Povežite se sa nama

INTERVJU

DEJAN MIJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR I MALI AKCIONAR EPCG: Za vlast, na vlastitu štetu

Objavljeno prije

na

Iako su nalozi iz vrha vlasti bili izuzetno štetni po EPCG, njeni rukovodioci su ih vojnički disciplinovano sproveli, pa je mnogo vjerovatnije da su bogato nagrađeni zbog toga, a ne zbog rezultata postignutih u kišnoj godini

 

„Prošla godina bila je rekordna po mnogo čemu, pa i po kišama koje su  padale i punile akumulacije i kasu EPCG. Menadžment i uprava društva su zbog tih ‘izvanrednih rezultata’ bogato nagrađeni, ali zanimljivo je da im se u sušnim godinama ne dira u prihode“, kaže Dejan Mijović, ekonomski analitičar, nekadašnji član borda EPCG i mali akcionar te kompanije. Razgovor vođen nakon prošlonedjeljne Skupštine akcionara EPCG počinjemo pitanjem zbog čega je menadžment EPCG nagrađan za poslovne rezultate, dok su radnici ostali bez povišice (dobili  jednokratnu naknadu)  a akcionari bez dividende.

MIJOVIĆ: Da su ti rezultati stvarno postignuti boljom internom organizacijom i motivisanjem ljudstva nagradu bi, valjda, zaslužili i radnici i službenici EPCG. Ali, oni prema tvrdnji dobro upoznate g-dje Nataše Backović iz EPCG nisu dobili povišicu još od 2011. godine. Ni akcionari nisu nagrađeni dividendama, navodno da bi se ta sredstva upotrebila za razvoj. Ipak, obzirom kako se Vlada do sada odnosila prema sredstvima EPCG, prije će biti da ona čeka na konačni izlazak A2A iz EPCG da bi onda sa 98,5 odsto vlasništva dodijelila sebi praktično sav iznos dividende.

MONITOR: Da li će tada biti tog novca?

MIJOVIĆ: Može li, uopšte, EPCG dijeliti dividende akcionarima saznaće se tek nakon sveobuhvatne dubinske forenzičke revizije njenog poslovanja koja će se, svakako, vršiti po smjeni ove vlasti. Bez obzira što su finansijske iskaze društva već provjeravali međunarodno priznati revizori. Nažalost, oni nisu mogli steći potpun uvid u poslovanje društva jer to vlast u Crnoj Gori jednostavno ne dozvoljava.

Tako će nam stvarni podaci biti dostupni tek nakon pomenute temeljne revizije koja će se morati sprovesti kako u EPCG tako i u ostalim privrednim subjektima u državnom vlasništvu. Primjera radi, forenzičku reviziju bi trebalo uraditi u Plantažama, nekad veoma uspješnoj firmi koja pod sigurnom upravom privatizacionog maga Veselina Vukotića sve ubrzanije tone i nestaje sa tržišta.

MONITOR: Prošlogodišnje poslovanje EPCG obilježilo je nekoliko  „karakterističnih momenata“ (kupovina akcija Rudnika uglja, otkup vlastitih akcija od A2A…). O njima je bilo dosta riječi i na prošlonedjeljnoj Skupštini…

MIJOVIĆ: Prošla 2018. godina bila je rekordna prije svega po trošenju akumuliranih sredstava društva. Naime, od 250 miliona eura koje je stara uprava predvođena Srđanom Kovačevićem ostavila na računima banaka početkom 2017. godine, odlilo se, nepotrebno i protivno interesu društva, već skoro 200 miliona. Većina u 2018. godini. Pokazala se, nažalost, tačnom procjena da je borba za kontrolu nad deponovanim sredstvima EPCG bio jedan od glavnih motiva za raskid partnerstva sa italijanskom A2A a ne, kako su nas iz vrha vlasti uporno ubjeđivali, različita viđenja budućnosti i nespremnost A2A da učestvuje u gradnji drugog bloka TE Pljevlja.

Naprotiv, danas znamo da između dvije strane (tu ne ubrajam tadašnju upravu EPCG) – vlade i A2A – nije bilo suštinskih razlika i da su obje imale isti cilj: da što prije izađu iz sektora proizvodnje energije na bazi uglja, svjesne da on nema perspektivu, i da dogovorenim raskidom partnerstva preuzmu postojeća novčana sredstva EPCG.

Čitav teret te operacije je, dakle, svaljen na teret zajedničke kompanije koja je zato katastrofalno prošla. EPCG je primorana da po enormnim cijenama otkupi bezvrijedne akcije A2A, Vlade i brata našeg vrhovnog čelnika u Rudniku uglja Pljevlja. Morala je i da umjesto države otkupi polovinu sopstvenih akcija od A2A i zatim ih poništi i smanji svoj kapital. Uzgred, bila je prisiljena da toj istoj državi u liku Vlade i njenom partneru A2A podijeli desetine miliona na ime nepostojećeg i nezarađenog profita.

Iako su ti nalozi iz vrha vlasti bili izuzetno štetni po EPCG, njeni rukovodioci su ih vojnički disciplinovano sproveli, pa je mnogo vjerovatnije da su bogato nagrađeni zbog toga, a ne zbog izuzetnih rezultata postignutih u kišnoj godini.

MONITOR: Nakon prošlogodišnjeg preuzimanja Rudnika uglja, niko više ne pominje gradnji drugog bloka TE. Šta je s tim poslom?

MIJOVIĆ: Ne samo tzv. drugi blok, iz javnog diskursa nestala je i priča o temeljnoj rekonstrukciji postojeće termoelektrane koja je trebalo da poveća njenu efikasnost i učini je konkurentnom na tržištu.

Ekološka rekonstrukcija TE, o kojoj se sada priča, mnogo je manji zahvat sa ciljem da se smanji ali ne i ukine emisija štetnih gasova. Veoma je upitna ekonomska opravdanost tog projekta jer ulaganje od 50 miliona neće donijeti dodatne prihode već samo nove troškove, iako su proizvodni troškovi TE već izuzetno visoki. Pritom, veoma je neizvjesno kako će Evropa tretirati tako rekonstruisanu termoelektranu, tj. da li će joj zbog nedovoljnog smanjenja emisije štetnih gasova nametnuti nove penale ili čak zahtijevati da se ona zatvori.

Da neće biti gradnje Drugog bloka bilo je poznato i u vrijeme kada je na Skupštini akcionara EPCG odlučivano o kupovini akcija Rudnika uglja jer je takvu odluku prethodno donijela Vlada, a potvrdila svojim izjavama ministarka ekonomije. To, međutim, nije spriječilo tu istu Vladu da natjera EPCG da potroši 34 miliona eura za kupovinu bezvrijednih akcija Rudnika, uz obrazloženje da takav potez opravdava gradnja Drugog bloka i temeljna rekonstrukcija postojećeg koji bi radili narednih 40 godina!

MONITOR: Jesu li postojale alternative?

MIJOVIĆ: Vlada Njemačke u kojoj se više od trećine električne energije proizvodi u TE na ugalj zatvara rudnike uglja da bi smanjila emisije gasova koji izazivaju globalno zagrijavanje. Zato je odlučila da do 2038. godine potroši 40 milijardi eura da bi se ublažile posljedice po njene građane koji žive od eksploatacije uglja.

A šta radi Vlada Crne Gore? Ništa! Niti gradi, niti rekonstrušiše, niti brine o građanima. A morala je, makar u Pljevljima, pokrenuti nove investicije da bi se zaposlili radnici koji će ostati bez posla u Termoelektrani i Rudniku, kao i mladi koji masovno napuštaju zemlju. Našoj Vladi je, ispada, bilo mnogo važnije da Braco slučajno ne ostane bez kojeg eura profita i da prelije ušteđene milione EPCG u svoju praznu kasu.

MONITOR: Najava gradnje vjetroelektrane Gvozd  već izaziva nedoumice i polemike. Kako vi gledate na tu odluku Skupštine EPCG?

MIJOVIĆ: Od kada je nova uprava preuzela komandu primjetna je velika živost EPCG u pokretanju kapitalnih investicija, uključujući i obnovljive izvore energije. Neke od tih investicija izvode se uz obimnu tehničku i finansijsku podršku međunarodnih finansijskih institucija, kao što su Svjetska banka, EBRD, EIB i KFW, i to je dobro za razvoj našeg energetskog sektora. Međutim, ove međunarodne institucije su zaobiđene prilikom pokretanja najvećih investicija, i to baš u sektorima u kojima EPCG nema prethodno iskustvo – za gradnju solarne elektrane od 178 miliona eura i vjetroelektrane od 60 miliona eura.

Umjesto da ih manjak iskustva dodatno podstakne da insistiraju na snažnoj podršci pomenutih međunarodnih institucija, čelnici DPS i Vlade su se,izgleda, ugledali na praksu u Budvi kada je njom upravljao Svetozar Marović. Ovaj je, podsjetiću vas, svojevremeno odbio podršku KFW za gradnju postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda i izveo taj projekat sa partnerom kojeg je sam izabrao. Znamo kako je to ispalo.

Kao u vrijeme Marovića, partneri EPCG za gradnju solarne i vjetroelektrane se ovih dana biraju bez tendera ili bilo kakve konkurentne procedure, suprotno Ustavu i svim zakonima koji regulišu slobodnu konkurenciju. Nema ni stranih savjetnika da pomognu ili nadgledaju posao. Otud bojazan da nas sve to može skupo koštati.

MONITOR: Ima li načina da se EPCG i država zaštite od tog rizika?

MIJOVIĆ: Prozvao sam tužioca i Agenciju za spriječavanje korupcije da vide šta se radi, ali od njih iz poznatih razloga ne očekujem bilo kakvu akciju. Zbog toga apelujem na sve predstavnike opozicije da u bilo kakvom sporazumu o pripremi narednih izbora obezbjede uspostavu kontrole ne samo nad glavnim državnim institucijama, već i po dubini, uključujući i velika državna preduzeća.

U njima se, kao što ovi primjeri pokazuju, na krajnje netransparentan način obrće ogroman novac, što uz proizvodnju velike štete može uticati i na ishod izbora kako na nacionalnom tako i lokalnom nivou. Iz slučaja Mehanizacija i Programat moglo bi se, recimo, zaključiti da je DPS tamo potpuno zatvorio finansijsku konstrukciju za 2020. godinu i da mu bilo kakve dodatne kontrole ili izborne reforme ne mogu nimalo nauditi.

 

Ko nas je koštao sedam miliona

“Ilustrativan primjer šta se dešava kada se zaobilaze procedure i besplatna međunarodna tehnička pomoć u realizaciji projekata za koje u Crnoj Gori ne postoji potrebno iskustvo i znanje je prevođenje rijeke Zete u akumulaciju Krupac i spajanje akumulacija Krupac i Slano”, ističe naš sagovornik.

MIJOVIĆ: Projekat koji su prije nekoliko godina zajednički pokrenuli država i EPCG u međuvremenu nije mrdnuo od početka, a Privredni sud je već presudio da  EPCG plati preko sedam miliona eura firmi Mehanizacija i Programat, nepoznatog većinskog vlasnika sa Gibraltara i manjinskog iz Nikšića, vrlo poznatog lokalnog funkcionera DPS. Pomenuta firma je prethodno angažovana kao izvođač za taj posao iako nisu postojale ni minimalne pretpostavke za njegovu realizaciju.

Projektu koji mijenja vodne tokove sa značajnim posledicama na uslove života lokalnog stanovištva i čitav ekosistem regiona, u svakoj ozbiljnoj državi bi prethodila izrada detaljnih studija koje sveobuhvatno sagledavaju njegove prednosti, mane i rizike. U zemljama gdje nedostaje iskustvo da se to uradi, angažovali bi se strani eksperti. U Crnoj Gori se desilo obrnuto: prvo je izabran izvođač koji nije znao šta treba da radi, a onda se pristupilo izradi tehničkih, ekonomskih i pravnih studija, procjene uticaja na životnu sredinu, prostorno-planskih uslova i tehničke dokumentacije za realizaciju  projekta.

I ubrzo je postalo jasno da će taj projekat na taj način teško zaživjeti. Nameće se, zato,  pitanje da li je učinjena šteta rezultat elementarnog neznanja, svjesne namjere da se privatnoj firmi donese ogromna korist ili i jednog i drugog.

Šta god da je u pitanju, u normalnom svijetu bi izbio veliki skandal, a svi učesnici ovog posla bi bili pozvani na odgovornost. Kod nas se ne dešava ništa i o svemu vlada potpuna tišina. Zato jedini logičan zaključak može biti da su nikšićki DPS i najviši čelnici države glavni akteri ovog kontroverznog posla i najvjerovatniji dobitnici sudske presude od sedam miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, DIREKTORICA MANS-A: Teški zadaci

Objavljeno prije

na

Objavio:

Potrebno je sprovesti mnogo reformi i ispraviti mnogo nepravdi i grešaka bivšeg režima. Novim ministrima će biti veoma teško da izaberu prave prioritete, a očigledno je da će biti pod stalnim političkim pritiskom i izloženi nerealnim zahtjevima pojedinih partija nove većine

 

MONITOR: Kada ovaj broj Monitora bude u štampi,  Crna Gora će, vjerovatno, imati novu Vladu.  Nakon tri mjeseca od izbora.  Šta je, izuzev  dugih pregovora o formiranju Vlade obilježilo prethodna tri mjeseca?

ĆALOVIĆ – MARKOVIĆ: Mislim da je trebalo što prije formirati Vladu i iznenaditi odlazeći režim prije nego što stigne da se oporavi.

Umjesto toga, dominirale su nacionalne teme, a ne rasprava o načinima izlaska iz krize i sprovođenja reformi. To je dovelo do smanjenja početnog entuzijazma građana i podrške promjenama.

U međuvremenu je odlazeća vlast uništavala tragove korupcije, sklapala dodatne ugovore sa tajkunima, imenovala svoje kadrove na nove pozicije i pravila strategiju opstrukcije nove Vlade. Pošto nijednim zakonom nije propisano koje nadležnosti ima odlazeća Vlada, došli smo u stanje bezvlašća.

Ova tri mjeseca su obilježila i masovna kršenja mjera zaštite od epidemije, kome su doprinijeli visoki funkcioneri i iz vlasti i iz opozicije, političko postupanje NKT-a, selektivnost policije i inspekcija. To je dovelo do dramatičnog povećanja broja oboljelih i ogromnog pritiska na slabašni zdravstveni sistem. Životi ljudi moraju biti apsolutni prioritet, pa će epidemija produbiti ekonomsku krizu i umnogome usporiti sprovođenje reformi u drugim oblastima.

Uvjerena sam da su apolitični, stručni kadrovi u ovom periodu mogli da urade mnogo više na srječavanju širenja zaraze, ali i na uspostavljanju transparentnog sistema podrške ugroženim grupama i najsiromašnijim kategorijama stanovništva. Ovako smo izgubili dragocjene živote, ogroman novac je završio u džepovima tajkuna, privreda je potonula u još dublju recesiju, a značajan dio stanovništva u još veće siromaštvo.

MONITOR: Da li Vas je iznenadila ocjena mandatara, odnosno premijera, da je stanje koje je nova vlast zatekla ravna državnom udaru?

ĆALOVIĆ – MARKOVIĆ: Ni najmanje, mislim da je stanje veoma loše i da smo do sada vidjeli samo vrh ledenog brijega. DPS je trošio poslednje rezerve da obezbijedi podršku birača kroz takozvani treći paket i nakon izbora je ciljano ispraznio budžet, isplaćujući razne subvencije i podižući očekivanja od nove vlasti.

Premijer i ministri će tek nakon nekog vremena biti u stanju da daju pravu dijagnozu stanja. Taj proces je od posebnog značaja, ne samo zbog toga što će se tako otkriti brojni koruptivni poslovi bivše vlasti, već i zato što samo na osnovu realne slike mogu postaviti dobre ciljeve i prioritete. Ako u budžetu nema novca, ako je bivša vlast dozvolila da ogromni dugovi zastaraju, ako je nemoguće izaći iz gvozdenog zagrljaja Kineza, onda nova Vlada neće imati mnogo prostora za manevar i mnoge politike neće moći da sprovede u kratkom roku.

MONITOR: Kako ocjenjujete ekspoze mandatara i da li vjerujete  da će nova vlast moći da ga realizuje?

ĆALOVIĆ – MARKOVIĆ:  Ekspoze mandatara je po prvi put bio dostupan javnosti prije nego što je predstavljen Skupštini, što predstavlja dobru praksu. Prvi put se u takvom dokumentu izražava jasna politička volja za borbom protiv korupcije i organizovanog kriminala i opredijeljenost premijera da sve informacije o svom radu učini dostupnim javnosti. To je ogroman otklon od prethodnog režima, koji smo čekali svih ovih godina, ali će u praksi biti mnogo izazova.

Ova Vlada neće imati snažnu političku podršku, jer su lideri nekih političkih subjekata frustrirani što nisu dobili visoke funkcije. Istovremeno, ogromna većina članova Vlade nema nikakvo političko iskustvo. Zbog toga očekujem vrlo dinamičan rad parlamenta koji će i pojedine partije iz vladajuće većine koristiti da bi držali sopstvenu Vladu pod kontrolom. Pitanje je da li će taj proces doprinijeti većem kvalitetu ili dovesti do urušavanja povjerenja i u Vladu i u novu većinu. Jasan izostanak snažne političke podrške značiće i manji autoritet novih ministara u institucijama, što će dodatno ojačati otpore sprovođenju njihovih politika i reformi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VOLFGANG PETRIČ, AUSTRIJSKI DIPLOMATA: Nadam se da je nova crnogorska Vlada svjesna istorijske  odgovornosti 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Građani instinktivno znaju da održavanje na vlasti mnogo godina otvara vrata za korupciju, i ekonomsku stagnaciju. Samo mali broj izabranih se bogati a mase ostaju u siromaštvu. Da li se radi o Bjelorusiji ili Bosni ili o Crnoj Gori, sve je to isto

 

Volfgang Petrič je predsjednik Fondacije Maršalov plan u Austriji i predsedavajući Instituta Herbert C. Kelman za interaktivnu transformaciju konflikata. Našoj javnosti je najviše poznat kao bivši visoki predstavnik UN-a u BiH.

MONITOR: Nedavno je u SB UN održana debata uz učešće Milorada Dodika i Dragana Čovića. Debatu je inicirao ruski predstavnik u SB. Često se govori o ruskom uticaju u RS. Kako je to izgledalo dok ste Vi bili Visoko predstavnik u BiH?

PETRIČ: U moje vreme, između 1999. i 2002, saradnja sa Rusijom je bila odlična. Moskva je štitila Banja Luku, ali u mnogim situacijama ja sam mogao da računam na podršku ruskog ambasadora. U skladu sa tim, Dodik je bio konstruktivan političar.  Uspeo sam da postignem da se sve tri partije slože oko sveobuhvatne reforme entitetskih ustava. Veliki napredak je bio moguć jer je bilo izvesnog pragmatizma kod sve tri strane.Što su duže ovi isti političari ostajali na vlasti to je  bilo više korupcije, a manje napretka.

Uskoro je u Bosni nastao tužan slogan ,,Gladni smo na tri jezika”.

Bosna, zarobljena u etno-političkoj retorici, postala je zarobljena država. Dejtonski pojas za spasavanje pretvorio se u ludačku košulju.

MONITOR: Kada su pogoršani odnosi Zapada sa  Moskvom?

PETRIČ: Okupacijom Krima 2011. novi hladni rat je na vidiku, novi  faktori kao Kina, neke arapske zemlje, ali i Rusija i Turska, menjaju geopolitičku ravnotežu na Balkanu.

Evropa i svet su u potpuno novom položaju. U sadejstvu sa epidemijom kovida digitalno doba će promeniti ekonomske mogućnosti za sve nas, osobito za regiju koja je dodatno pogođena ogromnim demografskim promenama. Mnogo mladih ljudi odlazi čime se još više smanjuju perspektive za bolji život u njihovim domovinama.

Potrebno je da razumemo  nedavnu šaradu u UN na ovoj pozadini. Odgovorni za bosansku propast – Dodik, Ćović; Izetbegović nije bio prisutan – pozvani od strane Rusije, grubo su napali Evropu i njenog predstavnika. Gde bi bio bosanski narod da nije bilo milijardi eura i dolara koji su spasli Bosnu? Ništa, zaista ništa, nisu doprineli ovi političari koji su zloupotrebili najviše telo UN da bi širili laži i mržnju. Oni su možda mnogo bogatiji danas nego što su bili kada su ulazili u politiku, ali su njihovi građani siromašni.

Odkad sam pre 18 godina napustio Bosnu, suviše mnogo toga je pošlo nagore. Iskreno se nadam da će prijatelji demokratske Bosne kao Nemačka, Austrija i mnogi drugi biti odlučni da unaprede reforme i insistriraju na promenama. Od kada je novi specijalni predstavnik EU Johan Satler, ponovo jedan Austrijanac, već je postignut neki uspeh. Nakon 12 godina, Mostar će glasati ovog decembra.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

OMER ŠARKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Vrijeme za promjene curi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da je nova vlast brzo formirana i da je vukla prave poteze, DPS bi već bio na nekih dvadeset odsto, sa tendencijom daljeg slabljenja. Ovako, u nekoj smo poluanarhiji, DPS se stabilizovao umjesto da se raspe ili raspadne, a policija, sudstvo i tužilaštvo hiberniraju

 

MONITOR: Dok nastaje ovaj intervju čekamo novu Vladu, a još nisu poznata sva imena budućih ministara. Kako vidite proces formiranja Vlade, i političku scenu nakon izbora 30. avgusta?

ŠARKIĆ: Umjesto brze reakcije nove vlasti i brzog formiranja Vlade kako bi se iskoristila ogromna nada građana i demontirao grogirani DPS, pokazalo se da je nova vlast bila više iznenađena i zatečena svojom pobjedom od bivše vlasti. Ozbiljna opozicija, ako je ozbiljna i ako je istinski vjerovala u sebe, imala bi pripremljenih više varijanti u slučaju pobjede na izborima, okvirna imena ministara za sastav Vlade, zacrtan redosljed poteza… Poslije prvog, ad hok, ali veoma ohrabrujućeg dogovora lidera tri pobjedničke koalicije o principima djelovanja nove Vlade, nastupile su unutrašnje opstrukcije i neslaganja u koaliciji koja je osvojila najviše mandata, zatim posredovanje Crkve u političkim pregovorima, odustajanja od proklamovanih principa, niz zbunjujućih, neprimjerenih, duboko teokratskih i kontroverznih mandatarovih izjava, sve otvorenijih i brutalniji napada čelnih ljudi koalicije ZBCG na svog nosioca liste… Formiranje Vlade postalo je nalik trećerazrednoj seriji, a skoro tri mjeseca poslije izbora, evo čekamo da bude formirana, dok se nepovjerenje i razočarenje u novu vlast širi, a one prvobitne nade u sveopšti preporod i demontažu postojećeg sistema je sve manje.

MONITOR: Kako ocjenjujete argumentaciju predsjednika parlamenta za odlaganje sjednice za 2. decembar, na zahtjev bivše vlasti, da se datum ne bi poklopio sa Podgoričkom skupštinom?

ŠARKIĆ: Umjesto novog pristupa i součavanja sa gorućim problemima društva, nastavilo se sa starom praksom nacionalizma, nacionalnih i vjerskih podjela. One su čak veće nego u prethodnom periodu. Nijesam od onih koji bi za to optužili samo staru, već i novu vlast.

Ipak, gaf sa traženjem odlaganja zakazane sjednice zbog preklapanja sa spornim datumom je dio iz arsenala „patriotskih“ igara stare vlasti. Mislim da je predsjednik Skupštine pravilno postupio što je odložio sjednicu, da se novoj opoziciji ne bi davao argument da skreće priču na takve teme, a i zbog potrebe drugačijeg pristupa rješavanju problema i nalaženju kompromisa.

MONITOR: Da li je previše prošlosti trenutno na političkoj sceni, a premalo istinskog suočavanja sa njom?

ŠARKIĆ: Ovdje se uglavnom priča o prošlosti a malo misli na budućnost. Zato smo, pored ostalog, tu đe jesmo. Revidiraju se nepobitne istorijske činjenice, veličaju se kvislinški pokreti a narodnooslobodilački pokret, koji je izazvao istinsko divljenje širom svijeta se nipodoštava, pripisujući mu se nerijetko zločinački i nazadni karakter. Ratne zločince iz posljednih ratova većina u nacionalnim zajednicama i dalje slavi kao svoje heroje. Aktuleni političari su postali glavni istoričari, a pravih, nezavisnih i objektivnih istoričara skoro i da nemamo. Istinskog suočavanje sa prošlošću ne može biti bez nezavisnih institucija, istinski nezavisnih intelektualaca i naučnih radnika, bez vladavine prava i sprovedene lustracije.

MONITOR: Kako vidite činjenicu da u novoj vladi neće biti manjina, te da se mnoga imena dovode u vezu sa Crkvom?

ŠARKIĆ: Poražavajuće je da predlog ministara za sastav nove Vlade bude jednovjerski i praktično jednonacionalan, bez ijednog predstavnika manjina, čak i nacionalnih Crnogoraca. Uz dominantno crkvenu retoriku mandatara, te predloženih ministara koji su bar polovina u uskoj vezi sa Crkvom, mandatar radi ono što je radila bivša vlast, samo u obrnutom smjeru. Normalno da to izaziva revolt, nepovjerenje, kod mnogih čak i strah od namjera nove Vlade. Nju dio javnosti, i ja među njima, doživlja kao   izvorište antisekularnih, a po nekim izjavama mandatara i vjersko- fundamentalističkih tendencija u društvu.

MONITOR: Vjerujete li da će nova vlada moći da realizuje što je obećala, s obzirom na to da nema podršku ni dominantnog dijela pobjedničke većine?

ŠARKIĆ: Poslije 30 godina lažne demokratije, lažnih i neslobodnih izbora, vladavine jedne partije – jednog ili par ljudi, potpuno zarobljenih institucija, organizovanog kriminala koji je izmakao kontroli, nova Vlada – sve da je idealna, suočila bi se sa morem teško rješivih problema. Vlada koja ima većinu u parlamentu od samo jednog mandata, koja nije napravila nužne iskorake da bude prihvaćena od mnogo veće većine – a tu prije svega mislim na manjine i dio građanski opredijeljene javnosti, sa mandatarom kojem su najveća opozicija lideri partija sa liste na čijem je čelu bio, teško da može uraditi mnogo. Uz katastrofalnu epidemiološku i ekonomsku situaciju, mislim da će već na jesen, ako ne čak na proljeće, Vlada biti na ispitu povjerenja. Nijesam optimista da će nova Vlada biti dugog vijeka, niti da će napraviti suštinske promjene.

MONITOR: Dok se čeka konačna primopredaja vlasti, prethodna vlast i dalje radi po dubini. Zapošljava svoje, a nečinjenjem i dalje doprinosi krizi.  Kako to komentarišete?

ŠARKIĆ: Prošlu vlast znamo kakva je bila i što se moglo očekivati od nje. Ona koristi ovaj pravni, zakonodavni i sveopšti vakuum kako bi pokazala javnosti da je nova većina neposobna da vlada, i da je jedino ona, takva kakva je, garant bar neke sigurnosti i stabilnosti. Nova vast je to morala da zna, stoga da reaguje brže, sinhronizovanije, složnije. Nažalost, sporost u formiranju nove Vlade i očito nejedinstvo u novoj vladajućoj većini dozvolili su staroj vlasti da radi to što radi, pa i da pretrpava novim partijskim zapošljenjima ionako pretrpanu državnu upravu. No, vidimo, partijsko zapošljavanje „po dubini“ namjera je i nove vlasti.

MONITOR: Epidemiološka situacija je alarmantna, a prema ocjenama pojedinih epidemiologa, Crna Gora nema kontrolu nad kovidom. Koliko je za to odgovorna odlazeća vlast, a koliko neodgovornost građana, pa i dijela nove vlasti?

ŠARKIĆ: Čini mi se da je slabo ko svjestan u kakvoj epidemiološkoj i zdravstveno krizi se nalazimo. Kontrola nad širenjem virusa je skroz izgubljena, tzv. NKT je odavno izgubio autoritet i kredilitet, državne institucije – tu prije svega mislim na policiju i tužilaštvo, nijemo posmatraju kršenja zakona i zdravstvenih mjera. Odgovornost prethodne vlasti je nesporna i najveća, ali ona meni nije reper u bilo čemu, pa ni u tome. Umjesto da nova vlast na čelu sa mandatarom bude primjer građanima u drugačijem, odgovornom pristupu epidemiološkoj situaciji, ona se ponaša srednjovjekovno. Mandatar prisustvuje sahrani mitropolita među nekoliko hiljada ljudi: bez maske, distance, pričešćuje se iz zajedničke kašike, i na kraju javno kaže da ljudima koji vjeruju kovid ne može ništa! Posljedice vidimo, i tek ćemo ih vidjeti. Zdravstveni sistem je pred kolapsom, rekorderi smo po broju zaraženih, a ekonomije praktično više nemamo.

Građani se ponašaju kao i njihovi politički predstavnici, ili čak doktori iz KBC-a!

MONITOR: Kao aktivista građanskog pokreta Odupri se, koji je 2019. ogranizovao velike proteste i zahtijevao smjenu vlasti i fer izbore, kako vidite put kojim Crna Gora ide?  

ŠARKIĆ: Moguće da ću biti subjektivan, ali mislim da su građanski protesti Odupri se bili možda posljednja šansa da se Crna Gora formira kao istinski građansko, napredno društvo, i da se podjele ostave iza nas. Za vrijeme protesta je vladala neka potpuno drugačija, pozitivna atmosfera i energija, bez ikakvih ekscesa, nacionalističkih ispada, trvenja. Osjetilo se, za naše prilike neubičajno jedinstvo građana, neka potpuno nova i drugačija energija i nada. Mislim da je to bila šansai za DPS, da se kroz Vladu građanskog jedinstva izvrši mirna tranzicija vlasti, bez revanšizma prema bilo kome. Nažalost, ta prilika je propuštena zahvaljujući jednom dijelu opozicije, vladajućoj kliki i njenim kerberima, ali i indiferentnom odnosu međunarodne zajednice prema protestima, iako su se njegovi ciljevi poklapali sa preporukama iste te međunarodne zajednice, a to su: vladavina prava, borba protiv korupcije i kriminala, uslovi za fer i poštene izbore, smjenjivost vlasti.

DPS jeste najzad izgubio izbore, ali sam skeptičan da će doći do suštinskih reformi i da će društvo krenuti u pravom smjeru. Političkim elitima, pogotovu onim najdugotrajnijim i njihovim mentorima – kako u vlasti tako u opoziciji, očigledno ovakvo stanje odgovara, a nove snage su uglavnom populističke i nacionalističke. Uz sve to, Crkva koja je opravdano i u samoodbrani pokrenula velike proteste – litije, protiv spornog i kontroverznog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, postala je najznačajniji politički faktor u društvu  i očigledno želi da zadrži tu poziciju.

MONITOR: Da li bi gubitak te šanse značio i mogući povratak DPS, i šta bi to onda značilo za Crnu Goru ?

ŠARKIĆ: Da je nova vlast brzo formirana i da je vukla prave poteze, skoro vjerujem da bi DPS već bio na nekih 20 odsto, sa tendencijom daljeg slabljenja. Sudstvo, tužilaštvo i policija bi se silom na sramotu, bar donekle uozbiljili, plašeći se konkretne i pojedinačne odgovornosti. Ovako, u nekoj smo poluanarhiji, DPS se stabilizovao umjesto da se raspe ili raspadne, a policija, sudstvo i tužilaštvo hiberniraju.

Smatram da DPS više ne može doći u poziciju da sam vrši vlast, ali će vjerovatno ostati pojedinačno najjača partija u parlamentu. U bliskoj budućnosti, poslije vanrednih parlamentarnih izbora, može doći do koalicija koje su do juče bile nezamislive.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo