INTERVJU
BETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište

Kazalište mora biti aktualno i korespondirati sa svojim vremenom, a ponekad i otvoreno progovarati. I u klasičnim komadima tragamo za onim svevremenim dijelom sa kojim se možemo poistovjetiti
Glumica Beti Lučić je odrasla u Splitu, živi u Zagrebu, a radi u Hrvatskom narodnom kazalištu u Varaždinu gdje glumačke vještine pokazuje u mnogim predstavama. Publiku je ponovo osvojila ulogom u „Bogovima“ reditelja Dalibora Matanića u matičnom teatru, ali i ulogom u novoj predstavi kazališta Hotel Bulić „Ljubavnice“ u režiji Senke Bulić.
MONITOR: Igrate u predstavi „Bogovi” koja od premijere prošlog maja izaziva veliko interesovanje publike i zove na dijalog. Čini se da od te predstave, pozorište u Varaždinu doživljava renesansu – publika se vraća u teatar, ansambl se širi. Kakva je atmosfera u samom teatru s novom upravom i šta je uradila Matanićeva predstava što se tiče buduće teatarske politike i možda neke nove publike?
LUČIĆ: Predstava Bogovi Dalibora Matanića je prva predstava od dolaska nove intendantice Senke Bulić. Ona je bila veliki iskorak od dotadašnjeg repertoara i zbilja je najavila novu eru koja je počela u varaždinskom HNK. Predstava je od početka izazivala kontroverze i bila prekretnica za privlačenje nove građanske publike, a prvenstveno mladih koji su prepoznali brutalni jezik kojim Bogovi progovaraju. Odmah je bilo jasno da se u kazalištu kuha nešto novo i da dolaskom Senke Bulić ništa više neće biti isto.
MONITOR: „Bogovi” se bave problemom sveprisutnog nasilja koje se uvuklo u sve pore društva. Predstava je inspirisana filmom „Funny Games” Mihaela Hanekea, koji je krajem prošlog vijeka napravio malu filmsku revoluciju, a doživio i rimejk u režiji istog reditelja. Pretpostavljam da je ovo bio jedan timski rad, da je mnogo toga nastalo na samim probama. Kako je nastajala predstava, dramski tekst, kakve su bile probe?
LUČIĆ: Predstava je autorsko djelo Dalibora Matanića, samim tim i tekst je njegov, mi smo ga igrajući svoje likove prisvojili pa izlazi organski iz nas i tu je njegova snaga i autentičnost. Progovara o svim oblicima propasti današnjeg društva i to na beskrupulozan i brutalno direktan način – od nasilja, urušavanja svih odnosa i načina komunikacije, do koncentracije na iskljičivo materijalni aspekt života. Bavi se i nakaradnom plastičnom prenaglašenom estetikom, koja se danas nameće kao poželjna ljepota, a zapravo je njena suprotnost. Ima nesto tragično u tom nesrazmjeru.
MONITOR: Najviše ste se bavili konzumacijom zla kroz medijske sadržaje i poremećenim odnosima u porodici i društvu, odnosima koji su skrenuli s humanog puta. Koliko je važno da se u teatru govori o aktuelnim problemima?
LUČIĆ: Kazalište mora biti aktualno i korespondirati sa svojim vremenom, a ponekad i otvoreno progovarati. I u klasičnim komadima tragamo za onim svevremenim dijelom sa kojim se možemo poistovjetiti. Okolnosti, društvene prilike se mijenjaju, al ljudska priroda i ne toliko. Zato su Čehov ili Šekspir uvijek aktualni. Nikog ne zanima mrtvo kazalište.
MONITOR: Osim predstava u HNK Varaždin, igrate i u nezavisnom teatru, autorskim projektima. Aktuelna i veoma hvaljena predstava „Ljubavnice” kazališta Hotel Bulić bavi se pobunom u različitim oblicima – intimnim, rodnim, političkim. Predstava je nastajala tokom pandemije u ne baš idealnim uslovima za rad na predstavi, a sada osvaja publiku i kritiku.
LUČIĆ: Predstava Ljubavnice je nastala tokom pandemije, što joj je dalo prostora da prodiše i u konačnici sazrije i sažme se na način koji ju je redateljica Senka Bulić i zamislila. Neke stvari ne idu na brzinu, a i bila je privilegija u pandemiji baviti se nečim tako pametnim, pa se ne baš idealni uvijeti preokrenili u našu korist
MONITOR: Elfride Jelinek je oduvijek izazivala veliku pažnju kod čitalaca i gledalaca predstava i filmova rađenih po njenom djelu. I ranije se Senka Bulić bavila njenim djelom. Ovo je prvi dio predstave “Ljubavnice” – tumačite junakinju Brigitte. Vi ste u staklenoj kutiji – kavezu gdje je šivaća mašina i ogoljavate sve rodne i društvene odnose.
LUČIĆ: Bigitta radi u tvornici, šije grudnjake i steznike koji su kroz povijest stezali i prilagođavali žensko tijelo prvenstveno da bi se svidjelo muškarcu. Ona na svoj način, pod pritiskom okoline i društvenih obrazaca koji i danas oblikuju ženu, pokušava doći do svoje sudbine. To u Brigittinom slučaju uključuje muškarca, i to ultimativno, nema posustajanja. Ona zna i koji je to muškarac, ime mu je Hainz, to je jedan nemilosrdan lov u kojem nema odmora, a bome još ni rad na šivaćoj mašini ne da odmor. Publika postaje svjedokom očajničke borbe za život u kojem Brigitta srlja – uspinje se do krajnjeg cilja, rođenja djeteta tom istom Hainzu i dobivanja njegovog prezimena. Elfriedin nevjerojatan stil pisanja, i elipse njenih rečenica su naprosto genijalne, tako da jedva čekaš sljedeću misao i ne prestaješ se iznenađivati inteligencijom i humorom. Senka Bulić kao redateljica iznimne snage i također inteligencije je ušla u Elfriedin svijet direktno, i od mene tražila snagu da se nosim s tim jezičnim rafalima u borbi za žensku poziciju. Obje smo se potpuno zaljubile u taj tekst, jako sam ponosna na tu predstavu i želim je što duže igrati.
MONITOR: Koliko je drugačije raditi u nezavisnoj produkciji, naročito u ovakvim značajnim projektima gdje ste sami na sceni?
LUČIĆ: Nezavisna scena je nesigurnija i traži velika ulaganja, al zato na njoj možeš raditi projekte koji su za tebe značajni. Manje je ljudi koji opslužuju predstavu, svi rade sve, ali zato punog srca, posebna vrsta zajedništva se rodi. Biti sam na sceni sat vremena s bujicom teksta je granično iskustvo koje te sigurno katapultira izvan dotadašnje zone komfora. Pomalo zastrašujuće, skočiš, plivaš, nadaš se da ćeš doć do obale, u svakom slučaju pomičes svoje granice.
MONITOR: Kakvi su planovi, pripremate li neki novi projekat?
LUČIĆ: U HNK Varaždin ću u šestom mjesecu raditi novu s redateljem Bojanom Đorđevom, ta podjela je već napravljena. Dolazi i Magelli, koji će sad u trećem mjesecu desetak dana raditi sa cijelim ansamblom, i, naravno, nadam se ulozi kod njega. Magelli je moja prva kazališna ljubav, s njim sam radila prvu profesionalnu predstavu na prvoj godini Akademije, sad nakon puno godina se nadam ponovo imat priliku. Tome se neizmjerno veselim.
Miroslav MINIĆ
foto: Marko Ercegović
Komentari
INTERVJU
VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Teret nasljeđa i nasljednika

Pravosuđe je još prilično zarobljeno nasljeđem Đukanovića i Medenice. Na žalost, oni koji su umjesto Đukanovića došli na vlast nijesu pokazali želju da to promijene. Većina od njih želi da pravosuđem upravlja neko ko će za njih biti ono što je Medenica bila za prethodnu vlast
MONITOR: Kako komentarišete objavljene transkripte, odnosno prepiske između Petra Lazovića i Ljuba Milovića vezano za crnogorsko pravosuđe i slučaj državni udar?
RADULOVIĆ: Objavljeni transkripti sa sky aplikacije između Petra Lazovića i Ljuba Milovića potvrđuju višegodišnje sumnje da je crnogorsko pravosuđe u značajnom dijelu bilo pod nedozvoljenim uticajem kriminalnih grupa. Na žalost, pravosuđe još uvijek nije oslobođeno od uticaja kriminala, ali ni od uticaja politike koju je često veoma teško razlikovati od kriminala. Sky prepiska je dodatno pokazala kakvi su ti uticaji i bilo bi veoma korisno ako tužilaštvo adekvatno iskoristi materijal dobijen od strane Europola. Simptomatična je bila i reakcija g-dina Mandića i g-dina Kneževića sa populističkim izjavama o „pravosudnom zemljotresu“ koji je izazvala sky prepiska u ovom slučaju. Međutim, ne tako davno nijesu imali takav stav o sky prepisci u predmetu koji se vodi protiv Mila Božovića. Zato je veoma važno da tužilaštvo profesionalno radi svoj posao u svakom predmetu i da pokaže da među kriminalcima nije bilo, niti ih sada ima, ideoloških, političkih, religijskih ili bilo kojih drugih razlika na kojima i političari i kriminalci godinama profitiraju.
MONITOR: Kako vidite ocjenu sutkinje Mugoše da je drugostepena presuda u slučaju “državni udar” kupljena i šta su institucionalni koraci nakon takve ocjene?
RADULOVIĆ: Veoma je važno što je Specijalno tužilaštvo saopštilo da je ovim povodom ranije pokrenulo postupak. Od izuzetnog je značaja da se sve činjenice potpuno i nesporno utvrde i da, u slučaju da je bilo koja presuda “kupljena”, sva odgovorna lica budu krivično procesuirana i kažnjena. U tom kontekstu moram reći da je, najblaže rečeno, neprimjerena izjava g-dina Mandića da je uvjeren da je kupljena presuda u prvostepenom postupku iako dodaje da nema dokaze za to, isto kao što je neprimjerena i reakcija sutkinje Suzane Mugoše da je kupljena drugostepena presuda. Očekujem da Specijalno tužilaštvo utvrdi da li je neko, i ako jeste ko i na koji način, kupio bilo koju presudu. Presude se ne smiju kupovati, ali se ni sudije ne smiju javno optuživati bez dokaza na osnovu ličnog uvjerenja.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
IVAN MARINOVIĆ, REDITELJ: Pet dobrih filmova može da promijeni život

Moj prvi film Igla ispod praga je imao skroman, ali sasvim lijep uspjeh za jedan debitantski crnogorski film. Živi i zdravi imaju veću snagu, veće znanje i veću dramsku napetost u sebi. Mislim da je intenzivniji i zabavniji film i da će biti mnogo popularniji od prvog
Film Živi i zdravi crnogorskog sineaste Ivana Marinovića premijerno je prikazan pred punom salom u okviru takmičarskog programa prestižnog 27. međunarodnog Filmskog festivala Black Nights u Talinu.
Većinski crnogorski film, Živi i zdravi je kopodukcija sa još pet zemalja. Partneri su Adriatic Western iz Crne Gore, Sense Production iz Srbije, Analog Vision iz Češke, Kinorama iz Hrvatske, Krug Film iz Sjevrne Makedonije i Spok Film iz Slovenije, kao i Radio Televizija Crne Gore. Film su podržali Filmski centar Crne Gore, RTCG, Opština Herceg Novi, Portonovi rizort, Turistička organizacija Herceg Novi, Filmski centar Srbije, Češki filmski fond, Hrvatski audiovizuelni centar, Filmska agencija Severne Makedonije, Slovenski filmski centar, Eurimages, Kreativna Evropa MEDIA i See Cinema Network.
Već u toku faze razvoja projekta, film Živi i zdravi osvojio je dvije nagrade: Krzysztof Kieslowski za najbolji scenario na Kanskom festivalu i Excelence Award u okviru Sarajevskog Filmskog festivala. Domaća premijera filma se očekuje početkom 2024. godine.
MONITOR: Selektor festivala u Talinu Edvinas Pukšta opisao je film „Živi i zdravi“ kao dirljivu i eksplozivnu komediju. Mediji su izvještavali da su karte za projekcije bile rasprodate. Za početak razgovora, volio bih da nam prenesete utiske, kako je publika reagovala, stručna javnost, filmska ekipa?
MARINOVIĆ: Selektor Edvinas Pukšta se izborio za to da jedna punokrvna komedija sa ovih prostora uđe u zvanični takmičarski program, što zaista nije tipično. Naš film je samom selekcijom dobio i priznanje da u njemu ima i dubljih slojeva i kvaliteta, iako cilja na najširu moguću publiku. Sale su bile rasprodate, što ni u Talinu, ni na većim festivalima često i nije slučaj, pa smo mogli da imamo pravi test kako jedna publika koja je mnogo hladnija i zatvorenija od balkanske, reaguje na naš humor i na film koji je utemeljen u vrlo specifičnom mentalitetu. Komedije inače teško putuju upravo jer zavise od elastičnosti jezika i humora prostora gdje se priča dešava. Po svim reakcijama mi se čini da smo uspjeli u namjeri da sve te prepreke prevaziđemo i da istopimo inače veoma hladna i suzdržana baltička srca.
MONITOR: Već tokom razvoja projekat je osvojio značajna priznanja, ali snimanje je bilo otežano – pandemija, globalna finansijska kriza. Kako danas gledate na taj proces stvaranja filma?
MARINOVIĆ: Gledam unatrag sa velikim osjećajem zahvalnosti prema svima koji su gradili ovaj film. Iznad svega prema producentkinji Mariji Stojanović, jer smo nas dvoje mnogo i lično rizikovali radeći Žive i zdrave u svim turbulencijama koje su se tokom godina dešavale. Potom prema pomoćniku režije Bojanu Pivašu – pomoćnici su inače tihi i skriveni heroji svakog filma, a mene je Bojan sve vrijeme održavao na površini i spašavao od brojnih grešaka. A dabome i čitavom ansamblu koji je spektakularan.
I to nije samo moja procjena – komentar montažera iz Češke – Mihala Reicha je da se ovako dobar ansambl kod njih ne bi mogao sklopiti. Montažerima treba vjerovati, jer dok prostudiraju materijal i sve snimljene tejkove, jasno vide i kvalitet procesa i rediteljskog i glumačkog. A od čitavog ansambla teško je ne uvidjeti kakvi su glumci Tihana Lazović i Goran Slavić. Njihova igra, odnos, instinkt, posvećenost i disciplina su dar za svakog reditelja. Zaista je bila privilegija raditi ovaj film, i tu mislim na svakog glumca ponaosob.
Od predivnih naturščika poput Sejda Alijaja i Zora Martinetija, preko efektnih malih epizoda Miloša Pejovića, Tamare Dragičević, Lare Dragović, Stefana Vukovića i Omara Bajramspahića, pa do uzbudljivih, atipičnih uloga Nikole Ristanovskog, Dejana Đonovića, Dragane Dabović, Gorana Bogdana, Snježane Sinovčić i šampiona crnogorskog filma Moma Pićurića koji je zablistao kao nikad do sad. Radili su svi uz zaista mnogo iskrene ljubavi i prema projektu i prema saradnicima i veoma sam ponosan na to šta smo skupa postigli.
Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
ZLATKO DIZDAREVIĆ, NOVINAR I DIPLOMATA: Da bi Palestinci dobili državu – unutar Izraela mora sazrijeti odluka

Ekstremni cionisti nikada nisu krili da im je glavni i bezmalo jedini cilj protjerati i posljednjeg Palestinca iz Palestine, a ne od njih praviti služinčad. I to se prepoznaje evo decenijama. Diskriminacija je najmanje zlo u lepezi legalizovanog obespravljivanja sa ciljem zatiranja i same uspomene na Palestinu i Palestince
MONITOR: Uz zagovaranje prava Izraela na odbranu, SAD i EU sada više insistiraju na „humanitarnim pauzama“ da bi se olakšao položaj palestinskih civila u Gazi. Da li je situacija sa IDF (Izraelskim odbrambenim snagama) izmakla kontroli Zapada?
DIZDAREVIĆ: Ne mislim da je išta u vezi sa IDF-om “izmaklo kontroli Zapada“. To “izmicanje kontroli” traje decenijama. Neupitno je da su, za početak, neophodni urgentni potezi da bi se “olakšao položaj palestinskih civila” ali, suština cijelog problema nije u aktuelnom položaju civila. Taj je položaj samo nastavak, de facto, suštinskog problema kojeg svijet evo sedam i po decenija naziva “palestinskim problemom”. A riječ je, za svo to vrijeme, o “izraelskom problemu”, a čak i prije toga o “problemu” kompletne međunarodne zajednice, svjetske organizacuije i politike, sprdnje sa proklamovanim vrijednostima, institucijama, odlukama, rezolucijama itd.
Igubljen je elementarni digniteta UN, EU, o činjenici, recimo, da je Izrael do sada prekršio blizu šezdeset rezolucija formalnio najrelevantnije svjetske organizacije…a odgovor na sve to je – So What? Irak je, recimo, prekršio dvije pa su mu namjestili lažnu optužbu za hemijsko oružje a rezultat je milion mrtvih! Danas se u ovakvom svijetu ne može evo postići ni minimum sa prekidom vatre, a kamo li početi od onoga što je zapravo suština storije: Svijet se raspada na razne načine, a nema snage za otvaranje tog problema. To ne dozvoljavaju interesi u proizvodnji smrti ,jer je ta proizvodnja –monstruozni biznis sa oružjem, pa ratovi sa tim ciljem, pa proizvodnja neprijatelja da bi se ratovalo, pa ulaganje u mržnju. Eto zašto. Propaganda, mitovi – sve je postalo ciljano važno i uspješno.
MONITOR: Ovih dana je Jozep Borelj bio u petodnevnoj posjeti Bliskom istoku. Izgleda, međutim, da EU nije bila uključena u dogovore o primirju. EU se i nije zalagala za to već za „humanitarne pauze“ – kako je i Olaf Šolc ponovio Redžepu Erdoganu u Berlinu. Da li bi za oklijevanje razlog trebalo tražiti u „kompleksu Holokausta“ ili u nečem drugom?
DIZDAREVIĆ: Kompleks Holokausta u određenoj mjeri postoji, ali ne mislim da je on dominantan. Na čelu Njemačke bio je i Vili Brant koji je vremenski bio “bliži” tome, ali je uradio što veliki, hrabri i moralni lider može da uradi –kleknuo je i stekao pravo da nastavi sa politikom na neupitnim principima uz znanje, dignitet i karakter. Naravno, i rezultate. Njemačka je i sa Merkelovom bila mnogo jača i principijelnija na svjetskoj sceni nego što su to Šolc i društvo oko njega danas. Problem je što ni EU pa ni Njemačka, nisu ni sjena onoga što su bili nekad. U EU je puno pa i temeljno različitih linija. Glasa se različito, ujedinjuje se različito, navija se različito…Pa eno imamo i zemlju sa naših prostora, Hrvatsku, koja je glasala u UN-u protiv “humanitarnog prekida vatre”, BiH i Hrvatska svojevremeno nisu htjele da daju glas ni traženju Palestine da pređe u status “države posmatrača”, Mađarska se svrstava među rijetke koji prije neki dan nisu htjeli da glasaju u UN-u, za ukidanje okupiranih teritorija na Zapadnoj obali, itd.
MONITOR: Po ko zna koji put kao rješenje sukoba pominju se „dvije države“. Taj prijedlog je ponovila Usrula fon der Lajen u Kairu, a Džozef Bajden u autorskom tekstu u Vašington postu. Oni se slažu da bi i Gazom trebalo da upravlja Palestinska uprava. Netanjahu to ne prihvata. Da li bi on bio ne samo politički već i „istorijski“ poražen ako bi odmah prihvatio staro-novo rješenje?
DIZDAREVIĆ: Prvo, prijedlozi Ursule fon der Lajen u Kairu (lijepo mjesto za podizanje popularnosti ovakvim izjavama – zašto prijedlog nije dat u ovakvoj Evropi, kod kuće), stižu sada kada su rezultati katastrofe strašni. A sve je što se politike tiče bilo isto kao kroz minulih 75 godina. Osim novog upaljača i do sada neviđenog stepena genocidnog odgovora protiv “životinja” u Gazi, kako reče ministar vojske u Tel Avivu.
Drugo, opet isti redoslijed stvari: prijedloge dijele, bezmalo kao nešto novo spram one ‘47-e i Nakbe ‘48-e, moćnici u svijetu čije su “kuće” – SAD i EU – o tome šutile decenijama. Sluti, dakle, da motiv nije rješenje za Palestinu, već uspjeh dvoje pomenutih na njihovom, domaćem terenu. Kako to da se Bajden prosvijetlio nakon prvih nekoliko sedmica katastrofe ? I naivac vidi da su izbori u SAD ključ te priče, i procjena da dizanje svijeta na noge nije baš naivna storija nebitna u tim izborima.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
-
DRUŠTVO4 sedmice
UNIVERZITET CG-FAKULTET LIKOVNIH UMJETNOSTI TUŽENI ZA MOBING: Kazna zbog iznošenja mišljenja
-
FOKUS3 sedmice
MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS1 sedmica
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
Izdvojeno4 sedmice
MONITOROVA ANKETA: Test tek slijedi
-
DRUŠTVO3 sedmice
PLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
FOKUS4 sedmice
PROGRAM NOVE VLADE: Nepročitana bajka
-
Izdvojeno4 sedmice
SLUČAJ ANDRIJE MANDIĆA: Pragmatični vojvoda
-
Izdvojeno4 sedmice
MIJEŠANJE VLASTI SRBIJE U CRNOGORSKI POPIS STANOVNIŠTVA: Studenti i Dodik na istom zadatku są crkvom