Povežite se sa nama

OKO NAS

PODGORIČKIM ULICAMA: Susreti prebliske vrste  

Objavljeno prije

na

Privremene mjere NKT-a za suzbijanje korona virusa građani više poštuju ispred prodavnica, banaka i apoteka, nego na ulicama ili drugim javnim površinama. Tu je malo onih koji nose maske ili rukavice, a još manje onih koji se pridržavaju mjere o socijalnoj distanci

 

Subota. Podne. Jako, skoro pa ljetnje sunce izmamilo je građane Podgorice iz kuća i stanova. Duž Ulice Ilije Plamenca i Ulice 27. marta na Zabjelu, ljudi voze bicikla. Majke šetaju sa djecom. Neko džogira.

Od oko petnaestak ljudi na ulici, dvoje ili troje nosi masku. I oni mahom pogrešno, samo preko usana. Zaštitne rukavice ne nosi niko. Šetaju i po troje. Na klupama između zgrada okuplja se omladina.

Sve djeluje mirno, kao da uskoro ne stupa na snagu zabrana izlaska, koja subotom važi od 13 časova. I kao da nema zabrane prisustva i zadržavanja na svim javnim površinama više od jedne osobe.

Na pitanje zašto ne nosi barem masku dok šeta, stariji prolaznik odgovara: ,,Pročitao sam da maske ništa ne pomažu u odbrani od korona virusa. A i redovi ispred apoteka su ogromni i ne mogu da čekam toliko da bih ih kupio. Ako mi je suđeno, neka se i razbolim. Neće me maska spasiti“.

Redovi ispred apoteka i prodavnica jesu veliki, ali se tu znatno više poštuju mjere koje je propisalo Nacionalno koordinaciono tijelo Crne Gore (NKT) radi suzbijanja širenja COVID-19 virusa. Na deset kvadratnih metara površine prodajnog objekta može da se nalazi samo jedan potrošač. U prodajnom objektu, nezavisno od površine, ne smije da boravi više od 50 potrošača u isto vrijeme.

Prema onome što se može vidjeti u Podgorici, većina prodavnica poštuje ove propise. Na ulazima se poštuje socijalna distanca, a ispred mnogih je i linijama obilježeno gdje kupci treba da stoje dok čekaju red. Unutar prodavnica i samousluga,  gotovo je nemoguće biti na odstojanju od 2 metra od drugih. U pojedinim, naročito manjim radnjima, ispred kasa postavljene su plastične zaštite kako kupac i prodavac ne bi bili u direktnom kontaktu prilikom plaćanja. Ispred nekih, poput Cosmeticsa, službenici onima koji žele da uđu u radnju obavezno dezinfikuju ruke. Zaposleni uglavnom imaju maske i rukavice. Postavlja se pitanje – koliko je to zapravo učinkovito s obzirom na to da ih oni koji ulaze da trguju uglavnom ne nose.

Nedjelja. U Bloku V, grupa mladih, zbijeni, sjede na naslonu klupe, a noge drže na mjestu predviđenom za sjedjenje. Veseli, bezbrižni. I bezobzirni. Na trotoaru prema Tološkoj šumi rijetko će se ko, od onih koji vam idu u susret, pomjeriti u stranu da se u mimoilaženju napravi propisana distanca. Tu možete sresti roditelje ispred kojih na desetak koraka pravo na vas trči dijete. Sugrađaninu koji na molbu da se malo skloni, uzvraća, onako komšijski: ,,Ada, neće nas to spasiti, ako nam je suđeno, suđeno”.

Bulevarom Svetog Petra Cetnjiskog pratiće vas, ili vam ići u suret, grupice mladih, okupljenih kao na izletu. I, onda prizor kao iz fima. Majka gura kolica sa bebom. Ona ima masku, uredno namještenu. To joj ne smeta da kolica pribije uz samu nogu srednjovječnom čovjeku koji im ide u susret. On se u posljednjem trenutku sklanja. Ljutito. Provjereno, tako nije samo vikendom, već i ostalim danima. ,,Uglavnom stariji ljudi vode računa. Nose maske i rukavice. Češće žene, muškarci manje. Mlađi posebno ne poštuju propise, ne drže distancu i sjede u grupicama na klupama. Do sada nisam primijetila na ulicama ili trgovima policajce ili bilo koju drugu nadležnu službu koja prati da li se poštuju mjere NKT-a tokom dana”, kaže za Monitor N.K. dok čeka red ispred jedne banke u Podgorici.

U bankama strogo kontrolišu koliko ljudi smije boraviti unutar filijale i na šalterima uglavnom ne stoji više od dvoje.

Pri prelasku ulica, na semaforima i pješačkim prelazima  – morate praviti slalom da biste izbjegli susrete prebliske vrste. Redovno se dešava da iz oba pravca krene po više osoba, koje ne idu jedna za drugom, već jedna pokraj druge.

Iz Uprave policije kažu da građani u najvećem broju poštuju mjere NKT-a, ali da ima i neodgovornih pojedinaca. Do sada je oko 900 građana Crne Gore uhapšeno zbog nepoštovanja „korona propisa“. Najviše ih je iz Podgorice, oko 200. Potom, prema podacima UP, najviše prekršaja čine stanovnici Bara, Nikšića, Herceg Novog i Budve.

Policija je samo 11. aprila procesuirala čak 56 osoba zbog kršenja mjere zabrane izlaska iz stanova i kuća od nedjelje od 11 časova do ponedjeljka do 5 časova. Kroz tri dana, još 22 krivične prijave podnijete su protiv osoba koje su kršile mjeru zabrane izlaska van mjesta stanovanja od 19 do 5 časova tokom radne sedmice.

Pojedini se tokom ovih dana okupljaju i oko rijeka. I tu je bilo privođenja.

Nemar prema drugima ide i dalje od toga. Privremeni karantin uspostavljen je u naselju Vrela Ribnička. Tamo policija trenutno obezbjeđuje 23 zgrade i gdje je situacija, kako ocjenjuju iz Instituta za javno zdravlje, kritična. I pored toga, tri osobe su prije nekoliko dana prekršile privremene mjere izolacije. Protiv njih su podnijete krivične prijave.

Prema istraživanju koje je Ipsos sproveo uz podršku UNICEF-a, čak 97 odsto građana Crne Gore podržava zabranu svih privatnih i javnih okupljanja, mjere samoizolacije i karantin, a 96 odsto zatvaranje ugostiteljskih objekata. Oko 92 odsto građana smatra da su održavanje fizičke i društvene distance jedini način da se uspori širenje korona virusa i spriječi preveliki pritisak na zdravstveni sistem.   Isti procenat ispitanika je kazao da se pridržava tih mjera, a 75 odsto njih smatra da to radi i većina ljudi u njihovom okruženju. One ostale možemo uočiti svakodnevno.

Naučnici iz Nacionalne laboratorije Los Alamos u Nju Meksiku, koji su proučavali rane faze epidemije u Vuhanu, otkrili su da je svaka osoba zaražena koronom, virus dalje prenijela u prosjeku na 5,7 ljudi.

Dovoljno je da samo troje zaraženih ne poštuje propise, pa da problem postane nemjerljivo veći.

,,Teško mi pada kad čujem da se ljudi bune što moraju da sjede kod kuće ili što moraju da čekaju red ispred prodavnica. Kao da iko to voli. Ali izdržavam, jer sam  svjestan da bi moje neodgovorno i bahato ponašanje moglo da ima ozbiljne posljedice, ne samo za mene nego i za druge”, kaže devetnaestogodišnji D.M. koga smo zatekli ispred prodavnice Lida 3 u naselju Stari Aerodrom.

Niko nas od nas sačuvati ne može. Podgoričke ulice opominju.

                                                                                                                                                                    Andrea JELIĆ

Komentari

OKO NAS

GDJE JE ZAVRŠILA ARHIVA ATLAS BANKE IZ BERANA: Kontejner kao sudbina?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečajni upravnik Atlas banke Mirko Radonjić tvrdi da je arhiva sačuvana i da se nalazi na sigurnom. Neki od bivših radnika ove filijale kažu da to nije tačno. Oni se pitaju zašto nikada nije formirana komisija za izuzimanje arhivske građe

 

Da li je knjigovodstvena dokumentacija i vrijedna arhivska građa iz nekadašnje filijale Atlas banke u Beranama, koja je bila preteča svih banaka u ovom gradu, sačuvana, uništena ili ukradena?

Stečajni upravnik Atlas banke Mirko Radonjić tvrdi da je sačuvana i da se nalazi na sigurnom. Neki od bivših radnika ove filijale smatraju da to nije tačno.  Oni se pitaju zašto nikada nije formirana komisija za izuzimanje arhivske građe, „što je stečajni upravnik bio u obavezi da uradi u skladu sa Zakonom o arhivskoj građi“.

Nedavno su se pojavile fotografije i video zapis na kojem se vidi kako je sa zadnje strane zgrade Atlas banke u ovom gradu parkiran komunalni kamion, i kako dvojica radnika u paketima izbacuju razni pisani materijal.

Video zapis je, kako je Monitoru rečeno, napravio jedan od bivših deponenata ove banke koji se tu slučajno zatekao, a na snimku se čuje kako govori: „Eto gdje završi moja banka, u kontejneru. Poslaću ovo Dušku (Kneževiću) da vidi“.

Iz stečajne uprave tvrde da je sva poslovna dokumentacija zatečena u ranijoj organizacionoj jedinici banke Berane i za koju postoji obaveza čuvanja, izmještena  iz Berana. Arhivirana je kod ovlašćenog pravnog lica, društva sa ograničenom odgovornošću za špediciju, informatički inžinjering i usluge arhiviranja Knjaz Podgorica sa kojim Atlas banka AD Podgorica u stečaju ima potpisan ugovor o poslovnoj saradnj“.

„Ostala bezvrijedna, pohabana ili potpuno oštećena papirna dokumentacija, koju su pretežnim dijelom činile razne publikacije, službeni listovi, neupotrebljiv kancelarijski materijal (registratori, papirni i PVC omoti, koverte i sl.), marketinški materijal (flajeri, posteri i sl.), blanko obrasci sa oznakom banke i sl., je uništena na licu mjesta i deponovana u skladu sa ekološkim propisima“ – kažu iz stečajne uprave Atlas banke.

Dobro upućen u ovu problematiku, dugogodišnji radnik filijale Atlas banke u Beranama tvrdi da je problematično to što stečajna uprava nije konsultovala niti angažovala nikoga od starih radnika ove filijale prilikom, kako kaže, otuđivanja i uništavanja, vrijedne dokumentacije.

„Postojala je zakonska obaveza da se formira komisija od strane državnog Arhiva i radnika banke koji bi utvrđivali vrijednost dokumentacije. Kako neko ko dođe iz Podgorice može da zna šta je tu vrijedno, a šta nije“ – kaže taj bivši službenik.

On objašnjava da je ova banka, prije nego je pristupila Atlas sistemu, bila preteča svih banaka u Beranama. U njoj je čuvana sva dokumentacija svih bivših privrednih preduzeća još iz vremena SFRJ, koja su i izgradila sadašnje zdanje.

„Ova zgrada je izgrađena 1974. godine od sredstava gradske privrede, koja je u to vrijeme bila treća u Crnoj Gori. Tada je postojala samo ova banka. Ta banka se poslije rata zvala Komunalna banka Ivangrad, Andrijevica i Plav. Zatim je mijenjala ime u Osnovnu banku, potom u Montenegro banku, a 1992. godine se izdvojila iz sistema Montenegro banke i tada je formirana Beranska banka. Beranska banka je 2003. godine pripojena Atlas banci“ – kaže taj službenik.

Prema njegovim riječima u ovoj banci je čuvana sva vrijedna poslovna dokumentacija iz tog dugog perioda.

„Stečajna uprava je mogla sa građom poslije 2003. godine da radi šta god želi. Dokumentaciju iz ranijeg perioda morali su da predaju državnom Arhivu, a ne nekom privatnom preduzeću“ – smatra ovaj službenik.

On vjeruje i da u registratorima ima vrlo vrijedne dokumentacije, tako da ni oni nisu mogli biti tek tako uništeni.

„Sve to je urađeno potpuno netransparentno, i zato ostaje sumnja u to što je činjeno poslije uvođenja stečaja. Nekima od nas su i lične stvari ostale u zgradi, na radnim stolovima. Toga dana, odmah po završetku radnog vremena, pojavilo se novo obezbjeđenje, zaključali su vrata, i više niko od nas starih radnika nije mogao da uđe u zgradu“ – kaže taj bivši službenik.

Iz stečajne uprave odgovorili su i da su „osnovna sredstva, van funkcije i bez knjigovodstvene vrijednosti, iz ranijeg poslovnog prostora u Beranama, računari sa kojih je prethodno uklonjen operativni sistem, štampači i kancelarijski namještaj i sl., ustupljena bez nadoknade, odnosno donirana JU Dnevni centar za djecu i omladinu sa smetnjama i teškoćama u razvoju Berane, JU OŠ „Vuk Karadžić“ Berane, NVO Korak nade Berane, KUD Lim Berane i Streljački klub Meta Berane“.

„Oprema koja je imala knjigovodstvenu vrijednost je izmještena u Podgoricu i ista je bila predmet prodaje po javnim pozivima od decembra 2019. i januara 2020. godine“ – kažu u stečajnoj upravi.

Bivši radnici smatraju da je obaveza stečajnog urpavnika bila i da nenovčana sredstva pretvori u novčana.

„Možda nešto nema knjigovodstvenu vrijednost, ali ima novčanu. Kompjuteri, na primjer, već poslije dvije godine nemaju knjigovodstvenu vrijedost. Ali stečajni upravnik je morao da sve pretvori u novčanu vrijednost i da proda, a ne da donira i poklanja“ – kazao je sagovornik Vijesti.

Prema informacijama do kojih je Monitor došao, u jednom od sefova Atlas banke u Beranama u trenutku uvođenja stečaja, nalazio se i kilogram zubarskog zlata koje je bilo vlasništvo Fonda zdravstva.

„Vrijednost tog zlata bila je oko pedeset hiljada eura“ – tvrdi naš sagovornik.

Iz stečajene uprave je stigao odgovor da su „prema evidencijama Atlas banke AD Podgorica i zatečenom stanju prilikom uvođenja stečaja svi sefovi u ranijoj organizacionoj jedinici banke Berane bili slobodni, odnosno oslobođeni od sadržaja“.

Ko je „oslobodio“ kilogram zubarskog zlata, tajna je.

Monitor nije mogao doći do odgovora kada je posljednji put državni Arhiv izuzimao građu iz Atlas banke u Beranama. To bi, smatraju radnici, bilo značajno znati zbog odgovora na pitanje da li su ostali tragovi poslovanja beranske, odnosno ivangradske privrede, kada je ovaj grad bio treći po razvijenosti u Crnoj Gori.

Onih drugih, tranzicionih tragova o srozavanju ovog grada na dno ljestvice ravijenosti, ima na svakom koraku. Dovoljan je samo pogled na nekadašnju industrijsku zonu Rudeš, a u tužilažkim i sudskim fiokama, ko zna koliko krivičnih prijava kupi prašinu. Ako se i ti dokumenti ne unište.

Zdanje nekadašnjih banaka u ovom gradu, koje su na kraju završile pod imenom Atlas, oglašavano je na prodaju. Prodato još nije, ali će sa tom prodajom biti stavljena tačka na priču o gradu koji je imao deset hiljada radnika u privredi, aerodrom i avionsku vezu sa Podgoricom, Beogradom i Zagrebom. Generacijama rođenim krajem osamdesetih i poslije devedesetih godina u Beranama, ostaće da pamte samo bijedu.

                                                                                 Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

IZVJEŠTAJI REVIZORA I MENADŽMENTA O POSLOVANJU EPCG: Plitko ali mutno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pred akcionarima EPCG naći će se podaci koji pokazuju da troškovi poslovanja rastu brže od prihoda, da je nenaplativih potraživanja sve više, da se gubici na mreži ne smanjuju i pored velikih ulaganja, da i dalje postoje sumnje o privilegovanim klijentima kakav je bio KAP

 

Najveće i najznačajnije preduzeće u većinskom vlasništvu države, Elektroprivreda Crne Gore, iz godine u godinu posluje sve lošije i vrijedi manje.

Pokazuju to i zvanični podaci o kojima će se narednog petka, 31. jula, na redovnoj Skupštini izjasniti akcionari EPCG. Iz njih saznajemo da je posljednjeg dana prošle godine u blagajni, na tekućem i deviznom računu preduzeća bilo svega 4,5 miliona eura. Samo godinu ranije, kompanija je raspolagala sa više od 15 miliona gotovog novca.

Ravizorski iskaz o tokovima gotovog novca nije jedini podatak koji svjedoči o rastućim poteškoćama Elektroprivrede. Prošla godina je završena uz profit, ali je on za približno trećinu manji od onoga koji je ostvaren 2018. godine (28,3 naspram 44 miliona eura). Manja je i zarada po akciji za skoro trećinu, iako je Elektroprivreda tokom prošle godine otpisala oko 13 miliona akcija (10 odsto ukupnog broja) koje su se našle u njenom posjedu nakon raskida partnerstva  Vlade i italijanske A2A. Otud je očekivana odluka, odnosno prijedlog menadžmenta Skupštini, da se ove godine akcionarima ne isplaćuje dividenda. To novca što je bilo na računima EPCG, a bilo ga je mnogo, potrošeno je prethodne dvije-tri godine u sumnjivim poslovnim aranžmanima sa većinskim vlasnicima – od Pljevalja, preko Nikšića i Podgorice, do Milana.

Pred akcionarima EPCG naći će se podaci koji nedvosmisleno pokazuju da troškovi poslovanja rastu brže od prihoda, da je nenaplativih potraživanja sve više, da se gubici na mreži ne smanjuju i pored velikih ulaganja, da i dalje postoje sumnje o privilegovanim klijentima kakav je bio nekadašnji KAP.  I računovodstveni pokazatelji koji govore da se finansijske i poslovne performanse pogoršavaju.

Tako podatke o padu gotovine za tri puta prati i informacija o rastu kratkoročnih obaveza za petinu, sa 51 na 62 miliona eura, što je skupa dovelo do pada koeficijenta trenutne likvidnosti sa 0,3 na 0,07. Lošiji su i ostali koeficijenti koji pokazuju likvidnost i ekonomičnost poslovanja.

Pa ipak, gotovo da ne postoji vjerovatnoća da bi se država, kao većinski vlasnik, mogla okrenuti protiv aktuelnog menadžmenta koga predvodi predsjednik Odbora direktora Đoko Krivokapić. Toga su bili svjesni i saradnici revizorske kuće BDO koji, i pored rezervi u svom mišljenju o finansijskim iskazima Elektroprivrede, ne očekuju bilo kakve promjene u odlukama koje Skupština akcionara treba da potvrdi. „S obzirom da većinski akcionari imaju svoje predstavnike među članovima Odbora direktora Društva, koji predlaže finansijske iskaze Skupštini na odobrenje, vjerovatnoća potencijalnih izmjena zahtijevanih od strane Skupštine je mala i takvih izmjena nije bilo u prošlosti“, piše u Izvještaju revizora.

A imalo bi se o čemu razgovarati.

Krenimo od podatka da EPCG na popisu svoje imovine (nekretnine, postrojenja i oprema) trenutne procijenjene vrijednosti 575 miliona, vodi i 27 miliona vrijednu imovinu za koju nema odgovarajuću dokumentaciju o vlasništvu. Zemljište i objekti upisani na treća lica imaju vrijednost od 21 milion, dok  imovina vrijedna nešto manje od sedam miliona nije ni upisana u katastar. Revizori BDO navode kako „shodno tome, nijesmo bili u mogućnosti da utvrdimo da li bi određene korekcije bile neophodne u vezi sa stanjem navedenih sredstava…“.

Bolje upućeni, opet, kažu kako je priča o (ne)spornim nekretninama nešto što  duže vrijeme prati izvještaje o poslovanju EPCG. Baš kao i ona o gubicima na mreži. Prema Izvještaju menadžmenta EPCG, oko 15 odsto, ili skoro svaki šesti kilovat proizvedene (i kupljene) struje, Elektroprivreda je prošle godine isporučila CEDIS-u i CGES-u „za pokrivanje gubitaka“ na distributivnoj i prenosnoj mreži. I još kažu kako te isporuke „nijesu bile dio plana za 2019. godinu“.  Možda ćemo lakše razumjeti predočeni podatak ako znamo da je struja potrošena za pokrivanje gubitaka na mreži 25 puta veća od ukupne prošlogodišnje potrošnje Željezničke infrastrukture.

Ta priča jeste stara, ali, iz godine u godinu, mnogo košta potrošače koji, u konačnom, plate te gubitke. Zato ovogodišnji izvještaji menadžmenta i revizora nude i neke novitete.

EPCG je početak prošle godine dočekala sa 42,3 miliona eura oročenih kod ovdašnjih banaka na period duži od tri mjeseca. Do početka ove godine taj se iznos skoro prepolovio. Tako je posljednjeg dana 2019. Elektroprivreda raspolagala sa samo 24,7 miliona oročenih depozita. Preostali novac se preselio na štednju u Prvu banku CG i sada se tamo nalazi više od 19,1 miliona eura koji su većim dijelom oročeni na period do 12 mjeseci (što donosi niži prihod po osnovu kamata). Do prošle godine EPCG je u Prvoj oročavala samo 8,6 miliona.

Pogledamo li podatke iz Konsolidovanog izvještaja, dolazimo do saznanja da EPCG, skupa sa preduzećima u kojima ima većinsko vlasništvo (CEDIS, Rudnik uglja Pljevlja, Zeta energy) u Prvoj banci čuva 35,6 miliona eura (deset miliona više nego na kraju 2018). Mada, u istom (konsolidovanom) Izvještaju, petnaestak stranica kasnije, nailazimo na druge podatke. Tako na strani 60 piše da je Društvo (EPCG i zavisna preduzeća) kod Prve banke oročilo 19,13 miliona na period kraći od godine, a četiri miliona na duži period.

„Pored toga“, navode revizori, „Matično Društvo (misli se na EPCG) je kod Prve banke imalo položenu gotovinu i gotovinske ekvivalente u iznosu od 1,35 miliona i dati subordinirani kredit u iznosu od šest miliona eura na dan 31. decembra 2019. godine“.

Jedna od stavki na koju su revizori obratili posebnu pozornost bili su podaci EPCG o prodaji struje. „Postoji inherentni rizik u vezi sa tačnošću priznatih podataka koji proizilaze iz kompleksnosti IT sistema i procedura prodaje Društva“, upozorili su iz BDO, uz tvrdnju kako su ipak „obezbijedili razumijevanje procesa vezanih za priznavanje prihoda“. Oni su, možda, shvatili o čemu se radi, ali čitaocima njihovog i Izvještaja menadžmenta nije ponuđena mogućnost da procijene kvalitet poslovnih odnosa EPCG i, trenutno, najvećeg pojedinačnog kupca struje iz njenog sistema. Riječ je o kompaniji Uniprom, u vlasništvu Veselina Pejovića, koja već nekoliko godina upravlja ostacima nekadašnjeg Kombinata aluminijuma i Rudnika boksita. I, zvanično, to radi sa dosta uspjeha.

Podaci pripremljeni za Skupštinu akcionara EPCG otkivaju koliko je struje isporučeno Unipromu (560,6 GWh), ali nam ne nudi bilo kakve smjernice o njenoj cijeni i stepenu naplate. Umjesto toga imamo podatak da EPCG u svojim bilansima i dalje vodi potraživanja prema KAP-u iz vremena prije stečaja, dok su tom kompanijom rukovodili Vladini strateški partneri iz Rusije. I njihove of šor firme sa Kipra. Štaviše, čini se da aranžman sa Unipromom ne ide preko FC Snabdijevanje, koja strujom snabdijeva distributivne potrošače, Željezaru i Željeznicu, već preko Direkcije za upravljanje energijom. A o njoj, u ovogodišnjim Izvještajima, imamo samo ime.

Za više detalja morate potražiti pomoć gugla. Tek tako možete saznati i to da Direkcijom rukovodi Darko Krivokapić, još jedan od rođaka predsjednika Odbora direktora koji, u njegovom mandatu, pokrivaju sve više važnih mjesta u Elektroprivredi. Kao što pokazuju ponuđeni Izvještaji – sa sve manje uspjeha.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

PORAZNA STATISTIKA SJEVERA: Ispod prosjeka u siromašnoj zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Konstantno smanjenje  broja  stanovnika, zaposlenih i poljoprivrednika, niža prosječna plata, diskriminacija žena na tržištu rada… To su samo neke od činjenica, koje potvrđuju da je sjever Crne Gore, po mnogo čemu,  daleko od ostatka države

 

Analiza lokalnih tržišta rada u Crnoj Gori, koja je objavljena u maju ove godine, u okviru projekata Dalji razvoj lokalnih inicijativa za zapošljavanje, razokrila je mnogo poražavajućih podataka, koji se tiču privrednog i demografskog stanja na sjeveru naše zemlje. Taj je dokument potvrdio da su regionalne razlike i dalje nesmanjene, a Sjeverni region i dalje daleko od statističkih državnih prosjeka.

Analiza , između ostalog,  predstavlja informacionu osnovu u razvijanju lokalnih strategija zapošljavanja i ljudskih resursa. Projekat  Dalji razvoj lokalnih inicijativa za zapošljavanje u Crnoj Gori,  finansira se iz sredstava EU-IPA u okviru Programa EU i Crne Gore  za zapošljavanje, obrazovanje i socijalnu politiku. „Najupečatljivije su velike regionalne razlike u stopama zaposlenosti i nezaposlenosti između Sjevernog regiona i druga dva više razvijena regiona. Stopa nezaposlenosti u Sjevernom regionu skoro je desetostruko veća u odnosu na  Primorski  regionu i,  takođe,  višestruko veća u odnosu na stopu nezaposlenosti u Središnjem regionu“,  jedna je od konstatacija iz Analize.

U tom dokumentu, u kojem je analiziran period od  2011. do 2018. godine, navodi se i da stopa zaposlenosti na sjeveru „za čak 22,6 odsto, odnosno, 19,8 manja, u odnosu na ostala dva regiona“.

U Sjevernom regionu, kao i u ostatku Crne Gore, u posmatranom periodu je došlo  do smanjenja broja registrovanih osiguranika poljoprivrednika.

Dokument je pokazao i da sjever nezaustavljivo gubi stanovništvo.Ukupan broj stanovnika u Andrijevici od 2011. do 2018. godine  pao je za  za 7,2, u Kolašinu za 11,7, u Šavniku za oko 17, a u Beranama za više od 20 procenata… Broj osnovaca u istom periodu u Kolašinu smanjio se za petinu, u Beranama za četvrtinu, u Šavniku i Mojkovcu za trećinu, u Bijelom Polju za 15 odsto.

U Bijelom  Polju, kako piše u Analizi, prije dvije godine,  nezaposlen je bio svaki deseti stanovnik. Na evidenciji Zavoda za zapošljavanje (ZZZ), u toj opštini, dominirali su srednjekvalifikovani. Dugoročno nezaposlene osobe čine preko 60 odsto.

Broj registrovanih zaposlenih u Kolašinu, u istom periodu,  smanjem je za 4,4, dok je roj registrovanih nezaposlenih povećan za 24 odsto. I u toj opštini bez posla su najčešće srednjekvalifikovani. Dugoročno nezaposleni čine oko 55,4 odsto, a u toj kategoriji dominiraju žene. Više od polovine visokoškolaca zapošljeno je u javnom sektoru. To, prema Analizi, upućuje na „ograničene potrebe za visokoškolcima u privatnom sektoru i njegovu relativnu nerazvijenost“.

Više od trećene nezaposlenih Kolašinaca stariji su od 50 godina. Približno  ih je toliko i bez radnog staža. Registrovanih poljoprivrednih osiguranika u 2018. godini u Kolašinu bilo je 37, što je za čak 43,9 odsto manje nego sedam godina ranije. Najdeficitiranija zanimanja, kako piše u tom dokumentu, bila su  zanimanja sa visokim obrazovanjem,  ali i zanimanja sa srednjom stručnom spremom kao što su konobari, elektroenergetičari, autoelektričari, vozači drumskog saobraća…

Ukupan broj nezaposlenih i u opštini Gusinje je u analiziranom periodu značajno porastao. Stopa nezaposlenosti u toj opštini 2011. godine bila je čak 42, da bi se u narednih sedam godina povećala još za 22 odsto.

„Broj registrovanih zaposlenih u Plužinama smanjen je čak 30,2 odsto. Odnos između broja registrovanih zaposlenih i broja stanovnika iznosi 0,17, što je dosta ispod prosjeka Crne Gore. Poređenje broja zaposlenih i broja penzionera dodatno ukazuje na rapidno pogoršavanje stanja na lokalnom tržištu rada i starenje stanovništva“, piše u Analizi.

Plužine su zabilježile i nominalni pad prosječne zarade tokom minule  decenije. I u Pljevljima je, u posmatranom periodu,  neto prosječna zarada smanjena sa 540,  u 2011. godini na 523 eura, sedam godina kasnije. Učešće nezaposlenih u ukupnom stanovništvu opštine je konstantan i iznosi 8,3 odsto.  U toj opštini četiri  odsto stanovništva koristi naknadu za materijalno obezbjeđenje porodice (MOP).

Za sedam godina broj nazaposlenih u Rožajama je utrostručen, sa 1.032 na 3.153, pa je „u  2018. nezaposlenost je činila 13,7 odsto ukupnog stanovništva, što je značajno više u odnosu na prosjek u Crnoj Gori…“. Svaki peti Rožajac je korisnik MOP-a, što je petostruko više u odnosu na prosjek Crne Gore.

„Ukupan broj nezaposlenih u opštini Plav, u analiziranom periodu,  značajno je  porastao. Dio tog povećanja nezaposlenosti se, svakako, duguje novoregistrovanim nezaposlenima koji su željeli da ostvare pravo na doživotnu naknadu za majke sa troje ili više djece. Ipak, sveukupno gledano, broj nezaposlenih je učetvorostručen od 2011. do 2016. godine, dok je taj broj još više porastao 2018.  kada je gotovo šest puta  bio veći u odnosu na 2011-u“, navodi se u Analizi.

U toj opštini nazaposlenost čini više od 18 odsto  ukupnog stanovništva, što je tri puta više od državnog prosjeka. Dugoročno nezaposlene osobe dominiraju, a blizu 60 odsto lica na evidenciji ZZZ su žene. Čak 71 odsto nezaposlenih su bez radnog staža.

Dok je učešće žena u ukupnoj zaposlenosti u Primorskom i Središnjem regionu, inače skromnih 43, na sjeveru je taj procenat svega 38 odsto.

„Pri tome, dok žene čine više od tri petine zaposlenih stručnjaka i službenika u Crnoj Gori kao cjelini i u Primorskom i Središnjem regionu, to učešće je za obje grupe zanimanja manje od polovine u Sjevernom regionu. Jedino kad je riječ o učešću žena u osnovnim-jednostavnim zanimanjima, sjever je iznad prosjeka Crne Gore, što upućuje na veći stepen diskriminacije žena na  tržištu rada u tom dijelelu države“, navodi se u dokumentu.

Sjever zna kako je biti siromašan u siromašnoj državi.

                                                                                       Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo