Povežite se sa nama

INTERVJU

Dr Branislav Radulović, predsjednik Udruženja pravnika Crne Gore: Ustavna kultura i akademska odgovornost

Objavljeno prije

na

Društva koja imaju višak regula, a manjak pravde nijesu zajednice koje imaju visoku etičku i vrijednosnu dimenziju, a mi, pripadnici pravničke zajednice, imamo, po tom pitanju, posebnu odgovornost

 

MONITOR: Koja je misija Udruženja pravnika i koliki su njegovi dometi u postojećem pravnom i ukupnom društvenom ambijentu ?

RADULOVIĆ: Udruženje pravnika Crne Gore, najstarija je nacionalna asocijacija crnogorskih pravnika, osnovana 1933. godine, kada je u Podgorici objavljen i prvi broj „Pravnog zbornika“, časopisa za pravnu teoriju i praksu, koji u kontinuitetu izlazi i danas.

U sadašnjem djelovanju Udruženja pravnika dva su dominantna pravca. Prvi, da „Pravni zbornik“ ostane, kako je to zapisao dr Čedomir Bogićević. „svjedok trajanja crnogorske pravne misli“ i „riznica crnogorske baštine“, i drugi – da, kao zajednica slobodnih pojedinaca, u okvirima svog profesioalnog određenja, ostvarimo misao koju je izrekao akademik Mijat Šuković: „Pravo mora imati ne samo političko-socijalnu, već i etičko–vrijednosnu dimenziju”.

Društva koja imaju višak regula, a manjak pravde nijesu društva koja imaju visoko etičku i vrijednosnu dimenziju, a mi, pripadnici pravničke zajednice, imamo, po tom pitanju, posebnu odgovornost.

MONITOR: Pokrenuli ste seriju sesija IUS forum. Sa kojim ciljem?

RADULOVIĆ: Crnogorsko društvo trenutno je u jednom prilično apatičnom stanju duha, sa visokim oportunizmom i bez javno izražene volje, čak i akademske zajednice, da se to stanje mijenja. Prisutna atrofija društvenog dijaloga stoga zahtijeva da se iz ugodne pozicije autora naučnih članaka ili profesora na svojim fakultetima izmjestimo na javnu scenu, upravo sa namjerom da osnažimo društveni dijalog i vratimo kulturu javne riječi. Ius forum, koji se odvija u formi otvorenih sesija, nema iluziju da može da promijeni postojeće stanje, ali ima moć da sve nas, koji se sa tim stanjem ne mirimo, okupi i sačuva ono što se zove higijena duha i akademska odgovornost prema temama od javnog interesa.

MONITOR: U srijedu ste, obilježavajući Dan Udruženja i 20 godina Igmanske inicijative, održali treću sesiju Ius Foruma: „Zapadni Balkan između stabilokratije i vladavine prava“.  Da li stabilokratija guši vladavinu prava ?

RADULOVIĆ: Stabilokratija i nedostaci u vladavini prava postali su dva dominantna zajednička imenitelja svih država regiona. To stanje uzrokovano je primarno nekulturom domicilnih elita u pogledu stvarne želje za uspostavom vladavine prava, ali i dijelom  i trenutnim stanjem u EU. Ukoliko se ne osjete snažniji imupti iz EU na region, postojeći „zamrznuti sukobi“ će ponovo eskalirati, a trajuća prividna stabilnost neće se na duže održati. Stoga, samo instiucionalna demokratija i neselektivna vladavina prava mogu osigurati da se postojeći društveni antagonizmi riješavaju institucionalno i bezkonfliktno.

MONITOR: Koliko je Crna Gora pravna država?

RADULOVIĆ: Crna Gora jeste pravna država, ali pravo pitanje je da li je država vladavine prava. Odgovor, birokratski, dijelom leži u pregovaračkim poglavljima 23 i 24. Stvarni odgovor leži u našem kolektivnom i ličnom osjećaju pravde.

MONITOR: Dio članova Udruženja pravnika saopštio je da Vesna Medenica po treći put ne može biti predsjednica Vrhovnog suda. Šta Vi mislite o tome?

RADULOVIĆ: U Udruženju ne postoji jednoglasje o ovom pitanju. Uz generalni komentar da je treći uzastopni mandat i samo jedan kandidat loša opcija, pristalice jezičkog tumačenja ističu da Ustav/zakon nema prelaznu normu koja bi decidno sadržala odredbu da se računaju i prethodni mandati i prednost daju toj činjenici. Pristalice ciljnog tumačenja, na drugoj strani, stoje na stanovištu neustavnosti trećeg mandata i taj stav je saopštila i obrazložila profesorica Maja Kostić-Mandić. Lično dijelim stanovište profesorice Pravosudno organizacionog prava iz Beograda dr Vesne Rakić-Vodinelić koja je, u nedavno objavljenoj analizi tog slučaja, stala iza ciljnog tumačenja i neustavnosti trećeg mandata, uz poruku da “odluka ne samo da ne smije ići protiv zakona, ona ne smije ići protiv zdravog razuma prosječnog čovjeka.”

MONITOR:  Institut ugledni pravnik uveden je novim Ustavom i očito ima ozbiljan problem, što se najbolje vidi na primjeru Sudskog savjeta?

RADULOVIĆ: Namjera ustavopisca da osigura nezavisnost pravosuđa i obezbijedi više struke a manje politike, kao princip, ne dovodi se u pitanje. Problem nije u Ustavu, već u njegovoj egzekuciji, što potvrđuje neizbor prof. dr Nebojše Vučinića u Sudski savjet. Ovaj primjer, kao i intencija da se Savjet pretvori u klub penzionera i “zaslužnih”, dodatno će devastirati ovu, ustavom dobro koncipiranu kategoriju.

MONITOR: Zagovornik se ustavnog patriotizma. Koliko je taj koncept izvodljiv u Crnoj Gori?

RADULOVIĆ: Društva u državama Zapadnog Balkana imaju ozbiljan problem da prevaziđu izazove formalne i nedovršene demokratije i pronađu odgovarajući koncept za svoju suštinsku društvenu koheziju. Ovaj koncept treba da omogući uspostavu minimalnog zajedničkog činioca, na kojem će se razvijati ustavna kultura, zasnovana na vladavini prava i shvatanju da su društveni sukobi i postojeći antagonizmi legitimni samo ako imaju svoju institucionalnu formu.

Takođe, u višenacionalnim društvima ustavni patriotizam naglašava kolektivni perspektivizam, umjesto etno-nacionalne zatvorenosti, koja se ponekad manifestuje i kao  kulturni-društveni provincijalizam. Ustavni patriotizam osigurava strategiju integrisanja koja prevazilazi sukobljenosti identiteta zasnovanih isključivo na nacionalnoj ili religijskog osnovi i uz princip da je patriotizam ustati na himnu pod patriotizmom podrazumijeva i obavezu da se plati i porez.

MONITOR: Da li Ustav sam po sebi može obezbijediti koheziju društva?

RADULOVIĆ: Ustav sam po sebi može garantovati koheziju društva, kako to kaže profesorica sa Univerziteta Kembridž Anatra Haldar, isto koliko i bračni ugovor može obezbijediti “cjeloživotnu istinsku ljubav i epsku romantiku”. Društva u kojima nije izgrađena suštinska ustavna kultura imaju fasadne demokratije i improvizorij u kome se snaga pravne države mjeri količinom usvojenih zakona. Za vladavinu prava, kako naglašava profesorica Haldar potrebna je “zdrava duša društva” koja pravdu osjeća kao vrijednost, a pravo kao instrumentarij za ostvarivanje pravde.

Kohezija, u pogledu vladavine prava, u tim društvima nastaje onda kada svi, u osjećaju nepravde koja se čini prema drugom, tu nepravdu doživljavaju kao čin agresije i prema njima samima. Tek sa tim stepenom društvene empatije mogu nastati društva u kojima je pravda vrijednost veća od prostog zbira regula.

MONITOR: Šta znači pozitivno mišljenje Venecijanske komisije o Prijedlogu zakona o slobodi vjeroispovijesti. Da li će se time konačno uvesti vladavina prava u tu oblast?

RADULOVIĆ: Zakon o slobodi vjeroispovijesti i pravnom položaju vjerskih zajednica trebalo bi , uz sugestije VK, usvojiti, jer je neprihvatljivo da je Crna Gora jedina država u regionu koja ova pitanja uređuje na osnovu zakona iz 1977. godine. Upravo nemoć države da, u dužem periodu, uredi ova pitanja dovelo je do teške devijacije mnogih ključnih pitanja, prije svega statusa vjerskih organizacija, njihove registracije, načina rada, svojinskih odnosa itd.

Ovaj zakon neće urediti odnose na relaciji CPC – SPC, ali će postaviti pravnu osnovu da država suvereno uredi svoj odnos prema vjerskim zajednicama i preuzme odgovornost za do sada neuređena pitanja.

 

Imunitet  važi i  izvan parlamenta

 

MONITOR: Nedavno ste izrazili neslaganje sa tumačenjem Apelacionog i Višeg suda o imunitetu poslanika ?

RADULOVIĆ: Ovo pitanje sada je pred Ustavnim sudom, koji je jedini nadležan da da konačan sud u pogledu ustavnosti. U osnovi neprihvatljivo je tumačenje da se imunitet, koji poput poslanika imaju i predsjednik države, Vlade i drugi nosioci javnih funkcija, svodi samo na vrijeme zasjedanja ili prostor Skupštine. Ovakvo tumačenje može nas dosvesti u apsurdnu situaciju da imunitet predsjednika države važi u zgradi Predsjedništva u Podgorici i Cetinju, ali ne i na putu između ova dva objekta.

Neke države u regionu, poput BiH, donijele su poseban zakon o imunitetu, ali mislim da za to u Crnoj Gori nema potrebe. Ustavno određenje ovog instituta je jasno, naravno, pod uslovom da nedavno postupanje Višeg suda u slučaju dva poslanika ne bi smjelo postati precedent za naredne slučajeve.

Veseljko KOPRIVCA

Komentari

INTERVJU

ŽELJKO VUŠUROVIĆ, DRAMSKI PISAC: Zločinci i ratni huškači u šinjelima demokratije  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Glavni razlog zabrane igranja Deportacije u zvaničnim crnogorskim pozorišnim i kulturnim institucijama je taj što je isti čovjek Gospodar Crne Gore kao što je bio i u vrijeme tog ratnog zločina. On ne želi da se danas u Crnoj Gori uopšte spominje deportacija BiH izbjeglica i  napad na Dubrovnik

 

MONITOR: Što je razlog otporu predstavi Deportacija u Crnoj Gori?

VUŠUROVIĆ: U toku pripreme Deportacije u Novom Pazaru, proveo sam mnogo vremena sa režiserom predstave Gradimirom Gojerom. Rekao sam mu da sumnjam da će zvanične pozorišne i kulturne institucije dozvoliti gostovanje Deportacije, jer su na rukovodećim mjestima ljudi odani režimu. Mislim da ni to ne bi bio problem, kada bi ljudi koji znaju svoj posao,  radili ga profesionalno, časno i pošteno. I Gojer  je izražavao sumnju, ali se nadao da CNP neće napraviti svjetski presedan i odbiti predstavu svog počasnog člana! Nažalost, to se desilo, zahvaljujući umjetničkom direktoru Branimiru Banu Popoviću, koji se nije udostojio ni da odgovori na upite producenta predstave da li predstava može gostovati na daskama CNP-a. Novom umjetničkom direktoru CNP-a Željku Sošiću sam i ja kasnije pisao: ,,Čitajući Vaše intervjue, vidio sam da je i Vama kao umjetniku stalo do otkrivanja mnogih istina koje su skrivane zbog ovih ili onih razloga, a najčešće političkih. Kako ste se potrudili da kroz seriju Božićni ustanak umjetničkim sredstvima razotkrijete  velikosrpski fašizam koji je zbrisao crnogorsku državu 1918. godine, tako sam se i ja potrudio da crnogorski fašizam prikažem preko teatarskih dasaka. Zbog toga Vam se obraćam sa željom da dođe do naše saradnje i ugostite predstavu Deportacija. Na taj način bi se bar malo približili poetskoj pravdi, kad nema one sudske.“ Sošić mi nikada nije odgovorio. Mislim da je njegov antifašizam lažan, jer bi on, takav kakav je, dopustio fašizam DPS-a i već vidimo da ne smije pisnuti o Deportaciji. Taj veliki umjetnik nije odgovorio ni na pismo Tee Gorjanc Prelević, direktorice Akcije za ljudska prava. Ona je upitala da li CNP može izaći u susret i omogućiti prikazivanje predstave. Međutim, Željko Sošić ćuti, redovno prima platu, drži govore Predsjedniku države i kao umjetniku mu ne smeta što podržava režim koji mu zbog toga i finansira filmove, serije i scenarije upitnog karaktera. U međuvremenu, i on i direktorica Zetskog doma Lidija Dedović su dali dosta izjava i intervjua, ali je veoma zanimljivo da ih niko od tih novinara nikada nije upitao zašto zabranjuju gostovanje Deportacije. Dok izigravaju umjetnike koji se bore za slobode i emancipaciju ljudi, ponekad se zapitam da li Željku Sošiću i Lidiji Dedović ikada pocrvene obrazi od stida što ne dozvoljavaju gostovanje Deportacije, čiji je režiser počasni član Crnogorskog narodnog pozorišta? Taj kadar bi bilo zanimljivo uhvatiti kamerom. Mišljenja sam da je glavni razlog zabrane igranja Deportacije u zvaničnim crnogorskim pozorišnim i kulturnim institucijama taj što je isti čovjek Gospodar Crne Gore kao što je bio i u vrijeme tog ratnog zločina. On ne želi da se danas u Crnoj Gori uopšte spominje deportacija BiH izbjeglica i napad na Dubrovnik. Misli da se njegova ratnohuškačka prošlost može prekrečiti tako što će mlatarati po državnoj televiziji i Pobjedi sa nekim političkim, novinarskim i  intelektualnim kreaturama.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TEA GORJANC PRELEVIĆ, DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Pravosudni sistem i svi u njemu zreli za ozbiljno preispitivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrhovni i Glavni specijalni tužilac morali  su da se prema  slučaju optužbi da je VDT primao mito, postave kao i prema svakom drugom. Vrhovni državni tužilac morao je  dati iskaz u izviđaju, i moral ase istražiti sumnja u odnosu na njega kao što bi i u odnosu na svakog drugog u toj situaciji. Međutim, izjave Glavnog specijalnog tužioca da VDT  nije ispitan niti će biti, govore samo o tome kako je on dobar drug Vrhovnom državnom tužiocu, a ne i da je spreman da radi svoj posao

 

MONITOR: U crnogorskim udžbenicima preskočene su neke sramne epizode crnogorske ratne istorije, od napada na Dubrovnik, do deportacije Muslimana/Bošnjaka. Šta to znači za buduće generacije?

GORJANC-PRELEVIĆ: Time su oštećeni i djeca i šanse za mirnu budućnost Crne Gore. Još gore je što se u udžbeniku podmeću netačni podaci poput onoga da crnogorska vlast nije imala uticaja na politiku Slobodana Miloševića prema Hrvatskoj i BiH, iako je zajednička država Crne Gore i Srbije, SR Jugoslavija, i zajednička vojska učestvovala u ratovima u tim državama, i u svemu tome zdušno učestvovali i predstavnici crnogorske vlasti. To su istorijske činjenice. Šteta što je na snazi politika da se budućnost države kompromituje zarad ličnih interesa pojedinaca na vlasti, umjesto da se ona gradi na iskrenom suočavanju sa greškama iz prošlosti.

MONITOR: Vlast očito pokušava da izbriše sopostvenu odgovornost za te zločine. Da li je zbog toga I  predstava Deportacija, čije predstavljanje pomažete, najprije igrana u Novom Pazaru, Sarajevu, pa tek ovdje?

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RATKO POPOVIĆ, PLANINAR IZ PODGORICE: Izlaskom u planinu ne pobjeđujete nju već sebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za mene je planinarenje bježanje od sivila svakodnevice, boravak u divnoj prirodi sa dragim prijateljima, susreti i razgovori sa ljudima sa planine i njenog podnožja, slike lijepog cvijeća ili rijetke divlje životinje , izlasci sunca , fotografisanje , zajednički ručak na vrhu planine

 

MONITOR: Zašto ste se posvetili planinarenju? 

POPOVIĆ: Kao zaljubljenik u prirodu i druženje sa istomišljenicima prvo sam počeo da idem sa ocem i njegovim društvom u lov. Vrlo brzo sam shvatio  da lov i ubijanje divljači nije ono što ja želim, jer hoću da budem u prirodi i uživam a da nikome ne nanesem zlo. Tako sam se povezao sa starijim iskusnim planinarima od kojih sam mogao puno  da naučim i koji su me “zarazili” planinarstvom. Od njih sam i naučio da pravi  planinari (većina njih) imaju  kvalitet više od običnih smrtnika. A i Crnogorcima je prirodno usađeno da  više od svih drugih naroda na svijetu  vole, prosto  obožavaju svoje planine, kako kaže poznati planinar dr Željko Poljak.

MONITOR: Šta je za Vas planirarenje?

POPOVIĆ: Bježanje od sivila svakodnevice, boravak u divnoj prirodi sa dragim prijateljima. Vođenje laganih prijatnih dijaloga i mijenjanje teme sa partnerima iz kolone. Kad se krene u planinu treba zaboraviti na brige. Sve ostaviti dolje iza sebe. Izlaskom u planinu vi ne pobjeđujete nju već sebe,dokazujete se, a da nikoga ne ugrožavate, niti je taj uspjeh na nečiji tuđi račun . Susreti i razgovori sa ljudima sa planine i njenog podnožja koji uvijek ostaju u dragom sjećanju, slike lijepog cvijeća ili rijetke divlje životinje , izlasci sunca , fotografisanje , zajednički ručak na vrhu sa divnim pogledom… Dok sjedimo i odmaramo na vrhu poslije napornog uspona, uživajući u pogledu na okolinu , moj prijatelj ima običaj da kaže:”Ovakav  ručak danas nema ni predsjednik Obama”, iako se radi o parčetu hljeba i konzervi ribe. Umor i osjećaj ispunjenosti po povratku. Sve je to za mene planinarenje.

MONITOR: Koliko ste do sada popeli ili osvojili planinskih vrhova u Crnoj Gori?  

POPOVIĆ: Posjetio sam u posljednjih tridesetak godina sa svojim planinarskim drugovima , jedan ili više puta – većinu važnijih planina i vecinu  malih i velikih vrhova u našoj zemlji .

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20- SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo