Povežite se sa nama

INTERVJU

DR IVO ĐURIŠIĆ, BIVŠI VISOKI FUNKCIONER DEMOKRATSKE PARTIJE SOCIJALISTA: Kako DPS krade na izborima

Objavljeno prije

na

Ivo Đurišić, ljekar i bivši visoki funkcioner DPS-a, objašnjava za Monitor čime se sve služila najveća vladajuća partija prilikom krađe izbornih glasova u proteklih dvadeset i pet godina.

– Postoje tri elementa koji determinišu izbornu krađu u Crnoj Gori. Prvo, to je kupovina ličnih karata, koju ne možete kontrolisati niti spriječiti. Dalje, tu je partijsko zapošljavanje. Pa, iako se uvede moratorijum da se ne zapošljava dva mjeseca prije i dva mjeseca poslije izbora, kada taj rok istekne svima kojima je obećano zapošljavanje biće zaposleni po formuli jedan zaposleni dvadeset glasova, a ne jedan zaposleni četiri glasa, kao što je pokazala afera Snimak. I treće – popunjeni glasački listići sa zaokruženim DPS-om dijeljeni su uz novčanu naknadu sa obavezom da glasač dan poslije izbora donese prazan listić, a ovaj označeni na dan izbora ubaci u glasačku kutiju, kaže Đurišić.

MONITOR: Na koji se još način kralo?
ĐURIŠIĆ: Drugi vid krađe izvodio se preko ubacivanja članova i simpatizera DPS-a u opozicione redove. Ova krađa se obavlja prije, u toku i poslije izbora prilikom stvaranja koalicija sa DPS-om. Najsvježiji primjer ove političke korupcije i krađe je izdaja, najveća u istoriji Crne Gore, kada je prevareno oko trideset hiljada glasača Pozitivne Crne Gore, koja je, podržavajući Vladu Mila Đukanovića, pokazala koliko je mali korak od pozitivne do negativne Crne Gore.

Treći vid izborne krađe je oružje straha, kojim raspolaže DPS, a ogleda se u dvije rečenice. Ako nema Mila – nema ni penzija, i druga – ako nema Mila nema ni Crne Gore.

Jusuf Kalamperović je svojevremeno kazao za TV Crne Gore da DPS na izborima krade od pet do deset odsto glasova. Tvrdim, na osnovu svega ovog, da je to više od deset posto.

MONITOR: Zloupotrebljava li se i socijalna pomoć za kupovinu glasova?
ĐURIŠIĆ: Nije tačno da se socijalna pomoć daje smo preko socijalnih ustanova. Ona se daje i derektnim kontaktom sa Vladom, koja ta sredstva daje iz posebnog fonda na zahtjev aktivista DPS-a.

MONITOR: Da li je tačno da DPS prilikom izbora ubacuje svoje aktiviste u opozicione redove?
ĐURIŠIĆ: Naravno, ima i toga. Kada je riječ o ubacivanju u opozicione redove navešću jedan zanimljiv primjer. U njih je bio ubačen i moj brat, koji je bio ljekar u Baru. Na zahtjev Žarka Šturanovića i Miomira Mugoše ubačen je u Monarhistički pokret Aćima Višnjića. Čitavo vrijeme glumio je da je za Monarhistički pokret s tim da bi po Dontovoj formuli ti glasovi pripali DPS-u. Ja sam se kasnije zbog toga izvinio Višnjiću.

MONITOR: Je li bilo masovnog zapošljavanja uoči izbora?
ĐURIŠIĆ: Naravno. Uoči jednih izbora zaposlio sam oko dvjesta ljudi i svi su ostali na radnim mjestima i poslije izbora, jer je to bio moj uslov. Nisam htio da lažem ljude i da im se nakon izbora daju otkazi.

MONITOR: Je li bilo krađe putem glasanja pismima, posebno kada se radi o bolesnim biračima?
ĐURIŠIĆ: Prvo i najvažnije je znati da su ti bolesnici većinom zdravi ili toliko bolesni da ne znaju ni koga zaokružuju, ni koga glasaju. Pravi bolesnici treba da imaju ljekarsku dokumentaciju u kojoj mora jasno da piše da li su orijentisani u vremenu i prostoru, kako to mi u medicini kažemo. Ali to se nije praktikovalo.

MONITOR: Postoji li još neki način da se pokradu glasovi?
ĐURIŠIĆ: Za vrijeme jednih izbora Izborni štab DPS-a nalazio se u kancelariji u Bloku pet, koja je bila udaljena dvadeset metara od glasačkog mjesta iako po zakonu štab mora biti udaljen najmanje pedeset metara. I šta se događalo? Kada bi neko donio poziv za izbore taj bi poziv bio bačen u korpu za otpatke. Poslije sat vremena čistačica bi donijela u naš štab sve pozive iz korpe i tada smo tačno znali ko od naših sigurnih glasača nije izašao na izbore. Onda smo iz moje kancelarije zvali telefonom te glasače da dođu da glasaju.

Ili ovaj primjer. Dolazi neko ko je nama sumnjiv da je glasao za opoziciju. Član biračkog odbora iz DPS-a, zadužen za davanje izbornog listića, diskretno crticom obilježi taj glasački listić. Obično bi tako obilježili dvadeset do trideset listića na jednom izbornom mjestu. Tako smo tačno znali i ko je kako glasao.

MONITOR: Šta očekujete od predstojećih parlamentarnih izbora?
ĐURIŠIĆ: Ako smo proteklih dvadeset pet godina imali predizbornu, izbornu i postizbornu krađu od strane DPS-a, onda je to nemoguće demontirati za šest mjeseci kako to zamišlja dio opozicije koji pregovara sa DPS-om.

MONITOR: Zar dogovor dijela opozicije i DPS-a ne može dovesti do uslova za slobodne i fer izbore?
ĐURIŠIĆ: Zar stvarno mislite da je DPS spreman da igra poštenu igru na sljedećim izborima? Shvatate li da je gro opozicije izvan ovog nazovi političkog sporazuma. Uzmite penzionere zbog rečenice ako nema Mila, nema ni penzija. Oko 130.000 penzionera su najveća glasačka baza. Iz straha najmanje sto hiljada glasa za DPS. Njih ne interesuje da li će ih zbog dužničkog ropstva, u koje nas uvodi DPS, jednog dana osuditi njihovi unuci zbog straha i sebičluka. Ili što će ovi što prodaju lične karte za pedeset eura imati za 48 mjeseci vladavine DPS-a mjesečno 1,2 eura.

Ako glasa sto deset hiljada penzionera, ako glasa 40.000 zaposlenih u javnim ustanovama onda u startu za DPS glasa oko 150 hiljada građana.

MONITOR: Šta predlažete da bi izbori bili slobodni i pošteni?
ĐURIŠIĆ: Ja sam prije pet godina, na molbu MANS-a, poslao u Dablin tekst na devet stranica o izbornim krađama u Crnoj Gori. OEBS je poslao dvadeset posmatrača na 1200 glasačkih mjesta i rekao da je sve u redu i pošteno. Tih dvadeset posmatrača mogli su svaki dan tokom izbora da obiđu najviše 60 biračkih mjesta. Na ostalih 1140 moglo je da se krade koliko se hoće. Zato smo zakasnili da bilo šta uradimo i za ove izbore da bi bili pošteni. Sve dok Evropa ne shvati koji su to mehanizmi krađe izbora, lopovluk će egzistirati. Dok ne shvati ili neće da shvati.

MONITOR: Ali na izborima ima posmatrača i iz opozicije i NVO?
ĐURIŠIĆ: Bilo ih je i kada sam i ja bio u izbornim odborima. Ali oni su više statisti i imitacija kontrole. Uvijek smo uspijevali da ih prevarimo, ubacimo mrtve glasače, glasače iz inostranstva… Na glasačkim listićima često smo uspijevali da ako je neko glasao za opoziciju zaokružimo još nekoga i listić proglasimo nevažećim.

MONITOR: Vi, dakle, ne vjerujete da će jesenji izbori biti fer i demokratski?
ĐURIŠIĆ: Naravno da ne vjerujem. Vjerujem samo u proteste i ideju opozicije o prelaznoj vladi bez Mila Đukanovića, koja bi za otprilike godinu dana otklonila mogućnosti za krađu izbora. Evo, već je kupovina ličnih karata u toku. Ali to je teško dokazati, jer i onaj ko kupuje i onaj ko prodaje lične karte podjednako odgovaraju ako budu otkriveni. Zbog svega toga mogu samo da poručim – Crna Goro, konačno se probudi iz dvadesetšestogodišnjeg sna.

Trećina kao većina

MONITOR: Kako kao prvi specijalista zdravstvene statistike komentarišete razne gimnastike sa podacima o broju glasača i onih koji glasaju za DPS ili uopšte ne izlaze na izbore?
ĐURIŠIĆ: U Crnoj Gori ima oko 515.000 glasača. Od toga oko 30 odsto ili oko 146.000 ne izlazi na izbore, što ne znači da podržavaju opoziciju, ali je jasno da nijesu zadovoljni ni politikom DPS-a i kabinetom Mila Đukanovića. Za DPS glasa oko 33 odsto, odnosno oko 170.000 glasača. Kada kažem za DPS, mislim samo na tu partiju, bez predizbornih koalicionih partnera. Preostalih 37 odsto, odnosno oko 199.000 glasa neku drugu partiju, ili koaliciju. Ako saberemo glasove glasača, koji glasaju neku drugu partiju, njih oko 199.000 i onih koji ne izlaze na izbore – oko 146.000, dolazimo do cifre od oko 345.000 građana ili 67 odsto Ijudi koji ne podržavaju politiku Mila Đukanovića.

Ali DPS vještinom mogućeg i nemogućeg, predizbornih i izbornih krađa, već 25 godina vlada Crnom Gorom. Iako sam u gimnaziji bio loš matematičar, postao sam prvi specijalista zdravstvene statistike u Crnoj Gori. Pa, ipak, ne mogu da shvatim da je 33 odsto veće od 67 odsto. No, kada je DPS u pitanju, sva je suština u aferi Snimak. Zar ne?

Bulatović je bio prešao cenzus

MONITOR: Koju biste izbornu krađu posebno izdvojili od kada je DPS na vlasti?
ĐURIŠIĆ: Jedna od najvećih krađa bila je 1997. godine u pvom krugu predsjedničkih izbora između Mila Đukanovića i Momira Bulatovića. Tada je Bulatović prešao cenzus od pedeset odsto plus jedan glas, kada je dobio 150.600 glasova, ali objavljen je podatak da je dobio oko 148.000 glasova, a Đukanović oko 144.000. Znači, zvanično je saopšteno da niko nije prešao cenzus. Išlo se u drugi izborni krug. Tada su liberali spasili Đukanovića. Štampano je 14.000 ličnih karata za 48 sati!

Navešću još nešto vezano za te izbore. Mi iz DPS-a našli smo se jednog dana na otvaranju ambulante u Dinoši. Bio je prisutan i Filip Vujanović. Tu je bio i jedan stari čovjek za kojeg nam je rečeno za koga on bude glasao glasaće i ostali u Tuzima. Mi smo ga obradili i on nam je dao besu da će sigurno glasati za Đukanovića. Tako je i bilo. Imali smo u Dinoši više sastanaka, i obično bi na njima bili Filip Vujanović, Miodrag Vuković, Ferhat Dinoša, Halid Duković, ja…

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CGO: Živimo život za 2+

Objavljeno prije

na

Objavio:

Istraživanja pokazuju da nam je opšte povjerenje u institucije i organizacije prije avgusta 2020. bilo jače nego danas kada najviše rangirani jedva prebacuju 2,5 na skali od 1 do 4. I mnogo je važnih segmenta koji su nam na ocjeni 2+.  Život koji se kreće oko ocjene 2+ nije onaj koji ukazuje na poboljšanje

Za očekivati je da na ovim izborima imamo manju izlaznost nego u avgustu 2020. godine, jer nema više mobilizacijskog potencijala koji bi mogao da se aktivira kao tada, niti su na isti način spoljni akteri zainteresovani za Crnu Goru, kaže Daliborka Uljarević, izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje (CGO) u razgovoru za Monitor. „Nema ni onog DPS-a koji je bio homogenizirajući kako za svoje birače, tako i za one koji su izlazili samo da glasaju protiv. To predstavlja izazov mnogima koji su svoju politiku gradili samo na oponiranju DPS-u i sistemu koji je ona oblikovao.

Takođe, dio građana i građanki je poslije ove tri godine razočaran i onim akterima za koje su glasali na prethodnim izborima jer su vidjeli da im je na prvom, a često i jedinom, mjestu lični interes”.

MONITOR: Čeka nas Parlament, a moguće i Vlada, sa mnogo novih lica. Treba li to da nas raduje ili plaši?

ULJAREVIĆ: Problem Crne Gore danas je što ona od obnove nezavisnosti nije uspjela da stvori jaku, prozapadnu alternativu Đukanoviću i DPS-u. Umjesto toga, svjedočimo rastu desno-populističkih snaga, uz dio onih koji su nepouzdani i neotporni na štetne uticaje ili retrogradne strukture. Zato mi sa novim licima, nažalost, najmanje dobijamo kvaliteta u pristupu politici, rukovođenju, pa i u onom što se odnosi na struku kad je riječ o specifičnim oblastima.

Vrijedi podsjetiti da smo mi već imali tu političku fazu u kojoj su samo mladost, neiskustvo, i puka kritika prema prethodnicima bili protežirani kao prednosti – a to nijesu prednosti u politici demokratskih društava. Izgleda da lekciju naučenu 90-ih godina prošlog vijeka moramo da obnavljamo, a vidjećemo i koliko će nas to koštati.

MONITOR: A kakva bi mogla biti nova Vlada?

ULJAREVIĆ: Sada se u dijelu javnosti pozicionira pretpostavljena većina koja bi trebalo da je formira, a koji bi činili Evropa sad sa koalicijom Demokrate-URA i manjinskim partijama. Imajući u vidu sve razlike koje postoje među njima, ali i lične animozitete koji se kao u talasima javljaju i ukrivaju, za očekivati je da to bude mučan proces.

Nema tu kohezivnog faktora koji bi se zasnivao na principima i vrijednostima, uz činjenicu da za neke i ne znamo koje su to magistralne vrijednosti na kojima stoje.

Dodatno, imamo još nekoliko nepoznatih: da li je DF i dalje neprihvatpjiv kao dio vlasti, jer smo svjedoci da se on već duže od aktera sadašnje Vlade i njima bliskih saveznika iz različitih sfera „umiva”; kako će se odvijati stvari u PES-u s obzirom na vidno postojanje različitih struja; da li će koalicija Demokrate – URA biti raskinuta nakon izbora; Kakav će biti odnos Spajića prema Abazoviću i njegovoj partiji koja je bila ključna u obaranju Vlade čiji je on faktički bio drugi čovjek i protiv kojeg je Abazovićeva Vlada prije samo nekoliko sedmica podnijela prijavu zbog zaduženja iz 2020…

Konačno, uz očekivani uspjeh PES-a i činjenicu da su oni otvorili Pandorinu kutiju primarno ekonomskog populizma, bila bi neka kosmička pravda i da dođu u poziciju da pokušaju sprovesti svoja obećanja.

MONITOR: Kako, u odsustvu stabilnih institucija, nadomjestiti očekivani nedostatak iskustva kod budućih nosilaca ključnih političkih funkcija?

ULJAREVIĆ: Nije samo neiskustvo ono što karakteriše novu političku strukturu, već i nedostatak odgovornosti i nevjerovatno brza i jaka opijenost onim što nosi funkcija, a takvima odgovaraju erodirane institucije.

Pored izostanka kvaliteta političkih struktura, treba ukazati i na hronično nedostajanje zdrave kritičke misli u dovoljnom obimu. Naglašavam ovo zdrava kod kritičke misli, da bi pravili razliku između kritike i krikova, a mi, na žalost, prečesto čujemo samo te neartikulisane i prizemne krikove sa raznih strana.

Upravo nedostatak zdrave i principijelne kritike, stalno kalkulisanje niza aktera sa novim ili prolaznim donosiocima odluka, predstavlja opasnost u društvu koje prolazi kroz turbulentne procese u pokušaju da dođe do nove paradigme političkog djelovanja. To bi uključilo fokus na institucijama a ne na ličnostima, realnim javnim politikama a ne promotivnoj kampanji, osluškivanje pulsa građanstva čak i kad nije u skladu sa onim što su preferencije, kao i donošenje odluka koje vode emancipaciji društva, a ne njegovom nazadovanju da bi se lakše vladalo.

Zoran RADULOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako znama da je porijeklo svakog nasilja rezultanta straha kao jedne od tri osnovne emocije, uz bijes i gnijev, onda moramo znati da obezbjeđivanjem osjećaja sigurnosti kod svakog pojedinca, najbolje možemo spriječiti pojavu nasilnog ponašanja

 

MONITOR: Upozorili ste tokom pandemije na pogoršanje psihičkog zdravlja ljudi. Koliko je povećana agresija i nasilje rezultat pandemije, a koliko drugih faktora?

BURDŽOVIĆ: Posljednjih dana, dešavanja kojima svijedočima kod nas, u regionu, a reklo bi se i u čitavom svijetu, nesumnjivo ukazuju da je nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu. Pritiak na mentalno zdravlje svakog pojedinca  nakon zvaničnog kraja pandemije produbio se pogoršanjem socioekonomske situacije, rata u Ukrajini, te raznih političkih previranja. Kada imamo takve prilike u drštvu, a odgovorni ne čine potrebne intervencije da to ublaže, pojačan stepen svih oblika agresije je neminovan.

MONITOR: Kako preduprijediti nasilje?

BURDŽOVIĆ:  Ako znama da je porijeklo svakog nasilja rezultanta straha kao jedne od tri osnovne emocije, uz bijes i gnijev, onda moramo znati da obezbijeđivanjem osjećaja sigurnosti kod svakog pojedinca, najbolje možemo spriječiti pojavu nasilnog ponašanja. Veliki problem kod nas predstavlja porast vršnjačkog nasilja o kome se dosta govorilo u posljednje vrijeme, a moramo znati da sigurnost dijece isključivo zavisi od  odraslih koji brinu o njima. Kad kažem „odrasli”, mislim na njihove roditelje, blisko okruženje, prosvjetne radnike i sve one koji kreiraju ambijent u kome ta djeca rastu. Jasnim strategijama zdravstvenih vlasti, brigom o mentalnom zdravlju, intervencijama prosvjetnih radnika,  možemo učiniti mnoga za nas i naše najmlađe.

Predrag NIKOLIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJA LUKE: Naš je problem što nas, najčešće, ujedinjuju tragedije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Koliko god nas svađali, plašili i djelili, to nije toliko uspješno koliko se na prvi pogled čini. Najviše putujemo unutar regiona. Rodbinski i prijateljski smo povezani. Govorimo isti jezik, imamo isto porijeklo, mentalitet nam je sličan, jedemo istu hranu, slušamo istu muziku i protiv toga su nemoćni svi naši nacionalizmi

 

MONITOR: Kako vidite posljedice dva masovna ubistva u Beogradu koja su imala reperkusije i u regionu, pa i u Republici Srpskoj gdje je policiji prijavljeno više incidentnih situacija, naročito u školama?

PUHALO: Ako izuzmemo Sloveniju i donekle Hrvatsku, za ostale zemlje koje su nastale raspadom Jugoslavije, možemo reći da su zapuštana društva u svakom smislu. I to traje već 30 godina. Siromašni smo, PTSP-om se niko nikada nije bavio, permanetno smo pod stresom, politička nestabilnost je svakodnevica, nezadovoljni smo, naoružani smo… Antidepresivi, alkohol i lake droge su nam najbolji prijatelji, besperspektivnost dominira, ljudi odlaze, roditelji nemaju kada da se bave poslom roditelja od trke da zarade za pristojan život, djeca odrastaju u takvom društvu i smatraju ga normalnim, a niko ništa ne preduzima da se to zaustavi.

Što se tiče sistema vrijednosti koji dominira, čini mi se da imamo ozbiljne razlike između onoga što se govori u školama i realnosti.

Imamo sve predispozicije da budemo agresivni, ljuti i samo je pitanje kako će se to ispoljiti prema sebi, porodici, slabijim od sebe, pederima, ljudima druge nacionalnosti ili protivničkim navijačima.

Kao što vidite, namjerno ne spominjem rijalitije, video igrice, jutjubere, Tik-Tok i ostale „kvaritelje omladine“ jer mislim da oni nisu mnogo važni u čitavoj ovoj tragediji.

Naravno, ne smijemo na osnovu jednog ili dva slučaja donositi generalizacije, ali je sasvim jasno da od ovakvih incidenata nijedno društvo nije zaštićeno. Sada treba sjesti i prepustiti stručnjacima da predlože plan kako sanirati štetu i šta raditi na prevenciji da nam se ovakve tragedije ne bi ponavljale.

MONITOR: Ove tragedije su dovele i do nove solidarnosti sa žrtvama i građanstvom u Srbiji. U BiH i Crnoj Gori je proglašen, povodom njih, i dan žalosti. Kako bi to trebalo da razumijemo?

PUHALO: Prije svega naš problem je što nas tragedije najčešće ujedinjuju, sjetimo se poplava ili zemljotresa u Hrvatskoj. Koliko god nas svađali, plašili i djelili, to nije toliko uspješno koliko se na prvi pogled čini. Najviše putujemo unutar regiona. Rodbinski i prijateljski smo povezani. Mi govorimo isti jezik, imamo isto porijeklo, mentalitet nam je sličan, jedemo istu hranu, slušamo istu muziku i protiv toga su nemoćni svi naši nacionalizmi. Na kraju, kada nastradaju djeca, svaki roditelj, kao i odrasli čovjek, ne može da ne saosjeća sa roditeljima žrtava. Empatija je biološki uslovljena i to ne može zaustaviti nijedna granica, niti ideologija ili politika.

Nastasja RADOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo