Jedan dječak je iz obližnjeg naselja Talum dolazio svakog jutra pred beransku Gimnaziju. Znao je da će tu pronaći nekoga ko će mu, u vrijeme velikog odmora, kupiti doručak.
,,Bio je omiljeni dječak svim gimnazijalacima. Još od malenih nogu, navikao je da dolazi. Neki učenici često su s njim dijelili svoj jutarnji obrok, samo da ne bude gladan”, kaže jedna gimnazijalka iz Berana, ne skrivajući suze u očima.
Mnogi učenici, kao i mnogi građani Berana sada ne vjeruju da toga dječaka i njegovog nevinog nasmijanog lica više nema. Da je skončao tako surovo. Zebnja se uvukla u ljude noć ranije kada se društvenim mrežama proširila vijest da je trinaestogodišnji dječak nestao i da se za njim traga dva dana.
Već sjutra prije podne i društvene mreže i mediji prenijeli su tužnu vijest da je njegovo tijelo pronađeno pored Lima. Ubijen. Tako je glasila je prva i nezvanična policijska informacija data novinarima.
Dječak je nestao u nedjelju popodne. Nije se vratio kući u uobičajeno vrijeme a ni kasnije. Njegovi roditelji su u ponedjeljak ujutru prijavili nestanak policiji. Grad je od tada bio na nogama. Širile su se različite glasine. Sve nade, uzaludne, polagane su u to da je negdje otišao da prosi i da će se pojaviti.
Kada ga ni druge noći nije bilo i kada je nada postajala sve tanja, pripadnici romske i egipćanske populacije iz naselja Talum u utorak ujutru organizovali su akciju potrage pored Lima, u kojoj su im se pridružili i neki građani. Krenuli su visoko, uzvodno od gradskog mosta.
Slike strave dočekale su ih, međutim, nizvodno, na obali rijeke, baš preko puta Gimnazije i gradske bolnice.
Dolje, u lugovima i gustom šiblju, razbacana odjeća. Na suvom. Tijelo dječaka, nago, djelimično u vodi, s povezanom košuljom oko vrata.
,,Ovo je sigurno ubistvo i sigurno je zlostavljan prije ubistva”, rekao je njegov otac i prije nego je to potvrđeno u policiji.
Da je tako, pokazalo se istog dana u popodnevnim satima, kada je policija u neselju Talum, nedaleko od dječakove kuće, uhapsila pet godina starijeg njegovog sunarodnika s Kosova Sinana Imerija, na kojeg su sumnjali da je izvršio monstruozno ubistvo.
Policija je odlučila da zbog okolnosti ne saopštava identitet, čak ni inicijale dječaka, iako je čitavo Berane znalo o kome se radi.
Da je situacija toga dana u naselju Talum bila vrlo usijana, govori i činjenica koju je Monitoru saopštio sagovornik iz policije. Porodica Imeri negdje je otišla, zaključala kuću u strahu od osvete komšija i sunarodnika, odnosno brojne porodice ubijenog dječaka.
Ko bi posumnjao u Sinana Imerija? Jedno vrijeme je radio kao čistač na ulicama. I on je bio vrlo mali kada su njegovi roditelji stigli s Kosova. Kada je počeo projekat izgradnje kolektora u Beranama, zaposlio se kod privatnika koji je izvodio radove. Kopao je kanale preko dana. Noću, ispostavilo se, vrebao djevojčice i mlade dječake.
Monitorov sagovornik iz policije ispričao je da je Imeri odmah priznao zločin.
,,Najvulgarnijim rječnikom pričao je šta je radio. Nevjerovatno kako je hladnokrvno to ispričao kao da se radi o nečemu svakodnevnom”, kazao je naš izvor.
Viši tužilac u Bijelom Polju djelo je kvalifikovao kao ,,teško ubistvo djeteta”. Hoće li se nešto promijeniti kada stigne patološki nalaz i kada se potvrdi Imerijevo priznanje ostaje da se vidi. Do zaključenja ovog broja to se nije dogodilo i djelo nije prekvalifikovano.
Veći dio javnosti prvi je put čuo za kvalifikaciju ,,mlađi punoljetnik”, koja je nešto teža nego ,,stariji maloljetnik”. To bi značilo, kako je objašnjavaju u tužilaštvu, da kazna ne može biti izrečena iznad dvadeset godina. Nezvanično se moglo čuti da će Imeri vjerovatno biti upućen na psihijatrijsko posmatranje.
Sahrani omiljenog romskog dječaka, dva dana kasnije, na groblju na Jasikovcu prisustovalo je pola grada.
Domicilna populacija Roma u Beranama nije bila brojna. Ali, u vrijeme rata na Kosovu, ovdje je našlo utočište više stotina Roma i Egipćana. S tom izbjegličkom populacijom u prvi mah radilo je na desetine stranih humanitarnih organizacija.
Ipak, trebalo je da prođe mnogo godina da se Romi i Egipćani uključe u lokalnu zajednicu. Za njih je međunarodna zajednica izgradila naselje poznato pod nazivom Riversajd ali je ono ubrzo postalo tijesno, pa su se neki od njih nastanili u Donjem Talumu, pored domicilnih Roma.
Mnogo je priča u medijima ispričano o RAE populaciji i problemima njihove integracije. U Beranama se ta integracija završavala s osnovnim školovanjem. Preko toga, za rijetke je bilo samo fizičkog posla. Ili prosjačenja, kao za nesrećnog dječaka. Ali ovaj je dječak bio poseban. Uvijek je ljudima prilazio s lijepim ali i žalosnim osmijehom. I nikoga nije ostavljao ravnodušnim. On u Beranama neće biti zaboravljen, ali će ostati gorka pouka da se Romima i Egipćanima u Crnoj Gori mora posvetiti mnogo više pažnje nego do sada.
Ostaje i pitanje – da li ispružena ruka i težak fizički posao mora biti njihov jedini životni izbor?
Tufik SOFTIĆ