Povežite se sa nama

OKO NAS

BERANE, KAKO SELIMA VRATITI ŽIVOT: Zavičaj kao utočište 

Objavljeno prije

na

Dosadašnje mjera prtiv korona virusa  blokirale su normalno odvijanje života u selima i prekinule brojne  akcije  od zajedničkog interesa. No u posljednjih mjesec i po oživjele su mnoge kuće u koje se vrlo rijetko dolazilo, i u kojima svjetlo nije upaljeno i po godinu

 

U seoskim mjesnim centrima na sjeveru dražave sa nestrpljenjem iščekuju dalje popuštanje mjera od strane NKT kada se radi o mogućnosti okupljanja. Dosadašnje mjere su, kako kažu,  blokirale normalno odvijanje života na selima i prekinule brojne infratsrukturne akcije.

,,Ovdje je i bez korone bilo teško. I to malo ljudi što je ostalo da živi u Кaludri bježe jedni od drugih. Iz sela niko ne izlazi, mada se poneko vraća u selo”, navodi predsjednik Mjesne zajednice Kaludra Radovan Anđić.

Pojedini domaćini samostalno čiste i obrađuju svoja imanja. ,,U mjeri mogućeg, pripremaju i oranice za sjetvu, ali nema rođačkog i komšijskog okupljanja”, kaže Anđić.

Još teže  se dolazi do grada za razne potrepštine. ,,Možda neko misli da mi nemamo nikave potrebe, da na selu ima svega i da ne moramo silaziti u grad. Ako je tako, što su onda odlazili sa sela. Neki su se  sjetili sela kada su poželjeli da pobjegnu iz grada i od virusa. Čim ovo prođe, odmah će nazad”, kaže Anđić.On objašnjava da su u posljednjih mjesec i po oživjele mnoge kuće u koje se vrlo rijetko dolazilo, odnosno u kojima svjetlo, kako kaže, nije upaljeno i po godinu dana.

,,Prema Kaludri godinama ne funkcioniše javni prevoz. Zato su mještani i u redovnim okolnostima bili prinuđeni da se sami snalaze kada je prevoz do grada u pitanju. No, do sada smo imali, barem, taksi prevoz, ali pojavom  korona virusa i to nam je uskraćeno”, kaže Anđić.

Mnogi mještani nemaju automobile, pa pješače i po  petnaestak kilometara u jednom pravcu da bi došli do Berana, ili da mole nekoga da im doturi ljekove i osnovne životne namirnice.

Slična je situacija i u mjesnoj zajedenici Šekular, gdje je  zagospodarila tišina.

,,Da mi je neko nekada rekao da zbog nečega neću moći da odem kod komšija, ne bih vjerovao. Međutim, evo naišlo je ovo zlo, zbog čega smo se svi zatvorili u svoje atare. Radimo na imanjima koliko možemo, ali sve je to, zbog ove situacije nekako naporno. Strah se uvukao u narod”, ističe član Savjeta mjesne zajednice Šekular Vesko Davidović.

On kaže  da se ljudi plaše kako će se ovo završiti. Mnogi ne znaju kako dalje.

,,Akcije od opšteg interesa su stopirane, pa niko i ne razmišlja o brojnim putevima u našim selima koje treba što prije osposobiti za neki normalniji saobraćaj”, kaže Davidović.

Da su zajedničke akcije usmjerene ka poboljšanju životnih uslova u beranskim selima zaista stopirane potvrđuje i predsjednik Mjesne zajednice Zagorje Radovan Lutovac. On se nada da epidemija neće još dugo trajati.

,,Imamo brojne planove koji se tiču unapređivanja uslova života u Zagorju. Mi smo prepoznati kao selo koje je zadnjih godina odradilo brojne zajedničke poslove. Sada su ti  planovi ostavljeni po strani, jer je u ovim okolnostima nemoguće nastaviti  realizaciju započetih akcija”, naglašava Lutovac. ,,Nadamo se da će ovo brzo proći i da ćemo ponovo zajedničkim snagama, u dogovoru sa lokalnom upravom, prionuti na posao. Do tada, radićemo na svojim imanjima uobičajne poslove za ovo doba godine”.

Radonja Korać, predsjednik Mjesne zajednice Bubanje, kaže da je narod  preplašen. ,,Ljudi, kad im treba ono osnovno, na brzinu skoknu do grada i odmah se vraćaju  kućama. Sve se  poremetilo. Nema  živosti u našim selima. Zavladao je muk. Radi se ono što se  mora, a  sve ostalo  odlaže za neko bolje sjutra”.

Mještani Police, ogromnog prostranstva na pet, šest kilometara od Berana prema Petnjici, ističu da im u ovoj sitaciji najteže pada to što ne mogu da prodaju ono što proizvedu.

,,Na području Police ima značajan broj ljudi koji striktno žive od poljoprivrede i stočarstva. Sad kada smo se suočili sa pojavom korona virusa oni nemaju nikakvu mogućnost da plasiraju svoje proizvode, zbog čega je njihova dalja egzistencija dovedena u pitanje”, ističe predsjednik Mjesne zajednice Polica, Boban Veljić.

Niko se nije javio da im pruži ruku pomoći.

,,Njima ostaje da se nadaju da će ovo zlo što prije proći i da će se vratiti normalnom životu. Do tada oni će se suočavati sa značajnim gubicima i velikim poteškoćama”, kaže Veljić.

Dok iz opštinskog Sekretarijata za poljoprivredu najavljuju pomoć, još nema mogućih najava o obnavljanju nekih ambulanti, makar u mjesnim centrima gdje su  postojale.

Sekretar opštinskog Sekretarijata za poljoprivredu Božidar Premović potvrdio je da je lokalna uprava od svojih sredstava obezbijedila određene količine sjemenskog krompira i luka kao pomoć poljoprivrednicima u doba pandenije.

,,Opština je iz svog budžeta izdvojila sredstva za pomoć poljoprivrednim proizvođačima. Od tih sredstva naručili smo  dvadeset tona kvalitetnog sjemenskog krompira i 1.600 kilograma luka. Raspodjela krompira i luka uslijediće ovih dana, na način što će određeni poljoprivredni proizvođači dobiti paket koji će sadržati 25 kilograma krompira i dva kilograma luka. To je intervencija kojom smo htjeli da, u granicama mogućeg, u ovoj teškoj situaciji, pomognemo poljoprivrednicima da zasade svoje obradive površine”, rekao je Premović.

Neki do sagovornika Monitora, iz Lubnica i Šekulara, podsjećaju da su u  njihovim mjesnim centrima nekada postojale ambulante. Iako je stanovnika u tim mjesnim centrima danas znatno manje, situacija sa pandemijom skrenula je pažnju i na potrebe stanovništva u selima kada su u pitanju zdravstvene usluge.

,,Ne moraju to biti klasične ambulante kakve su bile nekada, sa stalno zaposlenima, ali neki povremeni medicinski punktovi, makar dva puta sedmično, zašto ne bi moglo. To bi olakšalo situaciju, posebno starijim ljudima koji i za najmanju potrebu moraju silaziti do grada”, kaže Miloš Raković, predsjednik Mjesne zajednice Lubnice.

Situacija sa pandemijom načas nas je opomenula koliko su važna sela i koliko je važna domaća proizvodnja hrane, ali i podsjetila da ni veliki seoski mjesni centri, nadomak grada, nemaju elementarne uslove za normalno odvijanje života. Nema javnog prevoza, nema medicinskih punktova, nema mnogo čega drugog, čega bi moralo biti, da bi sela jednog dana privukla mlade ljude i oživjela.

Da zavičaj može biti utočište pokazala je i ova situacija s virusom korona.  Mnogi  su došli iz  grada i  makar na mjesec dana otvorili svoje kuće na selu.

                                                                                                                     Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTRAJK U BERANSKOM SIMON VOJAŽU: Opet iz rikverca u rikverc

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zaposleni u beranskom autoprevoznom preduzeću Simon vojaž stupili su u generalni štrajk, nakon što im preko dvije godine vlasnik kompanije Mehmed Adrović nije isplatio zarade, dnevnice i ostala zakonom garantovana primanja. Najveće autoprevozno preduzeće na sjeveru države neslavni je rekorder u broju neizmirenih plata radnicima

 

Kada je u decembru 2005. godine organizovana licitacija za prodaju beranskog autoprevoznog preduzeća Jugoprevoz, pojavili su se tada malo poznati Mehmed Adrović i potpuno nepoznati luksemburkški državljanin Simon Bernar.

Mehmed Adrović, zvani Meša, koju godinu kasnije će se politički aktivirati u Demokratskoj partiji socijalista. Danas je predsjednik Opštinskog odbora te partije u Petnjici i predsjednik lokalnog parlamenta u tom mjestu.

Skoro deceniju i po kasnije, kolo sreće se okrenulo. Zaposleni u beranskom autoprevoznom preduzeću Simon vojaž stupili su u generalni štrajk, nakon što im preko dvije godine vlasnik kompanije Mehmed Adrović nije isplatio zarade, dnevnice i ostala zakonom garantovana primanja.To najveće autoprevozno preduzeće na sjeveru države neslavni je rekorder u broju neizmirenih plata svojim radnicima.

„Posljednja plata je bila za jun 2018. Mi ne znamo više ni kako ni zašto radimo. Svima nam je stalo da se preduzeće ne ugasi, ali ovo je postala potpuno neodrživa situacija” – napisali su oni u pismu koje su dostavili medijima prije štrajka.

Radnici ne mogu da vjeruju da njihova firma sa čitavim kompleksom imovine, autobuskom stanicom sa restoranom, tehničkim pregledom, servisom za održavanje motornih vozila, turističkom agencijom, kao i najvećim voznim parkom na sjeveru Crne Gore, ne može da opstane.

„Došli smo u situaciju da nam druga preduzeća zbog dugovanja oduzimaju autobuse, ili ih kupuju za male pare, a mi ne znamo gdje taj novac ide” – pišu radnici.

Došli su na ivicu, a država im je okrenula leđa. „Da li zbog toga što je vlasnik visoki funkcioner Demokratske partije socijalista, pa mu tolerišu sve što radi, odnosno ne radi” – pitaju radnici.

Zbog ovakve situacije zaposleni skoro svakodnevno napuštaju firmu i odlaze kod drugih poslodavaca. Od nekadašnjih stotinu dvadeset, ostalo je trenutno svega oko četrdeset zaposlenih.

„Mi molimo nadležne državne organe, inspekcijske službe, a zatim tužilaštvo i policiju, da se uključe u rješavanje situacije koja je postala neizdrživa. Najveći dio nas koji smo ostali i dalje da radimo, u poznim smo godinama, kada nas više niko neće. Sve mlađe što je bilo, pobjeglo je. Valja hraniti porodice, a platu nijeste primili dvije godine” – kažu radnici.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BILJNE VRSTE NA SJEVERU UGROŽENE NELEGALNIM BRANJEM: Kao ničije 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nesavjesno, nelegalno branje i prodaja, uskoro će iskorijeniti  nekoliko biljnih vrsta sa crnogorskih planina, tvrde ekolozi. Godinama stižu ista upozorenja  o alarmantnom stanju u toj oblasti, a država ne čini ništa da zaštiti biljno blago

 

Iz kolašinskog Sekretarijata za zaštitu životne sredine,  prije nekoliko dana su saopštili da je na području te opštine, kontinuirano i sve ozbiljnije, ugroženo nekoliko biljnih vrsta.  Riječ je o ljekovitom bilju i šumskim plodovima, a najugorženiji su, kažu stručnjaci za ekologiju iz te lokalne uprave, lincura, somina, borovnica… Kontrola branja šumskih plodova je nedovoljna, piše u izvještaju o stanju životne sredine.

Kolašin nije izuzetak. Nelegalnom berbom i nedostatkom sistemskih zaštitnih mehanizama ugrožene su mnoge biljne vrste. Kolašin nije izuzetak.  Stanje je isto na cijelom sjeveru. Tek pojedini sporadnični projekti, koje relizuje isključivo civilni sektor, skrenu pažnju na taj ogroman problem. Država nije učinila ništa više od deklarativnog zalaganja da se biljne vrste, među kojima su neke i zaštićene, sačuvaju.

Žuta lincura (Gentiana lutea), polako nestaje, tvrde ekolozi. Svejedno, gotovo na svakoj pijaci je moguće kupiti od onih koji su je nelegalno ubrali. To je nacionalnim zakondovstvom zaštićena biljna vrsta, uvrštena i  u međunarodnu „Habitat direktivu“. Korijen biljke je ljekovit, koristi se i u zvaničnoj i u alternativnoj medicini. Zato je nekontrolisana berba i prodaja na crnom tržištu  dovela i do nestajanja.

Na našim prostorima postala je vrlo popularna  40-ih godina prošlog vijeka, zbog čega je počela i obimnija berba, odnosno kopanje korijena. Njen hemijski sastav otkriven je tek početkom 20. vijeka, iako je  korištena mnogo prije  toga. Osim u Crnoj Gori, na Balkanu je ima u Bosni, Hrvatskoj (Lici) i jugozapadnoj Srbiji.

Zbog široke primjene, kultivacija lincure ekonomski je opravdana. Ipak, tek rijetki u našoj državi, finasirani, uglavnom, stranim grantovima, su se upustili u plantažni uzgoj te biljke i tako pokušali da sačuvaju njena prirodna staništa.

Prije nekoliko godina NVO Natura, uz podršku UNDP-a, u okviru projekta Ljekovito bilje – značaj za lokalni ekonomski razvoj i očuvanje prirodnih resursa, počela je eksperimentalno plantažni uzgoj Gentiana lutea nadomak Kolašina.  Tako je formirana prva eksperimentalna parcela za plantažno gajenje lincure u Crnoj Gori.

„Plantažna proizvodnja lincure je važna jer se na ovaj način štiti životna sredina, odnosno ova rijetka i zaštićena biljna vrsta. Zbog velike potražnje u narodnoj i zvaničnoj medicini lincura se nelegalno i nekontrolisano eksploatiše“ –  kažu u toj NVO.

Projekat podrazumijeva da se sadnice lincure vraćaju  u prirodno okruženje kako bi se na taj način povećala brojnost te rijetke biljke. Plantažna proizvodnja lincure, objašnjavaju, može da bude i značajan ekonomski oslonac stanovništva na selu. Naredne faze tog projekta su formiranje pokaznih parcela u zaštićenim područjima i formiranje eksperimentalnih parcela u okviru nekoliko domaćinstava u Kolašinu i Andrijevici.

„Sve ovo se radi u okviru aktivnost za uspostavljanje Regionalnog parka Komovi. Htjeli smo da pokažemo kako postoji i mogućnost plantažnog gajenja, ali i da zaštitimo lincuru u prirodnim staništima. Pored toga, plantažno gajenje je i siguran i dobar način da poljoprivrednici zarade“ – kaže direktor NVO Natura Mikan Medenica.

Očekivani prinos sa hektara je do 10 tona ljekovitog korijenja, tokom prvih godina, kasnije i više. Iskustva uzgajivača u okruženju svjedoče da se na hektaru zemljišta gaji i do 100.000 biljaka, uz  prinos  svježeg korijena od 24 do 40 tona. Nakon sušenja ostane od šest do 10 tona po hektaru. Taj  prinos se odnosi na biljke stare pet godina, u šestoj godini može biti i do 30 odsto veći, a u sedmoj čak i do 70 odsto.

Prema podacima, koji se mogu naći u medijima iz regiona, cijena  osušenog korijena kreće se od 10 do 12 eura po kilogramu. Ulaganja potrebna za gajenje lincure nijesu  velika – samo priprema zemlje i ručni rad. Zaštita joj nije potrebna,  jer je u prirodi ništa ne napada. Pored svega toga, plnatažni zasadi su i dalje rijetkost.

Na listi ugroženih bilnih vrsta na sjeveru je odavno i šumska  borovnica. Iako svake godine sa zvaničnih adresa stigne bar po jedan apel nesavjesnim beračima i otkupljivačima, na nivou su incidenta krivične prijave protiv njih. Na planinama sjevera svakog ljeta taj šumski plod se tamani, branjem mehaničkim sredstvima, što je zakonom zabranjeno. Posao kontrole branja borovnice, prije par godina, povjeren je Upravi za šume, čiji službenici su više puta ponovili kako niti imaju potrebnu logistiku niti im ostaje vremena da se tom poslu ozbiljnije posvete. Za to vrijeme, na stotine tona „plavog blaga“ sjevera, ubranog nelegalno, završi na evropskom tržištu. Dobro zarade samo otkupljivači.

Borovnice treba isključivo brati ručno i nikako grebenom, ponavljaju, obično početkom ljeta,  iz  Ministarstva poljoprivrede. Branje šumske borovnice u komercijalne svrhe definisano je zakonom,  a za nepoštovanje zakonskih odredbi  predviđene su kazne od 2.000 do 40.000 eura.

Jednocifren je broj onih koji su tokom minule decenije platili tu kaznu. A decenijama je, od jula do septembra,  u borovnjacima na stotine berača, koji po bagatelnim cijenama prodaju ubrane plodove desetinama otkupljivača.

U više navrata na uništavanje borovnjaka upozoravali su botaničar Danijel Vincek i prof. dr Miodrag Jovančević sa Biotehničkog fakulteta iz Bijelog Polja.  Nesavjesnim branjem, pored lošeg kvaliteta berbe, uništavaju se i mješoviti pupoljci, lome stabljike, pa se svake naredne godine smanjuje rod. Drastično se smanjuju i površine pokrivene borovnjacima.

Branje šumske borovnice u komercijalne svrhe definisano je Zakonom o zaštiti prirode i Pravilnikom o bližem načinu i uslovima sakupljanja, korišćenja i prometa nezaštićenih divljih vrsta životinja, biljaka i gljiva koje se koriste u komercijalne svrhe.

„Sakupljanje borovnice u komercijalne svrhe dozvoljeno je u optimalnoj fazi vegetativnog razvoja (fazi sazrijevanja bobice) pod uslovom da se ne upotrebljavaju mehanička sredstva (grebeni i dr.); ne čupaju ili oštećuju podzemni organi; na području sakupljanja ostavi najmanje 25 odsto od ukupno utvrđene količine biljne vrste, ne lome, oštećuju stabla i grane žbunova i ne nanosi druga šteta borovnici i njenom staništu“ regulisano je propisima, koje niko  ne poštuje.

Propisano je da branje u komercijalne svrhe treba da obavljaju samo obučeni berači. Nikada nijedna obuka zvanično nije organizovana.

                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ  

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VRHOVNI SUD RJEŠENJE MINISTARSTVA POLJOPRIVREDE PROGLASIO NEZAKONITIM: Traži se ponovo domaćin kolašinskih rijeka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvogodišnje nesuglasice između kolašinskih ribolovnih klubova, okončao je Vrhovni sud. Ministarstvo poljoprivrede ponovo konkursom traži klub koji će gazdovati ribljim fondom na području te opštine, nakon što je sud prethodni izbor proglasio nezakonitim

 

Rješenje kojim je Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja prije dvije godine dodijelilo upravljanje ribljim fondom na područku kolašinske opštne Sportsko ribolovnom klubu (SRK) Tara i Morača nezakonito je. Tako je odlučio Vrhovni sud,  nakon što je Sportski flaj fišing klub (SFFK) Maniro, koji je ranije gazdovao kolašinskim vodama, osporio rješenje resornog ministarstva.

U tužbi tog kluba je istaknuto da je u postupku odlučivanja Ministarstvo zanemarilo činjenicu da je SRK Tara i Morača još 2016. godine isključeno iz članstva Saveza sportsko-ribolovnih organizacija Crne Gore. Članstvo u tom savezu obaveza je za sve koji se kandiduju za gazdovanje vodama.

Iako je 2018. Ministarstvo poljoprivrede povjerilo gazdovanje vodama SRK Tara i Morača na šest godina, pritisnuti sudskim odlukama, u tom resoru ponovo konkursom traže „domaćina“.

Javni oglas će trajati do sredine narednog mjeseca.

„Očekujemo da će ovog puta resorno ministarstvo postupiti kako je presudom naloženo. Dokazali smo da SRK Tara i Morača nezakonito upravlja vodama. Gupa ljudi, okupljenih u tom klubu, godinama ruši svaki pokušaj da se na kolašinskim vodama uvede red, da se ribolov obavlja  u skladu sa zakonom, da se u našem gradu razvija i ribolovni turizam“ – kazao je Mile Lazarević iz SFFK Maniro.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo