Povežite se sa nama

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Tužioci i sudije za propuste moraju odgovarati

Objavljeno prije

na

Crnogorskim pravosuđem godinama upravlja autokratski i to od strane kadrova koji su, rekao bih, po pitanju stručnosti i profesionalnosti daleko od nivoa potrebnog za jednog sudiju

 

MONITOR: Procesi koji se tiču oduzimanja imovine Svetozara Marovića i njegove porodice, većinom još traju.  Istovremeno, Marović je i dalje van zemlje, i bez dana odslužene zatvorske kazne. Da li bi za ovakav ishod procesa, koji je predstavljan kao nevjerovatan uspjeh pravosuđa,  trebalo u stvari da odgovara neko od nadležnih?

RADULOVIĆ: Slučaj Svetozara Marovića pokazuje potpunu neefikasnost pravosudnog sistema u Crnoj Gori i potpuni nedostatak volje za suzbijanje korupcije na visokom nivou. Podsjetiću da su Marovići prodavali svoju imovinu u vrijeme kada je tužilaštvo tvrdilo da vodi finansijsku istragu. Takođe, tužilaštvo nije uradilo ništa povodom činjenice da je Đorđina Marović imala preko tri miliona eura na računu u HSBC banci u Švajcarskoj, iako je prošle godine objavljeno da je Specijalno tužilaštvo iz Švajcarske dobilo potvrdu te informacije. Uz činjenicu da je Marovićima omogućeno da izbjegnu izdržavanje smiješno malih kazni, nesporno je da bi svi službeni akteri postupka koji su to omogućili, mislim da tužioce i sudije, morali odgovarati za ovakav ishod postupka.

MONITOR: Neodgovornost nadležnih za loše rezultate u borbi protiv korupcije i kriminala inace je praksa.  Niko nije odgovarao, niti je pozvan na odgovornost, zbog palih optužnica koje će građane koštati desetine  miliona eura.  Tužiocima i sudijama to ne smeta čak ni u napredovanju u karijeri. Ko je za to odgovoran, vrh pravosuđa?

RADULOVIĆ: Jasno je da je odgovornost u vrhu tužilaštva i sudstva. Ako, na primjer, specijalni tužilac u postupku protiv Duška Šarića istome stavi na teret krivično djelo koje nije bilo propisano u vrijeme izvršenja, ako mu stavi na teret radnju koja ne predstavlja krivično djelo i ako ga tereti za pranje novca i istovremeno se ne bavi utvrđivanjem porijeka tog novca, onda je oslobađajuća presuda bila jedini mogući ishod postupka. Takođe, sud je u ovom postupku potvrdio tako manjkavu optužnicu i omogućio vođenje postupka koji je morao ishodovati oslobađajućom presudom. Takvi propusti onemogućili su i da se optuženima ikada više sudi za ova krivična djela, ali i da im se ispate milionski iznosi štete. Razlozi za takve propuste mogu biti u neznanju tužilaca i sudija i/ili su u pitanju neki drugi motivi i razlozi za oslobađanje optuženih koji ukazuju na krivičnu odgovornost, ali je nesporno da odgovornost postoji.

MONITOR: Umjesto svega, kadrovi u pravosuđu postaju “vječiti”. Sudski savjet nedavno je izabrao predsjednike pojedinih osnovnih sudova, iako su oni već na tim dužnostima bili po dva i više mandata, a neki čak birani i po sedam puta. Šta je posljedica svega toga?

RADULOVIĆ: Posljedica toga može biti samo održavanje statusa quo i to je vjerovatno interes onih od čije volje zavisi izbor, napredovanje i karijera tužilaca i sudija. Neću reći nikakvu novost ako kažem da se crnogorskim pravosuđem godinama upravlja autokratski i to od strane kadrova koji su, rekao bih, po pitanju stručnosti i profesionalnosti daleko od nivoa potrebnog za jednog sudiju. Nedavno smo čak čuli izjavu Vesne Medenice na sjednici Sudskog savjeta povodom činjenice da je jedini kanadidat za predsjednika Vrhovnog suda, kada je ironično konstatovala da je ostale sudije prepala pa neće da se prijave. Mislim da takva izjava i njen izvjestan ponovni izbor ozbiljno kompromituju crnogorsko sudstvo i ujedno ponižavaju svakog časnog sudiju.

MONITOR: I policija se vraca na staro. Koliko će kadrovi poput Zorana Lazovića pomoci borbi protiv korupcije i kriminala?  

RADULOVIĆ: Neozbiljno je očekivati da kadrovi poput Zorana Lazovića ili Veselina Veljovića mogu dati doprinos borbi protiv korupcije i kriminala. Uostalom, dugo godina imali su priliku da se dokažu na tom polju, a jedino što su uspjeli jeste da za svoja imena i zakonitost u radu vežu ozbiljne sumnje.

MONITOR: Kako vidite nedavnu ocjenu specijalnog tuzioca Milivoja Katnica u parlamentu da tuzilastvo brani sve gradjane jednako, pa i Nebojšu Medojevića “kad su ga šamarali kao ženturaču”?

RADULOVIĆ: Na žalost, ogromni propusti i nedostaci u radu Glavnog specijalnog tužioca nijesu predmet javnih rasprava, prije svega stručnih. Umjesto toga, glavna tema u javnosti su njegove izjave koje imaju političku, ličnu ili neku drugu konotaciju i koje nerijetko postaju predmet ismijavanja. Selektivna primjena zakona, više nego sumnjivi sporazumi koje tužilaštvo zaključuje sa okrivljenima za krivična djela korupcije, nedostatak razultata po pitanju suzbijanja korupcije i posebno po pitanju oduzimanja imovine stečene kriminalnom djelatnošću predstavljaju teme koje zaslužuju ozbiljnu analizu i ocjenu.

MONITOR: Proces koji je pokrenuo MANS konačno je rezultirao presudom kojom se ukida sporazum između MUP-a i Agencije za nacionalnu bezbijednost  o neograničenom pristupu podacima građana. Koliko je ta presuda važna?

RADULOVIĆ: Smatram da presuda jeste važna kao jedan od primjera da sud mora da štiti zakonitost i osnovna ljudska prava i slobode. Prije par godina mi smo vodili jedan sličan postupak u kome je utvrđena ništavost sporazuma Uprave policije i mobilnog operatera, a po kome je policija imala stalni i neograničen pristup svim podacima u posjedu mobilnog operatera. Na žalost, ni taj sporazum, kao ni ovaj između ANB-a i MUP-a nije dao nikakve rezultate u suzbijanju kriminala, ali je omogućio neograničeno kršenje osnovnih ljudskih prava građanima koji nijesu osumnjičeni ili okrivljeni za neko krivično djelo. Takvoj praksi mora se stati na kraj i ovakve sudske presude su jedan od koraka u tom pravcu.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

INTERVJU

ŽELJKO VUŠUROVIĆ, DRAMSKI PISAC: Zločinci i ratni huškači u šinjelima demokratije  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Glavni razlog zabrane igranja Deportacije u zvaničnim crnogorskim pozorišnim i kulturnim institucijama je taj što je isti čovjek Gospodar Crne Gore kao što je bio i u vrijeme tog ratnog zločina. On ne želi da se danas u Crnoj Gori uopšte spominje deportacija BiH izbjeglica i  napad na Dubrovnik

 

MONITOR: Što je razlog otporu predstavi Deportacija u Crnoj Gori?

VUŠUROVIĆ: U toku pripreme Deportacije u Novom Pazaru, proveo sam mnogo vremena sa režiserom predstave Gradimirom Gojerom. Rekao sam mu da sumnjam da će zvanične pozorišne i kulturne institucije dozvoliti gostovanje Deportacije, jer su na rukovodećim mjestima ljudi odani režimu. Mislim da ni to ne bi bio problem, kada bi ljudi koji znaju svoj posao,  radili ga profesionalno, časno i pošteno. I Gojer  je izražavao sumnju, ali se nadao da CNP neće napraviti svjetski presedan i odbiti predstavu svog počasnog člana! Nažalost, to se desilo, zahvaljujući umjetničkom direktoru Branimiru Banu Popoviću, koji se nije udostojio ni da odgovori na upite producenta predstave da li predstava može gostovati na daskama CNP-a. Novom umjetničkom direktoru CNP-a Željku Sošiću sam i ja kasnije pisao: ,,Čitajući Vaše intervjue, vidio sam da je i Vama kao umjetniku stalo do otkrivanja mnogih istina koje su skrivane zbog ovih ili onih razloga, a najčešće političkih. Kako ste se potrudili da kroz seriju Božićni ustanak umjetničkim sredstvima razotkrijete  velikosrpski fašizam koji je zbrisao crnogorsku državu 1918. godine, tako sam se i ja potrudio da crnogorski fašizam prikažem preko teatarskih dasaka. Zbog toga Vam se obraćam sa željom da dođe do naše saradnje i ugostite predstavu Deportacija. Na taj način bi se bar malo približili poetskoj pravdi, kad nema one sudske.“ Sošić mi nikada nije odgovorio. Mislim da je njegov antifašizam lažan, jer bi on, takav kakav je, dopustio fašizam DPS-a i već vidimo da ne smije pisnuti o Deportaciji. Taj veliki umjetnik nije odgovorio ni na pismo Tee Gorjanc Prelević, direktorice Akcije za ljudska prava. Ona je upitala da li CNP može izaći u susret i omogućiti prikazivanje predstave. Međutim, Željko Sošić ćuti, redovno prima platu, drži govore Predsjedniku države i kao umjetniku mu ne smeta što podržava režim koji mu zbog toga i finansira filmove, serije i scenarije upitnog karaktera. U međuvremenu, i on i direktorica Zetskog doma Lidija Dedović su dali dosta izjava i intervjua, ali je veoma zanimljivo da ih niko od tih novinara nikada nije upitao zašto zabranjuju gostovanje Deportacije. Dok izigravaju umjetnike koji se bore za slobode i emancipaciju ljudi, ponekad se zapitam da li Željku Sošiću i Lidiji Dedović ikada pocrvene obrazi od stida što ne dozvoljavaju gostovanje Deportacije, čiji je režiser počasni član Crnogorskog narodnog pozorišta? Taj kadar bi bilo zanimljivo uhvatiti kamerom. Mišljenja sam da je glavni razlog zabrane igranja Deportacije u zvaničnim crnogorskim pozorišnim i kulturnim institucijama taj što je isti čovjek Gospodar Crne Gore kao što je bio i u vrijeme tog ratnog zločina. On ne želi da se danas u Crnoj Gori uopšte spominje deportacija BiH izbjeglica i napad na Dubrovnik. Misli da se njegova ratnohuškačka prošlost može prekrečiti tako što će mlatarati po državnoj televiziji i Pobjedi sa nekim političkim, novinarskim i  intelektualnim kreaturama.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TEA GORJANC PRELEVIĆ, DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Pravosudni sistem i svi u njemu zreli za ozbiljno preispitivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrhovni i Glavni specijalni tužilac morali  su da se prema  slučaju optužbi da je VDT primao mito, postave kao i prema svakom drugom. Vrhovni državni tužilac morao je  dati iskaz u izviđaju, i moral ase istražiti sumnja u odnosu na njega kao što bi i u odnosu na svakog drugog u toj situaciji. Međutim, izjave Glavnog specijalnog tužioca da VDT  nije ispitan niti će biti, govore samo o tome kako je on dobar drug Vrhovnom državnom tužiocu, a ne i da je spreman da radi svoj posao

 

MONITOR: U crnogorskim udžbenicima preskočene su neke sramne epizode crnogorske ratne istorije, od napada na Dubrovnik, do deportacije Muslimana/Bošnjaka. Šta to znači za buduće generacije?

GORJANC-PRELEVIĆ: Time su oštećeni i djeca i šanse za mirnu budućnost Crne Gore. Još gore je što se u udžbeniku podmeću netačni podaci poput onoga da crnogorska vlast nije imala uticaja na politiku Slobodana Miloševića prema Hrvatskoj i BiH, iako je zajednička država Crne Gore i Srbije, SR Jugoslavija, i zajednička vojska učestvovala u ratovima u tim državama, i u svemu tome zdušno učestvovali i predstavnici crnogorske vlasti. To su istorijske činjenice. Šteta što je na snazi politika da se budućnost države kompromituje zarad ličnih interesa pojedinaca na vlasti, umjesto da se ona gradi na iskrenom suočavanju sa greškama iz prošlosti.

MONITOR: Vlast očito pokušava da izbriše sopostvenu odgovornost za te zločine. Da li je zbog toga I  predstava Deportacija, čije predstavljanje pomažete, najprije igrana u Novom Pazaru, Sarajevu, pa tek ovdje?

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RATKO POPOVIĆ, PLANINAR IZ PODGORICE: Izlaskom u planinu ne pobjeđujete nju već sebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za mene je planinarenje bježanje od sivila svakodnevice, boravak u divnoj prirodi sa dragim prijateljima, susreti i razgovori sa ljudima sa planine i njenog podnožja, slike lijepog cvijeća ili rijetke divlje životinje , izlasci sunca , fotografisanje , zajednički ručak na vrhu planine

 

MONITOR: Zašto ste se posvetili planinarenju? 

POPOVIĆ: Kao zaljubljenik u prirodu i druženje sa istomišljenicima prvo sam počeo da idem sa ocem i njegovim društvom u lov. Vrlo brzo sam shvatio  da lov i ubijanje divljači nije ono što ja želim, jer hoću da budem u prirodi i uživam a da nikome ne nanesem zlo. Tako sam se povezao sa starijim iskusnim planinarima od kojih sam mogao puno  da naučim i koji su me “zarazili” planinarstvom. Od njih sam i naučio da pravi  planinari (većina njih) imaju  kvalitet više od običnih smrtnika. A i Crnogorcima je prirodno usađeno da  više od svih drugih naroda na svijetu  vole, prosto  obožavaju svoje planine, kako kaže poznati planinar dr Željko Poljak.

MONITOR: Šta je za Vas planirarenje?

POPOVIĆ: Bježanje od sivila svakodnevice, boravak u divnoj prirodi sa dragim prijateljima. Vođenje laganih prijatnih dijaloga i mijenjanje teme sa partnerima iz kolone. Kad se krene u planinu treba zaboraviti na brige. Sve ostaviti dolje iza sebe. Izlaskom u planinu vi ne pobjeđujete nju već sebe,dokazujete se, a da nikoga ne ugrožavate, niti je taj uspjeh na nečiji tuđi račun . Susreti i razgovori sa ljudima sa planine i njenog podnožja koji uvijek ostaju u dragom sjećanju, slike lijepog cvijeća ili rijetke divlje životinje , izlasci sunca , fotografisanje , zajednički ručak na vrhu sa divnim pogledom… Dok sjedimo i odmaramo na vrhu poslije napornog uspona, uživajući u pogledu na okolinu , moj prijatelj ima običaj da kaže:”Ovakav  ručak danas nema ni predsjednik Obama”, iako se radi o parčetu hljeba i konzervi ribe. Umor i osjećaj ispunjenosti po povratku. Sve je to za mene planinarenje.

MONITOR: Koliko ste do sada popeli ili osvojili planinskih vrhova u Crnoj Gori?  

POPOVIĆ: Posjetio sam u posljednjih tridesetak godina sa svojim planinarskim drugovima , jedan ili više puta – većinu važnijih planina i vecinu  malih i velikih vrhova u našoj zemlji .

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20- SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo