Povežite se sa nama

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Tražiti međunarodnu pomoć oko Pandora papira

Objavljeno prije

na

Epilog ove afere ne mora neophodno biti onaj koji Katnić odredi ukoliko budemo imali dovoljno svijesti da sa drugih nadležnih adresa u državi potekne incijativa za uključivanje nezavisnih finansijskih eksperata i traženje međunarodne pomoći bez koje se klupko Đukanovićevih poslova ne može uspješno raspetljati

 

MONITOR: MANS je  u okviru globalne istrage o of-šor kompanijama pod nazivom Pandora papiri, objavio da su predsjednik Crne Gore i njegov sin, 2012. godine sklopili tajne ugovore o upravljanju svojom imovinom, skrivajući se iza komplikovane mreže povezanih of-šor kompanija. Šta ste u stvari otkrili? Šta je bio cilj Đukanovića ?

MILOVAC: Podaci do kojih je MANS došao u okviru globalne istrage „Pandora papiri“ pokazuju da su Milo i Blažo Đukanović formirali kompleksnu mrežu trustova i kompanija na offshore destinacijama, da je poslovna dokumentacija čuvana u Švajcarskoj, da su iznajmljivani fiktivni direktori i vlasnici kompanija, londonski i panamski advokati, da su kćerke firme otvarane u Londonu, ali i u Crnoj Gori.

Iz dokumentacije, u koju smo imali uvid, je očigledno da su predsjednik Crne Gore i njegov sin uložili ozbiljan trud i vjerovatno značajna sredstva kako bi u poslovima na Britanskim Djevičanskim Ostrvima, ali i u Londonu, pa i u Crnoj Gori, ostali sakriveni iza komplikovane mreže kompanija koja se prostire na dva kontinenta i pet zemalja.

Možda je to u Đukanovićevoj vizuri normalno poslovanje i logičan slijed koraka u okruženju u kojem se on kreće, ali iskustva sa offshore trastovima i političarima koji se kriju iza kompanija u poreskim rajevima govore nešto sasvim suprotno.

Činjenica da su Đukanovići uspostavili takozvane „neopozive trastove“ kojima se obezbjeđuje zaštita skrivene imovine od krivičnih postupaka u matičnoj zemlji je prilično zabrinjavajuća, kao što je i situacija u kojoj je Blažo Đukanović smatrao da je najbolje da u Crnoj Gori otvori firmu tako što će obići pola zemljine kugle angažovati londonske i panamske advokate, direktore i formalne vlasnike sa Djevičanskih Ostrva i Gibraltara koji su mu poslovnu dokumentaciju čuvali u Švajcarskoj, da bi se u Crnoj Gori pojavio kao skriveni vlasnik firme Resilton Investments.

Jasno je da u postupanju Đukanovića nema zdrave poslovne logike, ali i da izbor načina na koji će pokušati da sakriju svoj identitet i imovinu upućuje na potrebu da se u ovom slučaju sprovede ozbiljna finansijska istraga uz tijesnu saradnju sa međunarodnim partnerima.

Nakon 30 godina sistematskog iscrpljivanja resursa ove zemlje kroz porodične, kumovske, ortačke, kriminalne i slične dogovore, nakon nebrojeno mnogo afera i gomile dokaza koji se nalaze u tužilaštvu a svjedoče o korupciji i kriminalu, nakon činjenice da od dolaska na vlast devedesetih, Đukanovićev brat ima cijelu jednu banku i nekretnine površine jednog prosječnog grada, a da mu sin već ima kompanije nakačene na državne resurse i dobija milionske državne ugovore, crnogorska javnost je sada suočena sa informacijom da je predsjednik Crne Gore, hiljadama kilometara daleko od zemlje, sklopio tajni ugovor o zaštiti svoje imovine. Koje imovine? Sigurno ne one koju je zvanično prijavio ASK-u koja je na nivou crnogorskog prosjeka i nikako ne oslikava životni stil koji vodi predsjednik Đukanović.

MONITOR: Kako vidite odbranu predsjednika Đukanovića,  da je on samo otvarao firme koje u stvari nijesu poslovale?

MILOVAC: To je priča koju smo već čuli kada je Đukanović u živom programu pred cijelom Crnom Gorom uhvaćen u neistini oko vlasništva nad jednom kiparskom kompanijom. Zbog toga sa Đukanovićem nemamo iskustvo da govori istinu kada su u pitanju njegovi poslovi koje prvo skriva od javnosti, pa onda kada bude suočen sa konkretnim papirima, kaže da tu nije bilo ništa, da to nikada nije profunkcionisalo.

Istovjetna situacija je i sada sa Pandora papirima, gdje po tvrdnji Đukanovića ponovo nije bilo ništa, a konkretna dokumenta doživljava kao „organizovanu kampanju protiv njega i njegove porodice“.

Sa druge strane, kada se razgrne jedna nevjerovatna količina buke koju su DPS poslanici kreirali početkom ove sedmice u pokušaju da odbrane svog šefa, ostaje činjenica da Đukanović nije demantovao niti jednu jedinu rečenicu iz istraživanja koje je MANS prošle nedjelje objavio.

MONITOR:  Da li bi predsjednik trebao da, mimo krivične, ako se utvrdi, snosi političku odgovornost?

MILOVAC: Ne očekujem da Đukanović nakon 30 godina apsolutne i apsolutističke vladavine može da razumije koncept političke odgovornosti. Do sada je bilo nebrojeno prilika da to pokaže i preuzme je za poteze koje je povlačio kao premijer u sedam mandata, a koji su za rezultat imali nezapamćeno pustošenje resursa ove zemlje, procvat korupcije i organizovanog kriminala i u konačnom potpuno zaustavljanje EU integracija zbog hroničnog nedostatka konkretnih rezultata u sprovođenju reformi.

U sistemu vrijednosti koji je Đukanović kreirao u posljednje tri decenije i nametnuo ga kompletnom društvu, tajni trastovi i kompanije na egzotičnim ostrvima potpadaju pod onu „snašao se“ i to je narativ koji će nažalost još neko vrijeme „piti vodu“ kod određenog dijela ljudi koji ga podržavaju.

U atmosferi gdje se Đukanović izdiže na pijedestaj „oca nacije“, a on sebe lično doživljava kao državu Crnu Goru, teško je očekivati bilo kakvu političku odgovornost.

Ne mislim da bi za Crnu Goru bilo dobro da se Đukanović samo politički penzioniše i tako „otvori prostor za neophodne reforme“ kako često imamo prilike da čujemo u javnosti. Smatram da nakon tri decenije pravda mora biti zadovoljena i da konačno moramo dobiti odgovor na pitanje gdje je završio novac građana Crne Gore. Ako Milo Đukanović nema odgovor na to pitanje, nema ga niko.

MONITOR: Direktorica MANS-a Vanja Ćalović – Marković ocijenila je da vjeruje da će specijalni tužilac pokušati da zataška ovu aferu. Da li dijelite njeno mišljenje, i, šta će onda biti epilog ove nove afere?

MILOVAC: Smatram da je instant reakcija SDT Katnića na istraživanje MANS-a prvi znak da ćemo vrlo vjerovatno imati još jednu istragu koja će za rezultat imati konstataciju da „ne postoje ni udaljene sumnje“ da se bilo ko od Đukanovića ogriješio o zakon. Katnić je kadar koji ima previše hipoteka da bi bilo ko zdravorazumski razmišlja mogao da računa da bi od njega mogla da krene iole ozbiljnija istraga.

Svjedočili smo posljednjih godina da je Katnić hirurški precizno uspijevao da iz svake svoje istrage, i pored dokaza koji su postojali, izuzme članove predsjednikove porodice i zato smatram da će i u ovom slučaju nastaviti da tvrdoglavo zagovara bezgrešnost Đukanovića i pokušati da relativizuje njegove offshor poslove.

SDT Katnić ima nula iskustva sa kompleksnim finansijskim istragama, posebno onim koje je potrebno voditi na nekoliko kontinenata i uz blisku saradnju sa međunarodnim finansijskim službama koje ne prave kompromise kada je Đukanović u pitanju.

Epilog ove afere ne mora neophodno biti onaj koji Katnić odredi ukoliko budemo imali dovoljno svijesti da sa drugih nadležnih adresa u državi potekne incijativa za uključivanje nezavisnih finansijskih eksperata i traženje međunarodne pomoći bez koje se klupko Đukanovićevih poslova ne može uspješno raspetljati.

MONITOR: Premijer Zdravko Krivokapić kazao je da podržava rad vaše organizacije, te pozvao tužilaštvo da ispita slučaj. Ipak, vi ste nedavno saopštili i da nova vlast ne radi transparentno, te da ministarstva Krivokapićeve Vlade objavljuju i manje podataka nego vlade DPS-a. Kako to komentarišete?

MILOVAC: Više je nego očigledno da Vlada Zdravka Krivokapića nije ispunila očekivanja kada je u pitanju transparetnost, naročito pristup informacijama. Mi smo već imali određena istraživanja kada je u pitanju proaktivno objavljivanje informacija, ali i vrlo konkretne slučajeve veoma loše prakse koju je nova vlast preuzela od stare. Nakon godinu dana u vlasti, ne mislim da više možemo da govorimo o nesnalaženju i početničkim greškama, tim prije što MANS u konktinuitetu ukazuje na oblasti koje treba popraviti kada je SPI u pitanju. Ono što je posebno opasno kada je u pitanju ovakav način odnosa vlade preka SPI jeste da će on dugoročno uticati na kvalitet borbe protiv korupcije, kao jedan od ključnih alata koji stoje na raspolaganju civilnom društvu i medijima.

MONITOR: Idu li procesi u smjeru koji smo očekivali –  neke nove, odgovorne i transparentne vlasti, koje bi nas konačno uvele u red evropskih zemalja, i koje bi odgovarale nakon afera? I kad bi se to uopte moglo desiti?

MILOVAC: Smatram da smo 30. avgusta prošle godine dobili dugo očekivane promjene i jedan od najvažnijih rezultata prošlogodišnjih izbora je upravo osjećaj da je vlast smjenjiva što mnoge generacije koje su stasavale pod režimom Mila Đukanovića nisu imale kao iskustvo.

Šta su političke partije koje čine novu većinu uradile sa tom pobjedom, mislim da je svima više-manje jasno. To je prosto odraz političkih kapaciteta koje trenutno imamo u zemlji i sa čime se moramo prije ili kasnije suočiti.

Iako bi povratak DPS-a na vlast označio novi krug onoga što smo, uz manje kozmetičke korekcije, već navikli, ne smatram da političke partije koje su na vlasti mogu još predugo da se oslanjaju na strah od toga i na tome zasnivaju svoj opstanak na čelu države.

Opšta percepcija da su partije vladajuće većine dominantno fokusirane na lične interese, političke poente i dobru startnu poziciju na nekim sljedećim izborima, postala je isuviše utemeljena u konkretnim potezima vlasti i nikako ne korespondira sa onim što je građanima obećavano na prošlim izborima.

Smatram da je smjena DPS-a bila prvi, veoma važan korak ka demokratizaciji ove zemlje. Ali ne i dovoljan.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA: Čerečenje leša javne uprave i institucija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna Vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem, a sadašnjoj se prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi,  ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo

 

MONITOR:  Imali smo i dvije vlade ekspertsku i manjinsku. Kako vidite jednu, kako drugu, njen sastav i mogućnosti?

DABIŽINOVIĆ: Svjedočimo velikim obećanjima nakon 30 avgusta koji su se pretvorili u svoju suprotnost. Promjena vlasti nije ispunila ni obećanja koje je dala niti očekivanja građanki/na Crne Gore. Vidjeli smo, a vidimo i sada, bjesomučno čerečenje leša javne uprave i institucija u koji se ubacuju partijski aktivisti po dubini i širini. U duhu takve politike imamo građane prvog, drugog i trećeg reda. U kontinuitetu se povećava jaz između sirotinje i bogatih. Nastavlja zloupotreba političke moći na rad institucije sistema što predstavlja nastavak prethodnika sa kojima se ne želi sarađivati, i tako gradi vlastita politička pozicija.  Često je to jedina tačka programa. Mislim da je o sastavima i jedne i druge vlade bilo dosta riječi. Svela bi sve na političku trgovinu i prevaru. Kako oni koji su u krvi do lakata iz devedesetih a njih je većina,  mogu biti pokretačka snaga državi koja je na aparatima. Zaključujem, prethodna vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem a sadašnjoj se, prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi, ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo.

MONITOR:  Da li je nova Vlada u stanju da deblokira evropski proces imajući u vidu da su u njoj mnogi stari politički akteri, a da joj je parlamentarna podrška DPS?

DABIŽINOVIĆ: Prema onom što stiže iz sadašnje Vlade poruke su zbunjujuće. Strateški cilj  ulaska Crne Gore u EU  sada u javnom govoru prvog ministra dobija pandam u Otvorenom Balkanu. Ne bi trošila bespotrebno vrijeme čitalaca baveći se objašnjenima ovog unakrsnog zbunjivanja građana. Ne polažem prevelike nade u sadašnju Vladu. Po mom ubjeđenju ova Vlada bi trebalo da pripremi teren za izbore koji ne bi bili kompromitovani. O raščišćavanju problema i propadanja Crne Gore trebalo bi da povedemo široki društveni konsenzus jer je trideset godina ogroman period za uništavanje a mali za „ozdravljenje“. Društveni procesi koji bi trebalo da donesu duh jednog drugog vremena moraju početi oduzimanjem imovine onima koji su je stekli nelegalno ali i suočavnjem sa prošlošću devedesetih i lustracijom. Za to nam trebaju sve društvene snage i znanje cijelog svijeta ukoliko hoćemo da se procesi pokrenu nabolje.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr Biljana Đorđević, docentkinja FPN-a, izabrana narodna poslanica Koalicije Moramo: Na vlasti u Srbiji je da donese odluku o sankcijama Rusiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo što bi dobrosusjedski odnosi morali da budu stalno njegovani već to za naš region označava istovremeno i sentimentalno i racionalno. Osjećamo da smo nekad bili dio iste države i pogađaju nas slični problemi koji, moguće je da će se to pokazati kao racionalno, traže i zajednička regionalna riješenja

 

MONITOR: Prema rezultatima GIK-a, vlast u Beogradu bi trebalo da ostane ista. To je veliko razočarenje za veliki broj glasača opozicije. Potez Dragana Đilasa koji je odmah nakon izbora tražio od Aleksandra Vučića da se beogradski izbori ponove, naišao je na odijum opozicionih stranka, sem njegovog SSP-a, zbog toga što nije sačekao GIK i Upravni sud. Prema Vučiću, beogradski izbori će se ponoviti. Kako će se u ovoj situaciji ponašati „Moramo”?

ĐORĐEVIĆ: Sastanak Vučića i Đilasa bio je izuzetno štetan zbog načina na koji je do njega došlo i trenutka u kojem se desio – sastanak koji dogovara nove izbore u trenucima kada stari nisu završeni, mimo dokazane potrebe za nečim takvim i bez saglasnosti ostalih – što Đilasovih koalicionih partnera, što drugih opozicionih lista. U tom trenutku se čeka ponavljanje izbora na nekim mestima u Beogradu i taj sastanak je obeshrabrio i demotivisao Beograđane da ima smisla boriti se da se veći broj opozicionih glasova zaista i pretvori u više mandata, tako što bi se na ponovljenim izborima strateški podržala lista Ajmo, ljudi. To se u svetlu ovog sastanka nije dogodilo. Sada je jasno da režim ima tesnu većinu, mada videćemo koliko tesnu da formira vlast u Beogradu i koliko će takva vlast moći da opstane.

Mi nismo sigurni da će se izbori uopšte ponoviti u Beogradu. Čak i Vučić govori da će se to desiti ako opozicija to želi. Kada je to opozicija dobila nešto što je tražila? Ako se i ponove, to je zato što bi SNS-u, to iz nekog razloga odgovaralo, a ne zato što je neko iz opozicije to tražio. Međutim, ako izbora bude bilo, mi ćemo na te izbore izaći i sigurna sam imati još bolji rezultat nego što smo imali početkom aprila.

MONITOR: Vaša koalicija je dobila najviše podrške „sa strane“, od njemačkih Zelenih koji su relevantni činioci vlade Olafa Šolca, ali i od Evropske partije Zelenih koji su vam, kako se saznaje, postavili uslov formiranja političke partije, da biste mogli postati njihova članica. Sem tog članstva, šta će vam donijeti nova organizacija dosadašnje koalicije sastavljene od građanskih udruženja?

ĐORĐEVIĆ: Evropska partija Zelenih nije nama postаvila uslov da formiramo jednu političku partiju, već je njihovo pravilo da članice EGP moraju biti partije. Istovremeno, praksa EGP je da mogu imati i više članica iz iste zemlje. S tim u vezi bih da objasnim da se trenutno ne stvara politička organizacija koalicije Moramo već da dolazi do okupljanja oko stranke Zajedno za Srbiju, u kojem učestvuju Ekološki ustanak i deo organizacija iz platforme Akcija, ali ne i Ne davimo Beograd koji ima svoj proces evaluacije i planiranog restrukturiranja političke organizacije u novim okolnostima – o kojima ćemo raspravljati na Skupštini pokreta. Koalicija Moramo svakako nastavlja da postoji a njene konstitutivne organizacije se spremaju za naredne korake.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR I ANALITIČAR MEDIJA: Svjedočimo samo vrhu brijega

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast, koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora, blokirala evropski put

 

 

MONITOR: Mediji su zaslužni sto su otvoreni i procesuirani slučajevi zloupotreba bivše predsjednice Vrhovnog suda i policajaca povezanih sa organizovanim kriminalom. Šta vam to govori?

VUKOVIĆ: Polakote, što bi rekao bivši glavni specijalni tužilac Katnić. Prvo moramo odati zahvalnost Europolu, koji je prikupio informacije i proslijedio ih na adrese naših nadležnih. Odatle možemo govoriti o zasluzi medija, jer su obnarodovali kompromitujuće informacije i tako, pretpostavljam, ubrzali procesuiranje. Mi sada ne znamo šta bi se desilo da kompromitujući transkripti telefonskih razgovora nijesu došli do medija, ali je jasno da je njihovo objavljivanje ubrzalo policijsko-tužilačke akcije.

Jedna od funkcija medija je da kontrolišu one koji imaju formalnu i neformalnu moć, jer je istorijsko iskustvo pokazalo da su i najnezavisnije institucije i najpošteniji ljudi skloni zloupotrebama moći u određenim situacijama. Zato ih neko stalno mora držati na oku. No, dešavalo se i ranije da mediji u Crnoj Gori odigraju dobro ulogu kontrolora i galame dovoljno glasno, ali je bilo uzalud jer je konfiguracija moći u društvu bila takva da se ta galama zabadala u debelo uho nezainteresovanih. Sada imamo nešto drugačiju konfiguraciju moći i uši nekih institucija su se počele tanjiti.

MONITOR: Šta govori činjenica da su policajci, te čelni ljudi pravosuđa članovi organizovanih kriminalnih grupa?

VUKOVIĆ: Neke mlađe ljude sam nedavno edukovao o tome kako je aktuelni predsjednik države tokom svoga prvoga premijerskog mandata govorio opoziciji u parlamentu da neće nikada saznati istinu o sivom državnom novcu koji se nalazio na posebnim računima koji su otvarani na imena režimskih ljudi. Bilo je to u vrijeme međunarodnih sankcija kojima su kažnjavane Srbija i Crna Gora zbog uloge u krvavom raspadu Jugoslavije. Od toga vremena datiraju razne vrste nekažnjivih zloupotreba moći i njegovanje raznih vrsta simbioza kriminala i institucija koje su dužne da služe javnom interesu. Ta simbioza je trebala ljude posebnog kova, stvarala ih i uzgajala, a odricala ih se samo u trenucima kada su postojali remetilački faktori ili su bili podesni za žrtvovanje na oltar euroatlantskih integracija. Najilustrativniji primjer je bivši dugogodišnji broj 2 vladajuće partije i režima – Svetozar Marović.

Ovo čemu trenutno svjedočimo je samo vrh brijega i možemo samo slutiti šta će nam pući pred očima ako budemo u prilici da vidimo makar veći dio toga brijega.

MONITOR: Kako komentarišete izjavu bivšeg specijalnog tužioca da se „svoji agenti ne hapse”?

VUKOVIĆ: Milivoje Katnić je ovom izjavom upravo otkrio simbiozu policije i kriminalnih grupa, jer je jasno da policajci nijesu bili infiltrirani u kriminalni klan kako bi dolazili do važnih informacija. Transkripti pokazuju da su kriminalci znali s kim imaju posla i jedni se prema drugima odnose s drugarskom pažnjom i razumijevanjem. Možda je ova saradnja polučivala i nešto što je bilo od koristi za opšte dobro i to može biti olakšavajuća okolnost akterima kada dođe do poštenog suđenja. Bojim se, ipak, imajući u vidu prirodu režima i duh vremena, da ta korist nije bila velika, ako je uopše bilo. Ko je izvlačio veću koriste iz te simbioze, takođe bi trebalo da pokaže neko pošteno suđenje.

MONITOR: Vjerujete li da će novo tužilaštvo, uz nove vlasti, moći do kraja da rasvjetli sistem u kom je to bilo moguće?

VUKOVIĆ: Nemam osnova da vjerujem, imam pravo da se nadam. Kad kažem da nemam osnova da vjerujem, imam na umu to da tek treba izgraditi institucionalnu moć sposobnu da razgradi nakaradni sistem i da učvrsti novi koji je sušta suprotnost nakaradnom. Bez hrabrih pojedinaca i herojskog podvižništva tako nešto neće biti moguće, ali politička moć mora za to podvižništvo obezbijediti dobar kontekst i dati mu smisao. Nadam se da aktuelna politička paktiranja imaju i neku skrivenu agendu koja usmjerava procese u poželjnom pravcu.

MONITOR: Kako vidite novu vladu i njen sastav?

VUKOVIĆ: U jednom ranijem razgovoru za Monitor sam iznio negativno mišljenje o ideji tzv. manjinske vlade. U međuvremenu je takva vlada postala politička činjenica, a ja mišljenje nijesam promijenio. Ovakva kakva je opravdaće svoje postojanje jedino ako njen mandat bude iskorišćen za početak razgradnje nakaradnog sistema. Uskoro ćemo vidjeti da li je u ovu kontroverznu tvorevinu ugrađen neki lukavi politički um koji će nam se otkriti na kraju bajke i izmamiti usklik odobravanja.

MONITOR: A izbor novog šefa Agencije za nacionalnu bezbjednost?

VUKOVIĆ: Krajnje mi je neuvjerljivo obrazloženje premijera Abazovića da je izbor pao na Kenteru zato što je riječ o čovjeku koji formalno nije bio član nijedne partije. Formalno nečlanstvo u partiji ne znači i da je neko nezavisan u svome djelovanju i, pogotovo, da je nečije prethodno djelovanje bilo u službi javnog interesa. Ako želite da javnost povjeruje u vašu političku agendu, onda biste morali voditi računa o tome da važne poslove u realizaciji te agende ne povjeravate ljudima koje prate kontroverze.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da parlamentarna podrška DPS-a znači i kontrolu vlade, i povratak te partije na vlast?

VUKOVIĆ: Apsurdno je tvrditi za političku partiju koja tvori parlamentarnu većinu od koje zavisi izvršna vlast da je opozicija. Naravno da se DPS vratio na vlast, s tim da to nije u punom kapacitetu. Ostaje otvoreno pitanje hoće li on taj kapacitet koristiti za emancipaciju od vlastite prošlosti ili za njenu obnovu. Sada nijesu vidljivi ni nagovještaji za ovo prvo. Možda ih razvoj događaja natjera na to, ali želju im ne vidim.

MONITOR: Hoće li ovakva vlada moći da ispuni obećanja među kojima su oslobađanje institucija, vladavina prava, odblokiranje evropskog puta i ekonomski razvoj?

VUKOVIĆ: Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora blokirala evropski put. Ja bih radije govorio o tome da je porazom DPS-a i njegovih političkih klijenata razobličena šaren-laža njihovog evropejstva i odškrinuta vrata za neko utemeljenije i iskrenije putovanje u Evropu. Bojim se da ova i ovakva vlada nema kapaciteta ta vrata širom otvori. Biće dobro ako ih uspije održati i ovako odškrinuta.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo