Orban nije bio prvi samoproglašeni branitelj nacionalnog identiteta koji je izgubio izbore. Ali bio je najiskusniji i najuticajniji te vrste, a njegov poraz dokazuje da se situacija počela mijenjati. Dakle, postoji šansa da će se,  nakon pobjede Petera Madjara, političke snage fokusirati na stvarna pitanja društvenog i ekonomskog razvoja, a ne na poluzamišljene, polupogrešno protumačene probleme

Američki predsjednik Donald Tramp je 14. aprila novinarima rekao da nije zabrinut zbog poraza provladinog bloka, koji je podržao mađarskog premijera Viktora Orbana na parlamentarnim izborima. Tramp je uvjeren da će Peter Madyar, kao sljedeći šef mađarske vlade, “uraditi dobar posao”. Američki predsjednik je naglasio da “nije bio uključen” u Orbanovu kampanju, iako je “Viktor dobar čovjek”.

Za razliku od Trampa, bivši predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik izrazio je duboko žaljenje zbog Orbanovog poraza. Dodik je izjavio da je izgubio važnog saveznika u borbi protiv “neoliberalnog svijeta”. Prema Dodikovim riječima,  Mađarska je bila “glas razuma” u antiliberalnom pokretu koji pruža otpor liberalizmu i globalizmu . Pošto je Orban izgubio izbore, ostale su – Srbija i Rusija.

Izjave koje su dali Tramp i Dodik omogućavaju da se shvati i strategija SAD-a prema evropskim saveznicima i težnje i namjere političara koji žele sačuvati svoje pozicije i uticaj, djelujući kao branitelji nacionalne nezavisnosti i identiteta od neoliberalne prijetnje.

Američki predsjednik želi da EU ostane slaba, pa čak i postane slabija, ako postoji šansa da se to postigne. U tom smislu, mađarski premijer je  “radio dobar posao”, iz Trampove perspektive. Naravno, da je Orbanov blok pobijedio, Tramp bi pokušao prikazati tu pobjedu kao rezultat svoje podrške. No budući da je ishod izbora bio vrlo neizvjestan, Tramp je odlučio da se lično distancira od Orbanove kampanje. Podrška Orbanu nametnuta je potpredsjedniku JD Vancu. On će biti proglašen za neuspješne poteze.

Tramp sada nema potrebe da osjeća vezanost za Orbana. Prvo, zato što slabljenje EU nije ovog trenutka prioritet njegove administracije. Drugo, zato što vjeruje da će moći pronaći nove političare, koji će rado obaviti isti posao kao Orban.  Ipak, Orbanov poraz daje nadu da bi politički igrači koji su godinama koristili suvrenističku strategiju mogli izgubiti instrumente koji su im pomagali da ostanu na vlasti. Pretvaranje pitanja spoljne politike u pitanja izbornog glasa unutar zemlje omogućilo im je da ostanu na vlasti čak i ako ekonomija nije dobro funkcionirala, a kvalitet života je opadao. Ishod mađarskih izbora pokazao je da takva šema nije uvijek uspješna. Orban nije bio prvi samoproglašeni branitelj nacionalnog identiteta koji je izgubio izbore. Ali,  bio je najiskusniji i najuticajniji te vrste, a njegov poraz dokazuje da se situacija počela mijenjati. Dakle, postoji šansa da će se političke snage fokusirati na stvarna pitanja društvenog i ekonomskog razvoja, a ne na poluzamišljene, polupogrešno protumačene probleme.

Dodik je u  izjavi spomenuo da postoji samo nekoliko zemalja koje se i dalje bore protiv neoliberalizma. Nije u pravu.  Duga je lista tih predsjednika (uključujući američkog predsjednika Donalda Trampa i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića) i premijera (uključujući Hristijana Mickoskog, premijera Sjeverne Makedonije i Giorgiu Meloni, šeficu italijanske vlade), koji su zvanično podržali Orbana.  Liberalne i centrističke političke snage i dalje zadržavaju dominaciju u nekim zapadnoevropskim zemljama, na primjer u Francuskoj i Njemačkoj, ali čak i tamo ih osporavaju ideološki protivnici. Dodik to kao da ne primjećuje. Jer njegov antiliberalni stav nije samo skup političkih ideja. On mu omogućava da balansira između rivalskih centara međunarodnog uticaja, mijenjajući svoju aktivnost za podršku međunarodnih igrača koji su mu pomogli da kontroliše domaći politički proces. Orban je  zahvaljujući  geopolitičkom značaju Mađarske, mogao pružati bivšim liderom RS, značajnu pomoć. Dodik je izgubio važnog partnera, ali će nastaviti igru. U trenutnoj situaciji, američka administracija je koncentrirana na sticanje kontrole na Bliskom istoku i povećanje pritiska na Kinu. Rusija želi pokazati američkoj administraciji svoj međunarodni uticaj i nada se destabilizaciji EU. Dakle,  želi imati satelite koji otvoreno brane ruske interese.

Istaknuti ruski politički stručnjak Vladimir Lepehin, koji vodi Institut za proučavanje problema razvoja Evroazijske ekonomske unije (EAEU) nakon Orbanovog poraza, optužio je rusku predsjedničku administraciju da šalje savjetnike ruskim saveznicima, koji uništavaju političke karijere proruskih političara. Direktor EAEU-a podsjetio je da savjetnici koje je obezbijedio Kremlj nedavno nisu uspjeli u Moldaviji i Armeniji, zatim nisu uspjeli pomoći proruskim vladama u Siriji i Venecueli da pronađu način da se odbrane, niti su mogli spriječiti značajan pad proruskog javnog raspoloženja u Azerbejdžanu i Kazahstanu. Čini se da je to istina. Ali razlog za to nisu samo “idioti koji rasipaju resurse koji su im dati”, već prije svega želja ruske administracije da postigne nemoguće. Protivnici uticaja EU mogu se dovesti na vlast (i u mnogim slučajevima su to i postigli bez ruske pomoći). Ali ruski sateliti nemaju šanse. Građani istočnoevropskih i balkanskih zemalja mogu se bojati promjena koje će biti uzrokovane ulaskom u politički i ekonomski prostor EU. Ali,  oni ne žele sukob koji može potkopati saradnju sa EU i ometati veze sa vodećim evropskim zemljama.

Rusija ne može ponuditi svojim saveznicima ništa osim finansijske podrške u sukobu s EU. Možda to može izgledati privlačno nekim autoritarnim režimima u Africi, no  ne u Evropi. Postoji još jedan razlog za neefikasnost ruskih savjetnika. Oni ne znaju kako se nositi sa stvarnim društvenim problemima, čak ni kako reagovati na njih. Jer društvena stabilnost u Rusiji zasniva se na nedostatku pravih protivnika vladajuće stranke, vladinoj kontroli nad širenjem informacija i vojnoj ekspanziji pod sloganima obnove istorijske pravde.

U februaru 2026. godine, fabrika baterija Samsung optužena je za ispuštanje tona otrovnih supstanci u zrak. Orbán je izjavio da je to laž koju je izmislila opozicija. To je bila greška koja je uticala na konačne rezultate. Umjesto da se  koncentrira na rješavanje tog problema i drugih društvenih pitanja,  kampanja Orbanovog Mađarskog građanskog saveza (Fidesz) i Kršćansko-demokratske narodne stranke (KDNP) bila je usmjerena na sukob s EU.

Možda na izbrima ne bi prošao ovako loše savez Fidesz-KDNP da je pokazao da samo želi poboljšati uslove za Mađarsku u EU. Ali,  ruski savjetnici to nisu mogli dozvoliti. Tako se činilo da Fidesz-KDNP djeluje u ruskom interesu. Vođa opozicione stranke Tisza Peter Magyar optužio je,  15. Marta,  Fidesz-KDNP Orbána za “izdaju”. To se dogodilo tokom demonstracija u spomen na Mađarsku revoluciju 1848. godine, koje su žestoko ugušene uz pomoć ruskih snaga.

Može i drugdje biti pokazatelj: mjesec prije izbora u Madjarskoj, sve autobuske stanice u Budimpešti bile su prekrivene polakatima koji su pozivali da se Zelenskom ne dozvoli da bude posljednji koji će se smijati. Birači su odlučili da imaju važnijih problema.

Aleksandar Vučić je u komentaru o porazu svog najvažnijeg stranog saveznika izjavio da se rezultati Tisze i Fidesz-KDNP ne razlikuju mnogo (54 posto prema 46 posto) . Dakle, pobjeda Petera Magyara se ne može  smatrati “uvjerljivom”.

Vučić nije primijetio da je Tisza dobila kontrolu nad parlamentom (osigurala je supervećinu, potrebnu za promjenu Ustava) zahvaljujući pobjedama u izbornim jedinicama s jednim članom. Treba znati: 106 članova parlamenta od 199 mjesta bira se u jednomandatnim izbornim jedinicama, a Tisza je dobila 93. To je znatno veći udio nego što je dobila na nacionalnom nivou. Fidesz–KDNP se može smatrati zaštitnikom nacionalnog identiteta, ali to nije dovoljno. Sposobnost rješavanja društvenih problema postaje sve važniji faktor izbora birača. Trenutne promjene u međunarodnoj situaciji, koje otežavaju balansiranje između različitih centara uticaja, ojačat će ovu tendenciju.

To je prava šansa za zemlje Balkana, u kojima pitanja vezana za orijentaciju spoljne politike mogu prestati određivati ​​​​izborno ponašanje u bliskoj budućnosti. To važi i za Crnu Goru. Andrija Mandić, Orbanov podržavalac,  dokazao je da može iskoristiti kulturna i geopolitička pitanja (uključujući odnose s Mađarskom) u svoju korist. Ali to neće pomoći u očuvanju političke kontrole u novim okolnostima, koje su već uzrokovale Orbanov pad.

Dmitri GALKIN

Bila je to jedna sasvim obična nedjelja. Tramp obećava divne dane,  blokirajući Hormuški moreuz, Iran prijeti brodskom saobraćaju u Persijskom zalivu, Omanskom moru i Crvenom moru ako se američka pomorska blokada nastavi. Evropski lideri se svakodnevno distanciraju od američkog tajkuna predsjednika. Vašington bijesni, kritikuje i prijeti. Na udaru se našao i papa lično

Čudnih mjesec dana je iza nas. Krvave igre oko Irana odvijale su se iz sata u sat. Američki predsjednik Donald Tramp u centru je zbivanja, a u jednom od poslednjih obraćanja obećao je dva divna dana pred nama. Šta su za njega divni dani, šta oni znače za one koji su direktno uključeni u rat i za one na koje taj rat indirektno utiče, pitanje je od milion dolara.

„Mislim da ćete gledati dva nevjerovatna dana koja su pred nama“, rekao je novinaru američke televizije ABC News. Američki predsjednik je takođe  izjavio da ne razmatra produženje primirja sa Iranom. Pojasnio je da ne vjeruje da će produženje primirja uopšte biti potrebno.

Samo neki dan ranije, trinaestog aprila stupila je na snagu američka pomorska blokada Hormuškog moreuza, koju je američki predsjednik najavio nakon neuspjelih pregovora sa Iranom u Islamabadu tokom vikenda. SAD su tada saopštile da će blokirati brodove koji saobraćaju u iranskim lukama. Ovim je dodatno ugroženo krhko dvonedjeljno primirje koje je i bez ovoga imalo mnogo izazova.

U intervjuu za Fox News američki predsjednik je rekao da je rat s Iranom blizu kraja. Ovako: „Ako bih se sada povukao, Iranu bi trebalo 20 godina da obnove tu zemlju. A mi još nijesmo završili“.

Iran  uzvraća na Trampove  obećane divne dane. Najavljuje blokadu brodskog saobraćaja u Persijskom zalivu, Omanskom moru i Crvenom moru ako se američka pomorska blokada nastavi. Operativni štab iranskih oružanih snaga upozorio je da bi mogao ugroziti pomorski saobraćaj i izvan Hormuškog moreuza ukoliko se nastavi američka pomorska blokada iranskih luka.

General-major Ali Abdolahi, komandant centralnog štaba Katam al-Anbija, rekao je da će, ako blokada stvori nesigurnost za iranske trgovačke i naftne tankere, Teheran to smatrati kršenjem primirja. I eto nove eskalacije koja će se odraziti na Omansko i Crveno more.

Svjetski mediji su analizirali kakav bi se to scenario mogao razviti u dva dana. Teheran nije potvrdio novu rundu. Posrednik u pregovorima, pakistanski premijer Šehbaz Šarif, u pratnji visoke delegacije uključujući načelnika vojske Asim Munira, otputovao je u četvorodnevnu zvaničnu posjetu Saudijskoj Arabiji, Turskoj i Kataru. U svijetlu tih činjenica , šanse da se druga runda pregovora Iran–SAD održi u četvrtak ili petak u Islamabadu su jako smanjene.

Iranski i pakistanski izvori rekli su da će se razgovori održati uskoro, ali da postoji vrlo mala vjerovatnoća da će se desiti u naredna dva dana. Nisu potvrđeni ni datum ni mjesto, iako iranski izvori preferiraju da se pregovori održe u Islamabadu. „Iran ne traži rat niti nestabilnost i uvijek je naglašavao dijalog i konstruktivnu saradnju s različitim zemljama. Međutim, svaki pokušaj nametanja volje ili prisile na predaju osuđen je na neuspjeh, a iranski narod nikada neće prihvatiti takav pristup“ rekao je  predsjednik Irana Masud Pezeškijan u  izjavama koje prenosi državna agencija IRNA.

Iz Vašingtona stižu i drugačije vijesti. SAD navodno šalju hiljade dodatnih vojnika na Bliski istok kako bi izvršile pritisak na Iran da pristane na dogovor o okončanju rata, piše Vašington Post. Pretpostavlja se mir po američkim uslovima. Pozivajući se na američke zvaničnike, list navodi da bi oko 6.000 vojnika na nosaču aviona USS Džordž H. W. Buš i nekoliko drugih ratnih brodova moglo biti raspoređeno u regionu, dok bi im se još 4.200 moglo pridružiti krajem mjeseca. Ovaj potez poklopio bi se sa istekom dvonedjeljnog primirja 22. aprila. Pentagon takođe razmatra dodatne napade na Iran ili kopnene operacije na iranskom tlu, uključujući misije za izvlačenje iranskog nuklearnog materijala, iskrcavanje marinaca na obalne zone radi zaštite moreuza i zauzimanje ostrva Karg, ključnog terminala za izvoz nafte. SAD se nijesu javno oglasile povodom ovih navoda.

Donald Tramp je objelodanio da je imao prepisku sa Ksi Đinpingom. Navodno su pričali o oružju koje Kina dobavlja Iranu. Američki predsjednik je od kineskog kolege zatražio da ne isporučuje oružje Iranu. Ove tvrdnje je bazirao na izvještajima koje je vidio „sa svih strana“. Đinping mu je, tvrdi Tramp, odgovorio da Kina to ne radi. Ako je vjerovati Trampovim izjavama kineski predsjednik je neko s kim se on vrlo dobro slaže. Kako se to uklapa u brojne američke akcije kojima pokušava umanjiti kineski uticaj, nije najjasnije.

Nije samo odnos SAD-a sa Kinom pod znakom pitanja. Posmatrano sa strane izgleda kao da je tajkun-predsjednik prije američkih međuizbora uspio pokvariti brojna dugogodišnja američka prijateljstva. Posljednjih dana dodatno je otuđio Evropu od SAD-a. Čak je i, do sada, prilično ćutljivi Vatikan podigao glas protiv američkog vođe.

Predsjednik SAD-a i poglavar Rimokatoličke crkve Lav XIV ušli su u javni sukob nakon što je papa direktno optužio šefa Bijele kuće za rat protiv Irana i nestabilnost na Bliskom istoku. Razdor između Vatikana i Vašingtona  produbljen je nakon Trampovih objava na mreži Truth Social, u kojima je kritikovao papu zbog njegovih stavova o Iranu i američkoj spoljnoj politici. Potom je objavio i AI-generisanu sliku na kojoj je prikazan kao figura nalik Isusu koja iscjeljuje čovjeka. Ovo je duboko uznemirilo  ne samo Vatikan nego i dobar dio SAD-a, uključujući one koji se nalaze u centru MAGA pokreta. Nakon pretrpljenih kritika, diskutabilna slika je uklonjena. To teško da će izbrisati učinak prizora Trampa iscjeljitelja.

Sve je izolovaniji Donald Tramp i u ostatku Evrope. U odbranu katoličkog poglavara ustala je nekada velika podržavateljka američkog predsjednika, italijanska premijerka Đorđa Meloni. Trampove izjave okarakterisala je neprihvatljivim. Dodatno, njena vlada suspendovala je sporazum o saradnji u oblasti odbrane sa Izraelom. To odražava narušene odnose između ranije bliskih saveznika usljed nastavka sukoba na Bliskom istoku. Američki predsjednik je u razgovoru za italijanski Korijere dela Sera rekao da je šokiran Melonijevom i da je pogrešno mislio da ona ima hrabrosti koja je potrebna da pomogne SAD-u u njihovom ratu sa Iranom.

„Nećemo biti uvučeni u ovaj rat. To nije naš rat“, rekao je ovih dana i britanski premijer Keir Starmer parlamentu i navukao gnijev američkog kolege. U telefonskom intervjuu za Sky News, Tramp je zaprijetio da bi mogao izmijeniti sporazum postignut sa Ujedinjenim Kraljevstvom, kojim se ograničava uticaj njegovog talasa američkih carina.

Donald Tramp je ovog vikenda pretrpio još jedan udarac u Evropi. Odlaskom Viktora Orbana sa glavne političke scene nestao je njegov najvatreniji podržavalac. Koliko je Vašington polagao nade u nastavak Orbanove vladavine vidjelo se u čestim hvalospjevima iz Vašingtona, ali i posjetama najviših američkih zvaničnika Budimpešti. Poebno onim u sred izborne trke.

Uz sve, tu je i odavno otvoreni problem sa zemljama članicama NATO-a. Sjedinjene Države pokrenule su napade bez konsultacija sa partnerima iz NATO-a, ostavljajući evropske vlade da se suoče sa teškim unutrašnjim pitanjima o tome u kojoj mjeri akcije Vašingtona prenose posljedice na saveznike. Evropsko javno mnjenje prema vojnoj intervenciji na Bliskom istoku još je izrazito skeptično. Sukob koji nije kolektivno odlučen rizikuje da postane sukob koji se kolektivno plaća. Trebaće se u jednom momentu suočiti sa brojnim bezbjednosnim izazovima, prilivom izbjeglica i ekonomskim poremećajima. Ovi zadnji se već osjećaju.

Sve ovo je otvorilo pitanja o pouzdanosti SAD kao bezbjednosnog garanta. Mnogo je zagovornika ubrzanih težnji ka evropskoj strateškoj autonomiji i potrebi da Evropa poveća sopstvenu proizvodnju odbrambene opreme.

Čak i nakon što se veći sukobi smire, Izrael i Iran će, sasvim izvjesno,  ostati u trajnom sukobu manjeg intenziteta. Teheran ima razloga da vjeruje da će biti meta, što dodatno učvršćuje logiku stalnog otpora i odmazde.

Nuklearno pitanje nije riješeno, Liban je destabilizovan, rizik od terorizma i dalje postoji, a američka savezništva su pod pritiskom. Izrael i Iran zadržavaju snažne motive da nastave „rat u sjeni“.  SAD se suočavaju sa regionom obilježenim trajnom nestabilnošću.  Vašington više ne izgleda kao neko ko može obezbijediti stabilan mir. Česte vojne akcije i vulgarna retorika iz Bijele kuće ne ulivaju nadu da će super sila moći držati stvari pod kontrolom. Pogotovu ne sama. Možda najveća dugoročna šteta za SAD iz rata s Iranom su narušeni odnosi sa saveznicima širom svijeta.

Posljednji Trampov post pred odlazak u štampu ovog broja Monitora najavio je primirje između Izraela i Libana. Vjerovatno je time razjasnio enigmu divnih dana. ,,Bila mi je čast da riješim devet ratova širom svijeta, i ovo će biti moj deseti”, napisao je Tramp. Vidjećemo.

Dragan LUČIĆ

Vrhovni vođa najveće vojne sile na svijetu obećavao je brisanje jedne civilizacije. Brisanje civilizacije nije se desilo u utorak uveče, ali je ostalo kao opcija neke naredne noći

Put od „Cijela jedna civilizacija će večeras nestati“ do „Zlatnog doba Bliskog istoka“ prešli smo za nepuna dvadesetčetiri sata. Nema puno iznenađenih promjenama raspoloženja američkog predsjednika Donalda Trampa. Njegove izjave tokom marta varirale su – od „Porazili smo Iran“ do „Moramo ih napasti“ u dva dana; od molbi NATO-u za pomoć do uvrijeđenih poruka da njihova pomoć nikada nije ni trebala. Svejedno, svijet je zgrožen izjavom vrhovnog vođe najveće vojne sile na planeti  kojom obećava brisanje jedne civilizacije. Iranske. Uspostavljeni su novi standardi u javnom govoru. Brisanje civilizacije nije se desilo u utorak uveče, ali je ostalo kao opcija neke naredne noći. Dno svjetske politike je dublje nego što se čovjek usudi da povjeruje.

„Na osnovu razgovora s premijerom Šehbazom Šarifom i maršalom Asimom Munirom iz Pakistana, nakon što su zatražili da odgodim destruktivnu silu koja je večeras trebala biti poslana na Iran, a uz uslov da Islamska Republika Iran pristane na POTPUNO, ODMAH I SIGURNO OTVARANJE Hormuškog moreuza, slažem se da obustavim bombardovanje i napad na Iran na period od dvije sedmice. Ovo će biti dvostrani prekid vatre!“, slavodobitno je najavio na svojoj društvenoj mreži predsjednik SAD-a. Zaboravio je reći – moreuz je postao problem tek nakon što je on napao Iran. Riječima najvećeg evropskog  kritičara američko-izraelskog poduhvata u Iranu, španskog premijera Pedra Sančeza: „Prekidi vatre su uvijek dobra vijest. Posebno ako vode ka pravednom i trajnom miru. Ali trenutni osjećaj olakšanja ne smije nas natjerati da zaboravimo haos, razaranje i izgubljene živote. Vlada Španije neće aplaudirati onima koji pale svijet samo zato što se pojave s kantom vode“.

Kao razlog za svoje mirotvorstvo, Tramp je naveo uspjeh vojne akcije u kojoj je SAD, kaže, premašio sve vojne ciljeve. Napomenuo je da su napredovali sa Sporazumom o dugoročnom miru s Iranom i miru na Bliskom istoku. Pakistan je bio zemlja posrednica između zaraćenih strana, pa će se i pregovori održavati u Islamabadu. Pregovarački rok može biti produžen uz saglasnost strana.

I u Iranu – pobjedničko slavlje. Nacionalna televizije Irana navodi da je američki predsjednik prihvatio iranske zahtjeve. Ovo ne znači kraj rata. Iran će prihvatiti završetak tek kada svi detalji mira budu konačno usaglašeni u pregovorima. Iranska vojska će koordinisati prolaz brodova kroz ključni moreuz tokom trajanja prekida vatre, naglasio je iranski ministar vanjskih poslova.

U suštini, gledali smo krvavu epizodu dugotrajne američke politike. I raniji  američki predsjednici držali su vojnu opciju na stolu. Džordž Buš mlađi prijetio je zbog iranskog nuklearnog programa. Barak Obama nije isključivao vojne akcije, iako je preferirao diplomatiju. U predsjedničkoj kampanji 2008. godine, Hilari Klinton u intervjuu za BBC News zaprijetila je da bi, u slučaju da Iran napadne Izrael, SAD mogle potpuno uništiti Iran….

Sve je nadmašio ovaj Predsjednik. Tramp je u prvom mandatu, nakon što su američke snage ubile iranskog generala Kasima Soleimanija, prijetio napadima na desetine ciljeva u Iranu. U drugom mandatu ušli smo u eru preventivnih udara. Njegova administracija je odbacila odgovornost za napad na osnovnu školu sa velikim brojem žrtava. Djece, učenica.  Poslednja prijetnja napadom na civilnu infrastrukturu pokazuje koliko je Tramp odlučan da normalizuje masovni ratni zločin.

Ko prati situaciju – nije iznenađen. Tramp je ovo i ranije najavljivao. Tokom kampanje 2016. kritikovao je Ženevsku konvenciju, tvrdeći da su vojnici uplašeni da se bore. Obećao je drugačije pejzaže. Pit Hegset, tada voditelj na Fox Newsu lobirao je, privatno i javno, za pomilovanja vojnika osuđenih za ratne zločine. Tramp je ta pomilovanja odobrio 2019.  Hegset, hrišćanski fundamentalista koji na agresiju na Iran gleda kao nastavak krstaških ratova, pisao je u svojoj knjizi iz 2024. da vojnici ne treba da ratuju po pravilima koja su napisali uglađeni ljudi u skupim kancelarijama prije osamdeset godina. On je danas američki ministar odbrane.

U prvim mjesecima Trampovog mandata, Hegset je smijenio glavne vojne pravnike kopnene vojske, mornarice i vazduhoplovstva, navodeći da ne želi da budu prepreke naredbama vrhovnog komandanta.

Uprkos pritiscima vlasti, u  SAD su uzavreli  mediji i društvene mreže nakon obećanja o brisanju civilizacije. Demokrate su govorile o ludaku i budućem ratnom zločincu.  Berni Sanders, jedan od najglasnijih kritičara aktuelnog predsjednika,  apelovao je na kolege iz suprotnog tabora. „Dosta je Republikanaca u Kongresu koji znaju da je ono što Tramp propagira ne samo nemoralno već je akcija poremećene individue koja pati od ekstremnog narcisizma“, rekao je on  i pozvao Republikance da zajedno zaustave ovo ludilo.

Senator Sanders je  najavio da će sljedeće sedmice predstaviti rezoluciju za  zaustavljanje  američke vojne pomoći Izraelu, jer ovako SAD postaju suodgovorne za postupke Izraela. „Ne možemo dozvoliti Izraelu da nastavi oblikovati američku vojnu i vanjsku politiku“, rekao je.

Američki senat će sledeće nedjelje razmotrati rezoluciju kojom se ograničava mogućnost predsjednika  Trampa da nastavi vojne operacije u Iranu, najavio je  i Čak Šumer, prvi čovjek američkih demokrata u Senatu.

Američki političari i mediji ovih su dana veoma glasni u vezi dvadesetpetog amandmana. Ova stavka reguliše šta se dešava ako predsjednik SAD umre, podnese ostavku, bude smijenjen ili nije sposoban da obavlja dužnost. Usvojen je 1967. godine, nakon ubistva Džon F. Kenedija. Osmišljen je za situacije kada se dovodi u pitanje kontinuitet i stabilnost izvršnog odlučivanja. Njegova svrha je – zaštita države. Radi se o sposobnosti Predsjednika na  promišljeno rasuđivanje zasnovano na razumijevanju posljedica. Uprkos prekidu vatre s Iranom, demokratski zakonodavci nastavljaju sa zahtjevima za Trampovim opozivom ili uklanjanjem sa funkcije.

Stranice primirja tek treba da se ispišu, a na njima se pojavljuje velika praznina. Liban. Iako je pakistanski posrednik saopštio da dogovor važi za cijeli region uključujući Liban, u izraelsko tumačenje tačaka primirja ne ulaze njihove akcije u toj zemlji. Za sada, izraelski se napadi nastavljaju.

Britanski Gardijan analizira da je Netanjahu u ovom sukobu doživio fijasko. Procjena američke obavještajne zajednice da su izraelska predviđanja o promjeni režima i revoluciji u Iranu bila farsična, pokazala se tačnom. Izraelska procjena da će rat trajati u najboljem slučaju svega nekoliko dana, a u najgorem nekoliko nedjelja, daleko je od stvarnosti. Gardijan, pozivajući se na izraelski Channel 12 piše da je i prije dva dana Netanjahu vršio pritisak na Trampa da ne pristane na prekid vatre.

Dok zaključujemo novinu stižu vijesti da zbog izrelskih napada na Liban, Iran najavljuje zatvaranje  moreuza. To bi moglo značiti kraj primirja. Opet dolazimo do pitanja da li ono obuhvata cijeli region. Američki predsjednik je u srijedu kontrirao onome što je iznio pakistanski medijator. Kazao je pred novinarima da je Liban posebni okršaj. „To nije dio dogovora zbog Hezbolaha. Biće i to sređeno“, njegove su riječi. Tramp nastavlja da prijeti: „Ukoliko ne provedete sporazum tada počinje pucnjava veća bolja i snažnija nego šđto je ikada iko vidio“.  Pri tom očito nije mislio na Izrael.

Zamjenik iranskog ministra vanjskih poslova Saeed Khatibzadeh je u intervjuu za BBC rekao da  izraelski napadi na Liban predstavljaju “teško kršenje” primirja između SAD-a i Irana. Khatibzadeh je napomenuo je da je Iran  poslao poruku Ovalnom uredu: “Ne možete imati kolač i pojesti ga u isto vrijeme….Ne možete tražiti primirje, prihvatiti njegove uvjete i područja na koja se odnosi, uključujući izričito Libanon, a onda vaš saveznik samo pokrene masakr”.

Neizvjesno je šta donosi sjutrašnji dan.

Novinar Ivica Puljić, koji  redovno prati situaciju u Vašingtonu za dnevnik.hr ovako je prokomentarisao tvrdnje  ministra  odbrane Petea Hegsetha da su SAD  postigle uvjerljivu pobjedu i  da je Iran molio za to primirje.: „Sad ćemo vidjeti kakvo je to milosrđe nakon ovih najnovijih informacija, jer upravo je Hormuški tjesnac temeljna stvar koje se Tramp plaši… I kad god ponovo dođe do poremećaja opskrbe naftom, a doći će vjerojatno, to će biti prilika da se mnogi Amerikanci ponovo okome na predsjednika Trampa“.

Svijet je uhvatio malo vazduha, ali sa ovoliko nestabilnih elemenata, veliko je pitanje kako će izgledati naredne dvije sedmice. Novi krug pregovora priziva u sjećanje ženevske pregovare tokom kojih je krenulo bombardovanje. Pred odlazak u štampu ovog broja Monitora, dan nakon pominjanja dvonedeljnog primirja, situacija nije puno obećavala.

BOMBE I POLITIKA

Rat u Iranu većina analitičara opisuje kao konflikt bez  vojnog pobjednika, ali sa različitim političkim posljedicama za svaku stranu. Krajnji ishod je više oblikovan političkim narativima i strateškim pozicioniranjem nego konkretnim vojnim rezultatima.

Izbori za Kneset su krajem godine.  „Prekid vatre nije kraj kampanje, već korak na putu koji će nas dovesti do ostvarenja svih naših ciljeva“, branio se premijer Izraela Benjamin Netanjahu nakon dogovora između SAD i Irana.  Mediji su ga okarakterisali kao najvećeg političkog gubitnika. Dio njegove koalicije već se oglasio kritikom rezultata bliskoistočne kampanje. Bibi je i tokom primirja u Gazi koristio sličnu retoriku. Idu izbori, valja tražiti slamke spasa. Izraelskoj vladajućoj strukturi posebno teško pada percepcija da je Izrael bio u drugom planu u procesu pregovora. To slabi  političku poziciju premijera.  U obraćanju naciji Netanjahu je odbacio „političke glasine“ da je bio iznenađen prekidom vatre u posljednjem trenutku. Rekao je da je prekid stupio na snagu u potpunoj koordinaciji s Izraelom.

Za Iran, uprkos ogromnim ljudskim gubicima i materijalnoj šteti, ključni politički dobitak je to što sistem nije razoren i što država nije utonula u haos.  Izdržali su neravnopravnu borbu i pronašli model da bolno uzvrate višestruko jačem protivniku. Ojačao je iranski uticaj u regionu, posebno kroz kontrolu važnih geostrateških tačaka poput Hormuškog moreuza. Zbog hrabrog otpora, Iran je pobrao i simpatije znatnog dijela svijeta.

U izvanredni uspjeh SAD  Tramp  nije u stanju ubijediti ni sve MAGA pristalice. Njegov rejting odobravanja pao je na oko 36 odsto. To je najniži nivo otkako se vratio u Bijelu kuću. Većina Amerikanaca ne odobrava Trampovo  vođenje politike prema Iranu, a njegovo ukupno vođenje posla ocenjuje se negativno u mnogim anketama.

Najznačajniji saveznici Irana su  osim osuda napada, preduzeli i konkretne mjere.  Kina i Rusija u utorak su stavile veto na rezoluciju Ujedinjenih nacija koja je ohrabrivala države da koordiniraju napore u zaštiti komercijalne plovidbe u Hormuški moreuz. Uzalud je ambasador SAD-a pri svjetskoj organizaciji pozivao „odgovorne države“ da se pridruže njima u obezbjeđivanju tog plovnog puta.

Iz Evropske unije su nakon oglašavanja petnaestodnevnog primirja krenuli pozdravi i čestitke. Unija, međutim  još nema jedinstven pristup američko – iranskom sukobu. Dok pojedine zemlje sve oštrije istupaju protiv američkih akcija, Tramp traži ranjiva mjesta EU. Potpredsjednik  Džej Di Vens gostuje u Mađarskoj dajući jasnu podršku Viktoru Orbanu odanom fanu Donalda Trampa. Vens je usput očitao lekciju Evropljanima kako se miješaju u tamošnje izbore. Vođe naših malih balkanskih država, sa izuzetkom Slovenije,  i dalje spremno čekaju kako bi u pravom trenutku klimnuli glavom.

Dok počinje varljivo primirje nesumnjivo je: rat je dodatno destabilizovao svijet i naglasio važnost energetskih ruta i resursa. Kontrola nad ključnim tačkama poput Hormuškog moreuza postaje još značajnija. Globalna tržišta dramatično reaguju na neizvjesnost. To ovaj rat čini dijelom šire, velike  geopolitičke igre.

PA GDJE JE TAJ NATO?

Prije par dana obilježena je sedamdeset sedma godišnjica NATO-a. Američki predsjednik, čije vojne snage čine najveći dio ove alijanse,  rekao je novinarima da osjeća gađenje prema toj organizaciji zbog toga što nije pomogla  SAD u otvaranju Hormuškog prolaza. Od tada je povlačenje SAD iz saveza znatno učestalija priča.

Upitana da li Donald Taump i dalje razmatra povlačenje SAD iz NATO, glasnogovornica Bijele kuće Karolajn Levit je rekla da je to nešto o čemu će predsjednik razgovarati sa generalnim sekretarom NATO-a Markom Ruteom. Bijela kuća je podvukla da joj je NATO okrenuo leđa. Savez je testiran i nije prošao. Već smo čuli taj refren.

Rute se suočava sa delikatnim zadatkom uvjeravanja Trampa u prednosti ostanka u NATO-u. Ranije je on bio kritikovan od strane evropskih partnera za dodvorivanje američkom predsjedniku. Sada i neki od kritičara polažu nade u njegove ubjeđivačke sposobnosti.

Dragan LUČIĆ