Povežite se sa nama

INTERVJU

BODO VEBER, POLITIČKI ANALITIČAR IZ BERLINA: Potrebna nova definicija globalne uloge Zapada u 21. vijeku

Objavljeno prije

na

Angela Merkel je možda spasila Evropsku uniju od urušavanja, ali nije  značajno doprinijela rješevanju strukturalnih problema iza krize, kako EU-a, tako Zapada u cijelini

 

Naš sagovornik Bodo Veber je  politički analitičar, viši saradnik Saveta za politiku demokratizacije, transatlantskog think tanka sa sjedistem u Berlinu

MONITOR: Popularnost kancelarke Merkel je u usponu, ali ona odlazi nakon četiri premijerska kruga kojima se približila „dugovječnosti“ Helmuta Kola koji se smatra njenim mentorom. Kako ocjenjujete „Merkel eru?“

VEBER: Dosta ambivalento. Na pozitivnoj strani, Merkel  je kroz tu deceniju i po pokazala izuzetno liderstvo, ne samo u Njemačkoj, nego i na razini Evrope i Zapada, u vremenu kad smo imali nedostatak jakih lidera. Ona je to liderstvo izgradila prvenstveno na njenim kvalitetima kao manadžerke  kriza – od Euro krize, krize u Ukrajini, preko Bergzita do Trumpove vladavine u SAD-u, pa sve do  korona krize. Ali njene vrline su u  njene slabosti, njeno ograničenje – ona je u biti manadžerka  politike, koja upravlja politikom, nije ni politički strateg niti vizionar. Ona je možda spasila EU od urušavanja, ali nije značajno doprinijela riješevanju strukturalnih problema iza krize, kako EU-a, tako Zapada u cijelini. U Njemačkoj ta ambivalantnost je bila osnova nečega što ja zovem prećutni društveni ugovor između Merkel i njenje stranke i ostatka političkih i intelektualnih elita, te građana: dok je svima drugima bilo loše u Evropi, pogotovo ekonomski, nama je bilo dobro dok je Merkel manevrisala kroz razne krize. Zauzvrat smo pristali na to da ne otvaramo strategijska pitanja i rasprave koje su krajnje nužne – o budućnosti i strukturalnih reformi EU-a itd. Tek kad je taj osnov Merkelovog liderstva, tj. reaktivno liderstvo u krizama bez strategija i vizija, udario na zid,  u evropskoj izbjegličkoj krizi, preokrenulo se javno mijenje u Njemačkoj protiv kancelarke. Zato danas cijela ta tema izbjegličke krize ostaje duboko potisnuta, tabuizirana. A na kraju njene ere, Merkel  se kroz pandemiju ponovo nalazi na usponu jer  radi on sto najblje zna. Ipak, njeno dostignuće ostaje to da je suštinski liberalizirala, i social-demokratizirala politiku i programatiku njene konzervativne stranke.

MONITOR: Konačno je izabran novi šef CDU, Armin Lašet, za kojeg se tvrdi da je bio favorit Angele Merkel. Zasad nije izvjesno da će on biti i kandidat stranke za kancelara, na saveznim parlamentarnim izborima u septembru. Hoće li biti nekih promjena u agendi CDU sa Lašetom i kakva je procjena o sastavu nove vlade posle izbora?

VEBER:  Politička situacija u Njemačkoj je otvorena ove godine kao nikad prije. To je važilo za ishod nedavnog izbora novog sefa CDU-a gdje je bilo potpuno nepredvidivo ko će od tri kandidata pobijediti. Isto tako je otvoreno ko će sad biti kandidat za kancelara, Laset, ili pak predsjednik sestrinske CSU iz Bavarske, premijer pokrajine Markus Soeder, ili pak Lasetov saveznik, ministar zdravlja Jens Spahn, koji je doživio nezapamćen politički uspon kroz pandemiju. Isto tako je potpuno otvoreno ishod septembarskih parlamentarnih izbora odnosno buduća koalicija. Ono sto trenutno čini najvjerovatnije je koalicija CDU sa Zelenima, koji će biti druga najveća stranka, po prvi put u istoriji Njemačke. Sam Laset u CDU je garant kontinuiteta, mada dosad nema izgrađen vanjskopolitički profil.

MONITOR:  Bodo Ramelov je jedini visoko pozicionirani političar Ljevice, kao premijer savezne pokrajine Tiringije. Šta je ideološki a šta dnevno-politički Ljevica  koja je kritikovana i kao „nostalgična za DDR-om?“

VEBER: Ljevica je stranka koja ima dijelom dogmatski lijevi program. A na lokalnom nivou i u pokrajinama gdje vlada djeluje kao etablirana parlamentarna stranka koja se u svakodnevnom političkom poslu ne razlikuje značajno od drugih stranaka. Ona više ne raste jer u istočnim pokrajinama, odavno više nije dominatna snaga. Tamo je dugo bila izbor protestnih glasača na izborima. Od uspona ultradesničara, protestnog pokreta Pegida i stranke AFD-a u izbjegličkoj krizi, taj potencijal protestnih glasača se preokrenuo ka ultradesnici.

MONITOR:  Kakva je politika Njemačke prema Rusiji, od njemačkog ujedinjenja do Putinovog potpunog „ustoličenja?“

VEBER:  Pod Merkelovom Njemačka je slijedila dosljednu kritičnu politiku prema Putinovoj Rusiji. Smatram  da je jedno od najvećih dostignuća kancelarke to sto je uspijela u ukrajinskoj krizi da sabija redove između država članica EU, da postigne jedinstvo za sankcije poslije ruske agresije protiv Ukrajine i ilegalne aneksije Krima, i to unatoč činjenici sto više istočnih država članica sto posto zavise od Rusije u snabdijevanju gasom. Northstream 2 je potpuna anomalija u toj politici. Ona je prije svega politički (ondnosno ekonomski) projekat Merkelovog koalicionog partnera,  Socijal demokratske stranke.

 MONITOR:  Novi američki predsednik, Džo Bajden, promijeniće politiku  Donalda Trampa u mnogim oblastima. Očekuju se i bolji odnosi Vašingtona i Brisela. Da li je moguće novo sabijanje redova Zapada i usaglašavanje spoljne politike kada se radi, posebno, o odnosima prema Kini i Rusiji?

VEBER: Vjerujem da ćemo pod Bajdenom vidjeti brzu rekonstrukciju tijesne transatlantske saradnje, mada tu ostaje zadatak novog definisanja globalne uloge i politike Zapada u 21. vijeku. To se posebno odnosi na odnos sa Kinom, gdje se EU tek u zadnjim godinama probudila u vezi sa sve agresivnijim geopolitičkim nastupima Kine.

MONITOR: Senator Berni Sanders je, po drugi put, izgubio trku za predsedničku nominaciju Demokrata. Ovog puta je dobio veliku podršku mladih. Da li je to reakcija na „trampizam“ ili birokratizovanost američkih institucija, uključujući i neformalni ali „vječiti“ dvopartizam u SAD-u?

VEBER: Podršku za  Sandersa  tj. za progresivnu, lijevu struju unutar Demokratske stranke vidim kako u surovoj varijanti kapitalizma u SAD-u, tako i u promjeni demografije u zemlji. Ishod trke, ipak bih rekao, u 2020. je jasniji bio nego 2016. U okolnostima duboke podijeljenosti američkog društva poslije četiri godine Trumpove vladavine, u jednom političkom sistemu gdje ono što se u Evropi razumije kao socijal-demokratske ideje, na strani Republikanske stranke percipira kao „socializam“, birači su se odlučili za kandidata koji  je kao glavni prioritet svoje politike naglasio jedinstvo društva.

MONITOR:  Kako će u svim tim „startovima i resetovanjima“ proći Zapadni Balkan?

VEBER: Ja očekujem brzu rekonstrukciju tjesne transatlantske saradnje između SAD-a i EU, te posebno između Vašingtona i Berlina. Posebno očekujem saradnju u resetovanju pregovora Kosovo-Srbija o konačnom, sveobuhvatnom sporazumu. Dosta je štete načinjeno prvo od strane Brisela, pa onda Wasingtona, tako da pregovora o istinsko sveobuhvatnom, samoodrživom sporazumu dosad uopšte nije bilo. Resetovanje mora početi sa utvrđivanjem principa koji su svojevremeno omogućili uspostavljanje političkog dijaloga: nema promjena granica; ako Srbija hoće biti dio riješenja, i nastaviti put Evro-atlantske intergracije, mora prihvatitit realnost,  nezavisnost Kosova, čega je davno svjesna.

 MONITOR: Njemačka je primijenila dosta restriktivne mjere u borbi protiv pandemije. Da li je moguće napraviti balans između ograraničavanja prava i slobode? Kako Vi ocenjujete te poteze i ko su ljudi u grupama koji protestuju protiv mjera države?

VEBER: Mi se u Njemačkoj nalazimo u drugom lockdownu od izbijanja korona pandemije, restriktivnih mjera za koje vjerujem da su izdržali test demokratije. Balans se sastoji u tome da su mjere ograničavanja prava i slobode razmjerne, i da mogu izdržati provjeru sudstva, što je bilo slučaj za najveći broj nametnutih restrikcija. Što je možda najvažnije, njemačka vlada, kancelarka Merkel i premijeri pokrajina – Njemačka je federacija, pa skoro sve restriktivne mjere zavise od sporazuma između savezne premijerke i šefova vlada naših pokrajina – od prvog dana puni naglasak stavljaju na transparentnosti. Ne samo da je svaka odluka počivala na savjetovanjima sa ekspertima-imunolozima, nego je svaki korak, svaka mjera u javnosti do detalja obrazlažena.  To je posebno važno jer se radi o pandemiji za koju se mnogo toga ne zna, sto znači posebnu odgovornost za političke elite koje moraju donijeti teške odluke sa dalekosežnim posljedicama, pogotovo ekonomskim, a sve to na osnovi nesigurnih prognoza i predviđanja.

Sto se protestnih grupa tiče, to je dosta heterogena skupina: ima tu ultradesničara, uključujući zvaničnika i slijedbenika stranke AFD, ima tu ljudi sklonih zavjereničkim teorijama, a  ima i ljudi koji više spadaju u liberalni milje, koji su uživali u slobodama liberalnog društva, ne shvatajući da u demokratskom društvu uz prava idu i obaveze, pa sad u vanrednom stanju u sudaru sa tim obavezama njih pogrešno percipiraju kao ugrožavanja demokratije, stavljajući svoju slobodnu egoistično kao apsolutnu. U demokratskom dijelu društva i elita ima dosta nervoze oko tih demonstranata. Ipak ne vjerujem da će te proteste dovesti no novog vala uspona desnice kao sto je bilo slučaj poslije evropske izbjegličke krize. Zanimljivo da je kroz pandemiju podrška za AFD značajno otpala, te da tu pokušaj povezivanja sa demonstrantima nije pomogao.

 

Crna Gora od jedne dileme ka drugoj

MONITOR:  Novi crnogorski premijer, Zdravko Krivokapić, trebalo bi uskoro da razgovara sa kancelarkom Merkel. Šta bi mogle biti teme tog razgovora, sa njemačke strane?

VEBER: Posvećenost nove vlade Evro-atlantskom putu Crne Gore te dubokim strukturalnim reformama koje predstoje poslije tri decenije vladavine jedne stranke, pogotovo u polju vladavine prava. EU promjenom vlasti u Crnoj Gori se suočava sa promjenom od jedne dileme do druge: od vlasti koja je u isto vrijeme bila naša – po deklarisanoj vanjskopolitičkoj orijentaciji – i nije – po vrijednosnom sustavu, do šarene koalicije koja u sebi sadrži stranke jasne pro-zapadne i pro-demokratske orijentacije, ali i DF sa svojom izraženo anti-zapadnom orijentacijom te problematičnom odnosu prema demokratskim vrijednostima.

 

Najveći strukturalni problem EU je – demokratski

MONITOR:  Kako vidite dominaciju Nemačke u EU?

VEBER: Pozicija Njemačke u EU počiva kako na ekonomskoj težini Njemačke, tako i na dugododišnjem evropskom liderstvu kancelarke Merkel. Položaj Njemačke dodatno je ojačan nesretnim odlaskom Velike Britanije iz Unije. Sa njemačke strane dugo nedostaje doprinos raspravi o budućnosti EU, o preko potrebnim strukturalnim reformama. Unija ima više strukturalnih problema, među kojima, po meni najveći problem je demokratski. To je podrivanje fundamenta Unije na liberalnim demokratskim vrijednostima koje prijeti i od tzv. liberalnih država članica (Mađarska, Poljska), a i od sadašnje politike azila i migracija, koja u odsudstvu jedinstvenog koncepta podriva vladavinu prava i ljudska prava.   Nadam  se da će odlazak Merkelove sa njemačke političke scene otvoriti prostor za vraćanje strateskih rasprava.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR VELJKOVIĆ, PUBLICISTA I VJERSKI ANALITIČAR: Za crkvu je opasno postavljanje svjetovnih ciljeva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Smatram da je saradnja Gospodina Porfirija sa režimom u Srbiji donekle iznuđena i da je on ipak svjestan sa kakvim ljudima ima posla

 

MONITOR: Da li je vas iznenadio ulazak u najuži izbor mitropolita Porfirija Perića koji je i u tom krugu (preciznije je reći „prvom krugu“) imao najviše glasova, da bi „apostolskim izborom“ bio izabran za partijarha SPC?

VELJKOVIĆ: Fotografije bivšeg mitropolita zagrebačko-ljubljanskog, a sadašnjeg patrijarha, Gospodina Porfirija, redovno su izlazile na naslovnim stranama režimskih tabloida (zajedno sa fotografijama episkopa bačkog) uz prateće tekstove u kojima je čitaocima stavljano do znanja koja su crkvena lica iz SPC poželjna za režim. Zato i nisam bio iznenađen kada sam čuo da je izabran za novog patrijarha, a u kontekstu toga koje je sve crkvene ličnosti režim ponudio, otvoreno mogu reći da sam zapravo bio prijatno iznenađen. Ipak se radi o ličnosti od integriteta, a to se videlo i u prethodnom periodu, kada je kao mitropolit, ne može se poreći, istupao u korist režima u određenim prilikama, ali se nije poveo za istupima svog duhovnog oca episkopa bačkog – kojem je, nažalost, prešlo u naviku da ne samo verbalno progoni sve one koji su kritički ili opoziciono raspoloženi prema aktuelnom Vučićevom režimu. Stoga smatram da je saradnja Gospodina Porfirija sa režimom u Srbiji donekle iznuđena i da je ipak svestan toga sa kakvim ljudima ima posla.

MONITOR:  Čuli smo besjedu patrijarha Porfirija koja je naišla na dosta dobar prijem. Rekao je da je Hrvatska njegova druga otadžbina. Može li se pretpostaviti da je ovaj najviši arhijerej, mlad po godinama s obzirom na doživotnu funkciju koju će obavljati, i izrazito diplomatičan kao ličnost, sem podmlađivanja Sabora i unutar-crkvene reforme, željeti i da SPC učini autonomnijom od uticaja državne politike?

VELJKOVIĆ:  Približavanje države i crkve je u Srbiji započelo ubrzo nakon političkih promena 2000. godine, i u tom procesu su se stranke nekadašnjeg DOS-a razlikovale samo u intenzitetu, ali model crkveno-državne saradnje nije dovođen u pitanje. Svim političkim strankama je odgovaralo da pokažu bliskost sa predstavnicima SPC. Sadašnji je patrijarh u tome takođe imao ulogu, pošto je jedno vreme bio član i Predsednik RRA, a ispred Sabora SPC je bio izabran i da organizuje svešteničku službu u Vojsci Srbije. Patrijarh Porfirije je, dakle, crkvena ličnost koja ima jako dobre praktične uvide u funkcionisanje takvog sistema iznutra. I nadam se da je svestan svih dugoročnih loših posledica koje iz toga proizilaze. A da li će za vreme svog patrijarhovanja krenuti u preispitivanje dosadašnjih odnosa između crkve i države, ostaje da se vidi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Moglo se uraditi mnogo više

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored nesporne činjenice da se nova vlast po izboru susrela sa mnogim problemima, smatram da se za proteklo vrijeme moralo uraditi mnogo više, naročito kada govorimo o zakonodavnoj vlasti

 

MONITOR:  Saopštili ste da je posjetom farmi Marka Carevića na Krimovici ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović iznova afirmisao bezakonje i otimanje državne imovine kao recept za nezakonito lično bogaćenje. Na koji način?

MILOVAC: Slučaj Krimovica se trenutno razmatra u Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru zbog sumnje da je predsjednik Opštine Budva, Marko Carević uzurpirao blizu pola miliona kvadrata državnog zemljišta na kome je bez građevinske dozvole podigao preko 6.000 m2 poslovnih objekata za uzgoj stoke. Uzurpacija i nelegalna gradnja su zakonom prepoznata kao krivična djela koja povlaće višegodišnje zakonske kazne. MANS je još prošle godine upoznao javnost Crne Gore sa obimnom dokumentacijom koja dokazuje da je Carević počinio pomenuta krivična djela, a sasvim sam siguran da je ministar poljoprivrede, Aleksandar Stijović jedan od građana ove zemlje koji su čuli za taj slučaj.

Posjeta Stijovića, ili kako su naveli u ministarstvu ,,prvi ministar koji je posjetio to poljoprivredno gazdinstvo na Krimovici”, je imala afirmatvini karakter, što je u potpunoj koliziji sa onim što nova Vlada javno deklariše kao svoju najveću vrijednost – raskid sa dosadašnjom praksom koju je uspostavio DPS, maksimalna transparentnost i jednakost svih pred zakonom.

Pri činjenici da Carević na Krimovici već šest godina uzurpira državno zemljište, da je potpuno nesmetano gradio bez dozvole, te da je nakon svega dobio i subvencije od resornog ministarstva, nije teško zaključiti kako je izgledala ta ,,jednakost” za vrijeme vladavine DPS-a.

Zbog toga je apsolutno neprihatljivo da se jedno takvo ponašanje afirmiše i prezentuje kao primjer uspješnog poslovanja i to sa pozicije resornog ministra. Smatram da se time poslala izuzetno loša poruka, naročito onom dijelu javnosti koji je očekivao i stvarni raskid sa katastrofalnom politikom DPS-a u mnogim sferama našeg društva, a naročito kada je u pitanju vladavina prava.

Stijović je svojom posjetom poslao direktnu poruku da je Carević iznad zakona, te da umjesto da odgovara za njegovo očigledno kršenje, ima privilegiju posjete ,,na visokom nivou”.

MONITOR:   MANS je početkom prošle godine podnio krivičnu prijavu protiv Carevića zbog zloupotrebe službenog položaja, odnosno uzurpacije državnog zemljišta na Krimovici. Ta prijava međutim ,,preživljava” i staru i novu vlast. Zašto?

MILOVAC: Iz prostog razloga što, iako je došlo do promjene vlasti, i dalje imamo tužilaštvo koje je nastavilo da funkcioniše po istom principu i pored privida ,,pojačane aktivnosti” koji se u posljednje vrijeme forsira. Svakako, nije uzurpacija državne imovine na Krimovici najgora stvar koja se desila Crnoj Gori u posljednjih 30 godina iako govorimo o pojedinačno najvećem slučaju te vrste. Slučaj Marka Carevića je važan zbog toga što predstavlja test političke volje, ne samo za tužilaštvo jer smo tu već vidjeli kakva je situacija, već prije svega za novu vlast koja je posljednje izbore dobila, između ostalog, i na obećanju da će borba protiv korupcije i kršenja zakona biti bezkompromisna i lišena upliva političkog uticaja.

Afirmacija Carevića na način na koji je to uradio ministar poljoprivrede ne korespondira sa tim obećanjima, niti doprinosi opštem osjećaju da je nakon 30. avgusta otpočeo proces korjenitih promjena. Više od dva mjeseca od formiranja, nova Vlada je mogla da uradi mnogo toga, ne čekajući da ovakvo tužilaštvo reaguje. Umjesto toga, imamo afirmaciju poslovanja koje počiva na bezočnoj otimačini i pljački državnih resursa, kršenju zakona i vrlo je moguće – na korupciji. To je model koji je decenijama iscrpljivao resurse ove zemlje, zbog čega se domaća ekonomija danas nalazi pred kolapsom.

Favorizovanje pojedinaca u odnosu na javni interes, tolerancija korupcije i aboliranje od zakona nije put ka vraćanju povjerenja građana u državne institucije koje je prijeko potrebno kako bi se iz korijena promijenila svijest o tome šta mora da bude suština odnosa između građana i vlasti koju oni biraju.

Posmatrajući sa strane, slučaj Carević pokazuje da se tu još uvijek ništa nije ozbiljno promijenilo, te da taj pojedinac i dalje uživa, ne samo zaštitu, već evo vidimo i javnu podršku državnih organa, bez obzira ko je na vlasti.

MONITOR:   Da li još negdje primjećujete selektivnost u pristupu nove vlasti?

MILOVAC: I pored nesporne činjenice da se nova vlast po izboru susrela sa mnogim problemima, smatram da se za proteklo vrijeme moralo uraditi mnogo više, naročito kada govorimo o zakonodavnoj vlasti. Podsjetiću vas da i dalje čekamo na izmjene zakona o slobodnom pristupu informacijama koji predstavlja ključni alat za borbu protiv korupcije i odličan način da se ta borba proširi na što veći broj aktera u društvu, u prvom redu nevladin sektor i medije.

Kada su mediji u pitanju, još uvijek ne postoji čak ni razgovor o potrebi da se gebelsovski Zakon o medijima koji je usvojila prethodna vlast promijeni i time stvori povoljniji ambijent za istraživačko novinarstvo, oslobođeno od konstantnih pritisaka i prijetnji. Ista situacija je i sa Zakonom o borbi protiv korupcije, zakonima koji uređuju porijeklo imovine, Zakon o izgradnji objekata, Zakon o energetici i čitavom nizu zakonske regulative koji je donijet u prethodnom periodu a koji je poslužio za zarobljavanje ove zemlje.

Poseban problem predstavlja način na koji se donose oni zakoni koji jesu usvojeni ili se trenutno nalaze u skupštinskoj proceduri, a koji su mahom lišeni bilo kakve, da ne govorimo kvalitetne, javne rasprave. Vjerujem da je nedostatak široke društvene diskusije jedan od razloga i za to što se spolja sa nelagodom gleda na predložene izmjene zakona koji se tiču Specijalnog državnog tužilaštva.

Kada je u pitanju izvršna vlast, svakako je dobro da možemo da vidimo da postoji kontinuitet u smjenama kadrova prethodnog režima iako se i u toj oblasti gubi dragocjeno vrijeme. Ono što ostavlja gorak ukus jeste što se nerijetko tim smjenama pravda takozvani drugi talas partijskog zapošljavanja po dubini gdje se ponovo ključne kvalifikacije ne nalaze u expertizi, već dominantno u partijskim knjižicama. Nisam siguran koliko su istinite tvrdnje da Vlada na taj način održava klimavu podršku u parlamentu, ali svakako to ne može biti riješenje na dugi rok, a nikako ne bi bilo dobro da postane modus operandi nove izvršne vlasti.

Sa druge strane, pohvalno je to što je formiran Savjet za borbu protiv korupcije na visokom nivou pred kojim svakako neće biti lak zadatak imajući u vidu količinu opstrukcija i hroničan nedostatak informacija i dokumentacije za koju se sumnja, kako smo čuli, da je uništavana tokom perioda tranzicije vlasti. Zbog toga i smatram da je dosta vremena izgubljeno na političke nesuglasice među konstituentima nove vlasti, što je prethodna vlast vrlo vjerovatno koristila da uništi ili sakrije dokaze nezakonitih poslova. Ono što je jako važno u ovom trenutku, jeste da to tijelo zadrži nezavisnost u svom postupanju jer bez toga borba protiv korupcije ne može biti održiva na dugi rok, niti dati rezultate koji mogu da potvrde da smo kao zemlja spremni za naredni korak u EU integracijama.

MONITOR:   Kazali ste nedavno da će ,,u narednom periodu, i pored smjene višedecenijske vlasti DPS-a,  ključni problem biti crnogorsko pravosuđe “. Jasno je da ta reforma neće ići lako, ali da li vidite da se u tom smjeru prave pravi potezi?

MILOVAC: Borba protiv korupcije, kao početna osnova za najvažnije reforme u državi mora da rezultira u konkretnim istragama, jakim optužnicima, transparetno vođenim sudskim postupcima i presudama koje su lišene bilo kakvog tužilačkog ili sudskog javašluka. Zadnjih godina smo došli u situaciju da su ,,cijenu” borbe protiv korupcije na način kako je to radilo crnogorsko tužilaštvo, plaćali isključivo građani kroz odštetne zahtjeve zbog palih optužnica i presuda. I dok se borba protiv organizovanog kriminala i velike korupcije širom svijeta koristi kako bi se opljačkani novac vratio u budžet, u Crnoj Gori imamo proces takozvanog pranja biografija koji već podosta košta građane.

Imajući to u vidu, jasno je da je korjenita promjena potrebna i u pravosudnom sistemu, ali moramo biti svjesni da do nje nećemo doći lako. Ono što se trenutno predstavlja kao reforma pravosuđa, debelo je obojeno i opterećeno politikom, lišeno široke javne rasprave koja je potrebna bez obzira na to koliko je jaka javna svijest o tome da je ta promjena neophodna. Smatram da je od septembra prošle godine bilo i više nego dovoljno vremema da se neophodne konsultacije urade, ne samo unutar zemlje, već i sa međunarodnim partnerima, te da smo danas mogli da imamo već pripremljenu osnovu za jednu takvu reformu.

Generalno, preskakanje koraka koji jesu postulat demokratke vladavine, ma koliko cilj bio legitiman, na dugi rok ne smiju biti usvojen obrazac za izgradnju demokratskih institucija u Crnoj Gori.

MONITOR:  Kako komentarišete situaciju u tužilaštvu, i gdje sve ona može odvesti?

MILOVAC: Jasno je da je postojeća situacija neodrživa, te da je politički uticaj na tužilačku organizaciju do kraja ogoljen. To je svojim posljednjim javnim nastupom potvrdio i sam SDT Katnić i pokazao da su političke kalkulacije sastavni dio procesuiranja slučajeva. U posljednih nekoliko godina smo imali prilike da čujemo vrlo ozbiljne optužbe na račin VDT-a SDT-a na koje javnost još uvijek nema odgovor koji bi uvjerio građane da ove dvije institucije i dalje postoje kao nezavisne.

MANS već dvije decenije u kontinutetu radi na otkrivanju konkretnih slučajeva korupcije i organizovanog kriminala i vjerovatno smo pojedinačno najveći podnosilac krivičnih prijava za slučajeve visoke korupcije u Crnoj Gori. Nikada do sada nismo uspjeli da ostvarimo uvid u ono što je tužilaštvo radilo po našim prijava, bilo da su one bile odbačene ili procesuirane. Po pravilu je izgovor bio zaštita istražnog postupka ili privatnosti lica koje je predmet istrage. Ipak u slučaju navodne kupovine tužioca Savkovića od strane funkcionera Demokrata, Katnić nije imao problem da u sred istražnog postupka u javnosti objavi transkripte prisluškivanih razgovora iz 2017. godine. Dakle iz predmeta koji se ,,procesuira” čitave četiri godine i to baš u momentu kada raste javni pritisak za njegovu smjenu. Nema sumnje da se radi o političkom djelovanju SDT-a i pravnom nasilju koje za cilj ima zadržavanje trenutne situacije u tužilaštvu. Samo taj posljedni slučaj, a bilo ih je sasvim dovoljno i u prethodnom periodu, dovoljan je kao dokaz da reforma tužilaštva mora početi sa njegovog vrha.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo