Povežite se sa nama

INTERVJU

LANA BARIĆ, GLUMICA I SCENARISTKINJA: Opušteno i profesionalno

Objavljeno prije

na

Sigurno da sam htjela tu priču izbaciti van, imala potrebu, inače ne bih toliko dugo insistirala na njoj

 

Film Tereza 37 u režiji Danila Šerbedžije, a prema scenariju Lane Barić, koja u filmu glumi i glavnu ulogu, prikazan je nedavno u okviru 5. Podgorica film festivala. Film je na ovogodišnjem Pulskom festivalu osvojio šest Zlatnih arena – za najbolji film, scenario, režiju, sporednu ulogu, montažu i masku. Uz Lanu Barić u filmu igraju Ivana Roščić, Marija Škaričić, Leon Lučev, Dragan Mićanović i Goran Marković.

MONITOR: Tumačili ste mnoge zanimljive ženske uloge, pa me interesuju koja je bila Vaša motivacija da napišete scenario? Željeli ste film sa ovako snažnim ženskim likom? 

BARIĆ: Realno, imala sam viška vremena, a ne znam biti besposlena, najbolja sam kad mi je mozak okupiran, zato uvijek nađem sebi posla. Uvijek sam htjela raditi na filmu s one strane kamere, i onda sam u dokolici krenula pisati. Zvuči dosta suhoparno, ali samo zato što se sad više ne sjećam toliko tog emocionalnog poriva, jer je priča zaključena, pa s njom i jedno poglavlje mog života, ali ne znači da i taj takav poriv nije postojao. Sigurno da sam htjela tu priču izbaciti van, imala potrebu, inače ne bih toliko dugo inzistirala na njoj.

MONITOR: Na prostoru nekadašnje Jugoslavije, u posljednje vrijeme, snimaju se filmovi sa glavnim ženskim likovima. Kako gledate na taj  iskorak, mada kroz svaki se provlači priča o neravnopravnom položaju u muškom svijetu?

BARIĆ: Možemo to gledati kao pomak prema naprijed jer svakako je, ali još uvijek ne možemo sa sigurnošću tvrditi da se stvari mijenjaju i da ova godina naprosto nije neka iznimka. Ja sam presretna da napokon vidimo velike ženske protagonističke role na ekranu čija priča ne ovisi nužno o motivaciji i djelovanju muškog lika, ali i dalje je puno više autora nego autorica koji dobivaju sredstva i kvote su još uvijek poražavajuće smiješne kad se govori o zastupljenosti autorica na filmu. Meni je drago da je su moje kolegice glumice počele pisati, režirati pa i glumiti u svojim filmovima, veselim se gledati ih. I sama pišem i dalje, vidjet ćemo kako će se stvari razvijati.

MONITOR: Da li je ,,Tereza 37” film koji u osnovi prvenstveno ima misao – da svako zaslužuje da bude srećan iako je u prvom planu priča o ženi koja krši norme u vremenu i prostoru koji je i dalje veoma patrijarhalan?

BARIĆ: Ja više ne bih koristila riječi da definiram tu priču ili da išta definiram. Dobili smo divne povratne informacije od ljudi koji su gledali film i sve što su oni vidjeli/našli u njemu, što im je značilo – to je istina kojoj sam težila i koja je sad tu, među ljudima. To više nije samo moja priča, to je prešlo tek okvire i meni je drago da je tako. Stalno se od mene traži da nešto definiram, imenujem, ja mogu samo reći koja je ideja, ali to bi imalo smisla da ga nitko nije pogledao. Ovako je taj film sad među ljudima i njihova da ga tumače. Neka onda ostane na tome. Tendiramo previše definirati stvari, tako sam recimo i sad režirala kratki film, jako definirano – dok nisam shavatila da trebam stvar otvoriti ka publici jer ga ne radim za sebe, pa sam to i napravila.

MONITOR: Kako je teklo oblikovanje lika Tereze? Šta je učinilo tako stvarnom i dirljivom?

BARIĆ: Valjda zato što sam ih srela nekoliko u životu. Mislim, puno mene tu ima, ali i mnogih drugih žena koje poznajem. Ta priča i jest temeljena na mojim iskustvima odrastanja u Dalmaciji i onome čemu sam svjedočila dok sam živjela u Splitu. Kao scenarist amater nisam se puno oslanjala na svoju maštu, jer joj prije sad već 15 godina nisam toliko ni vjerovala.

MONITOR: Split u filmu ima nivo aktivnog filmskog lika. Iako je sav osunčan, djeluje sve vrijeme veoma tegobno.   

BARIĆ: To sam jednom negdje pročitala, da bi u takvoj nekoj mediteranskoj klimi, morskom okruženju i divnoj arhitekturi život trebao biti bajka, a nije. Netko je pisao da se iznenadio koliko su ljudi tmurni u Dalmaciji, a naizgled imaju sve. To je naprosto tako. Težak je to ambijent i težak mentalitet. Ja ga osjećam ili sam ga osjećala teškim. Svakako da je Split lik u filmu, on je neizostavan dio te price.

MONITOR: Kakav je bio proces rada na filmu? Tumačili ste glavni lik, po Vašem scenariju, pa mi je interesantno da čujem kako ste sarađivali sa rediteljem? Jeste li uspjeli da možda nametnete neke svoje ideje, rješenja scena?

BARIĆ: Svi su suradnici jako rano bili uključeni u film, jer smo neko vrijeme čekali financiranje, tako da je on u svima sazrijevao i kad smo došli na set svatko je znao što radi, bilo je lako, svima nam je bio gušt. Svi su bili spremni i bilo je jako opušteno, a profesionalno. Tu kombinaciju najviše volim, nekako smo živjeli taj film tih mjesec i pol i zato mi je drago da imamo dobre rezultate i da ljudi, ponajviše žene, tako lijepo reagiraju. Drago mi je zbog svih nas, zaista sam sretna da je tako. Mala plemenska zajednica koja gradi film u koji vjeruje.

MONITOR: Kakve Vas teme nadahnjuju? Planirate li da pišete novi scenario?

BARIĆ: Napisala sam već dva kratka i jedan dugi, pišem i drugi dugi. Nekako su se stvari otvorile. Uvijek pišem iz svoje osobne potrebe da nešto iskomuniciram, ili muke, ako hoćete, i onda se nadam da to korespondira, da ima smisla i da će ljudima značiti.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

VAKCINE KAO ĐEKNA: A ka’ će ne znamo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vakcinacija u Evropi i regionu uveliko traje. Tamo gdje nije počela tačno se zna kada će vakcine stići, koliko, od kojeg proizvođača. Ovdašnje Ministarstvo zdravlja na pitanja o vakcini odgovara da će se izjasniti kada bude u prilici

 

,,Sva pitanja vezana za vakcine, nabavku, vakcinisanje, uslove, troškove i statistiku vezanu za njih Ministarstvo će se javno i transparentno izjasniti kaka bude u prilici”.

Tako glasi kompletan  odgovor  Monitoru iz kabineta Ministarstva zdravlja početkom ove nedjelje,  na ova pitanja koja smo postavili:  Da li ima novosti u nabavci vakcina protiv korona virusa? Kada će se sa sigurnošću znati početak vakcinacije? Da li je Akcioni plan vakcinacije javno dostupan i gdje? Planirano je da se putem Kovaks programa obezbijede vakcine za 20 odsto najugroženijeg stanovništva, kako će se obezbijediti ostatak? Kolika je ukupna planirana nabavka vakcina i koliki procenat stanovništva je neophodno vakcinisati?

Komunikacija sa javnošću odgovrnih u našem Minstarstvu zdravlja ne ide baš od ruke.  Na  pitanja koja smo im uputili  u većini zemalja odgovori se odavno znaju. Hrvatska u kojoj je vakcinacija počela kao i u ostalim zemljama Evropske unije 27. decembra naručila je 5,6 miliona doza vakcine od različitih proizvođača (Astra Zeneke, Džonson i Džonsona, Bajontek-Fajzera, Moderne i KjurVaka) do kraja 2021. što je dovoljno za oko 70 odsto stanovnika. U Srbiji je vakcinacija simbolično počela 24. decembra njemačko-američkim vakcinama Bajontek- Fajzer, stigle su i ruska Sputnjik V i kineska kompanije Sinofarm. Iz Vlade Srbije tvrde da su obezbijedili osam miliona doza vakcina.  Albanija je 11. januara počela vakcinaciju sa nešto manje od hiljadu doza koje je dobila kao donaciju od jedne zemlje EU, najavljeno je da je za sada obezbijeđeno 500.000 doza Fajzer-Biontekove vacine u direktnom kontaktu sa kompanijom. Na Kosovu i BiH imunizacija nije počela, ali se zna kada će biti dopremljene vakcine, koja količina i od kog proizvođača.

Ove nedjelje je saopšteno da će Crna Gora krajem januara dobiti kinesku vakcinu Sinofarm. Koliko – ne zna se. ,,Respektabilne količine vakcine koja će biti dostupna crnogorskim građanima’’, saopštili su iz Ministarstva zdravlja.

Za sada se zna da će vakcinacija biti dobrovoljna, te da će se koristiti  Fajzer-Biontekova vakcina, ali da će biti dostupne pomenuta kineska i ruska vakcina Sputnjik V.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović je više puta ponovila da će prva vakcina kojom će započeti imunizacija u Crnoj Gori biti sa evropskim sertifikatom i da se radi o Fajzerovoj vakcini. Za razliku od kineske i ruske koje još čekaju odobrenje međunarodnih zdravstvenih institucija, vakcina Fajzer-Biontek ima dozvolu Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), Evropske agencije za ljekove (EMA), kao i američke Uprave za hranu i ljekove (FDA).

,,Ekspertski timovi SZO detaljno analiziraju vakcine u tri faze na osnovu čega se donosi odluka da je vakcina prekvalifikovana kao bezbjedna, kvalitetna i djelotvorna. Do sada je tu proceduru prošla i odobrena je Fajzet-Biontek vakcina”, kaže za Monitor  Mina Brajović, šefica predstavništva SZO u Crnoj Gori.

Predrag NIKOLIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Partijska smjena neće izgraditi institucije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kupovina stabilnosti Vlade preko partijskog zapošljavanja po DPS modelu neće doprinijeti ostvarivanju ciljeva zbog kojih i postoje institucije, i neće doprinijeti poboljšanju uslova za život građana

 

MONITOR:  Media centar, Centar za istraživačko novinarstvo i Institut za medije Crne Gore dostavili su predsjedniku Vlade i Skupštine inicijativu za hitne izmjene Zakona o RTCG. Iz DF je stigao odgovor da smatraju da te predložene izmjene nijesu dobre. Kako to komentarišete? 

ĐUROVIĆ: Nismo do sada dobili odgovore od predsjednika Vlade i Skupštine ali ni od poslaničkih klubova. Nisam siguran šta tačno nije prihvatljivo DF-u. Vjerujem da bi bilo najbolje da nas svi klubovi poslanika pozovu na razgovor, što smo i predložili, kako bismo pojasnili stavove.

Ukazujemo poslanicima skupštinske većine da ukoliko predsjednik Skupštine raspiše poziv za imenovanje članova Savjeta RTCG po važećem propisu, ne može doći do oslobađanja ove institucije. Takođe, ako se sprovede važeći propis, dio članova Savjeta RTCG kojeg predlažu formalno NVO, biraće u skladu sa svojim partijskim interesima partije koje čine većinu u Administrativnom odboru. Rezultat ovakvog procesa je da RTCG svakako ostaje pod velikim uticajem političkih stranaka.

Prije donošenja zaključaka o rješenjima koja su predložili Media centar, CIN i Institut za medije, poslanici skupštinske većine bi morali obratiti pažnju na član 31 i 40 važećeg Zakona.  Na osnovu ta dva člana poslanici u Administrativnom odboru moraju imenovati ljude koje predlože Univerzitet Crne Gore (ili Univerzitet Donja Gorica), Privredna komora, CANU (ili Matica crnogorska), institucije kulture… DPS još ima kontrolu nad ovim institucijama i može se očekivati da će ljudi koje ove institucije delegiraju zastupati interese te političke partije. Prema važećem zakonu, većinu članova Savjeta delegiraju institucije koje se finansiraju najvećim dijelom iz državnog budžeta i koje i dalje kontroliše DPS. Ako bi se primijenio važeći zakon, jedino što može skupštinska većina da uradi je da odbije imenovanje predloženih kandidata, što ce rezultirati nastavkom funkcionisanja sadašnjeg Savjeta i menadžmenta jer oni obavljaju funkcije do izbora novog savjeta. Dakle, neće biti ni započete prijeko potrebne promjene u RTCG ukoliko se primijeni važeći zakon. Zato se DPS i njegovi činovnici u Savjetu Agencije za elektronske medije i drugim djelovima propagandne mašinerije najveće opozcione partije protive izmjenama zakona koje su predložili Media centar, CIN i Institut za mededije.

Moguće da DF-u nije prihvatljiv koncept koji smo predlozili a u kojem predstavnici aktivnih i kredibilnih NVO imaju većinu u Savjetu i koji ne dozvoljava da ih u Administrativnom odboru biraju poslanici. Naša je želja da se uticaj političkih partija na izbor članova Savjeta smanji na najmanju moguću mjeru kako bi se RTCG oslobodila uticaja vlasti i opozicije. Naš prijedlog je utemeljen na rješenjima iz 2002. godine. Tada su od 11 članova Savjeta 6 bili predstavnici NVO dok su same NVO odlučivale o svojim predstavnicima a njihovo imenovanje je Skupština samo konstatovala, na isti nacin kao što konstatuje poslaničku funkciju. Taj koncept iz 2002. je imao punu podršku  EU, Savjeta Evrope, OSCE i domaćih institucija.

MONITOR: Kako vidite odnos nove vlasti prema javnom servisu? 

ĐUROVIĆ: Zakon o RTCG je prvi test za novu vlast i samo od njihovih odluka zavisi da li će posegnuti za rješenjima kojima će osigurati da se dosadašnji uticaj DPS-a zamijeni uticajem nove vlasti. Od takvog preuzimanja RTCG građani ne bi imali nikakve koristi jer bi ova institucija i dalje bila partijski kontrolisana, ne bi bila profesionalna a svaka buduća promjena  vlasti značila bi i promjenu Savjeta, menadžmenta i uređivačke politike (koja bi se priklanjala novoj vlasti).

Nasuprot ovom scenariju, nova vlast može uvažiti činjenicu da su organizacije civilnog društva pokazale da mogu biti korektan faktor upravljanja RTCG jer je upravo, mukom stvorena većina u Savjetu RTCG, uspjela 2017. godine da dovede na mjesto generalne direktorice Andrijanu Kadiju. Te 2017. godine RTCG nisu oslobodili partijskog uticaja ni tadašnja vlast a ni opozicija. Makar 18 mjeseci je RTCG funkcionisala (uz sve nedostatke i probleme) kao pristojna institucija, jednako udaljena od vlasti i opozicije. Nova vlast ima šansu da uspostavi standarde koji će tesko biti promijenjeni ko god u budućnosti bude vršio vlast. Nadam se da zarad, naizgled, kratkoročne koristi neće donijeti odluke kojima će dugoročno pogoršati i odložiti mogućnost profesionalizacije RTCG. Nova vlast će na primjeru izmjena zakona pokazati da li se razlikuje od DPS-a u svom odnosu prema RTCG.

Milena PEROVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BODO VEBER, POLITIČKI ANALITIČAR IZ BERLINA: Potrebna nova definicija globalne uloge Zapada u 21. vijeku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Angela Merkel je možda spasila Evropsku uniju od urušavanja, ali nije  značajno doprinijela rješevanju strukturalnih problema iza krize, kako EU-a, tako Zapada u cijelini

 

Naš sagovornik Bodo Veber je  politički analitičar, viši saradnik Saveta za politiku demokratizacije, transatlantskog think tanka sa sjedistem u Berlinu

MONITOR: Popularnost kancelarke Merkel je u usponu, ali ona odlazi nakon četiri premijerska kruga kojima se približila „dugovječnosti“ Helmuta Kola koji se smatra njenim mentorom. Kako ocjenjujete „Merkel eru?“

VEBER: Dosta ambivalento. Na pozitivnoj strani, Merkel  je kroz tu deceniju i po pokazala izuzetno liderstvo, ne samo u Njemačkoj, nego i na razini Evrope i Zapada, u vremenu kad smo imali nedostatak jakih lidera. Ona je to liderstvo izgradila prvenstveno na njenim kvalitetima kao manadžerke  kriza – od Euro krize, krize u Ukrajini, preko Bergzita do Trumpove vladavine u SAD-u, pa sve do  korona krize. Ali njene vrline su u  njene slabosti, njeno ograničenje – ona je u biti manadžerka  politike, koja upravlja politikom, nije ni politički strateg niti vizionar. Ona je možda spasila EU od urušavanja, ali nije značajno doprinijela riješevanju strukturalnih problema iza krize, kako EU-a, tako Zapada u cijelini. U Njemačkoj ta ambivalantnost je bila osnova nečega što ja zovem prećutni društveni ugovor između Merkel i njenje stranke i ostatka političkih i intelektualnih elita, te građana: dok je svima drugima bilo loše u Evropi, pogotovo ekonomski, nama je bilo dobro dok je Merkel manevrisala kroz razne krize. Zauzvrat smo pristali na to da ne otvaramo strategijska pitanja i rasprave koje su krajnje nužne – o budućnosti i strukturalnih reformi EU-a itd. Tek kad je taj osnov Merkelovog liderstva, tj. reaktivno liderstvo u krizama bez strategija i vizija, udario na zid,  u evropskoj izbjegličkoj krizi, preokrenulo se javno mijenje u Njemačkoj protiv kancelarke. Zato danas cijela ta tema izbjegličke krize ostaje duboko potisnuta, tabuizirana. A na kraju njene ere, Merkel  se kroz pandemiju ponovo nalazi na usponu jer  radi on sto najblje zna. Ipak, njeno dostignuće ostaje to da je suštinski liberalizirala, i social-demokratizirala politiku i programatiku njene konzervativne stranke.

Nastasja RADOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo