INTERVJU
MIRELA HOLY, POLITIČARKA IZ ZAGREBA: Opasna retorika predsjednice Grabar Kitarović

U manjem dijelu hrvatske javnosti jačaju sentimenti prema zločinačkom režimu Nezavisne Države Hrvatske, a neodgovorni političari s desnog spektra zbog vlastitih političkih ambicija iskorištavaju takve sentimente, jer time žele dokazati da su veliki domoljubi
MONITOR: Predsjednički izbori, zakazani za 22. decembar, ovih dana su najaktuelnija politička tema u Hrvatskoj. To je bio i jedan od povoda za razgovor sa Mirelom Holy, hrvatskom političarkom, univerzitetskom profesoricom i članicom Odbora Misije za adaptaciju klimatskim promjenama Evropske komisije. Razgovor smo počeli pitanjem koji bi od kandidata, a na izborima učestvuje neuobičajeno veliki broj njih – jedanaest, po njenom mišljenju, bio najbolji predsjednik Hrvatske?
HOLY: Smatram da se kao politička komentatorica i analitičarka trebam suzdržati od izražavanja vlastitih preferencija za političke kandidate. Idealan predsjednik ili predsjednica bi trebao ili trebala biti osoba koja odgovorno, učinkovito, nepristrano i u javnom interesu obnaša funkciju društvenog i političkog medijatora, posrednika između međusobno suprotstavljenih interesa i ideja. Uloga predsjednika ili predsjednice je da moderira, pozitivno usmjerava i brine o poštivanju Ustava kao temeljne povelje države, dakle da bude svojevrsna savjest države. To podrazumijeva da bi takva osoba prije svega trebala imati integritet, sposobnost objektivnog prosuđivanja društvenih procesa, ali i vlastite uloge u tim procesima. Na građanima i građankama Hrvatske je da procjene koja kandidirana osoba ima takve karakteristike.
MONITOR: Ovlaštenja predsjednika Hrvatske su mala. Otkud onda toliko interesovanje za tu funkciju?
HOLY: Činjenica je da su ovlasti predsjednika ili predsjednice države relativno skromne, no to je pozicija koja donosi prilično veliku medijsku vidljivost, a time i potencijalno moć. Moje iskustvo u politici mi govori da ljude visokim pozicijama privlači upravo pristup moći. No, načini konzumacije te moći se razlikuju od osobe do osobe. Neki političari to koriste za svoje osobne svrhe, u karijernom ili financijskom smislu, ili u smislu (ob)vezivanja ljudi i interesnih skupina, a neki kako bi transformirali društvo. Nažalost, manji je broj ovih drugih, iako se najveći politički zločinci mogu ubrojiti u ovu drugu kategoriju. Smatram da je za političare presudna ravnoteža između osobnih ambicija i ambicije transformacije društva, to vodi do zdrave politike.
MONITOR: Aktuelna predsjednica Kolinda Grabar Kitarović ima najveću podršku, sudeći prema anketama, iako je stalno žestoko kritikuju. Čime to objašnjavate i da li će ona osvojiti još jedan mandat?
HOLY: Doista nemam staklenu kuglu da bih to mogla prognozirati. Činjenica je da su prema posljednjim anketama Kolinda Grabar Kitarović, Zoran Milanović i Miroslav Škoro prilično izjednačeni tako da je moguće da bilo tko od njih osvoji mandat.
MONITOR: Inicijativa mladih za ljudska prava Hrvatske osudila je nedavno predsjednicu Grabar Kitarović zbog podrške osuđenom ratnom zločincu Slobodanu Praljku i poručila joj da se, umjesto što odaje počast ratnom zločincu, izvini žrtvama za šta su njeni politički prethodnici odgovorni i učini sve da se masovna kršenja ljudskih prava tokom devedesetih ne ponove. O čemu to govori?
HOLY: To ukazuje na želju Kolinde Grabar Kitarović da se svidi radikalno desnom biračkom tijelu, jer joj je u tom dijelu biračkog spektra protukandidat Miroslav Škoro uzima glasove. Smatram da je takva vrsta retorike sadašnje predsjednice izuzetno opasna i društveno neodgovorna.
MONITOR: Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić i bivši diplomata Budimir Lončar izjavili su da se u Hrvatsku vraća ustašizacija. Jeli to istina?
HOLY: U manjem dijelu hrvatske javnosti jačaju sentimenti prema zločinačkom režimu Nezavisne Države Hrvatske, a neodgovorni političari s desnog spektra zbog vlastitih političkih ambicija iskorištavaju takve sentimente, jer time žele dokazati da su veliki domoljubi. Eksploatacija ovakvog tipa nacionalističkih sentimenata nažalost nije ništa novo, ne samo u Hrvatskoj, već i u susjednim državama, a i globalno jer se pozivanjem na blještave općenitosti poput ljubavi prema domovini i narodu te paralelnim fiksiranjem neprijatelja najlakše manipulira s masama. To su na najužasniji mogući način pokazali nacisti u Njemačkoj. No, korištenje takvih metoda je iznimno opasno i neodgovorno, jer je tako oslobođenog duha iz boce izuzetno teško kontrolirati.
MONITOR: I u cijelom našem regionu jačaju desne snage, nacionalizmi, vraća se retorika iz ratnih devedesetih… Prijete li nam novi sukobi?
HOLY: Nadam se da ne, iako je dosadašnja povijest ljudskog roda pokazala da nismo u stanju učiti na greškama i ne ponavljati užase iz prošlosti.
MONITOR: Prije šest godina osnovali ste stranku Održivi razvoj Hrvatske. Šta je suština njenog programa?
HOLY: ORaH, a to je skraćenica za Održivi razvoj Hrvatske, osnovala sam kao zelenu progresivnu stranku koja se neće stalno vraćati u prošlost, već nuditi konkretna rješenja za probleme sadašnjosti kako bi imali bolju budućnost. Program stranke bio je održivi razvoj, a održivi razvoj podrazumijeva ravnotežu između tri stupa na kojima počiva svako društvo: očuvanja okoliša i prirode; poštivanja društvene pravde i jednakopravnosti među ljudima; te gospodarskog razvoja koji treba biti uravnotežen za sve pripadnike zajednice. Iz stranke sam izašla 2016. godine, jer sam se razočarala kada su pojedinci počeli preobražavati ORaH u još jednu as usual stranku koja se bori za fotelje, a ne za ideje i održivu transformaciju društva. Već tri i pol godine nisam uključena u politiku kao članica stranke, jer sam shvatila da nisam dobar materijal za članicu stranke jer su moje ideje previše neobične za glavne struje hrvatske politike.
MONITOR: Hrvatska je članica Evropske unije. Analitičari sve češće govore o mogućem raspadu Evropske unije? Može li se to dogoditi?
HOLY: Ne vjerujem u to. Štoviše, smatram da je traljavi Brexit potpuno suzbio ambicije nekih drugih političkih opcija u državama članicama u tom pravcu.
Politika je svojevrsna verzija gladijatorskih igara
MONITOR: Nedavno ste izjavili da u ukupnoj političkoj komunikaciji u Hrvatskoj, dakle ne samo u predsjedničkoj izbornoj kampanji, svjedočimo fenomenu tzv. amerikanizacije ili mekdonaldizacije politike. Šta pod tim podrazumijevate?
HOLY: To podrazumijeva da se politika više uopće ne bavi sadržajem politike, natjecanjem stranaka i političkih kandidata nuđenjem različitih rješenja za rješavanje društvenih problema, već funkcionira kao spektakl, neka varijanta reality ili talent showa u kojem se kandidati nastoje svidjeti gledateljima svojom frizurom, šminkom, stilom, nastupom, vještinom „spuštanja“ protukandidatima, odnosno verbalnom drskošću koja zabavlja gledatelje.
To je svojevrsna verzija gladijatorskih igara u kojoj dominira vizualno, a sadržaj politike postaje potpuno nebitan i dosadan. Radi se o vrlo uspješnoj metodi skretanja pažnje javnosti s društvenih problema, hipnotiziranja birača izmišljenim dobro vizualno osmišljenim sukobima, stvaranja iluzije kako kao konzumenti politike imamo utjecaj na održanje ovog sustava koji je najbolji od svih mogućih sustava, jer nam se daje mogućnost kupovine u sferi politike, zabave, ukupnog života.
To je dijametralno suprotno onom modelu puštanja duha nacionalizma iz boce kako bi se manipuliralo masama, ovdje se radi o pasivizaciji ljudi pretvorenih u konzumente, tzv. mašine sreće, uvjerava nas se da možemo kupiti sreću kupovinom proizvoda, ali je konačni cilj isti – dobiti pristanak masa za održanje nepravednog sustava u kojem živimo, a koji vrlo malenoj i često skrivenoj eliti daje ogromnu financijsku i svaku drugu moć.
Najveća globalna prijetnja
MONITOR: Klimatske promjene su u vrhu liste aktuelnih globalnih pitanja i stručnjaci kažu da je čovječanstvo na pragu samouništenja… Kako komentarišete takva alarmantna upozorenja stručnjaka?
HOLY: Klimatske promjene su najveća globalna prijetnja čovječanstva i ukoliko ne počnemo mijenjati naše načine života, naše obrasce svakodnevnog ponašanja pasivnih konzumenata koje su uvjerili da je kontinuirani rast moguć u situaciji ograničenih prirodnih resursa, ljudski rod neće preživjeti ovo, šesto po redu veliko izumiranje vrsta kojemu svjedočimo. No, ukoliko nemamo snagu za tu promjenu onda nismo ni zaslužili preživjeti ovo šesto veliko izumiranje. U srazu prirode i ljudske kulture, na kraju uvijek pobjeđuje priroda, jer je ravnoteža temeljni zakon prirode. Ili ćemo taj zakon poštovati, ili nećemo opstati.
Veseljko KOPRIVICA
Komentari
INTERVJU
EMIR ĆATOVIĆ, GLUMAC: Slušati unutrašnji glas

Za mene su vještine koje sam stekao na ovom master programu od neprocjenjive vrijednosti, posebno jer sam ih učio od sjajne mentorke Amande Brennan, koju krasi bogato iskustvo u podučavanju glumaca, od kojih su neki i oskarovci
Navikli smo da domaći stvaraoci iz svijeta glume, pozorišta i filma budu prepoznati na regionalnom nivou i da imaju priliku da svoj talenat i umijeće pokažu u zemljama okruženja. Međutim, možemo se pohvaliti i da je talenat jednog crnogorskog glumca prepoznat na jednoj od najboljih glumačkih škola na svijetu, kakva je ona koju je nedavno i završio Emir Ćatović. Talenat, znanje, vještina i vrlina nijesu promakli eminentnim stručnjacima koji su mu otvorili vrata Univerziteta u Londonu. Emir Ćatović je kao dobitnik prestižne Čivning stipendije master studije glume završio na Royal Central School of Speech and Drama u Londonu.
Ćatović je diplomirao glumu na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju. Stalni je član ansambla Gradskog pozorišta Podgorica od 2015. godine. Već kao student druge godine glume započeo je profesionalnu karijeru ulogom u predstavi Na ljetovanju Crnogorskog narodnog pozorišta. Osim mnogobrojnih uloga koje je ostvario u matičnom pozorištu, imao je zapažene angažmane u nacionalnom teatru, Zetskom domu, tivatskom Centru za kulturu, Grad teatru Budva, bjelopoljskom Centru za kulturu, Nikšićkom pozorištu, kao i u Beogradskom dramskom pozorištu. Igrao je u televizijskim serijama i filmovima.
MONITOR: Kako je došlo do odlaska u London i nastavka školovanja? Prije toga ste igrali u mnogim predstavama različitih teatara, snimali filmove… Šta je bilo presudno?
ĆATOVIĆ: Prethodno iskustvo je uticalo na moju odluku da školovanje nastavim u inostranstvu. Ono me podstaklo da tražim izazovnije okolnosti u kojima bih se razvijao, i profesionalno, i lično. Znajući koliko je umjetnost glume napredovala širom meridijana, koliko je sistema koji se danas koriste u svim oblastima industrije, želio sam da se upoznam s drugačijim pristupom glumačkom poslu. Želja da obogatim i unaprijedim svoj izraz me vukla ka jednom od izvora tih vještina.
MONITOR: Kakav je bio prijemni ispit? Vjerujem da je, kao i prethodnih godina, bilo mnogo kandidata a veoma mali broj mjesta za upis.
ĆATOVIĆ: London je grad sa izuzetno razvijenim kulturnim životom, koji broji više od 200 pozorišta i koji je sjedište nekih od najboljih svjetskih produkcija. Znajući to, pri samoj prijavi na prijemni ispit očekivao sam veliku konkurenciju, posebno jer sam imao u vidu i to da ovaj fakultet upisuju glumci iz svih krajeva svijeta. Takođe, smjer koji sam upisao važi za najpopularniji među glumcima. Na tom smjeru se prijavi preko deset hiljada kandidata, a samo jedan od profesora isprati preko tri hiljade audicija. Znao sam da je upis na ovaj fakultet izazov koji sam priželjkivao jer sam nakon deset godina profesionalnog bavljenja glumom na prijemnom ispitu opet osjetio početničku tremu i uzbuđenje.
Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
BILJANA STOJKOVIĆ, KOPREDSJEDNICA STRANKE ZAJEDNO U SRBIJI: Vučić imitira Putinovu Jedinstvenu Rusiju

Izgleda da se ipak došlo do svijesti da male balkanske autokrate ne mogu biti dio rješenja na duže staze, već su suštinski dio problema. Moji razgovori sa diplomatama iz inostranstva ukazuju na to da je došlo vrijeme novog pristupa – pokretanja ozbiljnih pitanja unutrašnje politike i stanja u Srbiji
MONITOR: U Beogradu je boravio Mihael Helmut Rot, predsjednik Spojnopolitičkog odbora njemačkog Bundestaga. U intervjuu za Novi Magazin, izjavio je da je proteklu deceniju u Srbiji obilježilo veliko nazadovanje demokratije. Može li se, u nekoj bližoj budućnosti, očekivati više kritičnosti na račun Beograda u vezi sa stanjem demokratije u Srbiji?
STOJKOVIĆ: Procene situacije u kojoj se nalaze naše društvo i država, a koje obavljaju razne međunarodne agencije, kao što je Freedom House, već godinama jasno definišu nedostatke u srpskom sistemu. Mi smo označeni kao „hibridna demokratija“ i u toj kategoriji kvaliteta kontinuirano padamo. Hibridni sistem podrazumeva da postoje neke formalne demokratske procedure, kao što su politički izbori, ali oni nisu slobodni; postoje institucije države, ali su one pod potpunom kontrolom političkog centra moći; u dokumentima su predviđeni standardi slobode medija, a ipak je medijska slika centralizovana, pod cenzurom i najjednostavnije se može opisati kao propagandna mašinerija vladajuće stranke i njenog predsednika Aleksandra Vučića. Katastrofalno smo ocenjeni i prema nivou korupcije u izveštajima Transparency International odakle zaključujemo da se kroz korupciju na svim nivoima ogleda ogroman deo problema jednog autokratskog društva. Za proevropsku opoziciju, naravno, veliku prepreku predstavlja činjenica da je međunarodna zajednica ignorisala ove probleme za račun tzv. stabilokratije, tj. održavanja kakvog-takvog mira među balkanskim državama. Izgleda da se ipak došlo do svesti da male balkanske autokrate ne mogu biti deo rešenja na duže staze, već su suštinski deo problema. Moji razgovori sa diplomatama iz inostranstva ukazuju na to da je došlo vreme novog pristupa – pokretanja ozbiljnih pitanja unutrašnje politike i stanja u Srbiji.
MONITOR: Dio Višeg tužilaštva u Beogradu pobunio se protiv predsjednika tog tužilaštva Nenada Stefanovića koji se smatra bliskim stranci na vlasti, a smatra se i da on zataškava istrage. Prve su o problemima progovorile zamjenice Višeg tužioca Jasmina Paunović i Bojana Savović. Sada su mete napada i disciplinskih prijava od strane prorežimskih NVO, ali i ministra Ivice Dačića. Koliko je ovo „momentum“ da se da podrška društva u Srbiji samostalnosti tužilačke funkcije?
STOJKOVIĆ: Meni je žao zbog činjenice da ni ovaj događaj nije pokrenuo veliki društveni bunt. Konkretno pitanje progonjenih tužiteljki moglo je postati opšte društveno i poslužiti za profilisanje borbe za samostalnost pravosuđa, što je zasigurno najveća otvorena rana u organizovanju i funkcionisanju naše zajednice. Pokazalo se da smo prilično zaboravili da borba za javni interes podrazumeva solidarnost i stavljanje u stranu uskih interesa i ličnih odnosa između pojedinaca i malih organizacija. Nije zanemarljiva ni praksa naprednjačke vlasti da u svaku aktivnost ubacuje svoje organizovane elemente koji unose dodatni razdor. Dakle, procene da demokratija nazaduje jesu tačne, kao i uporedno opadanje razumevanja demokratskih vrednosti i društvenog organizovanja.
Nastasja RADOVIĆ
Komentari
INTERVJU
EDIN OMERČIĆ, ISTORIČAR, INSTITUT ZA ISTORIJU SARAJEVSKOG UNIVERZITETA: Politički je mit da je SDA bio jedini organizator otpora

Bosanskohercegovački političari zorno pokazuju da se ne može govoriti o političkim elitama, već je ovdje riječ o političkim klasama, koje su same sebi svrha
MONITOR: Još nema Vlade Federacije BiH, gdje SDA koristi procedure i pokušava da pokaže svoju nezamjenljivost i kroz predlog Bakira Izetbegovića o koncentracionoj vladi. Kako gledate na formiranje državnih institucija BiH poslije opštih izbora održanih početkom oktobra prošle godine?
OMERČIĆ: Dakle, sami ste rekli, gotovo je pola godine prošlo, polako se usvajaju budžeti na različitim nivoima vlasti, a to je čini se i najvažnije. Kako političarima, jer tako pokazuju da nešto ipak rade, te na taj način s jedne strane kupuju socijalni mir, a s druge pokazuju mladima, kako pojedincima tako i mladim ljudima s porodicama, da se stvari neće promijeniti, te da je zarad istog tog socijalnog mira, njihov odlazak iz ove zemlje poželjan, prihvatljiv i razumljiv. A što se tiče samog načina i ideja za formiranjem vlasti i ostanak u takvoj vlasti, bosanskohercegovački političari kroz ovakve primjere zorno pokazuju da se ne može govoriti o političkim elitama, već je ovdje riječ o političkim klasama, koje su same sebi svrha. Naravno, radi se o jednoj latentnoj prijetnji tipa: „Bez nas propadamo“. Pri čemu se svakako u obzir treba uzeti i svojevrsni politički mit o SDA kao jedinom organizatoru otpora i jedinoj političkoj organizaciji koja je branila međunarodni bosanskohercegovački politički subjektivitet tokom devedesetih, ali i nakon rata, kroz određene metamorfoze tog mita, sve do danas. Pri tome se mogu čuti ogromne ne samo revizionističke tendencije, nego i namjerne faktografske, činjenične zloupotrebe prošle historijske zbilje koje rukovodsvo te stranke gotovo svakodnevno plasira.
MONITOR: Kako gledate na spremnost građanskih partija kakvima se smatraju SDP i Naša stranka da uđu u široku koaliciju sa etno-nacionalnim partijama i formiraju Savjet ministara BiH kojim predsjedava Borjana Krišto iz HDZ-a BiH?
OMERČIĆ: Odlično ste primijetili, manifestacija simbola crvene, crvenog, u Bosni i Hercegovini ne znači da se radi o lijevim, radničkim partijama. Ljevica ne postoji, simbolika crvene boje u vanjskom identitetu ovih stranaka je još jedna laža. I, da, ovdje se samo možemo nadovezati na naprijed rečeno. Dakle, apsolutna je odsutnost bilo kakve odgovornosti prema vlastitom biračkom tijelu. Mene stvarno zanima na koji način ove stranke uspijevaju svoje članove, simpatizere i glasače uvjeriti na dobijanje glasa. To je prava marketinška umjetnost. Ali na ovakva su razočarenja ljudi u BiH navikli, i njihov je odgovor na to bio jedan, gotovo do umjetničke razine razvijen način, ne života, življenja, već preživljavanja, koji je em postao izlizan i iscrpljen, em pozivao na promjenu, koja se sada manifestira migracijama, stalnom nadom da je negdje drugdje, u stabilnijem društveno-političkom, kulturnom i ekonomskom okruženju – bolje. Znamo da je približavanje ljevice desnici opasno po društvo, po zajednicu. No, kako se ovdje ne radi o ljevici, može se na pitanje njena nepostojanja nadovezati i pitanje: Postoji li zapravo i šta je to, kakvo je to, bosanskohercegovačko društvo?
MONITOR: Milorad Dodik namjerava da u Skupštini RS ponovo progura na Ustavnom sudu suspendovan Zakon o imovini RS (koji je suspendovao i VP Kristijan Šmit) jer je do postizanja dogovora o ovom pitanju, VP Pedi Ešdaun 2005. nametnuo Zakon o zabrani raspolaganja državnom imovinom. Djeluje da bez raspolaganja imovinom nema sigurne vlasti?
OMERČIĆ: Dodik u svom svakodnevnom javnom djelovanju istovremeno izaziva, provocira tobožnje političke protivnike i oponente, ali ih istovremeno i privlači i uvlači u vlastitu matricu. On to uspješno radi od početka devedesetih godina. Ta, intelektualni krug kojeg je on okupio oko sebe tokom rata, kao opoziciju Srpskoj demokratskoj stranci, je prihvativši potpisano u Daytonu, krenuo s idejom usporene poslijeratne razgradnje bosanskohercegovačke državnosti, shvaćajući Dayton i Pariz 1995. godine kao „završetak prvog poluvremena“ nakon kojeg „puške treba staviti u šoške“, o čemu sam opširnije pisao u knjizi koja je nedavno izašla. Djeluje da bez raspolaganja imovinom nema smisla baviti se političkim djelovanjem na ovim prostorima, te da će se zarad omogućavanja raspolaganja i upravljanja prirodnim, energetskim, industrijskim, privrednim, društvenim resursima posegnuti i za krajnjim sredstvima.
MONITOR: Dodik sa koalicijom stranaka na čijem je čelu SNSD, namjerava i da Nacrt o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika RS kojim se vraća krivično gonjenje za klevetu i uvredu, dođe usvojen u Skupštini, uprkos kritici međunarodnih organizacija za ljudska prava i medija, a najavljuje i izradu nacrta zakona o neprofitnim organizacijama. Kako razumijete ove odluke?
OMERČIĆ: Ovo je posebna priča koja evo ovih dana kroz zabranu okupljanja LGBT populacije u Banja Luci dobija svoj epilog, i sasvim je vidljivo da se kroz ovakve poteze sama vlast osjeća ugroženo te da klizi prema novom stepenu radikalizacije i gušenju ljudskih sloboda. Svako ko misli da će se nasilje – koje se danas ispoljava nad novinarkama, društvenim aktivistima i borcima za ljudska prava, nad – na bilo koji način označenim skupinama – bilo one rasne, vjerske, nacionalne, političke, nad Drugim kao takvim, nad poželjnim ili izmišljenim neprijateljem, nakon što se taj označeni na bilo koji način marginalizira, spriječi ili ukloni – da se vratim na misao, da će se nasilje zaustaviti – pa taj se golemo vara, i uz to provodi i svoj vlastiti život u svakoj mogućoj samodisciplini i strahu. To nije dobro za društvo, a pojedinac postaje eksplozivno sredstvo i meso za mljevenje.
MONITOR: U veoma komplikovanoj strukturi institucija u BiH, nikako da se razjasni da li je BiH uvela sankcije Ruskoj federaciji. Neki zvaničnici govore o uspješnom usklađivanju sa politikom sankcija EU preko Misije BiH u Briselu, a sada saznajemo da je MIP BiH radilo samostalno na osnovu Strategije spoljne politike – koja je istekla. Inostrani mediji pišu da BiH nema nijednu zvaničnu odluku o sankcijama. Kada se zna da bi Predsjedništvo BiH trebalo da donese novu petogodišnju Strategiju i to konsenzusom, kakva je budućnost BiH spoljne politike?
OMERČIĆ: Činjenica da je isključiva stranačko-nacionalna pripadnost ključ prema kojem se biraju bosanskohercegovački ambasadori, veleposlanici i radnici u diplomatskim predstavništvima govori o tome da nema, ne postoji ni jasna vizija, kao ni jednistveni stav o tome šta bi, i za šta bi se u tim ministarstvima trebalo i na koji način raditi. Ne postoji jasna politika. Volio bih da je ovo što govorim ovdje moje nepoznavanje materije, da je pogrešno, ali za jedne (uz sav skepticizam, kojeg u manjem ili većem obimu ima i drugdje) je perspektiva put u euroatlanske integracije, dok drugi zbog miniranja tog puta osvajaju političke poene biračkog tijela. Smiješno je i žalosno jer velika većina i jednih i drugih ne mogu od vlastitih primanja pristojno živjeti. Predsjedništvo će se vjerujem dogovoriti kada to prestane biti važno, kao i uvijek, u onom trenutku kada ta tema postane politički iscrpljena i nebitna za ostanak na vlasti naših političkih klasa, kada politike Velikih sila donesu odluku.
MONITOR: Kristijan Šmit je nedavno porodicama žrtava genocida u Srebrenici obećao da će pribaviti mišljenja pravnih eksperata koji bi pomogli BiH pravosuđu u procesuiranju onih koji negiraju genocid i veličaju pravosnažno osuđene ratne zločince. Tužilaštvo BiH nije pokrenulo nijedan proces u vezi sa ovim djelima, sa obrazloženjem da je teško dokazati to krivično djelo i da u BiH ne postoji sudska praksa u toj oblasti. Da li se radi o izgovoru ili su institucije BiH nemoćne ili nesposobne?
OMERČIĆ: Rad Tužilaštva neću komentirati. „Obećanje je ludom radovanje“, tako da mislim da su oko ovog pitanja historičari pozvani da izađu iz vlastitog komfora, te da na osnovu lako pretraživog, svima dostupnog obimnog dokaznog materijala na ICTY, ne samo javno zauzmu stav, već da stalno pišu, govore, tumače povjesne činjenice. Nekad to izgleda kao borba s vjetrenjačama, ali je to jedini ispravan put.
MONITOR: Da li nam situacija sa procesuiranjem negiranja genocida možda pokazuje dublji problem različitog tumačenja prošlosti – ne samo nedavne već i najvažnijih perioda i događaja u istoriji prostora današnje BiH? Koliko su razlike u odnosu prema prošlosti zaista nepremostive u akademskoj zajednici a koliko među građankama i građanima BiH?
OMERČIĆ: Historičari naravno mogu, i to je sasvim opravdano različito tumačiti događaje iz prošlosti, i mi se među sobom oko mnogih pitanja ne moramo složiti ili možemo se manje ili više slagati. Problematično je iskrivljavanje, prećutkivanje, zaobilaženje, falsificiranje prošlosti. U akademskoj zajednici se jako dobro zna koje su to grupe ljudi od kojih se ovakva zloupotreba može očekivati, ko važi za ozbiljnog historičara, ko se bavi pukim prepisivanjem arhivskih podataka i manufakturnim objavljivanjem „knjiga“, ko je (bio i kakav je bio) ideolog i koji su mu kao takvome (bili i kakvi su mu) ciljevi. Nije to (toliko) teško prepoznati, ali na takve stvari treba ukazivati zajednici, tu se još uvijek, uz sav napor ne uspijeva mnogo i stvari idu sporo. Nenaučni put je uvijek naizgled svjetliji i lakši, ali i opasniji. Budući da je historija uz sve ostalo i nauka o prošlim (svršenim) događajima, ona kao takva ne može biti iznenađujuća…
MONITOR: Kako razumijete nedavnu izjavu reis ul-uleme Huseina Kavazovića, o tome da ukoliko institucije BiH budu blokirane, Bošnjaci moraju spremno dočekati eventualni sukob?
OMERČIĆ: Pitam se kakav će to sukob biti, protiv koga, gdje, kada, na koji način? Nema ovdje mjesta šali, i budući da, kao u onom logorologijskom vicu, nemamo „crvene tinte“ mora se podsjetiti da ovaj Kavazovićev poziv dolazi u trenutku u kojem se pokazalo da njegovi potčinjeni ne razlikuju, na primjer, svetosavlje od Svetoga Save, zabijaju autogolove, odnosno pokazuju da nedovoljno poznaju Drugog, pa umjesto da se „tiša bjes“, zvecka se sukobima, na način da se dobrovoljno donira tuđa krv.
Nastasja RADOVIĆ
Komentari
-
Izdvojeno1 sedmica
I POMOĆNIK UPRAVE POLICIJE U ZATVORU ZBOG SUMNJI DA JE SARAĐIVAO SA KAVAČKIM KLANOM: Ko je kome gazda
-
INTERVJU1 sedmica
EDIN OMERČIĆ, ISTORIČAR, INSTITUT ZA ISTORIJU SARAJEVSKOG UNIVERZITETA: Politički je mit da je SDA bio jedini organizator otpora
-
Izdvojeno4 sedmice
ANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS4 sedmice
PRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
OKO NAS3 sedmice
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
INTERVJU4 sedmice
BETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
FOKUS2 sedmice
PRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva
-
DRUŠTVO4 sedmice
GRADONAČELNIK NIKŠIĆA NIJE KRIV ZA IZJAVE O ZLOČINU U SREBRENICI: Negiranje genocida na sudu prihvatljiv način