Povežite se sa nama

INTERVJU

MIRELA HOLY, POLITIČARKA IZ ZAGREBA:  Opasna retorika predsjednice Grabar Kitarović  

Objavljeno prije

na

U manjem dijelu hrvatske javnosti jačaju sentimenti prema zločinačkom režimu Nezavisne Države Hrvatske, a neodgovorni političari s desnog spektra zbog vlastitih političkih ambicija iskorištavaju takve sentimente, jer time žele dokazati da su veliki domoljubi

 

MONITOR: Predsjednički izbori, zakazani za 22. decembar, ovih dana su najaktuelnija politička tema u Hrvatskoj. To je bio i jedan od povoda za razgovor sa Mirelom Holy, hrvatskom političarkom,  univerzitetskom profesoricom i članicom Odbora Misije za adaptaciju klimatskim promjenama Evropske komisije. Razgovor smo počeli pitanjem koji bi od kandidata, a na izborima učestvuje neuobičajeno veliki broj njih – jedanaest,  po njenom mišljenju,  bio najbolji predsjednik Hrvatske?

HOLY: Smatram da se kao politička komentatorica i analitičarka trebam suzdržati od izražavanja vlastitih preferencija za političke kandidate. Idealan predsjednik ili predsjednica bi trebao ili trebala biti osoba koja odgovorno, učinkovito, nepristrano i u javnom interesu obnaša funkciju društvenog i političkog medijatora, posrednika između međusobno suprotstavljenih interesa i ideja. Uloga predsjednika ili predsjednice je da moderira, pozitivno usmjerava i brine o poštivanju Ustava kao temeljne povelje države, dakle da bude svojevrsna savjest države. To podrazumijeva da bi takva osoba prije svega trebala imati integritet, sposobnost objektivnog prosuđivanja društvenih procesa, ali i vlastite uloge u tim procesima. Na građanima i građankama Hrvatske je da procjene koja kandidirana osoba ima takve karakteristike.

MONITOR: Ovlaštenja predsjednika Hrvatske su mala. Otkud onda toliko interesovanje za tu funkciju?

HOLY: Činjenica je da su ovlasti predsjednika ili predsjednice države relativno skromne, no to je pozicija koja donosi prilično veliku medijsku vidljivost, a time i potencijalno moć. Moje iskustvo u politici mi govori da ljude visokim pozicijama privlači upravo pristup moći. No, načini konzumacije te moći se razlikuju od osobe do osobe. Neki političari to koriste za svoje osobne svrhe, u karijernom ili financijskom smislu, ili u smislu (ob)vezivanja ljudi i interesnih skupina, a neki kako bi transformirali društvo. Nažalost, manji je broj ovih drugih, iako se najveći politički zločinci mogu ubrojiti u ovu drugu kategoriju. Smatram da je za političare presudna ravnoteža između osobnih ambicija i ambicije transformacije društva, to vodi do zdrave politike.

MONITOR: Aktuelna predsjednica Kolinda Grabar Kitarović ima najveću podršku, sudeći prema anketama, iako je stalno žestoko kritikuju. Čime to objašnjavate i da li će ona osvojiti još jedan mandat?

HOLY: Doista nemam staklenu kuglu da bih to mogla prognozirati. Činjenica je da su prema posljednjim anketama Kolinda Grabar Kitarović, Zoran Milanović i Miroslav Škoro prilično izjednačeni tako da je moguće da bilo tko od njih osvoji mandat.

MONITOR: Inicijativa mladih za ljudska prava Hrvatske osudila je nedavno predsjednicu Grabar Kitarović zbog podrške osuđenom ratnom zločincu Slobodanu Praljku i poručila joj da se, umjesto što odaje počast ratnom zločincu, izvini žrtvama za šta su njeni politički prethodnici odgovorni i učini sve da se masovna kršenja ljudskih prava tokom devedesetih ne ponove. O čemu to govori?

HOLY: To ukazuje na želju Kolinde Grabar Kitarović da se svidi radikalno desnom biračkom tijelu, jer joj je u tom dijelu biračkog spektra protukandidat Miroslav Škoro uzima glasove. Smatram da je takva vrsta retorike sadašnje predsjednice izuzetno opasna i društveno neodgovorna.

MONITOR: Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić i bivši diplomata Budimir Lončar izjavili su da se u Hrvatsku vraća ustašizacija. Jeli to istina?

HOLY: U manjem dijelu hrvatske javnosti jačaju sentimenti prema zločinačkom režimu Nezavisne Države Hrvatske, a neodgovorni političari s desnog spektra zbog vlastitih političkih ambicija iskorištavaju takve sentimente, jer time žele dokazati da su veliki domoljubi. Eksploatacija ovakvog tipa nacionalističkih sentimenata nažalost nije ništa novo, ne samo u Hrvatskoj, već i u susjednim državama, a i globalno jer se pozivanjem na blještave općenitosti poput ljubavi prema domovini i narodu te paralelnim fiksiranjem neprijatelja najlakše manipulira s masama. To su na najužasniji mogući način pokazali nacisti u Njemačkoj. No, korištenje takvih metoda je iznimno opasno i neodgovorno, jer je tako oslobođenog duha iz boce izuzetno teško kontrolirati.

MONITOR: I u cijelom našem regionu jačaju desne snage, nacionalizmi, vraća se retorika iz ratnih devedesetih… Prijete li nam novi sukobi?

HOLY: Nadam se da ne, iako je dosadašnja povijest ljudskog roda pokazala da nismo u stanju učiti na greškama i ne ponavljati užase iz prošlosti.

MONITOR: Prije šest godina osnovali ste stranku Održivi razvoj Hrvatske. Šta je suština njenog programa?

HOLY: ORaH, a to je skraćenica za Održivi razvoj Hrvatske, osnovala sam kao zelenu progresivnu stranku koja se neće stalno vraćati u prošlost, već nuditi konkretna rješenja za probleme sadašnjosti kako bi imali bolju budućnost. Program stranke bio je održivi razvoj, a održivi razvoj podrazumijeva ravnotežu između tri stupa na kojima počiva svako društvo: očuvanja okoliša i prirode; poštivanja društvene pravde i jednakopravnosti među ljudima; te gospodarskog razvoja koji treba biti uravnotežen za sve pripadnike zajednice. Iz stranke sam izašla 2016. godine, jer sam se razočarala kada su pojedinci počeli preobražavati ORaH u još jednu as usual stranku koja se bori za fotelje, a ne za ideje i održivu transformaciju društva. Već tri i pol godine nisam uključena u politiku kao članica stranke, jer sam shvatila da nisam dobar materijal za članicu stranke jer su moje ideje previše neobične za glavne struje hrvatske politike.

MONITOR: Hrvatska je članica Evropske unije. Analitičari sve češće govore  o mogućem raspadu Evropske unije? Može li  se to dogoditi?

HOLY: Ne vjerujem u to. Štoviše, smatram da je traljavi Brexit potpuno suzbio ambicije nekih drugih političkih opcija u državama članicama u tom pravcu.

Politika je svojevrsna verzija gladijatorskih igara

MONITOR: Nedavno ste izjavili da u ukupnoj političkoj komunikaciji u Hrvatskoj, dakle ne samo u predsjedničkoj izbornoj kampanji, svjedočimo fenomenu tzv. amerikanizacije ili mekdonaldizacije politike. Šta  pod tim podrazumijevate?

HOLY: To podrazumijeva da se politika više uopće ne bavi sadržajem politike, natjecanjem stranaka i političkih kandidata nuđenjem različitih rješenja za rješavanje društvenih problema, već funkcionira kao spektakl, neka varijanta reality ili talent showa u kojem se kandidati nastoje svidjeti gledateljima svojom frizurom, šminkom, stilom, nastupom, vještinom „spuštanja“ protukandidatima, odnosno verbalnom drskošću koja zabavlja gledatelje.

To je svojevrsna verzija gladijatorskih igara u kojoj dominira vizualno, a sadržaj politike postaje potpuno nebitan i dosadan. Radi se o vrlo uspješnoj metodi skretanja pažnje javnosti s društvenih problema, hipnotiziranja birača izmišljenim dobro vizualno osmišljenim sukobima, stvaranja iluzije kako kao konzumenti politike imamo utjecaj na održanje ovog sustava koji je najbolji od svih mogućih sustava, jer nam se daje mogućnost kupovine u sferi politike, zabave, ukupnog života.

To je dijametralno suprotno onom modelu puštanja duha nacionalizma iz boce kako bi se manipuliralo masama, ovdje se radi o pasivizaciji ljudi pretvorenih u konzumente, tzv. mašine sreće, uvjerava nas se da možemo kupiti sreću kupovinom proizvoda, ali je konačni cilj isti – dobiti pristanak masa za održanje nepravednog sustava u kojem živimo, a koji vrlo malenoj i često skrivenoj eliti daje ogromnu financijsku i svaku drugu moć.

 

Najveća globalna prijetnja

MONITOR: Klimatske promjene su u vrhu liste aktuelnih globalnih pitanja i stručnjaci kažu da je čovječanstvo na pragu samouništenja… Kako komentarišete  takva alarmantna upozorenja stručnjaka?

HOLY: Klimatske promjene su najveća globalna prijetnja čovječanstva i ukoliko ne počnemo mijenjati naše načine života, naše obrasce svakodnevnog ponašanja pasivnih konzumenata koje su uvjerili da je kontinuirani rast moguć u situaciji ograničenih prirodnih resursa, ljudski rod neće preživjeti ovo, šesto po redu veliko izumiranje vrsta kojemu svjedočimo. No, ukoliko nemamo snagu za tu promjenu onda nismo ni zaslužili preživjeti ovo šesto veliko izumiranje. U srazu prirode i ljudske kulture, na kraju uvijek pobjeđuje priroda, jer je ravnoteža temeljni zakon prirode. Ili ćemo taj zakon poštovati, ili nećemo opstati.

 

                               Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

TAMARA MILAŠ, KOORDINATORKA PROGRAMA LJUDSKOG PRAVA CGO: Sistemska posvećenost uspostavljanju zaborava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Usljed očigledne odgovornosti određenih osoba koje  su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete

 

MONITOR:  Prvi put su ministar unutrašnjih poslova, direktor Uprave policije, ministar pravde i ministar rada prisustvovali  obilježavanju deportacije. Što to govori o odnosu vlasti prema ovom zločinu?

MILAŠ: Predstavnici ranijih vlasti su decenijama organizovano ćutali o ovom zločinu koji i danas snažno opterećuje crnogorsko društvo. Međutim, uporno su godinama unazad nevladine organizacije – CGO, HRA i ANIMA – podnosile inicijativu da se ustanovi dan sjećanja, da se podigne spomen- obilježje i da se crnogorska policija izvini zbog svog nezakonitog djelovanja, i organizovali memorijalno okupljanje. Proces je spor, dugo smo bili ignorisani, i to ne samo oko slučaja Deportacija, nego sa svim pojedinačnim slučajevima ratnih zločina počinjenih u Crnoj Gori…

Ovogodišnji dolazak nekoliko članova Vlade, uključujući i ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije, na memorijalni skup ispred Centra bezbjednosti Herceg Novi, predstavlja veliki  iskorak i ohrabrenje da zvanična Crna Gora napokon okreće novi list u odnosu prema ratnim zločinima, a posebno prema žrtvama. Nadam se da konačno ulazimo u period u kojem neće biti zaštićenih i u kojem najteži ratni zločini neće biti zataškavani i pretvarani u monetu za političku demagogiju.

U tom kontekstu, važnim ističem pijetet prema žrtvama i iskreno izvinjenje koje je uputio direktor Uprave policije, Zoran Brđanin, napravivši jasan javni otklon od tadašnjeg postupanja policije. Time je jedan od naših zahtjeva iz inicijative ispunjen, a dobili smo i obećanje od ministra unutrašnjih poslova, Filipa Adžića, da će raditi na podizanju spomenika.

Nadam se da će se ovim stvari ubrzati, da ćemo doći do ispunjenja i ostalih zahtjeva, ali i novog pravosudnog razmatranja ovog slučaja, jer Crna Gora ne smije dozvoliti da pravda i dostojanstveno sjećanje na ove žrtve čekaju još 30 godina.

MONITOR: Tri decenije nakon deportacija da li smo se kao društvo suočili sa tim i drugim zločinima?

MILAŠ: Deportacija predstavlja najstrašniji zločin u više od pola vijeka crnogorske istorije, i dok puna istina ne bude razjašnjena i pravda zadovoljena, ovaj, ali  ostali ratni zločini, će opterećivati i crnogorsko društvo, sadašnje i buduće generacije na mnogo nivoa. Ovakav odnos nesuočavanja sa ratnim zločinima narušava i međunarodni ugled države.

Uslijed očigledne odgovornosti određenih osoba koje su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete. Bili smo svjedoci progona, političkih  i društvenih, svjedoka koji su  govorili o ovom zločinu, a svaki pokušaj obilježavanja mjesta zločina je opstruiran od vlasti. Za razliku od slučaja Kaluđerski laz u kojem su, takođe, stradale izbjeglice koje su potražile utočište u Crnoj Gori, ovdje postoje jasne indicije o učešću tadašnjeg državnog vrha u naređivanju i/ili sprovođenju ovog zločina, i tim je naglašenija potreba da se ovo temeljno ispita i da dobijemo zvanično određenje države.

Sumirajući dosadašnje aktivnosti u slučajevima ratnih zločina, možemo konstatovati da su crnogorske vlasti pokazale sistemsku posvećenost u uspostavljanju zaborava. Činjenice o tim zločinima ne postoje u udžbenicima savremene istorije ni na jednom obrazovnom nivou, nema podrške za projekte nevladinih organizacija u ovoj oblasti, izbjegava se javni dijalog na tu temu, itd. Konačno, o ovom gotovo da ne bi bilo pomena u javnom diskursu da nema napora malog broja NVO i nezavisnih medija da uporno apeluju na adekvatno rješavanje ovih zločina.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Licemjerje nove vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović

 

MONITOR:  Alternativa Crna Gora je objavila dokumenta o tome kako je porodica Đukanović navodno nakon pada DPS-a, a neposredno pred formiranje avgustovske Vlade, prebacila preko 100 miliona eura  na inostrane račune. To je Prva banka braće Đukanović demantovala. Kako Vi vidite činjenicu da se od pada DPS-a do danas ne vodi nijedna istraga vezana za porodicu Đukanović?

MILOVAC: Podsjetiću vas da su Đukanovići u oktobru prošle godine, nakon što je MANS objelodanio priču u okviru Pandora papiri istrage, priznali da su formalni vlasnici kompleksne strukture offshore kompanija i porodičnih trastova, da su stvarno vlasništvo krili iza armije advokata i fiktivnih direktora i agenata. Nakon toga smo imali predstavu za javnost u izvođenju bivšeg glavnog specijalnog tužioca (GST), Milivoja Katnića koji je „formirao predmet“ i formalno započeo prikupljanje podataka, za sada bez vidljivih rezultata. Nije poznato ko je preuzeo taj predmet nakon odlaska Katnića iz Specijalnog tužilaštva, niti se novi GST oglašavao tim povodom. To je u potpunosti na liniji sa onim što smo mogli da vidimo, a to je odsustvo i naznaka političke volje ili namjere da se bilo ko u novoj vlasti ozbiljnije pozabavi onim političkim i kriminalnim strukturama koje su u predizbornim kampanjama označavali kao glavne krivce za sveopštu propast crnogorske države, odnosno njene društvene i ekonomske supstance.

Ni iz redova vladajuće URA- e i njenog predsjednika nemamo priliku da čujemo kao što je to bio slučaj u prethodnom periodu – da će ključni krivci biti procesuirani. Prethodne dvije godine Vlade Zdravka Krivokapića u kojoj je upravo Dritan Abazović bio koordinator službi bezbjednosti i pokušavao da sebe plasira kao „ruku pravde“ u potpunosti su izgubljene zbog toga što je iza formalno javno iskazane političke volje za borbu protiv korupcije, stojao politički marketing Abazovića i njegove partije. Zbog toga danas, dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović. Svi znamo kako se to završilo.

MONITOR: Kako vidite činjenicu da se u podacima Europola, koji stižu u Crnu Goru i razotkrivaju učešće visokih pravosudnih funkcionera u kriminalu, nema inkriminišućih podataka za one koji su u to vrjeme bili na vrhu piramide moći u Crnoj Gori?

MILOVAC: Ono što se dešava u vezi sa podacima Europola je sasvim očekivano na početku procesa koji želimo da vidimo kao demontažu ključnih poluga jednog totalitarnog režima. Do sada prezentovani podaci upućuju na konkretne i veoma bliske veze između organizovanog kriminala i onih institucija koje bi trebalo da predstavljaju prvu liniju odbrane od kriminala i korupcije. Važno je podsjetiti da je u javnosti prezentovan tek dio podataka Europola i da do kraja ne možemo biti sigurni da li oni ne uključuju i neke pojedince bivše vlasti, uključujući i one koji sada podržavaju manjinsku Vladu Dritana Abazovića.  Vidjeli smo da je GST Katnić saopštio da je SDT razmotrilo podatke Europola još u februaru ove godine i zaključilo da tu nema ništa sporno. Pitanje je da li i u strukturama nove vlasti i novog tužilaštva postoje oni koji za dio podataka Europola smatraju da „nema ništa sporno“. Nakon dvije godine od smjene DPS-a, zahvaljujući političkom avanturizmu prije svega Pokreta URA, otvara se ogroman prostor za sumnju da se neki reformski procesi u Crnoj Gori neće pokrenuti sve dok vlast bude uslovljena političkom podrškom DPS-a u parlamentu. Biće zanimljivo vidjeti šta novo donose presretnuti razgovori preko SKY aplikacije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SONJA BISERKO, HELSINŠKI ODBOR ZA LJUDSKA PRAVA BEOGRAD: Rađa se  multipolaran i višekonceptualan svjetski poredak

Objavljeno prije

na

Objavio:

U kom pravcu će se razvijati odnosi SAD-a i Kine u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je u zametku

 

MONITOR: U geopolitičkom kontekstu, kako vidite agresiju Rusije na Ukrajinu?

BISERKO: Agresija na Ukrajinu je dugo pripremena sa ciljem da se obnovi ruska globalna uloga. Imperijalne ambicije Rusije postale su prioritet Putinove politike. Međutim, agresija na Ukrajinu imaće dalekosežne posledice na geopolitičke promene, uz ekonomske i finasijske posledice za koje tek treba da se nađu rešenja.  Džordž Soros je na privrednom forumu u Davosu izjavio, da bi ruska invazija na Ukrajinu mogla biti ,,početak trećeg svjetskog rata” koji bi mogao značiti kraj civilizacije. Bez obzira na krajnji ishod, rat u Ukrajini će temeljno promeniti bezbednosni okvir Evrope i odnose između Istoka i Zapada. Dakle, ukrajinski rat samo ubrzava promenu geopolitičkog pejzaža koji već duže vremena prolazi  kroz duboku transformaciju. Rađa se novi svetski poredak koji će biti i multipolaran i višekonceptualan. Promena globalne moći dovela je do ogromnih razlika u normama i vrednostima i najednostavnije rečeno svet se deli na liberalni i iliberalni svet. Nakon Drugog svetskog rata imali smo bipolarnost, zatim unipolarnost američke hegemonije i sada je nastupila faza multipolarnosti u nastajanju.  Dva glavna aktera su Kina i Amerika. Menjaju se i bezbednosne strategije. NATO je nakon ruske agresije na Ukrajinu dobio novi smisao. Tradicionlno neutralne zemlje, Švedska i Finska, zatražile su pristup NATO-u. Došlo je do produbljene saradnje  između Rusije i Kine.

Agresija na Ukrajinu već je promenila odnose u Evropi. Unutar EU došlo je do ubrzanja usaglašavanja zajedničkih ciljeva, kao i do svesti o neophodnosti produbljavanja evropske integracije, jer su mnoge barijere bezbednosnoj integraciji otpale zbog ruske agresije. Unutar EU promenjen je i narativ: Postalo je jasno da EU, ukoliko želi da postane relevantni geostrateški faktor, mora da krene putem dublje integracije. Nedavno završena Konferencija o budućnosti Evrope je najnoviji pokušaj da se „produbi“ Unija, sa mnoštvom preporuka za unutrašnje reforme.

MONITOR: Od početka ukrajinske krize, Džozef Bajden nije želeo da govori oštrije o ponašanju Kine u ovoj krizi, ali je ovih dana izjavio da bi SAD intervenisale u slučaju da Kina pokuša da prisajedini Tajvan. Kako i objašnavate iznenadnu Bajdenovu otvorenost?

BISERKO: EU i SAD veoma se paze da ne uđu u sukob sa Rusijom ali na sve moguće načine pomažu Ukrajinu da se suprotstavi ruskoj agresiji. Svesni su slabosti Rusije ali i njene nepredvidivosti. Stalna pretnja nuklearnim oružjem, zatim pribegavanje raznim drugim sredstvima i ucenama  dodatno generišku krizu u svetu zbog blokiranja izvoza ukrajinskog žita kao jednog od najvećih proizvodjača u svetu.  Zapadne sankcije koštaju Rusiju i ona na svaki način raznim ucenama želi da izdejstvuje njihovo ukidanje. Međutim,  pritisak na Putina se pojačava. A  njegov govor za Dan pobede je pokazao da je svestan svih nedostataka ruske vojske ali i javnog mnjenja u zemlji koje će sigurno u neko dogledno vreme iznedriti neke promene i reforme, odnosno vraćanje Rusije u svetsku zajednicu. Teško je predvideti kada će to tačno biti ali ova situacija nije održiva na dugi rok. Diskreditacija Rusije ovim ratom je ogromna.

Amerika je prihvatila politiku „jednu Kine“. Rekla bih da se radi o nespretenoj izjavi u  uzburkanim svetskim odnosima. Odnosi Kine i SAD-a su duboko isprepleteni i sadašnju politiku Bajdenove administracije prema Kini karakteriše kombinacija partnerstva i rivalstva. U kom pravcu će se razvijati u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je sada u zametku. Bajdenova poseta Aziji je inače bila  u funkciji oživljavanja regionalnog trgovinskog pakta koji je predsednik Tramp torpedovao.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo