Povežite se sa nama

INTERVJU

MIRELA HOLY, POLITIČARKA IZ ZAGREBA:  Opasna retorika predsjednice Grabar Kitarović  

Objavljeno prije

na

U manjem dijelu hrvatske javnosti jačaju sentimenti prema zločinačkom režimu Nezavisne Države Hrvatske, a neodgovorni političari s desnog spektra zbog vlastitih političkih ambicija iskorištavaju takve sentimente, jer time žele dokazati da su veliki domoljubi

 

MONITOR: Predsjednički izbori, zakazani za 22. decembar, ovih dana su najaktuelnija politička tema u Hrvatskoj. To je bio i jedan od povoda za razgovor sa Mirelom Holy, hrvatskom političarkom,  univerzitetskom profesoricom i članicom Odbora Misije za adaptaciju klimatskim promjenama Evropske komisije. Razgovor smo počeli pitanjem koji bi od kandidata, a na izborima učestvuje neuobičajeno veliki broj njih – jedanaest,  po njenom mišljenju,  bio najbolji predsjednik Hrvatske?

HOLY: Smatram da se kao politička komentatorica i analitičarka trebam suzdržati od izražavanja vlastitih preferencija za političke kandidate. Idealan predsjednik ili predsjednica bi trebao ili trebala biti osoba koja odgovorno, učinkovito, nepristrano i u javnom interesu obnaša funkciju društvenog i političkog medijatora, posrednika između međusobno suprotstavljenih interesa i ideja. Uloga predsjednika ili predsjednice je da moderira, pozitivno usmjerava i brine o poštivanju Ustava kao temeljne povelje države, dakle da bude svojevrsna savjest države. To podrazumijeva da bi takva osoba prije svega trebala imati integritet, sposobnost objektivnog prosuđivanja društvenih procesa, ali i vlastite uloge u tim procesima. Na građanima i građankama Hrvatske je da procjene koja kandidirana osoba ima takve karakteristike.

MONITOR: Ovlaštenja predsjednika Hrvatske su mala. Otkud onda toliko interesovanje za tu funkciju?

HOLY: Činjenica je da su ovlasti predsjednika ili predsjednice države relativno skromne, no to je pozicija koja donosi prilično veliku medijsku vidljivost, a time i potencijalno moć. Moje iskustvo u politici mi govori da ljude visokim pozicijama privlači upravo pristup moći. No, načini konzumacije te moći se razlikuju od osobe do osobe. Neki političari to koriste za svoje osobne svrhe, u karijernom ili financijskom smislu, ili u smislu (ob)vezivanja ljudi i interesnih skupina, a neki kako bi transformirali društvo. Nažalost, manji je broj ovih drugih, iako se najveći politički zločinci mogu ubrojiti u ovu drugu kategoriju. Smatram da je za političare presudna ravnoteža između osobnih ambicija i ambicije transformacije društva, to vodi do zdrave politike.

MONITOR: Aktuelna predsjednica Kolinda Grabar Kitarović ima najveću podršku, sudeći prema anketama, iako je stalno žestoko kritikuju. Čime to objašnjavate i da li će ona osvojiti još jedan mandat?

HOLY: Doista nemam staklenu kuglu da bih to mogla prognozirati. Činjenica je da su prema posljednjim anketama Kolinda Grabar Kitarović, Zoran Milanović i Miroslav Škoro prilično izjednačeni tako da je moguće da bilo tko od njih osvoji mandat.

MONITOR: Inicijativa mladih za ljudska prava Hrvatske osudila je nedavno predsjednicu Grabar Kitarović zbog podrške osuđenom ratnom zločincu Slobodanu Praljku i poručila joj da se, umjesto što odaje počast ratnom zločincu, izvini žrtvama za šta su njeni politički prethodnici odgovorni i učini sve da se masovna kršenja ljudskih prava tokom devedesetih ne ponove. O čemu to govori?

HOLY: To ukazuje na želju Kolinde Grabar Kitarović da se svidi radikalno desnom biračkom tijelu, jer joj je u tom dijelu biračkog spektra protukandidat Miroslav Škoro uzima glasove. Smatram da je takva vrsta retorike sadašnje predsjednice izuzetno opasna i društveno neodgovorna.

MONITOR: Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić i bivši diplomata Budimir Lončar izjavili su da se u Hrvatsku vraća ustašizacija. Jeli to istina?

HOLY: U manjem dijelu hrvatske javnosti jačaju sentimenti prema zločinačkom režimu Nezavisne Države Hrvatske, a neodgovorni političari s desnog spektra zbog vlastitih političkih ambicija iskorištavaju takve sentimente, jer time žele dokazati da su veliki domoljubi. Eksploatacija ovakvog tipa nacionalističkih sentimenata nažalost nije ništa novo, ne samo u Hrvatskoj, već i u susjednim državama, a i globalno jer se pozivanjem na blještave općenitosti poput ljubavi prema domovini i narodu te paralelnim fiksiranjem neprijatelja najlakše manipulira s masama. To su na najužasniji mogući način pokazali nacisti u Njemačkoj. No, korištenje takvih metoda je iznimno opasno i neodgovorno, jer je tako oslobođenog duha iz boce izuzetno teško kontrolirati.

MONITOR: I u cijelom našem regionu jačaju desne snage, nacionalizmi, vraća se retorika iz ratnih devedesetih… Prijete li nam novi sukobi?

HOLY: Nadam se da ne, iako je dosadašnja povijest ljudskog roda pokazala da nismo u stanju učiti na greškama i ne ponavljati užase iz prošlosti.

MONITOR: Prije šest godina osnovali ste stranku Održivi razvoj Hrvatske. Šta je suština njenog programa?

HOLY: ORaH, a to je skraćenica za Održivi razvoj Hrvatske, osnovala sam kao zelenu progresivnu stranku koja se neće stalno vraćati u prošlost, već nuditi konkretna rješenja za probleme sadašnjosti kako bi imali bolju budućnost. Program stranke bio je održivi razvoj, a održivi razvoj podrazumijeva ravnotežu između tri stupa na kojima počiva svako društvo: očuvanja okoliša i prirode; poštivanja društvene pravde i jednakopravnosti među ljudima; te gospodarskog razvoja koji treba biti uravnotežen za sve pripadnike zajednice. Iz stranke sam izašla 2016. godine, jer sam se razočarala kada su pojedinci počeli preobražavati ORaH u još jednu as usual stranku koja se bori za fotelje, a ne za ideje i održivu transformaciju društva. Već tri i pol godine nisam uključena u politiku kao članica stranke, jer sam shvatila da nisam dobar materijal za članicu stranke jer su moje ideje previše neobične za glavne struje hrvatske politike.

MONITOR: Hrvatska je članica Evropske unije. Analitičari sve češće govore  o mogućem raspadu Evropske unije? Može li  se to dogoditi?

HOLY: Ne vjerujem u to. Štoviše, smatram da je traljavi Brexit potpuno suzbio ambicije nekih drugih političkih opcija u državama članicama u tom pravcu.

Politika je svojevrsna verzija gladijatorskih igara

MONITOR: Nedavno ste izjavili da u ukupnoj političkoj komunikaciji u Hrvatskoj, dakle ne samo u predsjedničkoj izbornoj kampanji, svjedočimo fenomenu tzv. amerikanizacije ili mekdonaldizacije politike. Šta  pod tim podrazumijevate?

HOLY: To podrazumijeva da se politika više uopće ne bavi sadržajem politike, natjecanjem stranaka i političkih kandidata nuđenjem različitih rješenja za rješavanje društvenih problema, već funkcionira kao spektakl, neka varijanta reality ili talent showa u kojem se kandidati nastoje svidjeti gledateljima svojom frizurom, šminkom, stilom, nastupom, vještinom „spuštanja“ protukandidatima, odnosno verbalnom drskošću koja zabavlja gledatelje.

To je svojevrsna verzija gladijatorskih igara u kojoj dominira vizualno, a sadržaj politike postaje potpuno nebitan i dosadan. Radi se o vrlo uspješnoj metodi skretanja pažnje javnosti s društvenih problema, hipnotiziranja birača izmišljenim dobro vizualno osmišljenim sukobima, stvaranja iluzije kako kao konzumenti politike imamo utjecaj na održanje ovog sustava koji je najbolji od svih mogućih sustava, jer nam se daje mogućnost kupovine u sferi politike, zabave, ukupnog života.

To je dijametralno suprotno onom modelu puštanja duha nacionalizma iz boce kako bi se manipuliralo masama, ovdje se radi o pasivizaciji ljudi pretvorenih u konzumente, tzv. mašine sreće, uvjerava nas se da možemo kupiti sreću kupovinom proizvoda, ali je konačni cilj isti – dobiti pristanak masa za održanje nepravednog sustava u kojem živimo, a koji vrlo malenoj i često skrivenoj eliti daje ogromnu financijsku i svaku drugu moć.

 

Najveća globalna prijetnja

MONITOR: Klimatske promjene su u vrhu liste aktuelnih globalnih pitanja i stručnjaci kažu da je čovječanstvo na pragu samouništenja… Kako komentarišete  takva alarmantna upozorenja stručnjaka?

HOLY: Klimatske promjene su najveća globalna prijetnja čovječanstva i ukoliko ne počnemo mijenjati naše načine života, naše obrasce svakodnevnog ponašanja pasivnih konzumenata koje su uvjerili da je kontinuirani rast moguć u situaciji ograničenih prirodnih resursa, ljudski rod neće preživjeti ovo, šesto po redu veliko izumiranje vrsta kojemu svjedočimo. No, ukoliko nemamo snagu za tu promjenu onda nismo ni zaslužili preživjeti ovo šesto veliko izumiranje. U srazu prirode i ljudske kulture, na kraju uvijek pobjeđuje priroda, jer je ravnoteža temeljni zakon prirode. Ili ćemo taj zakon poštovati, ili nećemo opstati.

 

                               Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BRANISLAV RADULOVIĆ, PREDSJEDNIK UDRUŽENJA PRAVNIKA CRNE GORE: Pravom do pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postoje kolege koje ne žele da učestvuju u nepravničkoj i populističkoj „raspravi“ koja obiluje nacionalizmom ili arogancijom. Drugi, nikada i nijesu  spremni da saopšte bilo koji svoj stav, za ili protiv, čekajući uvijek „oficijelni“

 

 

MONITOR: Povodom Monitorove  25. godišnjice, u oktobru 2015. godine, zapisali ste: „Samo su tri konstate u Crnoj Gori: Đukanović, Amfilohije i Monitor. U ovom trouglu stale su skoro sve ideološke, političke, kulturne i civilizacijske boje Crne Gore“. Da li se nešto promijenilo za nepunih pet godina?

RADULOVIĆ: Nije. Zato podsjećanje na nastavak navedenog citata: „ … u suverenoj Crnoj Gori trijangl „nesalomljivih“ ne posustaje. Jedan i dalje vlada, drugi kune, treći izlazi iz štampe. Kao i onog oktobra 1990. godine“.

MONITOR: Mogu li aktuelni protesti i primjena Zakona o slobodi vjeroispovijesti poremetiti tu „ravnotežu“?

RADULOVIĆ: Građanin koji je za svog života promjenio četiri države (SFRJ, SRJ, SiCG, Crna Gora), a da nikada nije posjedovao pasoš, nema svijest o mirnom i demokratskom institutu smjene vlasti. I kada parolom „spasimo svetinje“ izažava sav svoj bunt prema nepravdama u sitemu – on živi i odslikava zajednicu koja je predpolitičko društvo.

Činjenica da javnu reakciju ne proizvede podatak da se npr. 155 milona državnog novca „investira“ u insolventno privredno društvo, a hiljade ljudi izađe na ulicu zbog spora da li treba voditi upravni ili sudski postupak za evidenciju crkvene/državne imovine, dokaz je da Crna Gora nije građansko društvo, sa izgrađenim sistemom vrijednosti. Građansko društvo ne stanuje u kolektivističkim umovima.

MONITOR: Da li će vlast insistirati na primjeni tog Zakona? Kolika je njegova upotrebna vrijednost u ovom trenutku?

RADULOVIĆ: „Zakon je zakon pa koliko opor bio“ zapisao je Valtazar Bogišić 1888. godine u Opštem imovinskom zakoniku. Predmetni zakon je donijet u ustavnoj proceduri i negova ustavnost se pretpostavlja, sve dok ne bude eventualno osporena pred Ustavnim sudom.

Ono šta se može sa sigurnošću predvidjeti je da će primjena čl. 63, koji se osporava, dovesti da nadležni organ za poslove imovine, u roku od godinu dana izvrši popis imovine (vjerskih objekata i zemljišta). Tek onda moguće je podnijeti zahtjev za upis prava svojine na tim nepokretnostima. Dakle, prvi efekat zakona biće da će se evidentirati „sporna“ imovina i tada će se službeni i sporovi na javnoj sceni izmjestiti sa „ugroženog pravoslavlja“ na materijalne dokaze o nespornom i zakonitom vlasništvu na konkretnim objektima.

Suštinski se u narednih godinu dana, osim postupka popisa, ništa bitno neće desiti, a svakako ne bilo kakva promjena u pravnom statusu ili  „upad u vjerske objekte“. U međuvremenu biće i institucionalno riješena dilema pred Ustavnim sudom oko eventualne ustavnosti pojedinih normi Zakona, u prvom redu ko je i u kojem postupku dužan dokazivati vlasništvo.

 

Pročitajte više u štampanom izanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr Đorđe Čekrlija, profesor Filozofskog fakulteta u Banja Luci: U BiH postoje samo dominantno ljevoruki političari

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki napredak u Bosni i Hercegovini je mikroskopski ukoliko nema opšteg sistematskog angažovanja koje je pokrenuto od strane države i njenih institucija (bez obzira kojeg nivoa vlasti), i kao takav niti će biti primjetan, niti će nešto značiti

 

 

MONITOR: I ove godine proslavljen je Dan Republike Srpske 9. januar. To je naišlo na brojna negativna reagovanja. Treba Ii RS da proslavlja taj dan? 

ČEKRLIJA: Iako se ovo pitanje predstavlja kao fundamentalno pitanje nakon svake Nove godine, meni se čini da je mnogo važnije koliko penzionera i djece gladuje tog istog dana. I na dan potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, i na dan prvog zasjedanja ZAVNOBIHA.

MONITOR: Visoki predstavnik Valetnin Incko u svom reagovanju kazao je da Republika Srpska nije država, kao što tvrdi član Predsjedništva Dodik, jer entiteti nisu države i da će o netačnim tvrdnjama o državnosti RS izvijestiti Vijeće sigurnosti UN.

ČEKRLIJA: Bez obzira na to što je svima sve jasno, isprazne polemike oko toga se i dalje vode. Ovo je jedna od takvih polemika koje služe samo da bi skrenule pažnju od stvarnih problema sa kojima se u Bosni i Hercegovini susrećemo. Što se konkretnog odgovora tiče, dovoljno je da svaki političar ili građanin pogleda šta piše na pasošu koji ima. Direktniji i jasniji odgovor od toga ne postoji.

MONITOR: I dalje se najavljuje otcjepljenje RS. Može li se to dogoditi?

ČEKRLIJA:Pitanje otcjepljenja RS na prvi pogled zvuči kao užasna opasnost u svim mogućim scenarijima. Međutim, ukoliko se pogleda unazad onda se stvari vide sasvim drugačije. Potenciranje otcjepljenja RS je prvo služilo kao krajnja odbrana koja se može angažovati kada situacija bude apsolutno neprihvatljiva. Zatim je nakon nekog vremena otcjepljenje postalo prijetnja ukoliko se budu osujećivao razvoj i napredak RS. Konačno otcjepljenje je danas u rukama političara postalo oruđe za svakodnevni politički rad. Meni se čini da je sam koncept otcjepljenja time izgubio svoju moć nad građanima i da u tu priču iskreno vjeruju oni koji bi vjerovali i u sve drugo što vođe kažu.

 

Pročitajte više u štampanom izanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR SCI. JULIJANA CICOVIĆ MASLOVAR, PSIHOLOŠKINJA  PSIHOTERAPEUTKINJA: Naše društvo ne brine o mentalnom zdravlju nacije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mi ne poznajemo kulturu ophođenja, ne preuzimamo odgovornost za svoje postupke i njihove posljedice, nemamo dovoljno poštovanja za sebe i druge, ne razvijamo toleranciju

 

MONITOR: Agresivnost je naša svakodnevica na ulici, u saobraćaju, u paralamentu, u komunikaciji sa neistomišljenicima… Šta je uzrok tome?

CICOVIĆ MASLOVAR: Više je uzroka, a jedan od ključnih je nepoštovanje zakona  i pravila u svim segmentima društvenog života, nikakvo ili neadekvatno sankcionisanje, te sveprisutni haos koji iz toga proizilazi. Takva atmosfera u društvu generiše veliku količinu frustracije koja može izazvati emocionalno stanje srdžbe, koja se, u određenim spoljašnjim okolnostima, ispolji kao agresivnost. Ta agresivnost se usmjerava na najpristupačnije ciljeve, tako da postajemo jedni drugima mete. Svaki pojedinac primjenjuje svoja pravila, snaga caruje i sila je jedini zakon. Međutim frustracije ne moraju nužno dovesti do agresivnog pražnjenja, već mogu proizvesti i različite konstruktivne akcije. Onda se postavlja pitanje zašto biramo destrukciju ili se nameće zaključak da nedostaje nešto i u našoj ličnoj moralnoj, obrazovnoj i duhovnoj vertikali. Mi ne poznajemo kulturu ophođenja, ne preuzimamo odgovornost za svoje postupke i njihove posljedice, mi nemamo dovoljno poštovanja za sebe i druge, ne razvijamo toleranciju.

MONITOR: Nasilje je sve učestalije i u porodici…

CICOVIĆ MASLOVAR: Ako znamo koliko su društvene krize  i urušavanje sistema vrijednosti ugrozili porodicu kao instituciju, koliko je patologija pojedinca raspostranjenija, koliko su se umnožili problemi sa zloupotrebom narkotika i alkohola, onda to nije neočekivana posljedica. Neočekivano je da država i njene institucije, iako se sve otvorenije ukazuje na problem porodičnog nasilja, još  nemaju adekvatne i efikasne mehanizme da se sa tim problemom bore.

MONITOR: Koji su danas najčešći oblici antisocijalnog ponašanja? 

CICOVIĆ MASLOVAR: Teško je odgovoriti generalno na ovo pitanje, jer je to širok spektar aktivnosti, a svaka od njih je različito zastupljena u različitim segmentima društva i različitim uzrasnim skupinama. Ali  ako govorimo uopšteno i uzmemo ono što je zajedničko svim oblicima antisocijalnog ponašanja, a to je da imaju za  posljedicu kršenje socijalnih pravila I/ili ugrožavanje drugih, onda su u našem društvu najrasprostranjeniji razni oblici korupcije, (ona u političkom vrhu, razni oblici nepotizma, davanje i primanje mita…).

MONITOR: Da li se građani kojima je to neophodno  obaćaju psiholozima i psihijatrima ili to izbjegavaju zbog patrijahalnog vaspitanja i iz drugih razloga?

CICOVIĆ MASLOVAR: Mislim da se ljudi danas obraćaju za pomoć više nego ranije, da se odnos prema psihičkim poremećajima ili poteškoćama mijenja,  manja je stigma u vezi sa tim. I dalje je problem to  što se javljaju tek onda kad su već razvili simptomatoligiju koja ih ometa u svakodnevnom funkcionisanju, a da je svjesnost o potrebi mentalne higijene još na jako niskom nivou. Psihoterapijska pomoć, kao vrsta tretmana u prevazilaženju psihičkih tegoba je još velika nepoznanica našim ljudima i put kojim se rjeđe ide, jer je to proces koji iziskuje da preuzmemo odgovornost za svoj život, da se posvetimo temeljnom preispitivanju i osvješćivanju vlastitih uvjerenja, stavova i ponašanja koji su uzrokovali psihički poremćaj.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. januara 2020. godine
ili na www.novinarnica.net 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo