Povežite se sa nama

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MREŽA ZA AFIRMACIJU NEVLADINOG SEKTORA: Paralelni sistem u zarobljenoj državi

Objavljeno prije

na

Izmjenama Zakonao slobodnom pristupu informacijama se uoči izborne godine želi omogućiti političkim partijama da izbjegnu zakonsku obavezu da objave podatke o svom finansiranju. Ukoliko Vlada ostane pri tome, u potpunosti će se onemogućiti bilo kakva građanska kontrola trošenja novca političkih partija u izbornim kampanjama

 

MONITOR: Sa konferencije koju je nedavno organizovao MANS, poručeno je da je od izuzetne važnosti ko će biti novi direktor Agencije za sprečavanje korupcije. Vjerujete li da na tu poziciju u ovom trenutku može doći neko ko neće nastaviti praksu bivšeg direktora Sretena Radonjića?

MILOVAC: Važno je ko će doći na čelo ASK-a jer bi ta institucija, da nije zarobljena, mogla dati značajan doprinos borbi protiv korupcije. Ovo se naročito odnosi na ulogu ASK-a u izbornom procesu i kontroli finansija političkih partija. Crna Gora će naredne godine ući u još jedne parlamentarne izbore, opterećena činjenicom da nijedna od afera koje se odnose na političku korupciju nije adekvatno procesuirana. Zbog toga bi bilo važno da izbor kvalitetnog kadra na čelu ASK pošalje poruku građanima da se ne mogu ponoviti situacije iz 2016. i 2018. godine i mogućnost da se partije i njihove kampanje finansiraju iz crnih fondova. Pored toga, važno je da se pošalje poruka korumpiranim javnim funkcionerima da više neće moći da sakrivaju svoju imovinu stečenu nekim krivičnim djelom, te da će ASK biti prepreka, a ne podsticaj za takvo ponašanje. Nakon vrlo konkretnih sugestija Evropske komisije koja je čak direktno problematizovala i poziciju direktora Radonjića, bilo bi za očekivati da bi odgovorna vlada dobro razmislila prije nego što na njegovu poziciju instalira nekoga ko bi samo nastavio po istom tragu.

Nažalost, zato što živimo u Crnoj Gori, izvjesniji je da ćemo dobiti Radonjićevog klona koji će da nastavi da bespogovorno štiti interese klike na vlasti. Ova vjerovatnoća je još veća zbog predstojećih izbora. Bilo bi naivno vjerovati da bi se Demokratska partija socijalista odrekla jedne takve institucije onda kada pokušava da osvoji još jedan mandat da vodi ovu državu.

MONITOR: Kako biste ocijenili Radonjićev  rad?

MILOVAC: Za ocjenu rada direktora Agencije u protekle tri godine je dovoljno pogledati koliko je visokih javnih funkcionera snosilo bilo kakvu, makar i političku, odgovornost zbog činjenice da posjeduju imovinu i prihode za koje ne postoje dokazi da dolaze iz legalnih tokova. Najveći javni funkcioneri i dalje ne moraju da dokazuju ko im je plaćao ljetovanja i zimovanja, od kojeg novca su kupovali nekretnine i vozila, gdje im se i od kojeg novca školuju djeca u inostranstvu, pa sve do najbanalnijih situacija gdje mogu sebi da dozvole da javno nose satove vrijedne desetine i stotine hiljada eura, a da ne očekuju bilo kakvu sankciju od ove Agencije.

Poseban doprinos očuvanju DPS-a je Agencija dala tokom prethodnih predsjedničkih i parlamentarnih izbora kada je utvrdila da ta partija ima najsavršenije finansijsko izvještavanje. Ovakvu ocjenu je brutalno demantovala prvo afera “Konik”, pa zatim tim i “Koverta” koje su do kraja ogolile do koje mjere su crni fondovi prisutni u finansiranju izbornih kampanja DPS-a.

MONITOR: Kazali ste da je jedan od najvećih problema Agencije to što se proglasila nenadležnom za sve slučajeve korupcije i konflikta interesa koji su se desili prije njenog osnivanja 2016.godine. U tom smjeru ASK se oglušila na odluku Upravnog suda da to ne smije raditi. Šta se sve na taj način onemogućava javnosti da sazna?

MONITOR: Radi se o jednom stavu ASK-a koji nema utemeljenje u zakonu što je više puta potvrdio i Upravni sud u presudama koje su postale pravosnažne. Takav stav ASK-a nije rezulat nerada te instituicije već prije svega odluke da se ASK iskoristi za svojevrsno pranje biografija korumpiranih javnih funkcionera I omogući im se da nesmetano uživaju u svojoj imovini čije porijeklo ne mogu da dokažu. Podsjetiću vas da su se od 2005 -2016. godine u kom periodu je funkcionisala Komisija sa sprječavanje konflikta interesa, dogodile najveće crnogorske privatizacije koje su za rezultat imale ogromne sumnje u konflikt interesa i korupciju, a da gotovo ništa od toga nije adekvatno procesuirano.

Zakonom o antikorupciji iz 2016, jasno je definisano da ASK preuzima sve poslove prethodne Komisije, ali direktor Sreten Radonjić i nakon najmanje dvije presude Upravnog suda odbija da procesuira slučajeve prije 2016. godine. Tako je javnost ostala za konačno razrješenje pitanja o tome kako je predsjednik države zaradio prvi million, odakle mu satovi vrijedni na stotine hiljade eura, kako je osnivao kiparske kompanije, kako su mu plaćanja ljetovanja i putovanja u Dubai i San Trope, ali i zašto je Vesna Medenica krila prihode od prodaje zemljišta Zoranu Bećiroviću, kako su se bogatili mnogi drugi javni funkcioneri uključujući Branimira Gvozdenovića, Dragana Kovačevića, Branka Vujovića, Veselina Veljovića, Slavoljuba Stijepovića…

MONITOR: MANS je, uz još nekoliko organizacija iz civilnog sektora, tražio da Vlada povuče predložene izmjene Zakona o slobodnom pristupu informacijama. Šta bi za slobodan pristup informacijama značilo  da te izmjene ipak ne budu povučene?

MILOVAC: Prije svega, izmjenama ovog Zakona se uoči izborne godine želi omogućiti političkim partijama da izbjegnu zakonsku obavezu da objave podatke o svom finansiranju. Ukoliko Vlada ostane pri tome, u potpunosti će se onemogućiti bilo kakva građanska kontrola trošenja novca političkih partija u izbornim kampanjama, a sve pomenute afere ukazuju na to da postoji ogroman rizik od političke korupcije.

Pored toga, Vlada namjerava da dodatno ograniči pristup informacijama tako što će državnim institucijama dati ogromna ovlašćenja da diskreciono odlučuju šta je to “razuman zahtjev za informacijama” i do koje mjere taj zahtjev može da “ugrozi rad institucije”. Sve se to pokušava uvesti kroz uspostavljanje takozvanog instituta “zloupotrebe prava na slobodan pristup informacijama”.

Ovakav predlog je naišao na osudu i Evropske komisije, i ako Vlada istraje na njegovom donošenju biće to veoma jasna poruka da Crna Gora svjesno odbija da usvoji jedan dio veoma važnih evropskih vrijednosti.

MONITOR: Bivši direktor ASK mogao bi doći na poziciju Agencije za slobodan pristup informacijama. Kako vidite tu situaciju obzirom na dosadašnji angažman Radonjića?

MILOVAC: Agencija za slobodan pristup informacijama ni do sada nije bila prvi saveznik kada je u pitanju ovo građansko pravo. MANS je do sada stekao ogromno iskustvo u radu sa ovom Agencijom, i ono govori da je ova institucija jako često ulagala više truda da sakrije neku informaciju, nego da djeluje kao pravi organ koji bi trebao da građanima garantuje uživanje prava da imaju tačnu I pravovremenu informaciju.

Smatram da će dolazak Radonjića dodatno osnažiti takvu poziciju Agencije, te da ne možemo očekivati ništa dobro od jedne takve kombinacije.

MONITOR: Auto put je jedna od tajni koja to ne bi smjela biti. Šta je pokazao posljednji izvještaj MANS-a o tom projektu?

MILOVAC: Posljednji izvještaj koji smo prezentovali početkom mjeseca nastavlja da svjedoči o organizovanim naporima državnih institucija da sakriju prije svega podatke o finansiranju ovog projekta. Podsjećam vas da je CRBC izabran van postupka javnog tendera, a da su se podizvođači koji inkasiraju stotine milione eura, birali u dogovoru izmedju CRBC-a i Ministarstva saobraćaja. Većina isplata, oslobađanje od poreza, carina i ostalih davanja su i dalje nepoznanica za građane, što je praktično onemogućilo bilo kakvu nezavisnu kontrolu kako se troši najveći kredit u istoriji Crne Gore. Ovakva praksa se nastavlja i pored veoma jasnih upozorenja Evropske unije kada je u pitanju transparentnost ovog projekta, kao što se nastavlja i devastacija rijeke Tare, uprkos nalaza i izvještaja Evropske komisije, Evropskog parlamenta i UNESCO-a.

Kada je usvajan Zakon o autoputu, MANS je od Skupštine Crne Gore tražio da se formira poseban odbor koji bi se bavio isključivo time kako se troši milijarda eura kineskog kredita. Tada smo odbijeni zahvaljujući prije svega glasovima vladajuće koalicije koja je uvjeravala javnost da u Skupštini postoji dovoljno mehanizama za kontolu ovog posla. Četiri godine kasnije, niti jedna sjednica bilo kojeg skušptinskog tijela nije zakazana, ni održana na kojoj bi se poslanici makar upoznali sa time šta se dešava na gradilištima autuputa.

MONITOR: Osim što vlast sužava polje slobodnog pristupa informacijama, nastavljaju se i napadi na novinare. Ovoga puta napadu je prisustvovao i tužilac koji nije preduzeo ništa. Za sada nije ni sankcionisan. Kako to ocjenjujete ?

MILOVAC: Napad na novinara DAN-a, Vladimira Otaševića je bolno podsjećanje da živimo u državi kojom vlada paralelni sistem u kome je potpuno normalno da vas kao novinara na zadatku malteretira pripadnik MUP-a, a da to mirno sa strane posmatra državni tužilac. Nije tajna da je tužilaštvo u Crnoj Gori duboko kompromitovano, ne samo zbog toga što je malo uradilo da pokaže da je Crna Gora pravna država i da se korupcija najoštrtije sankcioniše, već prije svega zbog toga što se i samo našlo u središtu optužba za korupciju.

Ponašanje tužioca Miloša Šoškića u ovom incidentu je samo dodatno učvrstilo vjerovanje javnosti da određeni broj tužioca u našem pravosudnom sistemu ne radi u interesu javnosti, te da mit o nedodirljivosti pojedinih osoba u Crnoj Gori,  nije samo mit.

Od početka godine do danas smo imali veoma ozbiljne optužbe na račun Vrhovnog državnog tužioca da je uključen u korupciju, pa smo imali treći mandat Vesne Medenice  iskrivene poslove sa Zoranom Bećirovićem, ali I reinstalaciju kadrova poput Zorana Lazovića i Duška Golubovića na državne funkcije. Činjenica da se na takvim funkcijama I dalje nalaze kadrovi koji imaju, u najmanju ruku, kontroverzne biografije, šalje poruku da živimo u zarobljenoj državi.

 Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

INTERVJU

BRANISLAV RADULOVIĆ, PREDSJEDNIK UDRUŽENJA PRAVNIKA CRNE GORE: Pravom do pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postoje kolege koje ne žele da učestvuju u nepravničkoj i populističkoj „raspravi“ koja obiluje nacionalizmom ili arogancijom. Drugi, nikada i nijesu  spremni da saopšte bilo koji svoj stav, za ili protiv, čekajući uvijek „oficijelni“

 

 

MONITOR: Povodom Monitorove  25. godišnjice, u oktobru 2015. godine, zapisali ste: „Samo su tri konstate u Crnoj Gori: Đukanović, Amfilohije i Monitor. U ovom trouglu stale su skoro sve ideološke, političke, kulturne i civilizacijske boje Crne Gore“. Da li se nešto promijenilo za nepunih pet godina?

RADULOVIĆ: Nije. Zato podsjećanje na nastavak navedenog citata: „ … u suverenoj Crnoj Gori trijangl „nesalomljivih“ ne posustaje. Jedan i dalje vlada, drugi kune, treći izlazi iz štampe. Kao i onog oktobra 1990. godine“.

MONITOR: Mogu li aktuelni protesti i primjena Zakona o slobodi vjeroispovijesti poremetiti tu „ravnotežu“?

RADULOVIĆ: Građanin koji je za svog života promjenio četiri države (SFRJ, SRJ, SiCG, Crna Gora), a da nikada nije posjedovao pasoš, nema svijest o mirnom i demokratskom institutu smjene vlasti. I kada parolom „spasimo svetinje“ izažava sav svoj bunt prema nepravdama u sitemu – on živi i odslikava zajednicu koja je predpolitičko društvo.

Činjenica da javnu reakciju ne proizvede podatak da se npr. 155 milona državnog novca „investira“ u insolventno privredno društvo, a hiljade ljudi izađe na ulicu zbog spora da li treba voditi upravni ili sudski postupak za evidenciju crkvene/državne imovine, dokaz je da Crna Gora nije građansko društvo, sa izgrađenim sistemom vrijednosti. Građansko društvo ne stanuje u kolektivističkim umovima.

MONITOR: Da li će vlast insistirati na primjeni tog Zakona? Kolika je njegova upotrebna vrijednost u ovom trenutku?

RADULOVIĆ: „Zakon je zakon pa koliko opor bio“ zapisao je Valtazar Bogišić 1888. godine u Opštem imovinskom zakoniku. Predmetni zakon je donijet u ustavnoj proceduri i negova ustavnost se pretpostavlja, sve dok ne bude eventualno osporena pred Ustavnim sudom.

Ono šta se može sa sigurnošću predvidjeti je da će primjena čl. 63, koji se osporava, dovesti da nadležni organ za poslove imovine, u roku od godinu dana izvrši popis imovine (vjerskih objekata i zemljišta). Tek onda moguće je podnijeti zahtjev za upis prava svojine na tim nepokretnostima. Dakle, prvi efekat zakona biće da će se evidentirati „sporna“ imovina i tada će se službeni i sporovi na javnoj sceni izmjestiti sa „ugroženog pravoslavlja“ na materijalne dokaze o nespornom i zakonitom vlasništvu na konkretnim objektima.

Suštinski se u narednih godinu dana, osim postupka popisa, ništa bitno neće desiti, a svakako ne bilo kakva promjena u pravnom statusu ili  „upad u vjerske objekte“. U međuvremenu biće i institucionalno riješena dilema pred Ustavnim sudom oko eventualne ustavnosti pojedinih normi Zakona, u prvom redu ko je i u kojem postupku dužan dokazivati vlasništvo.

 

Pročitajte više u štampanom izanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr Đorđe Čekrlija, profesor Filozofskog fakulteta u Banja Luci: U BiH postoje samo dominantno ljevoruki političari

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki napredak u Bosni i Hercegovini je mikroskopski ukoliko nema opšteg sistematskog angažovanja koje je pokrenuto od strane države i njenih institucija (bez obzira kojeg nivoa vlasti), i kao takav niti će biti primjetan, niti će nešto značiti

 

 

MONITOR: I ove godine proslavljen je Dan Republike Srpske 9. januar. To je naišlo na brojna negativna reagovanja. Treba Ii RS da proslavlja taj dan? 

ČEKRLIJA: Iako se ovo pitanje predstavlja kao fundamentalno pitanje nakon svake Nove godine, meni se čini da je mnogo važnije koliko penzionera i djece gladuje tog istog dana. I na dan potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, i na dan prvog zasjedanja ZAVNOBIHA.

MONITOR: Visoki predstavnik Valetnin Incko u svom reagovanju kazao je da Republika Srpska nije država, kao što tvrdi član Predsjedništva Dodik, jer entiteti nisu države i da će o netačnim tvrdnjama o državnosti RS izvijestiti Vijeće sigurnosti UN.

ČEKRLIJA: Bez obzira na to što je svima sve jasno, isprazne polemike oko toga se i dalje vode. Ovo je jedna od takvih polemika koje služe samo da bi skrenule pažnju od stvarnih problema sa kojima se u Bosni i Hercegovini susrećemo. Što se konkretnog odgovora tiče, dovoljno je da svaki političar ili građanin pogleda šta piše na pasošu koji ima. Direktniji i jasniji odgovor od toga ne postoji.

MONITOR: I dalje se najavljuje otcjepljenje RS. Može li se to dogoditi?

ČEKRLIJA:Pitanje otcjepljenja RS na prvi pogled zvuči kao užasna opasnost u svim mogućim scenarijima. Međutim, ukoliko se pogleda unazad onda se stvari vide sasvim drugačije. Potenciranje otcjepljenja RS je prvo služilo kao krajnja odbrana koja se može angažovati kada situacija bude apsolutno neprihvatljiva. Zatim je nakon nekog vremena otcjepljenje postalo prijetnja ukoliko se budu osujećivao razvoj i napredak RS. Konačno otcjepljenje je danas u rukama političara postalo oruđe za svakodnevni politički rad. Meni se čini da je sam koncept otcjepljenja time izgubio svoju moć nad građanima i da u tu priču iskreno vjeruju oni koji bi vjerovali i u sve drugo što vođe kažu.

 

Pročitajte više u štampanom izanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR SCI. JULIJANA CICOVIĆ MASLOVAR, PSIHOLOŠKINJA  PSIHOTERAPEUTKINJA: Naše društvo ne brine o mentalnom zdravlju nacije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mi ne poznajemo kulturu ophođenja, ne preuzimamo odgovornost za svoje postupke i njihove posljedice, nemamo dovoljno poštovanja za sebe i druge, ne razvijamo toleranciju

 

MONITOR: Agresivnost je naša svakodnevica na ulici, u saobraćaju, u paralamentu, u komunikaciji sa neistomišljenicima… Šta je uzrok tome?

CICOVIĆ MASLOVAR: Više je uzroka, a jedan od ključnih je nepoštovanje zakona  i pravila u svim segmentima društvenog života, nikakvo ili neadekvatno sankcionisanje, te sveprisutni haos koji iz toga proizilazi. Takva atmosfera u društvu generiše veliku količinu frustracije koja može izazvati emocionalno stanje srdžbe, koja se, u određenim spoljašnjim okolnostima, ispolji kao agresivnost. Ta agresivnost se usmjerava na najpristupačnije ciljeve, tako da postajemo jedni drugima mete. Svaki pojedinac primjenjuje svoja pravila, snaga caruje i sila je jedini zakon. Međutim frustracije ne moraju nužno dovesti do agresivnog pražnjenja, već mogu proizvesti i različite konstruktivne akcije. Onda se postavlja pitanje zašto biramo destrukciju ili se nameće zaključak da nedostaje nešto i u našoj ličnoj moralnoj, obrazovnoj i duhovnoj vertikali. Mi ne poznajemo kulturu ophođenja, ne preuzimamo odgovornost za svoje postupke i njihove posljedice, mi nemamo dovoljno poštovanja za sebe i druge, ne razvijamo toleranciju.

MONITOR: Nasilje je sve učestalije i u porodici…

CICOVIĆ MASLOVAR: Ako znamo koliko su društvene krize  i urušavanje sistema vrijednosti ugrozili porodicu kao instituciju, koliko je patologija pojedinca raspostranjenija, koliko su se umnožili problemi sa zloupotrebom narkotika i alkohola, onda to nije neočekivana posljedica. Neočekivano je da država i njene institucije, iako se sve otvorenije ukazuje na problem porodičnog nasilja, još  nemaju adekvatne i efikasne mehanizme da se sa tim problemom bore.

MONITOR: Koji su danas najčešći oblici antisocijalnog ponašanja? 

CICOVIĆ MASLOVAR: Teško je odgovoriti generalno na ovo pitanje, jer je to širok spektar aktivnosti, a svaka od njih je različito zastupljena u različitim segmentima društva i različitim uzrasnim skupinama. Ali  ako govorimo uopšteno i uzmemo ono što je zajedničko svim oblicima antisocijalnog ponašanja, a to je da imaju za  posljedicu kršenje socijalnih pravila I/ili ugrožavanje drugih, onda su u našem društvu najrasprostranjeniji razni oblici korupcije, (ona u političkom vrhu, razni oblici nepotizma, davanje i primanje mita…).

MONITOR: Da li se građani kojima je to neophodno  obaćaju psiholozima i psihijatrima ili to izbjegavaju zbog patrijahalnog vaspitanja i iz drugih razloga?

CICOVIĆ MASLOVAR: Mislim da se ljudi danas obraćaju za pomoć više nego ranije, da se odnos prema psihičkim poremećajima ili poteškoćama mijenja,  manja je stigma u vezi sa tim. I dalje je problem to  što se javljaju tek onda kad su već razvili simptomatoligiju koja ih ometa u svakodnevnom funkcionisanju, a da je svjesnost o potrebi mentalne higijene još na jako niskom nivou. Psihoterapijska pomoć, kao vrsta tretmana u prevazilaženju psihičkih tegoba je još velika nepoznanica našim ljudima i put kojim se rjeđe ide, jer je to proces koji iziskuje da preuzmemo odgovornost za svoj život, da se posvetimo temeljnom preispitivanju i osvješćivanju vlastitih uvjerenja, stavova i ponašanja koji su uzrokovali psihički poremćaj.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. januara 2020. godine
ili na www.novinarnica.net 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo