Povežite se sa nama

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MREŽA ZA AFIRMACIJU NEVLADINOG SEKTORA: Paralelni sistem u zarobljenoj državi

Objavljeno prije

na

Izmjenama Zakonao slobodnom pristupu informacijama se uoči izborne godine želi omogućiti političkim partijama da izbjegnu zakonsku obavezu da objave podatke o svom finansiranju. Ukoliko Vlada ostane pri tome, u potpunosti će se onemogućiti bilo kakva građanska kontrola trošenja novca političkih partija u izbornim kampanjama

 

MONITOR: Sa konferencije koju je nedavno organizovao MANS, poručeno je da je od izuzetne važnosti ko će biti novi direktor Agencije za sprečavanje korupcije. Vjerujete li da na tu poziciju u ovom trenutku može doći neko ko neće nastaviti praksu bivšeg direktora Sretena Radonjića?

MILOVAC: Važno je ko će doći na čelo ASK-a jer bi ta institucija, da nije zarobljena, mogla dati značajan doprinos borbi protiv korupcije. Ovo se naročito odnosi na ulogu ASK-a u izbornom procesu i kontroli finansija političkih partija. Crna Gora će naredne godine ući u još jedne parlamentarne izbore, opterećena činjenicom da nijedna od afera koje se odnose na političku korupciju nije adekvatno procesuirana. Zbog toga bi bilo važno da izbor kvalitetnog kadra na čelu ASK pošalje poruku građanima da se ne mogu ponoviti situacije iz 2016. i 2018. godine i mogućnost da se partije i njihove kampanje finansiraju iz crnih fondova. Pored toga, važno je da se pošalje poruka korumpiranim javnim funkcionerima da više neće moći da sakrivaju svoju imovinu stečenu nekim krivičnim djelom, te da će ASK biti prepreka, a ne podsticaj za takvo ponašanje. Nakon vrlo konkretnih sugestija Evropske komisije koja je čak direktno problematizovala i poziciju direktora Radonjića, bilo bi za očekivati da bi odgovorna vlada dobro razmislila prije nego što na njegovu poziciju instalira nekoga ko bi samo nastavio po istom tragu.

Nažalost, zato što živimo u Crnoj Gori, izvjesniji je da ćemo dobiti Radonjićevog klona koji će da nastavi da bespogovorno štiti interese klike na vlasti. Ova vjerovatnoća je još veća zbog predstojećih izbora. Bilo bi naivno vjerovati da bi se Demokratska partija socijalista odrekla jedne takve institucije onda kada pokušava da osvoji još jedan mandat da vodi ovu državu.

MONITOR: Kako biste ocijenili Radonjićev  rad?

MILOVAC: Za ocjenu rada direktora Agencije u protekle tri godine je dovoljno pogledati koliko je visokih javnih funkcionera snosilo bilo kakvu, makar i političku, odgovornost zbog činjenice da posjeduju imovinu i prihode za koje ne postoje dokazi da dolaze iz legalnih tokova. Najveći javni funkcioneri i dalje ne moraju da dokazuju ko im je plaćao ljetovanja i zimovanja, od kojeg novca su kupovali nekretnine i vozila, gdje im se i od kojeg novca školuju djeca u inostranstvu, pa sve do najbanalnijih situacija gdje mogu sebi da dozvole da javno nose satove vrijedne desetine i stotine hiljada eura, a da ne očekuju bilo kakvu sankciju od ove Agencije.

Poseban doprinos očuvanju DPS-a je Agencija dala tokom prethodnih predsjedničkih i parlamentarnih izbora kada je utvrdila da ta partija ima najsavršenije finansijsko izvještavanje. Ovakvu ocjenu je brutalno demantovala prvo afera “Konik”, pa zatim tim i “Koverta” koje su do kraja ogolile do koje mjere su crni fondovi prisutni u finansiranju izbornih kampanja DPS-a.

MONITOR: Kazali ste da je jedan od najvećih problema Agencije to što se proglasila nenadležnom za sve slučajeve korupcije i konflikta interesa koji su se desili prije njenog osnivanja 2016.godine. U tom smjeru ASK se oglušila na odluku Upravnog suda da to ne smije raditi. Šta se sve na taj način onemogućava javnosti da sazna?

MONITOR: Radi se o jednom stavu ASK-a koji nema utemeljenje u zakonu što je više puta potvrdio i Upravni sud u presudama koje su postale pravosnažne. Takav stav ASK-a nije rezulat nerada te instituicije već prije svega odluke da se ASK iskoristi za svojevrsno pranje biografija korumpiranih javnih funkcionera I omogući im se da nesmetano uživaju u svojoj imovini čije porijeklo ne mogu da dokažu. Podsjetiću vas da su se od 2005 -2016. godine u kom periodu je funkcionisala Komisija sa sprječavanje konflikta interesa, dogodile najveće crnogorske privatizacije koje su za rezultat imale ogromne sumnje u konflikt interesa i korupciju, a da gotovo ništa od toga nije adekvatno procesuirano.

Zakonom o antikorupciji iz 2016, jasno je definisano da ASK preuzima sve poslove prethodne Komisije, ali direktor Sreten Radonjić i nakon najmanje dvije presude Upravnog suda odbija da procesuira slučajeve prije 2016. godine. Tako je javnost ostala za konačno razrješenje pitanja o tome kako je predsjednik države zaradio prvi million, odakle mu satovi vrijedni na stotine hiljade eura, kako je osnivao kiparske kompanije, kako su mu plaćanja ljetovanja i putovanja u Dubai i San Trope, ali i zašto je Vesna Medenica krila prihode od prodaje zemljišta Zoranu Bećiroviću, kako su se bogatili mnogi drugi javni funkcioneri uključujući Branimira Gvozdenovića, Dragana Kovačevića, Branka Vujovića, Veselina Veljovića, Slavoljuba Stijepovića…

MONITOR: MANS je, uz još nekoliko organizacija iz civilnog sektora, tražio da Vlada povuče predložene izmjene Zakona o slobodnom pristupu informacijama. Šta bi za slobodan pristup informacijama značilo  da te izmjene ipak ne budu povučene?

MILOVAC: Prije svega, izmjenama ovog Zakona se uoči izborne godine želi omogućiti političkim partijama da izbjegnu zakonsku obavezu da objave podatke o svom finansiranju. Ukoliko Vlada ostane pri tome, u potpunosti će se onemogućiti bilo kakva građanska kontrola trošenja novca političkih partija u izbornim kampanjama, a sve pomenute afere ukazuju na to da postoji ogroman rizik od političke korupcije.

Pored toga, Vlada namjerava da dodatno ograniči pristup informacijama tako što će državnim institucijama dati ogromna ovlašćenja da diskreciono odlučuju šta je to “razuman zahtjev za informacijama” i do koje mjere taj zahtjev može da “ugrozi rad institucije”. Sve se to pokušava uvesti kroz uspostavljanje takozvanog instituta “zloupotrebe prava na slobodan pristup informacijama”.

Ovakav predlog je naišao na osudu i Evropske komisije, i ako Vlada istraje na njegovom donošenju biće to veoma jasna poruka da Crna Gora svjesno odbija da usvoji jedan dio veoma važnih evropskih vrijednosti.

MONITOR: Bivši direktor ASK mogao bi doći na poziciju Agencije za slobodan pristup informacijama. Kako vidite tu situaciju obzirom na dosadašnji angažman Radonjića?

MILOVAC: Agencija za slobodan pristup informacijama ni do sada nije bila prvi saveznik kada je u pitanju ovo građansko pravo. MANS je do sada stekao ogromno iskustvo u radu sa ovom Agencijom, i ono govori da je ova institucija jako često ulagala više truda da sakrije neku informaciju, nego da djeluje kao pravi organ koji bi trebao da građanima garantuje uživanje prava da imaju tačnu I pravovremenu informaciju.

Smatram da će dolazak Radonjića dodatno osnažiti takvu poziciju Agencije, te da ne možemo očekivati ništa dobro od jedne takve kombinacije.

MONITOR: Auto put je jedna od tajni koja to ne bi smjela biti. Šta je pokazao posljednji izvještaj MANS-a o tom projektu?

MILOVAC: Posljednji izvještaj koji smo prezentovali početkom mjeseca nastavlja da svjedoči o organizovanim naporima državnih institucija da sakriju prije svega podatke o finansiranju ovog projekta. Podsjećam vas da je CRBC izabran van postupka javnog tendera, a da su se podizvođači koji inkasiraju stotine milione eura, birali u dogovoru izmedju CRBC-a i Ministarstva saobraćaja. Većina isplata, oslobađanje od poreza, carina i ostalih davanja su i dalje nepoznanica za građane, što je praktično onemogućilo bilo kakvu nezavisnu kontrolu kako se troši najveći kredit u istoriji Crne Gore. Ovakva praksa se nastavlja i pored veoma jasnih upozorenja Evropske unije kada je u pitanju transparentnost ovog projekta, kao što se nastavlja i devastacija rijeke Tare, uprkos nalaza i izvještaja Evropske komisije, Evropskog parlamenta i UNESCO-a.

Kada je usvajan Zakon o autoputu, MANS je od Skupštine Crne Gore tražio da se formira poseban odbor koji bi se bavio isključivo time kako se troši milijarda eura kineskog kredita. Tada smo odbijeni zahvaljujući prije svega glasovima vladajuće koalicije koja je uvjeravala javnost da u Skupštini postoji dovoljno mehanizama za kontolu ovog posla. Četiri godine kasnije, niti jedna sjednica bilo kojeg skušptinskog tijela nije zakazana, ni održana na kojoj bi se poslanici makar upoznali sa time šta se dešava na gradilištima autuputa.

MONITOR: Osim što vlast sužava polje slobodnog pristupa informacijama, nastavljaju se i napadi na novinare. Ovoga puta napadu je prisustvovao i tužilac koji nije preduzeo ništa. Za sada nije ni sankcionisan. Kako to ocjenjujete ?

MILOVAC: Napad na novinara DAN-a, Vladimira Otaševića je bolno podsjećanje da živimo u državi kojom vlada paralelni sistem u kome je potpuno normalno da vas kao novinara na zadatku malteretira pripadnik MUP-a, a da to mirno sa strane posmatra državni tužilac. Nije tajna da je tužilaštvo u Crnoj Gori duboko kompromitovano, ne samo zbog toga što je malo uradilo da pokaže da je Crna Gora pravna država i da se korupcija najoštrtije sankcioniše, već prije svega zbog toga što se i samo našlo u središtu optužba za korupciju.

Ponašanje tužioca Miloša Šoškića u ovom incidentu je samo dodatno učvrstilo vjerovanje javnosti da određeni broj tužioca u našem pravosudnom sistemu ne radi u interesu javnosti, te da mit o nedodirljivosti pojedinih osoba u Crnoj Gori,  nije samo mit.

Od početka godine do danas smo imali veoma ozbiljne optužbe na račun Vrhovnog državnog tužioca da je uključen u korupciju, pa smo imali treći mandat Vesne Medenice  iskrivene poslove sa Zoranom Bećirovićem, ali I reinstalaciju kadrova poput Zorana Lazovića i Duška Golubovića na državne funkcije. Činjenica da se na takvim funkcijama I dalje nalaze kadrovi koji imaju, u najmanju ruku, kontroverzne biografije, šalje poruku da živimo u zarobljenoj državi.

 Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo