stefana, vila 118, koja raspolaže sopstvenim bazenom i izuzetnim pogledom na more, u kojoj boravak od minimum dvije noći dostiže cijenu do 6.000 eura

Nakon višegodišnjeg zastoja i arbitražnog postupka, postignut je dogovor koji je omogućio povratak ekskluzivnog turističkog kompleksa na svjetsko turističko tržište. Vlada Crne Gore i zakupac Aidwey Investment koga zastupa kompanija Adriatic properties iz Budve, ovim su stavili tačku na jedno od najosjetljvijih pitanja turističke privrede i pozicije najpoznatijeg crnogorskog ostrva u svijetu luksuznih putovanja.

Zatvaranje elitnog ljetovališta sa hotelima Sveti Stefan i Miločer 2021. godine predstavljalo je ne samo poslovni problem za državu i zakupca, već ozbiljni udarac međunarodnom imidžu Crne Gore kao adrese visokog turizma.

Gvozdeni lanci koji su „krasili“ kapiju hotela Sveti Stefan dugih pet ljeta, biće skinuti 1. jula, kada se očekuje svečano otvaranje hotela i prijem prvih gostiju. Iz kompanije Adriatic navode da postoji veliko interesovanje gostiju za odmor u kućama i apartmanima na Svecu, te da u tom pogledu očekuju veoma uspješan povratak.

Hotel Miločer počeo je sa radom 22. maja, kada je u potpunosti popunjen, što i nije bilo teško s obzirom na to da raspolaže sa osam apartmana.

Ponovno otvaranje hotela, nekadašnjeg bisera crnogorske turističke ponude, donosi i nova pravila luksuza i novo brendiranje ponude. Kako se nezvanično saznaje, cijene smještaja u sobama i apartmanima na Svetom Stefanu kreću se od početnih 1.500 eura po noćenju sa doručkom. Najskuplja je i najveća vila 22, nekadašnja kultna vila Svetog Stefana, vila 118, koja raspolaže sopstvenim bazenom i izuzetnim pogledom na more, u kojoj boravak od minimum dvije noći dostiže cijenu do 6.000 eura.

Apartmani u starom hotelu Miločer, nekadašnjem letnjikovcu članova dinastije Karađorđević, prodaju se po cijeni većoj od 1.500 eura za noć, zavisno od posebnih uslova i želja gostiju.

Stigla su i dva nova gastronomska brenda na Sveti Stefan. Restoran japanske kuhinje modernijeg, savremenog koncepta iz lanca restorana Zuma. Otvoren je novi grčki restoran Nammos, koji donosi tradicionalnu mediteransku kuhinju.

Za korišćenje plažnog mobilijara na hotelskim plažama u Miločeru i na Svetom Stefanu istaknute su nove cijene. Iznajmljivanje kompleta od dvije ležaljke sa suncobranom staje 240 eura na dan. Uz ovaj iznos gost dobija osvežavajuća posluženja, vodu, sokove, voće…

Poznata mala Kraljičina plaža zadržala je isti status koji joj je zakupac odredio na samom startu ugovora o zakupu, 2007. godine. Ova pješčana uvala, jedno od najljepših prirodnih kupališta Crnogorskog primorja, i ove godine je nepristupačni, zabranjeni dio turističkog kompleksa, rezervisan isključivo za goste hotela, na kome je svima, pa i starosjediocima okolnih naselja, pristup ograničen.

Javna staza pored plaže ponovo je zatvorena gvozdenima kapijama sa obje strane, koje je nedavno postavio zakupac i time vratio problem tamo gdje je prije pet godina nastao.

Podsjećamo da su uoči turističke sezone 2021. mještani Pržna i Svetog Stefana porušili metalne kapije kojima je bio onemogućen prolazak pored plaže. Rušenje kapija izazvalo je revolt zakupca i kompanije Aman, koji su obustavili rad hotela i pokrenuli arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa obrazloženjem da ne mogu garantovati privatnost, ekskluzivnost i mir svojim gostima.

Ishod je poznat, nakon pet godina postignut je obostrani dogovor o odustajanju od arbitraže, potpisan sporazum kojim su se saglasile obje strane. Po tom sporazumu, koji je djelimično predstavljen u javnosti, kapija na Kraljičinoj plaži više nema. Prolaz je obezbijeđen svima. Navedeno je i da će Kraljičina plaža biti u režimu korišćenja za sve one koji žele da plate postavljeni mobilijar. Ispostavilo se da je neko obmanuo građane. Vlada ili Adriatic properties.

Vraćanje kapija na Kraljičinu plažu izazvalo je ogorčenje mještana. Članovi Savjeta Mjesne zajednice (MZ) Sveti Stefan podnijeli su krivičnu prijavu Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru protiv Adriatic properties d. o. o. iz Budve i drugih državnih i opštinskih organa i subjekata, zbog osnovane sumnje da su počinili krivična djela povreda slobode kretanja i nastanjivanja i neizvršavanje sudske odluke. Jer je zakupac suprotno važećoj pravosnažnoj presudi, ponovo postavio ograde koje onemogućavaju prolaz šetalištem od Svetog Stefana do Miločerskog parka, pored Kraljičine plaže, od 8 do 20 časova.

Podnijeli su i zahtjev Komunalnoj inspekciji Opštine Budva sa zahtjevom za uklanjanje nelegalno postavljenog objekta na javnom šetalištu uz Kraljičinu plažu.

Niko se iz Vlade ne oglašava ovim povodom, da upozori i opomene zakupca da poštuje taze potpisan sporazum. Ili u papirima o poravnanju nikakvog dogovora oko Kraljičine plaže nije ni bilo.

Upornost zakupca da gvozdenim kapijama brani prilaz Kraljičinoj plaži ima svoje dublje razloge. Tokom petogodišnje pauze u radu hotela Sveti Stefan dogodile su se pomjene i u kompaniji Aman koja obavlja posao hotelskog operatera i pod čijim znakom Aman Sveti Stefan luksuzuni hotel otvara novu turističku sezonu.

Vlasnik Amana, ruski milijarder Vladislav Doronjin, razvio je u okviru iste kompanije novi brend JANU.

„Janu na sanskritu – duša, predstavlja vizionarski hotelski i rezidencijalni brend koji živi u ritmu svoje destinacije. Kao dio porodice Aman, Janu daje energiju i inspiriše trnasformisanim prostorima, inovativnim restoranima i velness sadržajima. Spajajući 35-godišnje nasljeđe Aman grupe sa stručnošću osnivača i izvršnog direktora Vlada Doronjina u razvoju ultra luksuznih nekretnina, kompanija Janu uspješno rezidizajnira putovanja..“, stoji na zvaničnom sajtu Doronjina.

Amanova marka Janu u svijetu u gotovo svim novim projektima pored hotela gradi rezidencijalne objekte visoke kategorije za prodaju na tržištu nekretnina. Tako je i u Miločeru, gdje je poslovni fokus Doronjina prešao sa klasičnog Aman resorta na razvoj Janu rezidencija uz novi hotel u miločerskom parku, pod imenom Janu Montenegro, iako Aman nije formalno napustio Sveti Stefan.

Projekat Janu Montenegro predstavlja centralni dio budućeg razvoja Miločera. Država je priznala pravo investitora da nastavi započetu gradnju na osnovu ranije izdatih dozvola. Na sajtu kompanije Janu, budući apartmani i rezidencijalni objekti prodaju se uz napomenu da će kupci luksuznih nekretnina imati pirvilegovan pristup Kraljičinoj plaži.

„Smješten na osamljenoj litici, obuhvatajući hotel i rezidencije brenda Janu, Janu Montenegro se nalazi u priobalnom pejzažu sa privilegovanim pristupom Kraljičinoj plaži, jednoj od najljepših plaža duž jadranske obale…, među borovima, maslinama i kedrima sa pogledom na zaliv,“ navodi se na zvaničnom sajtu kompanije Janu, u opisu projekta u miločerskom parku koji na tržište stiže – „uskoro“.

Ekskluzivnost prostora direktno povećava vrijednost budućih stanova i apartmana. U međunarodnoj praksi luksuznih resorta privatna plaža, kontrolisan pristup i ograničeno korišćenje prostora, predstavljaju ključne argumente za prodaju skupih rezidencija. Ponovno ograđivanje Kraljičine plaže radi se sa ciljem očuvanja privatnosti kupaca budućeg Janu kompleksa.

Upravo na Kraljičinoj plaži u Miločeru sudarili su se javni interes i logika luksuznog nekretninskog biznisa milijardera Vladimira Doronjina i zakupca Adriatic propertiesa za koje interesi zajednice nemaju nikakvog značaja.

Branka PLAMENAC