Povežite se sa nama

INTERVJU

BODO VEBER, POLITIČKI ANALITIČAR IZ BERLINA: Potrebna nova definicija globalne uloge Zapada u 21. vijeku

Objavljeno prije

na

Angela Merkel je možda spasila Evropsku uniju od urušavanja, ali nije  značajno doprinijela rješevanju strukturalnih problema iza krize, kako EU-a, tako Zapada u cijelini

 

Naš sagovornik Bodo Veber je  politički analitičar, viši saradnik Saveta za politiku demokratizacije, transatlantskog think tanka sa sjedistem u Berlinu

MONITOR: Popularnost kancelarke Merkel je u usponu, ali ona odlazi nakon četiri premijerska kruga kojima se približila „dugovječnosti“ Helmuta Kola koji se smatra njenim mentorom. Kako ocjenjujete „Merkel eru?“

VEBER: Dosta ambivalento. Na pozitivnoj strani, Merkel  je kroz tu deceniju i po pokazala izuzetno liderstvo, ne samo u Njemačkoj, nego i na razini Evrope i Zapada, u vremenu kad smo imali nedostatak jakih lidera. Ona je to liderstvo izgradila prvenstveno na njenim kvalitetima kao manadžerke  kriza – od Euro krize, krize u Ukrajini, preko Bergzita do Trumpove vladavine u SAD-u, pa sve do  korona krize. Ali njene vrline su u  njene slabosti, njeno ograničenje – ona je u biti manadžerka  politike, koja upravlja politikom, nije ni politički strateg niti vizionar. Ona je možda spasila EU od urušavanja, ali nije značajno doprinijela riješevanju strukturalnih problema iza krize, kako EU-a, tako Zapada u cijelini. U Njemačkoj ta ambivalantnost je bila osnova nečega što ja zovem prećutni društveni ugovor između Merkel i njenje stranke i ostatka političkih i intelektualnih elita, te građana: dok je svima drugima bilo loše u Evropi, pogotovo ekonomski, nama je bilo dobro dok je Merkel manevrisala kroz razne krize. Zauzvrat smo pristali na to da ne otvaramo strategijska pitanja i rasprave koje su krajnje nužne – o budućnosti i strukturalnih reformi EU-a itd. Tek kad je taj osnov Merkelovog liderstva, tj. reaktivno liderstvo u krizama bez strategija i vizija, udario na zid,  u evropskoj izbjegličkoj krizi, preokrenulo se javno mijenje u Njemačkoj protiv kancelarke. Zato danas cijela ta tema izbjegličke krize ostaje duboko potisnuta, tabuizirana. A na kraju njene ere, Merkel  se kroz pandemiju ponovo nalazi na usponu jer  radi on sto najblje zna. Ipak, njeno dostignuće ostaje to da je suštinski liberalizirala, i social-demokratizirala politiku i programatiku njene konzervativne stranke.

MONITOR: Konačno je izabran novi šef CDU, Armin Lašet, za kojeg se tvrdi da je bio favorit Angele Merkel. Zasad nije izvjesno da će on biti i kandidat stranke za kancelara, na saveznim parlamentarnim izborima u septembru. Hoće li biti nekih promjena u agendi CDU sa Lašetom i kakva je procjena o sastavu nove vlade posle izbora?

VEBER:  Politička situacija u Njemačkoj je otvorena ove godine kao nikad prije. To je važilo za ishod nedavnog izbora novog sefa CDU-a gdje je bilo potpuno nepredvidivo ko će od tri kandidata pobijediti. Isto tako je otvoreno ko će sad biti kandidat za kancelara, Laset, ili pak predsjednik sestrinske CSU iz Bavarske, premijer pokrajine Markus Soeder, ili pak Lasetov saveznik, ministar zdravlja Jens Spahn, koji je doživio nezapamćen politički uspon kroz pandemiju. Isto tako je potpuno otvoreno ishod septembarskih parlamentarnih izbora odnosno buduća koalicija. Ono sto trenutno čini najvjerovatnije je koalicija CDU sa Zelenima, koji će biti druga najveća stranka, po prvi put u istoriji Njemačke. Sam Laset u CDU je garant kontinuiteta, mada dosad nema izgrađen vanjskopolitički profil.

MONITOR:  Bodo Ramelov je jedini visoko pozicionirani političar Ljevice, kao premijer savezne pokrajine Tiringije. Šta je ideološki a šta dnevno-politički Ljevica  koja je kritikovana i kao „nostalgična za DDR-om?“

VEBER: Ljevica je stranka koja ima dijelom dogmatski lijevi program. A na lokalnom nivou i u pokrajinama gdje vlada djeluje kao etablirana parlamentarna stranka koja se u svakodnevnom političkom poslu ne razlikuje značajno od drugih stranaka. Ona više ne raste jer u istočnim pokrajinama, odavno više nije dominatna snaga. Tamo je dugo bila izbor protestnih glasača na izborima. Od uspona ultradesničara, protestnog pokreta Pegida i stranke AFD-a u izbjegličkoj krizi, taj potencijal protestnih glasača se preokrenuo ka ultradesnici.

MONITOR:  Kakva je politika Njemačke prema Rusiji, od njemačkog ujedinjenja do Putinovog potpunog „ustoličenja?“

VEBER:  Pod Merkelovom Njemačka je slijedila dosljednu kritičnu politiku prema Putinovoj Rusiji. Smatram  da je jedno od najvećih dostignuća kancelarke to sto je uspijela u ukrajinskoj krizi da sabija redove između država članica EU, da postigne jedinstvo za sankcije poslije ruske agresije protiv Ukrajine i ilegalne aneksije Krima, i to unatoč činjenici sto više istočnih država članica sto posto zavise od Rusije u snabdijevanju gasom. Northstream 2 je potpuna anomalija u toj politici. Ona je prije svega politički (ondnosno ekonomski) projekat Merkelovog koalicionog partnera,  Socijal demokratske stranke.

 MONITOR:  Novi američki predsednik, Džo Bajden, promijeniće politiku  Donalda Trampa u mnogim oblastima. Očekuju se i bolji odnosi Vašingtona i Brisela. Da li je moguće novo sabijanje redova Zapada i usaglašavanje spoljne politike kada se radi, posebno, o odnosima prema Kini i Rusiji?

VEBER: Vjerujem da ćemo pod Bajdenom vidjeti brzu rekonstrukciju tijesne transatlantske saradnje, mada tu ostaje zadatak novog definisanja globalne uloge i politike Zapada u 21. vijeku. To se posebno odnosi na odnos sa Kinom, gdje se EU tek u zadnjim godinama probudila u vezi sa sve agresivnijim geopolitičkim nastupima Kine.

MONITOR: Senator Berni Sanders je, po drugi put, izgubio trku za predsedničku nominaciju Demokrata. Ovog puta je dobio veliku podršku mladih. Da li je to reakcija na „trampizam“ ili birokratizovanost američkih institucija, uključujući i neformalni ali „vječiti“ dvopartizam u SAD-u?

VEBER: Podršku za  Sandersa  tj. za progresivnu, lijevu struju unutar Demokratske stranke vidim kako u surovoj varijanti kapitalizma u SAD-u, tako i u promjeni demografije u zemlji. Ishod trke, ipak bih rekao, u 2020. je jasniji bio nego 2016. U okolnostima duboke podijeljenosti američkog društva poslije četiri godine Trumpove vladavine, u jednom političkom sistemu gdje ono što se u Evropi razumije kao socijal-demokratske ideje, na strani Republikanske stranke percipira kao „socializam“, birači su se odlučili za kandidata koji  je kao glavni prioritet svoje politike naglasio jedinstvo društva.

MONITOR:  Kako će u svim tim „startovima i resetovanjima“ proći Zapadni Balkan?

VEBER: Ja očekujem brzu rekonstrukciju tjesne transatlantske saradnje između SAD-a i EU, te posebno između Vašingtona i Berlina. Posebno očekujem saradnju u resetovanju pregovora Kosovo-Srbija o konačnom, sveobuhvatnom sporazumu. Dosta je štete načinjeno prvo od strane Brisela, pa onda Wasingtona, tako da pregovora o istinsko sveobuhvatnom, samoodrživom sporazumu dosad uopšte nije bilo. Resetovanje mora početi sa utvrđivanjem principa koji su svojevremeno omogućili uspostavljanje političkog dijaloga: nema promjena granica; ako Srbija hoće biti dio riješenja, i nastaviti put Evro-atlantske intergracije, mora prihvatitit realnost,  nezavisnost Kosova, čega je davno svjesna.

 MONITOR: Njemačka je primijenila dosta restriktivne mjere u borbi protiv pandemije. Da li je moguće napraviti balans između ograraničavanja prava i slobode? Kako Vi ocenjujete te poteze i ko su ljudi u grupama koji protestuju protiv mjera države?

VEBER: Mi se u Njemačkoj nalazimo u drugom lockdownu od izbijanja korona pandemije, restriktivnih mjera za koje vjerujem da su izdržali test demokratije. Balans se sastoji u tome da su mjere ograničavanja prava i slobode razmjerne, i da mogu izdržati provjeru sudstva, što je bilo slučaj za najveći broj nametnutih restrikcija. Što je možda najvažnije, njemačka vlada, kancelarka Merkel i premijeri pokrajina – Njemačka je federacija, pa skoro sve restriktivne mjere zavise od sporazuma između savezne premijerke i šefova vlada naših pokrajina – od prvog dana puni naglasak stavljaju na transparentnosti. Ne samo da je svaka odluka počivala na savjetovanjima sa ekspertima-imunolozima, nego je svaki korak, svaka mjera u javnosti do detalja obrazlažena.  To je posebno važno jer se radi o pandemiji za koju se mnogo toga ne zna, sto znači posebnu odgovornost za političke elite koje moraju donijeti teške odluke sa dalekosežnim posljedicama, pogotovo ekonomskim, a sve to na osnovi nesigurnih prognoza i predviđanja.

Sto se protestnih grupa tiče, to je dosta heterogena skupina: ima tu ultradesničara, uključujući zvaničnika i slijedbenika stranke AFD, ima tu ljudi sklonih zavjereničkim teorijama, a  ima i ljudi koji više spadaju u liberalni milje, koji su uživali u slobodama liberalnog društva, ne shvatajući da u demokratskom društvu uz prava idu i obaveze, pa sad u vanrednom stanju u sudaru sa tim obavezama njih pogrešno percipiraju kao ugrožavanja demokratije, stavljajući svoju slobodnu egoistično kao apsolutnu. U demokratskom dijelu društva i elita ima dosta nervoze oko tih demonstranata. Ipak ne vjerujem da će te proteste dovesti no novog vala uspona desnice kao sto je bilo slučaj poslije evropske izbjegličke krize. Zanimljivo da je kroz pandemiju podrška za AFD značajno otpala, te da tu pokušaj povezivanja sa demonstrantima nije pomogao.

 

Crna Gora od jedne dileme ka drugoj

MONITOR:  Novi crnogorski premijer, Zdravko Krivokapić, trebalo bi uskoro da razgovara sa kancelarkom Merkel. Šta bi mogle biti teme tog razgovora, sa njemačke strane?

VEBER: Posvećenost nove vlade Evro-atlantskom putu Crne Gore te dubokim strukturalnim reformama koje predstoje poslije tri decenije vladavine jedne stranke, pogotovo u polju vladavine prava. EU promjenom vlasti u Crnoj Gori se suočava sa promjenom od jedne dileme do druge: od vlasti koja je u isto vrijeme bila naša – po deklarisanoj vanjskopolitičkoj orijentaciji – i nije – po vrijednosnom sustavu, do šarene koalicije koja u sebi sadrži stranke jasne pro-zapadne i pro-demokratske orijentacije, ali i DF sa svojom izraženo anti-zapadnom orijentacijom te problematičnom odnosu prema demokratskim vrijednostima.

 

Najveći strukturalni problem EU je – demokratski

MONITOR:  Kako vidite dominaciju Nemačke u EU?

VEBER: Pozicija Njemačke u EU počiva kako na ekonomskoj težini Njemačke, tako i na dugododišnjem evropskom liderstvu kancelarke Merkel. Položaj Njemačke dodatno je ojačan nesretnim odlaskom Velike Britanije iz Unije. Sa njemačke strane dugo nedostaje doprinos raspravi o budućnosti EU, o preko potrebnim strukturalnim reformama. Unija ima više strukturalnih problema, među kojima, po meni najveći problem je demokratski. To je podrivanje fundamenta Unije na liberalnim demokratskim vrijednostima koje prijeti i od tzv. liberalnih država članica (Mađarska, Poljska), a i od sadašnje politike azila i migracija, koja u odsudstvu jedinstvenog koncepta podriva vladavinu prava i ljudska prava.   Nadam  se da će odlazak Merkelove sa njemačke političke scene otvoriti prostor za vraćanje strateskih rasprava.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo