Povežite se sa nama

HORIZONTI

BALKANSKA TRKA PUŽEVA KA  EU I UKRAJINSKA KRIZA: Da li su pristupni pregovori izgubili smisao?

Objavljeno prije

na

Po analizi nevladinog istraživačkog instituta iz Berlina- Evropske stabilizacione inicijative (ESI)- formalni proces evropskih intergracija je odavno izgubio moć da transformiše balkanske zemlje što pokazuju i ocjene Evropske komisije

 

Kada je krajem aprila ove godine izabrana manjinska Vlada premijera Dritana Abazovića naglašeno je da je jedan od glavnih prioriteta nove Vlade da se odblokira i ubrza proces pristupnih pregovora sa Evropskom komisijom (EK) koji je već neko vrijeme bio u ćorsokaku. Podsticaj ubrzanju evrointegracija je dala i ruska agresija na Ukrajinu kao i ukrajinska aplikacija za članstvo u evropskom bloku jednog dana. Crnogorski i zvaničnici drugih zemalja su isticali da je Evropi potrebno jedinstvo i solidarnost. Haotično i v. d. stanje u pravosuđu je navedeno kao glavna prepreka u dobijanju završnih mjerila za početak zatvaranja poglavlja.

Ne nazire se kraj izboru Vrhovnog državnog tužioca (VDT), sudija Ustavnog suda, predsjednika Vrhovnog suda, članova Sudskog savjeta…  U junu ove godine se navršilo deset godina od početka pristupnih pregovora sa EU gdje Crna Gora drži neslavni rekord kao zemlja koja najduže pregovara, ako se izuzme vlada u Ankari. Smatra se da se Turska još samo formalno kotira kao zemlja kandidat. Umjesto ubrzavanja evropske agende Crna Gora se vratila na identitetska pitanja i Temeljni ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom (SPC) koji je, kao formalni izgovor, iskorišten za obaranje Vlade nakon malo više od tri mjeseca od njenog izbora.

Ni druge zemlje regiona se ne mogu pohvaliti napretkom. Polovinom jula predsjednica EK Ursula fon der Lajen je prilikom posjete Skoplju pred makedonskim poslanicima svečeno uvjeravala poslanike makedonskog Sobranja da ih EU želi u svom sastavu. Sjeverna Makedonija je prije 17 godina dobila status zemlje kandidata ali pristupni pregovori su morali čekati okončanje spora oko imena sa Grčkom. Nakon toga Makedonci su naišla na bugarsku blokadu oko identitetskih pitanja. Sofija insistira da Skopje prizna bugarske etničke i jezičke korijene. Spor bi trebao, uz francusku asistenciju, da bude prevaziđen ustavnim promjenama gdje bi se u jednom dijelu izašlo u susret Bugarima. Makedonska opozicija prijeti da će skupiti dovoljan broj potpisa za održavanje referenduma kojim bi se odbacio sporazum o prijateljstvu iz 2017. godine sa Bugarskom. Ako bi referendum prošao (pod uslovom da više od polovine upisanih glasa za) identitetski sporovi bi se vratili na početak. Mnogi su kritikovali Bugarsku zbog takvog stava i ukazivali da se  Bugarskoj puno progledalo kroz prste prilikom njenog ulaska u EU 2007. godine, dijelom i zbog toga da bi se zemlja koja se nekad slovila kao 16. republika Sovjetskog Saveza lakše otrgnula od „bratskog“ zagrljaja resovjetizirane Rusije.

U Bosni i Hercegovini srpski član predsjedništva zemlje je uskratio davanje agremana novom njemačkom ambasadoru zbog nezadovoljstva politikom visokog predstavnika za BiH Njemca Kristijana Šmita. To bi po nekim navodima moglo dovesti do novog odlaganja da se BiH konačno dodijeli status zemlje kandidata za EU.

Po analizi nevladinog istraživačkog instituta iz Berlina- Evropske stabilizacione inicijative (ESI)- formalni proces evropskih intergracija je odavno izgubio moć da transformiše balkanske zemlje što pokazuju i ocjene Evropske komisije. ESI se metodički bavi zemljama jugoistočne Evrope još od 1999. godine fokusirajući se na pitanja politike proširenja i evropskih integracija. Analize ESI-ja objavljene ovog ljeta pokazuju da je u vezi uspješnosti evropskih integracija postalo irelevatno da li je određena zemlja u procesu pristupnih pregovora ili je van njega. Ni činjenica da li je neka zemlja samo kandidat ili je započela i pristupne pregovore ne nosi težinu koju je nekada imala.

EK ima dobro poznat sistem evaluacije koliko je koja zemlja napredovala na putu ka EU gdje se ocjene kreću od 1 (veoma napredovala) do 5 (početni stadijum) po mjerilima svih 33 pregovaračkih poglavlja koja treba zatvoriti prije ulaska u EU.

Po ocjenama Evropske komisije Sjeverna Makedonija, čije otvaranje pristupnih pregovora je pod blokadom još od 2009. godine, je jednako spremna, ili je jednako napredovala u ključnim poljima, kao i Crna Gora i Srbija koje su u procesu pregovora. Albanija po dostignutim standardima gotovo u stopu prati pomenute države.

Prosječna ocjena dostignuća u 33 pregovaračka poglavlja i spremnosti za članstvo za Crnu Goru je 2,9 što je puno bliže „umjerenoj“ pripremljenosti nego „dobrom nivou“. Odmah slijede Srbija i Sjeverna Makedonija sa istom prosječnom ocjenom 3 iako je Srbija u fazi pristupnih pregovora već 8 godina.

Sistem ocjenjivanja Evropske komisije
Veoma napradovala  (1)
Dobar nivo pripremljenosti   (2)
Umjereno pripremljena   (3)
Donekle pripremljena  (4)
Početni stadijum  (5)

2021 – Gdje stoje zemlje kandidati po pitanju fundamentalnih načela iz vladavine prava

Prioritetne oblasti reformi S. Makedonija CG Albanija Srbija Turska
Funkcionisanje pravosuđa 3,5 3 3 4 5
Borba protiv korupcije 3,5 4 4 4 5
Borba protiv org. kriminala 4 3.5 4 4 4
Sloboda govora 3,5 4 3.5 4 5
Zbirno 14,5 14,5 14,5 16 19

 

Kada se pogledaju ocjene iz domena funamentalnih načela vladavine prava čija poglavlja 23 i 24 su zadnja koja će biti zatvorena (ako se uopšte ikada i zatvore) vidi  se da Crna Gora nakon 10 godina pregovora ima identičnu prosječnu ocjenu kao i Sjeverna Makedonija i Albanija koje nisu ni počele pristupne pregovore. Albanci i Makedonci imaju bolju prosječnu ocjenu od Srbije koja već 8 godina pregovara. Po mjerilima i ocjenama EK  ispada da domaća priča o „liderstvu Crne Gore u evropskim integracijama“ pada u vodu.

Evropska stabilizaciona inicijativa  postavlja suštinsko pitanje u svom julskom izvještaju:  „Šta je poenta osmogodišnih pristupnih pregovora sa Srbijom i desetogodišnjih sa Crnom Gorom ako susjedne zemlje koje nikada nisu ni otpočele iste pregovore su jednako spremne za članstvo kao i ove dvije i da li će se ovi pregovori ikada završiti?“. Dalji ESI navodi da su „sve zapadnobalkanske zemlje zaglibile i njihov proces pristupanja liči na autobus bez točkova, sa Sjevernom Makedonijom koja pregovara uslove da se prebaci sa zadnjih sjedišta ka prednjim unutar autobusa koji ne ide nigdje“.

 

Status pristupnih pregovora
Dužina pregovaranja za ulazak u EU (zaključno sa junom 2022.godine)

Država Dužina pristupnih pregovora u mjesecima Status
Letonija, Litvanija, Slovačka 34 Završeno – ušli u EU
Estonija, Poljska, Slovenija 56 Završeno – ušli u EU
Bugarska, Rumunija 58 Završeno – ušli u EU
Hrvatska 68 Završeno – ušla u EU
Srbija 101 Zatvorena 2 poglavlja
Crna Gora 120 Zatvorena 3 poglavlja
Turska 200 Zatvoreno 1 poglavlje

 

ESI upozorava na nevjerovatnu dužinu pregovora pojedinih država bez naznake da bi moglo doći do istinske transformacije i ulaska u EU, opet sa izuzetkom Turske koja je još samo formalno u pristupnom procesu.  Po tabeli dužine pregovora se vidi da će sa ovim tempom  Crnoj Gori trebati decenije i decenije pregovora da zatvori sva poglavlja.

Iako je S.Makedonija članica Savjeta Evrope od 1995. godine, članica NATO-a od marta 2020. godine i kandidat za članstvo u EU od 2005. godine izgledi za njeno članstvo nisu nimalo izgledni, kako zbog problema sa Bugarskom, tako i zbog standarda i mjerila Evropske komisije. Ipak, ESI primjećuje da je po mjerilima Komisije S. Makedonije danas jednako ili bolje spremna za članstvo od Crne Gore u 23 od 33 poglavlja iako je Crna Gora otvorila sva poglavlja u pregovorima.

ESI primjećuje da je Crna Gora u Savjetu Evrope od 2007., u NATO-u od 2017. Nakon decenije pregovora ne postoji računica kad bi Crna Gora mogla postati 28. članica evropskog bloka, pod uslovom da ispuni sve kriterije. Kao pozitivna strana pristupnog procesa se navodi mala teritorija i broj stanovnika čiji ulazak EU ne bi ni osjetila. Crna Gora nema problema sa susjedima, nacionalnim manjinama i dosljedno implementira sve odluke Suda za ljudska prava iz Strazbura. U indeksu medijskih sloboda Crna Gora se drastično popravila na listi Reportera bez granica (RSF) i dospjela je na 63. mjesto (od ukupno 180) sa nekadašnjeg 104. mjesta. Na RSF-ovoj listi se puno gore kotiraju neke zemlje EU kao Kipar, Malta, Poljska, Mađarska itd. Stoga ESI smatra da EU treba pronaći način da stavi do znanja da je članstvo u EU i zaista moguće ukoliko zemlje kandidati ispune kriterije.

Nekoliko zapadnih diplomata u neformalnom razgovoru za Monitor ističu da se traži model kojim bi se Crnoj Gori pomoglo u „suštinskim a ne simuliranim reformama“ kako je uveliko bio slučaj u zadnjih 10 godina i da bi „u slučaju da se pokažu održivi rezultati moglo doći do konkretnih koraka ka članstvu“. Evropski zvaničnici su nekoliko puta do sada stavili do znanja da zbog ruske agresije na Ukrajinu EU neće zažmuriti na pravila i standarde koje balkanske zemlje trebaju implementirati i da vladavina prava sa borbom protiv organizovanog kriminala i korupcije ostaje suštinski kriterijum.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

HORIZONTI

SARAJEVSKI SAFARI U SUDNICI ITALIJE: Lovci bez duše

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Italiji je protekle nedjelje otvorena istraga protiv takozvanih vikend snajperista koji su sa raznih strana svijeta dolazili u BiH i plaćali srpskim vojnicima da pucaju na stanovnike opkoljenog Sarajeva. Prema italijanskoj agenciji Ansa, ovi  turisti napuštali su Italiju, dolazili na srpske položaje oko Sarajeva i iz zabave pucali po ulicama opkoljenog grada. Najskuplji trofeji bila su djeca Sarajeva, dok su, po navodima svjedoka, najstarije građane mogli ubijati bez naknade. Cifre su išle i preko sto hiljada njemačkih maraka

 

 

Široka i duga ulica Zmaja od Bosne koja vodi  ka srcu Sarajeva poznatija je kao snajperska aleja. U godinama nakon opsade ovog grada stravične priče sa ovog koridora smrti ušle su u ratne izvještaje, udžbenike, izložbene prostore i popularnu kulturu. Četvorogodišnja opsada olimpijskog grada pod Trebevićem ispisala je najstravičnije stranice moderne istorije Evrope. Posljednjih dana opet se otvaraju sarajevske rane.

Broj stradalih tokom opsade Sarajeva kreće se najčešće oko cifre od 11.000, ali, ima i drugačijih tumačenja. „Rezultati istraživanja demografskog tima ICTY-a koji je na raspolaganju imao izvore dostupne tribunalu u Haagu pokazali su da je u djelovima šest sarajevskih općina pod opsadom u periodu od aprila 1992. do decembra 1995. godine broj poginulih i umrlih bio 18.888“, stoji u udžbenicima po kojima uče učenici završnih razreda u BiH.

Detaljnije brojke su još tužnije. Prema zvaničnim podacima, tokom opsade je ubijeno 1.601 dijete. Sa Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu naveli su da su samo snajperisti ubili 225 ljudi, među kojima 60 djece. Nijedan snajperista nije odgovarao za svoje zločine. Ni pred domaćim ni pred međunarodnim sudovima.

Kao da ovo nije dovoljno strašno, krvavi tragovi vode i dalje, u najmračnije hodnike ljudskih duša. Priča o Sarajevskom safariju i njegovi zli i perverzni kreatori opet su dospjeli u fokus svjetske javnosti.

U Italiji je protekle nedjelje otvorena istraga protiv takozvanih vikend snajperista koji su sa raznih strana svijeta dolazili u BiH i plaćali srpskim vojnicima da pucaju na stanovnike opkoljenog Sarajeva. Prema italijanskoj agenciji Ansa, ovi nesvakidašnji turisti napuštali su Italiju, dolazili na srpske položaje oko Sarajeva i iz zabave pucali po ulicama opkoljenog grada. Odavno se priča o tome da su postojali i cjenovnici u kojima su najskuplji trofeji bili najmlađi stanovnici Sarajeva, dok su po navodima svjedoka, najstarije građane mogli ubijati bez naknade. Cifre su išle i preko sto hiljada njemačkih maraka.

U Milanu je u toku istraga čiji je cilj otkrivanje učesnika u ovim safari turama. Istragu je otvorio tužilac Alesandro Gobis, a po optužbi za namjerno ubistvo otežano okrutnošću i iz podlih motiva. Trenutno su optužbe usmjerene protiv nepoznatih osoba i proizilaze iz tužbe koju je podnio novinar i pisac Ezio Gavazeni, uz pomoć dva advokata i bivšeg sudije Guida Salvinija.

Gavazeni je u svojim namjerama pomognut i od načelnice opštine Novo Sarajevo Benjamine Karić. Ona je nakon što je ovu priču ponovo na svjetlo dana iznio dokumentarni film Sarajevo safari slovenačkog reditelja Mirana Zupaniča odlučila da reaguje. U septembru 2022. godine je tužilaštvu BiH podnijela krivičnu prijavu protiv NN lica koja su sijala smrt po Sarajevu. U avgustu ove godine je putem ambasade Italije krivičnu prijavu proslijedila tužilaštvu u Milanu koje je evo  pokrenulo istragu.

Priča o užasnim zločinima do medija je ponovo stigla trideset godina nakon prvog objavljianja. Dnevni list Oslobođenje je među prvima pisao o ovim užasima.

Prvog aprila davne 1995. godine ovaj medij je na naslovnici objavio priču Snajperski safari u Sarajevu. „Riječ je o ratnom turizmu najnovijeg i, zasad, najizopačenijeg tipa. Ne ide se više samo ‘mirisati barut’, izložiti se perverznom zadovoljstvu opasnosti, nego se ide u autentični ‘snajperski safari’ – na položaje iznad Sarajeva, odakle se za devize, dobija pravo na odstrel djece, staraca i žena, ukratko civila koji nezaštićeni hodaju na puškomet ‘brdske čeke”. Tu tvrdnju, nevjerojatnu u svoj svojoj jezivosti, iznesenu pred Sudom naroda u Tridentu, prenijele su u četvrtak na naslovnim stranicama praktički sve viđenije talijanske novine pod više-manje istovjetnim naslovima: Ratni vikend u Sarajevu“, pisalo je Oslobođenje.

Snajperisti su se navodno okupljali petkom u Trstu, da bi potom bili prebačeni avionom kompanije Aviogenex do Budimpešte ili Beograda, pa kopnenim putem ili helikopterima do Pala, a zatim i brda oko Sarajeva. Tu su plaćali kako bi pucali na građane. Srbija negira umiješanost, ali istražitelji vjeruju da su srpske obavještajne službe znale za turističke pohode.

Torinska Stampa je prenijela devedesetih svjedočanstvo svog novinara. Đuzepe Zakaria piše da ga je na Palama, „gospodin u odori srpske vojske” doveo do barake u kojoj je na podu bio gumeni madrac, na zidu prozorčić sa uglavljenom snajperskom puškom. Ponuđen mu je odstrijel civila po ulicama izranjavljenog grada.

U Zupaničevom filmu iz 2022. anonimni sagovornik koji je početkom devedesetih prošlog vijeka često provodio po položajima u BiH radeći za jednu američku agenciju priča kako je prvi put saznao za Sarajevo safari u januaru 1993. godine u Beogradu, pa potom na Palama. „Za određene svote novca, dolaze nepoznati ljudi i pucaju na stanovnike Sarajeva“, govorio je u filmu čovjek zaštićen anonimnošću. On će u filmu tvrditi da to nijesu radili obični ljudi, već ljudi na pozicijama koji su njima bili zaštićeni. Gavazeni tvrdi da poznaje neka imena vikend-snajperista. Jedan od njih navodno je vlasnik privatne klinike za etetsku hirurgiju. Većina, kako dodaje, gaji desničarske i ekstremno desničarske stavove. Zupanič u intervjuu za RTVSLO otkriva i drugi nivo priče o lovcima-monstrumima: „Siguran sam da su to morali biti ljudi koji su uživali povjerenje određenih osoba. Morao si biti u unutrašnjem krugu da bi ti bilo dopušteno da saznaš za to. Niko nikada nije otkrio mrežu, a o tome se govori i 25 godina kasnije, uz vrlo malo informacija“. Na kraju krajeva, samo bogati, ekstremno imućni ljudi mogli su sebi priuštiti ovako perverzno osmišljenu adrenalinsku avanturu.

Navodno je u njegovom filmu iz 2022. trebala da se nađe i izjava pilota koji je prevozio lovce iz Beograda u BiH. Zupanič je pričao da iako je njegov tim uspio da nađe sagovornike sa srpske strane nije bio iznenađen kada su zbog bojazni za sopstvenu sigurnost tik pred snimanje odustali.

I Florens Artman glasnogovornica Glavnog tužilaštva ICTY‑a (Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju) dala je izjavu povodom ovih stravičnih dešavanja za Slobodnu Evropu: „Znali smo za to, ne znam kako da to uopšte nazovem. Nismo znali kako je to organizovano. Izuzetno je važno da je pokrenuta pravosudna istraga i da se mora istražiti ko su bili organizatori”.

Italijanska Republika piše ovih dana i da su italijanske tajne službe znale za snajperiste, sunarodnike, koji su plaćali da bi mogli pucati na civile u Sarajevu. Bilo je to dosta vremena ranije od napisa u sarajevskom Oslobođenju. „Bosanske službe su krajem 1993. saznale za Safari. Sve se to dešavalo tokom zime ’93–’94. Obavijestili smo Sismi (italijanski vojni obavještajni servis) početkom 1994. Njihov odgovor stigao je nakon dva mjeseca i bio je značajan: „Otkili smo da Safari polazi iz Trsta. Prekinuli smo ga i Safari se više neće održavati“, prenijela je Republika riječi bosanskog obavještajca. Nakon te razmjene dopisa o slučaju se više nije govorilo, bar ne između dvije obavještajne službe, piše ovo glasilo.

U medije su više puta stizale riječi Edina Subašića bivšeg agenta bosanske obavještajne službe, koji je sada na vrhu liste svjedoka koje tužilaštvo u Milanu namjerava da pozove. Dio dokumenata koje je Gavazeni predao su i njegovi spisi i izvještaji. U njima o smrtonosnom safariju piše: „Do ovog fenomena sam došao krajem 1993.,  kroz dokumente vojne sigurnosne službe o ispitivanju zarobljenog srpskog dobrovoljca“. Po Subašićevim riječima koje prenose domaći i svjetski mediji, zarobljeni Srbin je svjedočio da je putovao i razgovarao sa jednim od Italijana-turista. On mu je otkrio da su on i njegova grupa lovci koji su plaćali da pucaju na ljude po gradu. „I njemu je to bilo iznenađenje, zbog čega je odmah to spomenuo! Bio je to prvi put da sam čuo za tako nešto“, svjedočio je Subašić.

Osim ovih dokumenata, milansko tužilaštvo pokušava da pribavi akte Haškog tribunala za bivšu Jugoslaviju. Cilj je da se ukrste informacije koje su ranije utvrđene sa novim elementima.

Od 2007. godine poznata je javnosti izjava državljanina SAD-a Džon Džordana koji je služio u vatrogasnoj brigadi UNPROFOR-a u Sarajevu devedesetih godina prošlog vijeka. Njegova svjedočanstva su već prihvaćena kao dokazi na suđenjima srpskim generalima Svetozaru Galiću i Dragomiru Miloševiću pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju. Rekao je Tribunalu za bivšu Jugoslaviju da je znao za turiste-snajperiste koji su dolazili u Sarajevo da iz hira pucaju na civile. Napomenuo je da se jedan čovjek pojavio sa puškom koja je više odgovarala lovu na divlje veprove nego borbama u urbanom području.

Šta će se sve doznati o ovoj priči, ostaje da se vidi. Mnogi sumnjaju pozitivan rasplet. Trideset godina tišine daje za pravo sumnji.  Problem koji italijanska strana pokušava da razriješi ovih dana je golem. Njegov dobar dio je u njihovom dvorištu. Ako je tačno da je italijanska obavještajna kancelarija znala za ovo još devedesetih, dosije o svemu mora da postoji. To što se tri decenije taj dokument nije pojavio je ozbiljan problem države na Apeninima.

Sarajevska priča čiji nastavak pratimo ovih dana u milanskim sudnicama donosi nove strepnje. Ratni užasi koji su svijet zadesili posljednjih godina opominju da je zlo u međuvremenu samo raslo.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

SMJENE U VOJSCI I POLICIJI U SRBIJI – BIA I KARTELI UZDANICA: Vučić u vihoru teorija zavjera i paranoja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vučić strahuje da bi neko u vojsci i policiji mogao da ospori njegovu uzurpaciju vlasti.  Policijski general Bogoljub Živković je umirovljen u januaru. Početkom septembra je smijenjen i umirovljen komandant SAJ Spasoje Vulević  U aprilu je umirovljen komandant 63. padobranske brigade general Nenad Zonić.  I komandant Ratnog vazduhoplovstva Duško Žarković  je „na sopstveni zahtev“, penzionisan u aprilu. U junu je prijevremeno penzionisan  komandant Kopnene vojske general Milorad Simović. Navodno se očekuje i uklanjanje Miroslava Talijana, komandanta vojne 72. brigade za specijalne operacije

 

 

U ponedjeljak je ruska Vanjska obavještajna služba (SVR) javno optužila Evropsku Uniju (EU) da stoji iza nemira u Srbiji uz tvrdnju da je „završnica Majdana“ planirana za 1. novembar. Tada se navršava godinu dana od pada nadstrešnice na prethodno renoviranoj željezničkoj stanici u Novom Sadu. Poginulo je 16 osoba i teško povrijeđena jedna žena. Nesreća je bila okidač za, do sada, najveće i najduže proteste u Srbiji protiv režima Aleksandra Vučića koga optužuju za korupciju, organizovani kriminal i autokratiju.

SVR navodi, u boljševičkom vokabularu, da demonstracije „u velikoj mjeri predstavljaju proizvod subverzivne djelatnosti EU i država članica tog saveza“. Nezavisni mediji „ispiraju mozgove omladini“. Listom je pobrojano 12 portala i jedna nevladina organizacija koje navodno finansira Brisel. Međutim, Rusi zadovoljno tvrde da isprobani scenario „obojene revolucije“ ne daje očekivane rezultate jer su glavna brana tome tzv. „patriotska osjećanja, uticaj Srpske pravoslavne crkve (SPC), kao i sjećanje na NATO bombardovanje“. Cilj je da se na vlast u Srbiji dovede poslušno rukovodstvo lojalno Briselu. Na kraju ruski špijuni zaključuju da „ponosnom i ujedinjenom srpskom narodu nije potrebna Evropska Unija“. EK je odbacila ruske tvrdnje.”Optužbe da EU ili države članice podstiču proteste jednostavno nisu tačne”, istakli su.

Vučić se  godinama ponaša kao da mu EU nije potrebna – osim kao glavni trgovinski partner i izvor bespovratne finansijske pomoći. Vučićevi tabloidi u kontinuitetu vode kampanju protiv članstva Srbije u EU i optužuju države članice za svako zlo u Srbiji, od ekonomskih problema do namjere da ubiju predsjednika. U zavjere ubistva vladara se sada ubacuju i studenti koji su proglašeni za „srpske ustaše“ i „neprijatelje države“. Jedini novitet je da su i crnogorski mediji pod kontrolom braće Vučić počeli ozbiljnu kampanju protiv članstva Crne Gore u EU. Oni tvrde da je zapravo EU ta koja je  korumpirana i da vrši marginalizaciju malih naroda. Pri tome ne misle na Crnogorce koje i ne priznaju kao narod. Kao alternativa se nudi srpski svet pod okriljem braće Vučić i njihovih kartela sa srpskim predznakom.

Puno mladih ljudi u Srbiji koji demonstriraju mjesecima je takođe razočarano u EU. Tačnije, razočarani su sa ćutanjem čelnika Evropske komisije (EK) i Savjeta Evrope (SE) na nasilje policije i kriminalnih grupa povezanih sa režimom. Ćutanje se najvećim dijelom pripisuje Vučićevom izvozu kritične artiljerijske municije za odbranu Ukrajine preko trećih zemalja koju finansira Zapad i koje je ista SVR dva puta kritikovala u javnim saopštenjima u maju i june ove godine. Takođe se smatra da i obećanja režima o eksploataciji litijuma u Srbiji od strane Zapada doprinose evropskom žmurenju. Izuzetak čine pojedini poslanici Evropskog parlamenta (EP) i komesarka za proširenje Marta Kos. Ona je prije 10-tak dana poručila da EK „očekuje od policije da postupa prikladno i poštuje osnovna prava“. Kos je poručila Vučiću i formalnoj predsjednici Skupštine Ani Brnabić da javno vrijeđanje evroparlamentaraca koji su prisustvovali protestu u Novom Sadu 5. septembra, neće poboljšati mišljenje EU o Srbiji. „Ako poslanike Evropskog parlamenta nazivate ološem, to pokazuje upitno shvatanje demokratije” zaključila je Kos.

Vučić je nakon protesta u Novom Sadu 5. septembra rekao da je njegovim oponentima „pomagao ološ iz Evropske zelene partije, najgori ološ evropski koji je došao u Novi Sad… da podrži ovo nasilje” uz prijetnje da će biti procesuirani po zakonima Srbije. Tada je veliki broj policajaca u punoj opremi i uz upotrebu pendreka, oklopnih vozila, suzavca i topovskih udara rasturio protest. Povod je bio napad manje grupa maskiranih demonstranata  na policajce u kordonu pred zgradom Filozofskog fakulteta. Studenti i opozicija su optužili režim da su oni poslali svoje kriminalce na policiju kako bi imali opravdanje za razbijanje skupa. Vučićevska žuta štampa se posebno okomila na hrvatske evroparlamentarce koje su nazvali „ustaškim ološem i ljudskim otpadom“.

Malo prije toga, krajem avgusta Vučić je dobio podršku i pohvale od pravog ustaše – bivšeg generala i načelnika štaba paramilitarnih Hrvatskih odbrambenih snaga (HOS) Anta Prkačina. HOS je zasnovan na čistim ustaškim principima uz zvanični pozdrav „Za Dom spremni“. Prkačin, bivši saborski zastupnik, je poznat po veličanju Anta Pavelića i Crne Legije upamćenih po brojnim zločinima nad srpskim stanovništvom. U podkastu Kliker, koji je prenio hrvatski Index i druga štampa u regionu Prkačin je za Vučića rekao: „Tvrdim da Srbi i Srbija imaju dobrog čovjeka  na  čelu…Ono što mu se dešava je dobro pripremljeno odnekud. Nisam siguran da li je došlo iz Moskve ili Brisela“. Rekao je da je pogibija 16 ljudi pri padu nadstrešnice „tragedija ali nije to dovoljan razlog (za proteste), to je bilo nešto drugo“. Pohvalio je Vučića što kod njega dolaze svi svjetski lideri a kod Hrvata niko. Za njega Vučić „uopšte ne djeluje kao lopov, ne djeluje mi kao biznismen, ne djeluje mi kao čovjek koje je neki novac složio ovamo ili onamo“. Režimskim medijima u Srbiji ustaško veličanje njihovog gospodara nije ni najmanje smetalo. Nisu se glasnuli ni Vučićevi vazali u Crnoj Gori kojima smeta i himna Crne Gore jer ju je navodno sastavio navodni prijatelj ustaša.

U prvim reakcijama na objavu SVR-a Vučić je ruske obaveštajce nazvao „partnerima“ i najavio da će njegove službe „dodatno kontaktirati“ Ruse.  Predsjednik je od početka protesta usvojio rusku terminologiju “obojena revolucija” kako Kremlj označava sve koji se bune protiv totalitarizma i korupcije.

Narativu se još ranije pridružio i patrijarh Porfirije Perić koji je upotrijebio isti termin tokom ovogodišnjeg poklonjenja Vladimiru Putinu i njegovom kolegi iz KGB-a patrijarhu Kirilu Gunđajevu. Većina episkopata Srpske crkve (SPC), uključujući i Sinod, podržava režim i pokušava, sa sve manje uspjeha, da skrene javnost sa situacije u Srbiji na kliše priče o tzv. stradalnom Kosovu i tobožnjoj ugroženosti Srba u regionu.

Ni u SPC-u ne žele svi ćutati. Vladan Perišić, paroh u Dubrovniku (čiji zahumsko-hercegovački episkop je odbio poslušnost braći Vučić) je nedavno napao vrh SPC-a u intervjuu za Radar rekavši da su „u braku ili bolje rečeno u protivprirodnome bludu upravo sa tom, do srži korumpiranom državom, koja djelić tog profita nastalog korupcijom preusmjerava prema SPC-u”. Perišić navodi da se „SPC spremno stavila u službu toga polusvijeta (na vlasti)”. „Svaki mediokritet se može udobno smjestiti u nekoj patrijaršijskoj ili eparhijskoj kancelariji…ne mora da radi ništa, dovoljno je da bespogovorno izvršava naredbe i da se što dublje klanja” završio je Perišić. Patrijaršija je burno reagovala preko svog portala Sunčanik u uličarskom maniru vučićevske žute štampe. Perišić se „ovako nije oglašavao ni o Krajinama, ‘Bljesku’, ‘Oluji’, Republici Srpskoj, Kosovu i Metohiji, Crnoj Gori i drugim važnim pitanjima“. Glavni grijeh Perišića je što se „zna da je kršten u ozbiljnim godinama u manastiru Hilandaru i da se na krštenju izjasnio kao nacionalni Crnogorac, čitaj Montenegrin, o čemu postoji dokaz u knjizi krštenih“.

Problemi koje braća Vučić imaju sa disidentima u SPC-u su puno manji od paranoje da se može naći neko u vojsci i policiji da ospori njihovu protivustavnu uzurpaciju vlasti u Srbiji. Po Ustavu Srbije, predsjednik ima samo ceremonijalna ovlašćenja dok unutrašnju i spoljnu politiku vodi Vlada koja de fakto ne postoji. Njegov brat Andrej, od koga drhti policija, vojska i kriminalci, nema nijednu zvaničnu državnu funkciju.

Policijski general Bogoljub Živković je umirovljen u januaru ove godine nakon što su ga predsjednik i njegovi tabloidi prozvali jer mu sin učestvuje na protestima. Živković je tada izjavio da su mu rekli da je sklonjen „na zahtev predsednika“ iako Vučić i njegov brat po zakonu ne mogu kadrirati u policiji. Radar navodi da je ubrzo nakon Živkovića u penziju poslato još oko 60 iskusnih policajaca. Početkom septembra je smijenjen i umirovljen komandant Specijalne antiterorističke jedinice Spasoje Vulević. Vulević je izjavio da su mu šef MUP-a Ivica Dačić i direktor policije Dragan Vasiljević rekli da „predsednik ne želi da ima oružanu formaciju koja nije pod njegovom apsolutnom kontrolom, i da zbog toga ja više ne mogu da budem komandant“.

U aprilu je umirovljen i komandant 63. padobranske brigade general Nenad Zonić. Zonić je javno ukazao da jedinica ne može biti zloupotrijebljena. Mnogi veterani te jedinice su učestvovali na protestima što je izazvalo nervozu režima. Istovremeno je Vojnobezbedonosna agencija (VBA) dobila novog direktora – Đura Jovanića  a za načelnika Vojnoobaveštajne agencije (VOA) je doveden Vladimir Planić iz državne bezbjednosti (BIA). Komandant Ratnog vazduhoplovstva Duško Žarković  je, navodno „na sopstveni zahtev“, penzionisan u aprilu. U junu je prijevremeno penzionisan i komandant Kopnene vojske general potpukovnik Milorad Simović. Navodno se očekuje i uklanjanje Miroslava Talijana, komandanta vojne 72. brigade za specijalne operacije.

Do sada su se kao najpouzdaniji pokazali BIA i kriminalni karteli čiji vojnici često intervenišu protiv studenata i obezbjeđuju zgradu Predsjedništva.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

SUĐENJE ZA TRAFIKING VITALIJU GREČINU U KOŠMARU PRAVOSUĐA: Dokazi pravno nevaljani, valjani, nevaljani…

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Grečinovoj grupi za trafiking se neće nastaviti dok se ne dobije pravosnažno razjašnjenje situacije o (ne)valjanosti dokaza. Do tada će četvorka već navršiti dvije godine u pritvoru. Koji može skupo koštati državu ako optužnica padne

Sudsko vijeće kojim predsjedava sudija Jovan Jovanović je u slučaju grupe Vitalija Grečina, optuženih za trafiking ljudi, na ročištu 15. maja ove godine, nakon dugog tajnog vijećanja, jednoglasno usvojilo zahtjev odbrane i izuzelo iz dokaza zapisnike sa pretresa prostorija i elektronskih uređaja – kao pravno nevaljane dokaze. Naloženo je da se izdvojeni dokazi zatvore u posebni omot i predaju sudiji za istragu na čuvanje i da se„ne mogu se razgledati ni koristiti u postupku“.

Razlog ovakve odluke je to  to što su ti dokazi pribavljeni „suprotno normama Zakona o krivičnom postupku (ZKP)  koje regulišu pretresanje“. Odbrana se žalila da su pretresi obavljeni bez tumača,  tako da okrivljenima „nije obrazloženo, odnosno jasno predočeno šta to policija radi, koja su procesna prava i njihova prava“, tj. da imaju pravo na tumače kako bi pratili pomenute radnje. Nije im saopšteno ni da imaju pravo na advokata da prisustvuje pretresu.  „Što jasno ukazuje na improvizaciju policije“, naglasio je advokat Nebojša Golubović.

Sud je, uvaživši ove primjedbe, zaključio da je po ZKP-u bilo „nužno da se od momenta prvog kontakta s ovlašćenim policijskim službenicima obezbijedi prevodilac“, kako bi se osumnjičeni upozorili o pravima. Sud je naveo da se ako je pretresanje izvršeno suprotno zakonu,  zapisnici sa pretresa ne mogu koristiti kao dokaz u krivičnom postupku.

U zapisnicima nije evidentirano prisustvo prevodioca, što ni tužiteljka nije sporila. Međutim,Više državno tužilaštvo se ipak žalilo na odluku suda jer je tim sudskim rješenjem de fakto ostalo bez ionako tankih dokaza. Navedeno je da su zapisnici ipak sastavljeni i da su bili prisutni svjedoci. Kao osnov žalbe je navedeno pogrešno utvrđeno činjenično stanje i bitne povrede krivičnog postupka u kome se navodi tačka 9 st.1 čl.386  – da „presuda nema uopšte razloga ili u njoj nijesu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi potpuno nejasni…“.

Optužnicom od 25.04.2024., koju zastupa Ana Kalezić, obuhvaćeni su američki državljanin ukrajinskog porijekla Vitalij Grečin, dva državljanina Ukrajine – Oleksandar Liščinski i Oleksij Blahoslavov, i jedan Rusije – Bogdan Petrov. Terete se za trafiking ljudi iz člana 444 Krivičnog zakonika Crne Gore (KZCG). Rus Petrov se, osim trafikinga, tereti i za omogućavanje uživanja opojnih droga jer je jednoj od djevojaka, na njen zahtjev, napravio džoint. Po nalazu forenzike, cigara je imala cijelih 0.06 grama konoplje. Na drobilici je nađeno još 0.2 grama konoplje.

Grečinu i još trojici su službenici Odjeljenja bezbjednosti (OB) Tivat stavili lisice na ruke u jutro 31. oktobra 2023. godine. Policija i Više državno tužilaštvo su se javno pohvalili da su spasili 18 djevojaka koje su bile žrtve trafikinga ova četvorice. Sobe Hotela Regent (Ridžent) u Porto Montenegru u kojima su optuženi i njihove navodne žrtve boravili su pretreseni kao i elektronski uređaji  koji su oduzeti. Nijedna od „spašenih“ djevojaka se u izjavama pred tužilaštvom i kasnije pred sudskim vijećem sudije Jovanovića nije osjetila „spašenom“. Tvrde da su dobrovoljno došle u Crnu Goru na foto sesije radi objavljivanja istih na društvenim platformama i eventualno erotskim magazinima. Interesantno je da je svaka od djevojaka prilikom racije imala pasoš kod sebe, a neke su posjedovale i znatne količine novca, što je utvrđeno zapisnicima prilikom oduzimanja istog navodnim žrtvama trafikinga. Čak 12 od 18 djevojaka je kasnije predalo tužbu protiv države zbog maltretiranja  koje su doživjele od strane policije i drugih institucija. Tvrde da im je prijećeno fizičkom silom, da su držane bez hrane i vode, i da su ucjenjivane da moraju potpisati unaprijed pripremljene izjave bez prevodioca. Oduzet im je novac, elektronski uređaji i dragocjenosti pa su mnoge djevojke morale se dovijati kako da se vrate u Ukrajinu i Poljsku.

Grečin i profesionalni fotograf Liščinski su dugogodišnji saradnici erotskog magazina Playboy u kome su više puta objavljivali fotografije sa sličnih foto sesija. Grečin tvrdi da mu je hapšenje namješteno nakon što je odbio ponude za saradnju u poslu sa prostitucijom od lokalnih ljudi povezanih sa ranijim režimom Mila Đukanovića.

Apelacioni sud je rješenjem od 10. jula ove godine uvažio žalbu tužilaštva na izuzimanje dokaza u formi zapisnika i naveo da se „razlozi prvostepenog suda ne mogu prihvatiti jer dati razlozi nisu dovoljni i valjani“. Po Apelacionom sudu prvostepeni sud „ne cijeni da lica koja su prisustvovala pretresu nisu imala prigovore“. Kako su lica koja ne razumiju naš jezik i bez prisustva tumača mogla staviti prigovore u zapisnik,  Apelacioni sud nije objasnio. Dalje se obrazlaže da su „pretresu prisustvovali svjedoci, koji su zapisnike potpisali“ a svjedoci su, po tumačenju Apelacionog suda, „između ostalog kontrolori zakonitosti preduzimanja ove procesne radnje“. Kako mogu dva nasumično pokupljena punoljetnja građanina, što policija redovno radi prilikom pretresa, biti kontrolori zakonitosti procesne radnje (osim ako nijesu advokati ili pravnici) Apelacioni sud, takođe  nije objasnio. Sitnice kao što su Ustavom Crne Gore zajamčeno pravo (član 37) na odbranu, a „posebno…na jeziku koji (okrivljeni) razumije“ nijesu bile od značaja za Apelacioni sud. Na kraju taj sud „ukazuje da pitanje pravičnosti postupka valja sagledavati u kontekstu ocjene pravičnosti postupka u cjelini a ne po njegovim fazama“. Slučaj je  ponovo vraćen sudiji Jovanoviću na odlučivanje .

Koliko Apelacioni sud (ni)je vodio brigu o detaljima  vidi se na početku ukidajućeg rješenja gdje se navodi da se „usvaja žalba Specijalnog državnog tužilaštva (SDT)“ iako je žalbu podnijelo Više državno tužilaštvo. Moguće je da se radi i o inerciji. Sudija izvjestilac Apelacionog vijeća je sutkinja  Vesna Pean, koja je ranije sudila u Specijalnom odjeljenju Višeg suda u Podgorici za organizovani kriminal i korupciju po optužbama SDT-a. Pean se nije proslavila u borbi protiv kriminala i korupcije. Upamćena je u javnosti kao vojnik miloističkog režima za progon neprijatelja Prve familije. I zaštitu njihovih. Pean je, zajedno sa kolegicama Dragicom Vuković i Suzanom Mugošom bila član sudskog vijeća u televizijski prenošenoj noveli poznatoj kao Državni udar. Sudila je i opozicionom političaru Nebojši Medojeviću za navodno pranje novca, dok je bivšeg gradonačelnika Miomira Mugošu dva puta oslobodila optužbe za štetu od skoro sedam miliona eura nanesenu glavnom gradu. Prije godinu dana objavljeni su transkripti iz telefona bivše vrhovnice pravosuđa Vesne Medenice u kojim je Medenica obavijestila Mugošinu sestru da prati slučaj. Pean je kasnije napredovala i krajem januara 2023. prešla u Apelacioni sud.

Uvidom u spise predmeta kojima je Monitor imao pristup otkrivaju se još neki interesantni detalji oko spornih pretresa i pregleda elektronske opreme.Zapisnikom o pretresu računara, telefona i drugih uređaja od 9. januara 2024. su navedena dva različita mjesta gdje je vršen pretres istih uređaja u istom vremenu. Prvo piše da se pretres vrši u prostorijama OB Tivat, Markuševina bb, Tivat. Kasnije se u istom zapisniku navodi da se pretres vrši u Upravi policije, na adresi Sv. Petar Cetinjski 22 u Podgorici. Pretres je rađen bez prevodioca. Grečin ga je  tražio ali je odbijen. Sami službenici policije su naveli u Zapisniku da se pretres radi bez tumača. Pretres  elektronskih uređaja je trajao 9 sati i 5 minuta (od 9.55 do 19h) tako da izgleda kao da je policija ciljano kršila zakon nepozivanjem tumača. Štelovanje dokaza je bila uobičajena praksa u vrijeme dok su SDT i policiju vodili stari znanci sutkinje Pean – Milivoje Katnić i Veselin Veljović.

Zadnja potvrđena informacija je da je sudsko vijeće sudije Jovanovića opet donijelo istu odluku – da su dokazi pravno nevaljani. I opet je na potezu Apelacioni sud.

Suđenje Grečinovoj grupi se neće nastaviti dok se ne dobije pravosnažno razjašnjenje situacije o (ne)valjanosti dokaza. Do tada će četvorka već navršiti dvije godine u pritvoru – Koji može skupo koštati državu ako optužnica padne.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo