Povežite se sa nama

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Tražiti međunarodnu pomoć oko Pandora papira

Objavljeno prije

na

Epilog ove afere ne mora neophodno biti onaj koji Katnić odredi ukoliko budemo imali dovoljno svijesti da sa drugih nadležnih adresa u državi potekne incijativa za uključivanje nezavisnih finansijskih eksperata i traženje međunarodne pomoći bez koje se klupko Đukanovićevih poslova ne može uspješno raspetljati

 

MONITOR: MANS je  u okviru globalne istrage o of-šor kompanijama pod nazivom Pandora papiri, objavio da su predsjednik Crne Gore i njegov sin, 2012. godine sklopili tajne ugovore o upravljanju svojom imovinom, skrivajući se iza komplikovane mreže povezanih of-šor kompanija. Šta ste u stvari otkrili? Šta je bio cilj Đukanovića ?

MILOVAC: Podaci do kojih je MANS došao u okviru globalne istrage „Pandora papiri“ pokazuju da su Milo i Blažo Đukanović formirali kompleksnu mrežu trustova i kompanija na offshore destinacijama, da je poslovna dokumentacija čuvana u Švajcarskoj, da su iznajmljivani fiktivni direktori i vlasnici kompanija, londonski i panamski advokati, da su kćerke firme otvarane u Londonu, ali i u Crnoj Gori.

Iz dokumentacije, u koju smo imali uvid, je očigledno da su predsjednik Crne Gore i njegov sin uložili ozbiljan trud i vjerovatno značajna sredstva kako bi u poslovima na Britanskim Djevičanskim Ostrvima, ali i u Londonu, pa i u Crnoj Gori, ostali sakriveni iza komplikovane mreže kompanija koja se prostire na dva kontinenta i pet zemalja.

Možda je to u Đukanovićevoj vizuri normalno poslovanje i logičan slijed koraka u okruženju u kojem se on kreće, ali iskustva sa offshore trastovima i političarima koji se kriju iza kompanija u poreskim rajevima govore nešto sasvim suprotno.

Činjenica da su Đukanovići uspostavili takozvane „neopozive trastove“ kojima se obezbjeđuje zaštita skrivene imovine od krivičnih postupaka u matičnoj zemlji je prilično zabrinjavajuća, kao što je i situacija u kojoj je Blažo Đukanović smatrao da je najbolje da u Crnoj Gori otvori firmu tako što će obići pola zemljine kugle angažovati londonske i panamske advokate, direktore i formalne vlasnike sa Djevičanskih Ostrva i Gibraltara koji su mu poslovnu dokumentaciju čuvali u Švajcarskoj, da bi se u Crnoj Gori pojavio kao skriveni vlasnik firme Resilton Investments.

Jasno je da u postupanju Đukanovića nema zdrave poslovne logike, ali i da izbor načina na koji će pokušati da sakriju svoj identitet i imovinu upućuje na potrebu da se u ovom slučaju sprovede ozbiljna finansijska istraga uz tijesnu saradnju sa međunarodnim partnerima.

Nakon 30 godina sistematskog iscrpljivanja resursa ove zemlje kroz porodične, kumovske, ortačke, kriminalne i slične dogovore, nakon nebrojeno mnogo afera i gomile dokaza koji se nalaze u tužilaštvu a svjedoče o korupciji i kriminalu, nakon činjenice da od dolaska na vlast devedesetih, Đukanovićev brat ima cijelu jednu banku i nekretnine površine jednog prosječnog grada, a da mu sin već ima kompanije nakačene na državne resurse i dobija milionske državne ugovore, crnogorska javnost je sada suočena sa informacijom da je predsjednik Crne Gore, hiljadama kilometara daleko od zemlje, sklopio tajni ugovor o zaštiti svoje imovine. Koje imovine? Sigurno ne one koju je zvanično prijavio ASK-u koja je na nivou crnogorskog prosjeka i nikako ne oslikava životni stil koji vodi predsjednik Đukanović.

MONITOR: Kako vidite odbranu predsjednika Đukanovića,  da je on samo otvarao firme koje u stvari nijesu poslovale?

MILOVAC: To je priča koju smo već čuli kada je Đukanović u živom programu pred cijelom Crnom Gorom uhvaćen u neistini oko vlasništva nad jednom kiparskom kompanijom. Zbog toga sa Đukanovićem nemamo iskustvo da govori istinu kada su u pitanju njegovi poslovi koje prvo skriva od javnosti, pa onda kada bude suočen sa konkretnim papirima, kaže da tu nije bilo ništa, da to nikada nije profunkcionisalo.

Istovjetna situacija je i sada sa Pandora papirima, gdje po tvrdnji Đukanovića ponovo nije bilo ništa, a konkretna dokumenta doživljava kao „organizovanu kampanju protiv njega i njegove porodice“.

Sa druge strane, kada se razgrne jedna nevjerovatna količina buke koju su DPS poslanici kreirali početkom ove sedmice u pokušaju da odbrane svog šefa, ostaje činjenica da Đukanović nije demantovao niti jednu jedinu rečenicu iz istraživanja koje je MANS prošle nedjelje objavio.

MONITOR:  Da li bi predsjednik trebao da, mimo krivične, ako se utvrdi, snosi političku odgovornost?

MILOVAC: Ne očekujem da Đukanović nakon 30 godina apsolutne i apsolutističke vladavine može da razumije koncept političke odgovornosti. Do sada je bilo nebrojeno prilika da to pokaže i preuzme je za poteze koje je povlačio kao premijer u sedam mandata, a koji su za rezultat imali nezapamćeno pustošenje resursa ove zemlje, procvat korupcije i organizovanog kriminala i u konačnom potpuno zaustavljanje EU integracija zbog hroničnog nedostatka konkretnih rezultata u sprovođenju reformi.

U sistemu vrijednosti koji je Đukanović kreirao u posljednje tri decenije i nametnuo ga kompletnom društvu, tajni trastovi i kompanije na egzotičnim ostrvima potpadaju pod onu „snašao se“ i to je narativ koji će nažalost još neko vrijeme „piti vodu“ kod određenog dijela ljudi koji ga podržavaju.

U atmosferi gdje se Đukanović izdiže na pijedestaj „oca nacije“, a on sebe lično doživljava kao državu Crnu Goru, teško je očekivati bilo kakvu političku odgovornost.

Ne mislim da bi za Crnu Goru bilo dobro da se Đukanović samo politički penzioniše i tako „otvori prostor za neophodne reforme“ kako često imamo prilike da čujemo u javnosti. Smatram da nakon tri decenije pravda mora biti zadovoljena i da konačno moramo dobiti odgovor na pitanje gdje je završio novac građana Crne Gore. Ako Milo Đukanović nema odgovor na to pitanje, nema ga niko.

MONITOR: Direktorica MANS-a Vanja Ćalović – Marković ocijenila je da vjeruje da će specijalni tužilac pokušati da zataška ovu aferu. Da li dijelite njeno mišljenje, i, šta će onda biti epilog ove nove afere?

MILOVAC: Smatram da je instant reakcija SDT Katnića na istraživanje MANS-a prvi znak da ćemo vrlo vjerovatno imati još jednu istragu koja će za rezultat imati konstataciju da „ne postoje ni udaljene sumnje“ da se bilo ko od Đukanovića ogriješio o zakon. Katnić je kadar koji ima previše hipoteka da bi bilo ko zdravorazumski razmišlja mogao da računa da bi od njega mogla da krene iole ozbiljnija istraga.

Svjedočili smo posljednjih godina da je Katnić hirurški precizno uspijevao da iz svake svoje istrage, i pored dokaza koji su postojali, izuzme članove predsjednikove porodice i zato smatram da će i u ovom slučaju nastaviti da tvrdoglavo zagovara bezgrešnost Đukanovića i pokušati da relativizuje njegove offshor poslove.

SDT Katnić ima nula iskustva sa kompleksnim finansijskim istragama, posebno onim koje je potrebno voditi na nekoliko kontinenata i uz blisku saradnju sa međunarodnim finansijskim službama koje ne prave kompromise kada je Đukanović u pitanju.

Epilog ove afere ne mora neophodno biti onaj koji Katnić odredi ukoliko budemo imali dovoljno svijesti da sa drugih nadležnih adresa u državi potekne incijativa za uključivanje nezavisnih finansijskih eksperata i traženje međunarodne pomoći bez koje se klupko Đukanovićevih poslova ne može uspješno raspetljati.

MONITOR: Premijer Zdravko Krivokapić kazao je da podržava rad vaše organizacije, te pozvao tužilaštvo da ispita slučaj. Ipak, vi ste nedavno saopštili i da nova vlast ne radi transparentno, te da ministarstva Krivokapićeve Vlade objavljuju i manje podataka nego vlade DPS-a. Kako to komentarišete?

MILOVAC: Više je nego očigledno da Vlada Zdravka Krivokapića nije ispunila očekivanja kada je u pitanju transparetnost, naročito pristup informacijama. Mi smo već imali određena istraživanja kada je u pitanju proaktivno objavljivanje informacija, ali i vrlo konkretne slučajeve veoma loše prakse koju je nova vlast preuzela od stare. Nakon godinu dana u vlasti, ne mislim da više možemo da govorimo o nesnalaženju i početničkim greškama, tim prije što MANS u konktinuitetu ukazuje na oblasti koje treba popraviti kada je SPI u pitanju. Ono što je posebno opasno kada je u pitanju ovakav način odnosa vlade preka SPI jeste da će on dugoročno uticati na kvalitet borbe protiv korupcije, kao jedan od ključnih alata koji stoje na raspolaganju civilnom društvu i medijima.

MONITOR: Idu li procesi u smjeru koji smo očekivali –  neke nove, odgovorne i transparentne vlasti, koje bi nas konačno uvele u red evropskih zemalja, i koje bi odgovarale nakon afera? I kad bi se to uopte moglo desiti?

MILOVAC: Smatram da smo 30. avgusta prošle godine dobili dugo očekivane promjene i jedan od najvažnijih rezultata prošlogodišnjih izbora je upravo osjećaj da je vlast smjenjiva što mnoge generacije koje su stasavale pod režimom Mila Đukanovića nisu imale kao iskustvo.

Šta su političke partije koje čine novu većinu uradile sa tom pobjedom, mislim da je svima više-manje jasno. To je prosto odraz političkih kapaciteta koje trenutno imamo u zemlji i sa čime se moramo prije ili kasnije suočiti.

Iako bi povratak DPS-a na vlast označio novi krug onoga što smo, uz manje kozmetičke korekcije, već navikli, ne smatram da političke partije koje su na vlasti mogu još predugo da se oslanjaju na strah od toga i na tome zasnivaju svoj opstanak na čelu države.

Opšta percepcija da su partije vladajuće većine dominantno fokusirane na lične interese, političke poente i dobru startnu poziciju na nekim sljedećim izborima, postala je isuviše utemeljena u konkretnim potezima vlasti i nikako ne korespondira sa onim što je građanima obećavano na prošlim izborima.

Smatram da je smjena DPS-a bila prvi, veoma važan korak ka demokratizaciji ove zemlje. Ali ne i dovoljan.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR: RTCG ostaje pod političkom kontrolom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Boris Raonić će nastaviti da vraća uslugu Spajiću, ali i Mandiću i Kneževiću koji imaju svoje članove Savjeta, Veselina Drljevića (predsjednika Savjeta) i Naoda Zorića, preko kojih značajno utiču na način rada RTCG, zapošljavanje urednika i odgovornih lica u RTCG preko kojih ostvaruju svoje poltičke ciljeve

 

 

MONITOR: Ostavku generalnog direktora RTCG Borisa Raonica i njegov istovremeni izbor za v.d generalnog direktora okarakterisali ste kao ,,početak realizacije dogovorenog plana”. Šta jei cilj tog plana i ko je u njemu učestvovao?

ĐUROVIĆ: Plan koji je dogovoren između nezakonito imenovanog generalnog direktora RTCG  Borsa Raonića, predsjednika Vlade i PES-a Milojka Spajića, predsjednika Skupštine i NSD Andrije Mandića i predsjednika DNP Milana Kneževića je da Raonić bude ponovo izabran na funkciju generalnog direktora RTCG, ali ovaj put na manje nezakonit način. Raonić nije ispunjavao uslove za generalnog direktora RTCG na osnovu prethodnog zakona jer nije imao 10 godina radnog iskustva u VII 1 stepenu kvalifikacije. Zato je Spajić neposredno pred usvajanje medijskih zakona izvršio izmjene da bi zakon prilagodio limitima Raonića i omogućio mu ponovni izbor na funkciju. Podsjećam, Raonić je završio pravni fakultet 2018. godine, a  uslov propisan prethodnim zakonom i nacrtom važećeg zakona od 10 godina radnog iskustva on nije mogao ispuniti. Zato je Spajić potrebno radno iskustvo spustio na pet godina.

Ovo neodoljivo podsjeća na ono što je  DPS radio 30 godina dok je bio vlast, kada su se propisi prilgođavali pojedincima koji su morali da vraćaju uslugu poltičkim mentorima tokom trajanja svog mandata. Tako će i Raonić nastaviti da vraća uslugu Spajiću ali i Mandiću i Kneževiću koji imaju svoje članove Savjeta, Veselina Drljevića (predsjednika Savjeta) i Naoda Zorića, preko kojih značajno utiču na način rada RTCG, zapošljavanje urednika i odgovornih lica i RTCG preko kojih ostvaruju svoje poltičke ciljeve.

MONITOR: Može li proces koji vodi tužilaštvo uticati na taj naum?

ĐUROVIĆ: Taj proces neće uticati na naum Spajića, Raonića, Mandića i Kneževića jer je očigledano i Tužilaštvo pod političkim uticajem u ovom slučaju. Proces izviđaja zbog nepoštovanja sudske pravosnažne presude traje više od godinu. Namjerno je odugovlačen u Specijalnom državnom tužilaštvu. Sada je predmet vraćen Osnovnom državnom tužilaštvu koje neće ništa uraditi u skorijem periodu. Raonić je podnio ostavku i odlučio da bude u v.d. stanju do ponovnog izbora, jer očekuje skore nove pravosnažne presude po tužbama Nikole Markovića i Srđana Čovića kojima će se potvrditi da je u dva navrata bio nezakonito imenovan na funkciju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NEMANJA VOJINOVIĆ, REDITELJ: Slika svijeta u nestajanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dokumentarni film nije komercijalna umjetnost, ali ima tu moć da otvori prozor u neke nove svjetove i postavi pitanja za koja komercijalna umjetnost nema vremena ili strpljenja

 

Dugometražni dokumentarni film „Flašaroši“ Nemanje Vojinovića prikazan je u Podgorici, na Underhillfestu – međunarodnom festivalu dokumentarnog filma. Gosti su bili reditelj filma Nemanja Vojinović i producentkinja Marija Stojnić. Film je na Sarajevo film festivalu osvojio nagradu za najbolji dokumentarni film, kao i nagrade na Slobodnoj zoni i na Martovskom festivalu…

MONITOR: Na samom početku filma gledaoci su upoznati da se u blizini Beograda, u nekada moćnog središta neolitske, vinčanske kulture, donedavno nalazila jedna od najvećih deponija u svijetu. Kada ste počeli da se interesujete za ovu priču i kad ste došli na ideju da snimite ovo ostvarenje?

VOJINOVIĆ: Prva inspiracija za film došla je nakon što sam video foto reportažu sa deponije u Vinči. Bila je to fotografija sakupljača koji stoji na brdu otpada dok u pozadini leti na hiljade galebova. Mislio sam da je to neka daleka zemlja trećeg sveta, a zapravo je tu u Beogradu, u Vinči.  Vinčanska kultura mi je bila motivacija i početna tačka razmišljanja o filmu – kako je moguće da je na mestu najstarije evropske kulture sada jedna od najvećih deponija na svetu. Zašto gajimo takav nemar spram kulturno-istorijskom značajnom prostoru? Prvobitna ideja je bila da napravim vizuelno snažan esejistički film o konzumerizmu i istorijskoj vertikali vinčanskog prostora u tri sloja. Prošlost vinčanske kulture, savremeni sloj konzumerizma i modernog načina života kroz slike deponije, sa pitanjem šta će buduće generacije za nekih hiljadu godina da pomisle o našoj civilizaciji.  Onda sam otišao na deponiju i stajao na istovaru, na vrhu brda od preko pedeset metara smeća. Iznad mene preletale su na hiljade galebova, dok je teška mašinerija jurila po istovaru i mlela sve pred sobom. Okrenuo sam se, a iza mene bio je jedan potpuno nepoznati svet. Na stotine radnika, manuelnih reciklera koji sa džakovima na leđima jure ka istovaru ili se vraćaju u svoje baze punih džakova plastičnih flaša. Otvorio se jedan paralelni, nevidljivi svet, haotičan sistem u kome deluje da svako ima svoje mesto. Ljudi su me „osvojili“ i poželeo sam da prikažem neistraženi univerzum flašaroša.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ESAD BAJTAL, AKADEMIK IZ SARAJEVA: Ubica se vraća na mjesto zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

U cijeloj priči oko Rezolucije o Srebrenici nepobitno je  jasno da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Krv Aušvica, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima

 

 

 

MONITOR: Imate li uvida, da li je Rezolucija o Srebrenici počela da se primjenjuje jer se odnosi na 11. jul koji je proglašen Međunarodnim danom promišljanja i sjećanja na genocid u Srebrenici?

BAJTAL: Nemam uvida da li je Rezolucija počela da se primjenjuje, ali da iritira  počinioce genocida, to je sasvim očigledno. Pokušaj da se priglupim matematičkim akrobacijama rezultata glasanja, njeno usvajanje minimizira i „pobednički“ interpretira, pokazuje velikosrpske ideologe smiješnim  i politički pregrijanim akterima. Ali, u cijeloj priči oko Rezolucije je nepobitno jasno, da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Ukratko i ljudski govoreći, krv Auschwitza, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima.

MONITOR: Nekoliko dana pred 11. jul, održan je u Prijedoru defile kadeta i vojnih predstavnika Vojske Srbije koji je izazvao burna reagovanja i neslaganja. Zašto se Prijedor bira, dvije godine za redom, za mjesto gdje će se demonstrirati „srpsko jedinstvo“ ako se dobro zna za oko tri hiljade ubijenih Bošnjaka iz Prijedora?

BAJTAL: Upravo zato. Ubica se vraća na mjesto zločina. Prijedor je simbolički važno mjesto te genocidne politike, s koga nam, upravo tim vojnim paradiranjem, njeni nosioci prešutno, ali jasno poručuju: Učinili smo strašni zločin. Pa, šta? Na to morate da se naviknete, ili da se kupite odavde. Konačno, i tome dosljedno, nekažnjeni stadionski transparenti „Nož, žica, Srebrenica“; i horska javna pjevanja: „Oj, Pazaru novi Vukovaru, a Sjenice nova Srebrenice“, nedvosmisleno poručuju da Oni od ideje „Srbija do Tokija“, ne odustaju. Ta dotokijska Srbija, je suština klero-militarističke nakane koja eufemistički progovara iz doktrine o „srpskom svetu“.

MONITOR: U vladi BiH je došlo do konfuzije u vezi sa dozvolom za dolazak kadeta iz Srbije. Željko Komšić je to nazvao agresijom, Pokret majki enklava Srebrenice i Žepe provokacijom…Kako je moguće da je, na kraju, stvar sa dozvolom bila jasna kada je Avaz objavio informaciju iz Ministarstva spoljnih poslova Srbije?

BAJTAL: S „informacijom“ i bez nje – ništa ni novo ni slučajno. Našao se način da se još jednom podigne režimski spasonosna prašina za srbijanskog izvođača i njegove manje-entitetske podizvođače, koji su politiku srozali na etno-sluganski imperativ sistematskog sluđivanja i uznemiravanja bosanske javnosti. Na tome već decenijama vješto i istrajno rade. Samo to ih, uprkos golemom nezadovoljstvu gladnih i poniženih masa, održava u vlastodržačkim foteljama.

MONITOR:  Dodik najavljuje „razdruživanje“ o kojem je sačinjen i dokument. Kao povod prvo je naveo usvajanje Rezolucije, a sada više pažnje ponovo obraća na mogućnost da međunarodna zajednica utiče da se pitanje imovine BiH konačno riješi i to, kako on tvrdi, na štetu RS. Da li je „imovina“ ključna riječ za Dodika?

BAJTAL: Iskustvo postojanja države Bosne i Hercegovine, ne poznaje nikakvo „združivanje“, pa je i priča o „razdruživanju“ nelogična i besmislena. Povijesno, prije i poslije Dejtona, postoji samo BiH. I ništa više. Šta je tu združeno? Ništa! Pa kako onda „razdružiti“ nezdruženo?

Da, „imovina“ je Dodikov ključni problem. Da budem precizan i jasan – ne državna – nego njegova privatna imovina čiju vrijenost strane agencije i entitetska opozicija procjenjuju na milijarde eura, optužujući ga za njeno sumnjivo sticanje. U isto vrijeme, građani manjeg bh. entiteta bijedno tavore.  U tom sumornom košmaru, kaže službena statistika, nasilje, broj ubistava i samubistava, u manjem entitetu, u stalnom su porastu. Taj očigledni  životni problem, pokušava se maskirati nametanjem etno-tema i fabrikovanjem lažnih  problema; maštarijama o entitetu kao državi; o njenoj samostalnosti, o „razdruživanju“; medijski orkestriranom kuknjavom o „državnoj imovini“; halabukom o Rezoluciji, i čemu sve ne.

MONITOR: Dodik najavljuje i da će ponovo biti stavljen na glasanje krajnje kontroverzni prijedlog Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija koji je, zbog pritiska spolja, bio povučen. Tvrdi se da je u tom Prijedlogu jasan uticaj zakonodavstva Rusije u toj oblasti. Već je zakonskim inicijativama pogoršano stanje u medijima i ljudskim pravima u RS. Ima li rješenja?

BAJTAL: Nema rješenja. Bar za sada.  Sve to  spada u opus pomenutog fabrikovanja lažnih i maskiranja stvarnih životnih problema građana tog entiteta. Besmisao je poprimio mitske razmjere tako da još samo laž može da ga održava. Otuda tobožnji neprijatelji na sve strane: neprofitne ganizacije, opozicija, ustaše, katolici, muslimani, Amerikanci, Zapad, Teheran, šiptari … Sve nesrpsko je  – antisrpsko, i samorazumljivi neprijatelj srpstva.  Jedino rješenje je odlazak tog blefera s vlasti i konačna demokratizacija javne i političke sfere djelovanja. Povijesno gledano, nikad ni jedna diktatura nije bila sposobna da riješi nijedan životni problem koji je sama stvorila. Samo ih je usložnjavala i gomilala, a krivnju kukavički nemoralno prebacivala na oponente i kritičare režima.

MONITOR: U Skupštini Srbije bi uskoro trebalo da se glasa o ratifikaciji Deklaracije o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničke budućnosti srpskog naroda, donijetoj kao prateći dokument Svesrpskog sabora održanog u Beogradu. Da li su ovakvi dokumenti tek „mahanje papirima“ ili i oni doprinose padu međuetničkog povjerenja u BiH?

BAJTAL: Rušenje tog povjerenja i razbijanje bilo kog oblika ljudskog zajedništva, je primarna programska zadaća tih i njima sličnih dokumenata. Ne zaboravite da SANU Momorandum, Vol. 2. imperativno nalaže: “Koristiti sve mehanizme da se oba doma parlamenta BiH maksimalno onemoguće u radu, obezvrede i obesmisle na sve moguće načine. Sprečavati donošenje zakona koji se ne smatraju bitnim i ne predstavljaju nikakvu pretnju RS-u. Ovo je jedno od značajnijih sredstava za dokazivanje teze o nemogućnosti funkcionisanja zajedničkih institucija. Generalno, uvek i na svakom mestu insistirati na tome da su ‘državna’ vlast i institucije na nivou BiH nepotrebne, suvišne, nemoguće, skupe i antisrpske… Ni po koju cenu ne sme se dozvoliti formiranje bilo kakvih saveza, udruženja ili asocijacija na nivou BiH. Dakle, ni po koju cenu se ne sme dozvoliti čak ni formiranje udruženja pčelara na nivou BiH, a o drugim važnijim asocijacijama se ne sme ni razmišljati. (…) Vrlo je značajno da političari u RS-u jasno stave do znanja javnosti i međunarodnoj zajednici da BiH ne smatraju kao jedinstvenu državu, već kao zajednicu dve teritorije koje trenutno čine celinu. A tu celinu treba što češće nazivati neprirodnom, nametnutom, nemogućom…“  U tome je jedini smisao i suština te besmislene Deklaracije.

MONITOR: Kako  ocjenjujete rezultate izbora za EU parlament, očekivanu pobjedu Laburista u UKi neočekivano loš rezultat ultradesnog Nacionalnog okupljanja na izborima u Francuskoj? Da li će oni ostaviti  dugoročnije posljedice na sve teže odluke koje EU i Evropa očekuju?

BAJTAL: Ja iskustveno, i u principu, ne vjerujem ni jednoj i ničijoj politici. O svakoj sudim samo na osnovu njenog praktičnog djelovanja i životnih rezultata, a nipošto po njenom egoističkom samoreklamerstvu. Treba sačekati da vidimo „šta se iza brda valja“.

 

Počinioci genocida bi da,  preimenovanjem Srebrenice, pokušaju izbrisati  mjesto genocida

MONITOR: Kako vidite skorašnju izjavu Predsjednika RS, Milorada Dodika, da u Srebrenici nije ubijen nijedan čovjek i najnoviju-u nizu ranijih sličnih inicijativa o Srebrenici, da opština Srebrenica promjeni ime?

BAJTAL: Izuzetno neinteligentna i cinična izjava istovremeno. Ni prva ni posljednja. A koja  iz ugla vremenske retrospektive sistematskog lažiranja stvarnosti, precizno govori kako je takva glupost samo karika u dugom lancu planski osmišljenog negiranja i relativiziranja genocida. Najprije je to bio „strašan i nepotreban zločin“, pa onda, „veliki zločin“, poslije samo „zločin“, da bi se došlo do zadivljujuće maštovite lagarije kako „u Srebrenici nije ubijen nijedan čovjek“. Ništa novo. Svojevremeno, njegov idol Milošević, izjavi u Hagu da je „o Bosni i Hercegovini sve čista laž“, a Karadžić, na istom sudu, i ne trepnuvši, lupi kako „Sarajevo nije bilo u opsadi“, i da „Sarajevo nije bilo ni okrznuto“. Očito, Bosanci su sami sebe granatirali na Markalama (Sarajevo)  i Kapiji (Tuzla), itd.itd. Sami sebe ubijali, sami sebe silovali, sami sebe raseljavali. I tako iz decenije u deceniju; iz mjeseca u mjesec; iz dana u dan; iz sata u sat, ređaju se cinično prozirne i bezobrazno očigledne – laži. Bez kraja i smisla.

Ostalo je još samo da se preimenovanjem Srebrenice, shodno njegovoj postrezolucijskoj neporecivosti, pokuša izbrisati i samo mjesto genocida. O tome se radi. I sad, oni se čude kako to da su od svijeta prokuženi. Jer vjeruju da su genijalni lažovi, kako ih je to, svojom doktrinom laži kao „srpskog državnog interesa“, sistematski vaspitavao „otac nacije“ Dobrica Ćosić. Otuda, logikom te pedagogije laži, svjedočimo čitavom serijalu psihijatrijski simptomatičnih nebuloza, izmišljotina i besmislica najgore vrste. One jasno govore o ideološkim projektima i djelatnim aksiomima velikosrpske politike, koju logički možemo sažeti u dva neizrečena stava njegovane mašinerije laži: „Nije bilo kako je bilo, nego je bilo kako mi kažemo da je bilo“. Odnosno, „Uradićemo sve što smo naumili, negiraćemo sve što uradimo“. I decenijama čine upravo to. Na taj način Gospođa Laž je postala gebelsovski samorazumljiv princip velikosrpske politike. Čak iskustveno dokazana konstanta. Jedina po kojoj je čitav svijet prepoznaje i pamti.

 

Orban će učiniti da uspori i ospori evropski put Bosne

MONITOR: Dodikov saveznik, Viktor Orban je u velikoj i nenajavljenoj „mirovnoj“ turneji-Kijev, Moskva, Peking… Turneju je započeo po početku predsjedavanja Mađarske Savjetom EU. BiH još nije dobila datum za otpočinjanje pregovora. Može li mađarsko polugodišnje predsjedavanje EU, u tome pomoći BiH?

BAJTAL: Sve što bude u njegovoj moći, kršćanski ostrašćeni Orban će učiniti da uspori i ospori evropski put Bosne, koji je poguban za njegovog psovački-nekultivisanog, vjerovatno ucijenjenog i antievropski instruisanog krimi-partnera. Veže ih sluganska, blefersko-interesna antibosanska i anticivilizacijska naci(onali)stička logika firerovski zadojene mržnje i netrpeljivosti spram svega univerzalnog i ljudskog. Žulja ih bosansko, civilizacijsko, kulturno-religijsko i ljudsko šarenilo Bosne. Ne uklapa se u pljačkaški-profitabilnu jednostranost njihove klero-etničke isključivosti i omraze.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo