Povežite se sa nama

INTERVJU

DR IVO ĐURIŠIĆ, BIVŠI VISOKI FUNKCIONER DEMOKRATSKE PARTIJE SOCIJALISTA: Kako DPS krade na izborima

Objavljeno prije

na

Ivo Đurišić, ljekar i bivši visoki funkcioner DPS-a, objašnjava za Monitor čime se sve služila najveća vladajuća partija prilikom krađe izbornih glasova u proteklih dvadeset i pet godina.

– Postoje tri elementa koji determinišu izbornu krađu u Crnoj Gori. Prvo, to je kupovina ličnih karata, koju ne možete kontrolisati niti spriječiti. Dalje, tu je partijsko zapošljavanje. Pa, iako se uvede moratorijum da se ne zapošljava dva mjeseca prije i dva mjeseca poslije izbora, kada taj rok istekne svima kojima je obećano zapošljavanje biće zaposleni po formuli jedan zaposleni dvadeset glasova, a ne jedan zaposleni četiri glasa, kao što je pokazala afera Snimak. I treće – popunjeni glasački listići sa zaokruženim DPS-om dijeljeni su uz novčanu naknadu sa obavezom da glasač dan poslije izbora donese prazan listić, a ovaj označeni na dan izbora ubaci u glasačku kutiju, kaže Đurišić.

MONITOR: Na koji se još način kralo?
ĐURIŠIĆ: Drugi vid krađe izvodio se preko ubacivanja članova i simpatizera DPS-a u opozicione redove. Ova krađa se obavlja prije, u toku i poslije izbora prilikom stvaranja koalicija sa DPS-om. Najsvježiji primjer ove političke korupcije i krađe je izdaja, najveća u istoriji Crne Gore, kada je prevareno oko trideset hiljada glasača Pozitivne Crne Gore, koja je, podržavajući Vladu Mila Đukanovića, pokazala koliko je mali korak od pozitivne do negativne Crne Gore.

Treći vid izborne krađe je oružje straha, kojim raspolaže DPS, a ogleda se u dvije rečenice. Ako nema Mila – nema ni penzija, i druga – ako nema Mila nema ni Crne Gore.

Jusuf Kalamperović je svojevremeno kazao za TV Crne Gore da DPS na izborima krade od pet do deset odsto glasova. Tvrdim, na osnovu svega ovog, da je to više od deset posto.

MONITOR: Zloupotrebljava li se i socijalna pomoć za kupovinu glasova?
ĐURIŠIĆ: Nije tačno da se socijalna pomoć daje smo preko socijalnih ustanova. Ona se daje i derektnim kontaktom sa Vladom, koja ta sredstva daje iz posebnog fonda na zahtjev aktivista DPS-a.

MONITOR: Da li je tačno da DPS prilikom izbora ubacuje svoje aktiviste u opozicione redove?
ĐURIŠIĆ: Naravno, ima i toga. Kada je riječ o ubacivanju u opozicione redove navešću jedan zanimljiv primjer. U njih je bio ubačen i moj brat, koji je bio ljekar u Baru. Na zahtjev Žarka Šturanovića i Miomira Mugoše ubačen je u Monarhistički pokret Aćima Višnjića. Čitavo vrijeme glumio je da je za Monarhistički pokret s tim da bi po Dontovoj formuli ti glasovi pripali DPS-u. Ja sam se kasnije zbog toga izvinio Višnjiću.

MONITOR: Je li bilo masovnog zapošljavanja uoči izbora?
ĐURIŠIĆ: Naravno. Uoči jednih izbora zaposlio sam oko dvjesta ljudi i svi su ostali na radnim mjestima i poslije izbora, jer je to bio moj uslov. Nisam htio da lažem ljude i da im se nakon izbora daju otkazi.

MONITOR: Je li bilo krađe putem glasanja pismima, posebno kada se radi o bolesnim biračima?
ĐURIŠIĆ: Prvo i najvažnije je znati da su ti bolesnici većinom zdravi ili toliko bolesni da ne znaju ni koga zaokružuju, ni koga glasaju. Pravi bolesnici treba da imaju ljekarsku dokumentaciju u kojoj mora jasno da piše da li su orijentisani u vremenu i prostoru, kako to mi u medicini kažemo. Ali to se nije praktikovalo.

MONITOR: Postoji li još neki način da se pokradu glasovi?
ĐURIŠIĆ: Za vrijeme jednih izbora Izborni štab DPS-a nalazio se u kancelariji u Bloku pet, koja je bila udaljena dvadeset metara od glasačkog mjesta iako po zakonu štab mora biti udaljen najmanje pedeset metara. I šta se događalo? Kada bi neko donio poziv za izbore taj bi poziv bio bačen u korpu za otpatke. Poslije sat vremena čistačica bi donijela u naš štab sve pozive iz korpe i tada smo tačno znali ko od naših sigurnih glasača nije izašao na izbore. Onda smo iz moje kancelarije zvali telefonom te glasače da dođu da glasaju.

Ili ovaj primjer. Dolazi neko ko je nama sumnjiv da je glasao za opoziciju. Član biračkog odbora iz DPS-a, zadužen za davanje izbornog listića, diskretno crticom obilježi taj glasački listić. Obično bi tako obilježili dvadeset do trideset listića na jednom izbornom mjestu. Tako smo tačno znali i ko je kako glasao.

MONITOR: Šta očekujete od predstojećih parlamentarnih izbora?
ĐURIŠIĆ: Ako smo proteklih dvadeset pet godina imali predizbornu, izbornu i postizbornu krađu od strane DPS-a, onda je to nemoguće demontirati za šest mjeseci kako to zamišlja dio opozicije koji pregovara sa DPS-om.

MONITOR: Zar dogovor dijela opozicije i DPS-a ne može dovesti do uslova za slobodne i fer izbore?
ĐURIŠIĆ: Zar stvarno mislite da je DPS spreman da igra poštenu igru na sljedećim izborima? Shvatate li da je gro opozicije izvan ovog nazovi političkog sporazuma. Uzmite penzionere zbog rečenice ako nema Mila, nema ni penzija. Oko 130.000 penzionera su najveća glasačka baza. Iz straha najmanje sto hiljada glasa za DPS. Njih ne interesuje da li će ih zbog dužničkog ropstva, u koje nas uvodi DPS, jednog dana osuditi njihovi unuci zbog straha i sebičluka. Ili što će ovi što prodaju lične karte za pedeset eura imati za 48 mjeseci vladavine DPS-a mjesečno 1,2 eura.

Ako glasa sto deset hiljada penzionera, ako glasa 40.000 zaposlenih u javnim ustanovama onda u startu za DPS glasa oko 150 hiljada građana.

MONITOR: Šta predlažete da bi izbori bili slobodni i pošteni?
ĐURIŠIĆ: Ja sam prije pet godina, na molbu MANS-a, poslao u Dablin tekst na devet stranica o izbornim krađama u Crnoj Gori. OEBS je poslao dvadeset posmatrača na 1200 glasačkih mjesta i rekao da je sve u redu i pošteno. Tih dvadeset posmatrača mogli su svaki dan tokom izbora da obiđu najviše 60 biračkih mjesta. Na ostalih 1140 moglo je da se krade koliko se hoće. Zato smo zakasnili da bilo šta uradimo i za ove izbore da bi bili pošteni. Sve dok Evropa ne shvati koji su to mehanizmi krađe izbora, lopovluk će egzistirati. Dok ne shvati ili neće da shvati.

MONITOR: Ali na izborima ima posmatrača i iz opozicije i NVO?
ĐURIŠIĆ: Bilo ih je i kada sam i ja bio u izbornim odborima. Ali oni su više statisti i imitacija kontrole. Uvijek smo uspijevali da ih prevarimo, ubacimo mrtve glasače, glasače iz inostranstva… Na glasačkim listićima često smo uspijevali da ako je neko glasao za opoziciju zaokružimo još nekoga i listić proglasimo nevažećim.

MONITOR: Vi, dakle, ne vjerujete da će jesenji izbori biti fer i demokratski?
ĐURIŠIĆ: Naravno da ne vjerujem. Vjerujem samo u proteste i ideju opozicije o prelaznoj vladi bez Mila Đukanovića, koja bi za otprilike godinu dana otklonila mogućnosti za krađu izbora. Evo, već je kupovina ličnih karata u toku. Ali to je teško dokazati, jer i onaj ko kupuje i onaj ko prodaje lične karte podjednako odgovaraju ako budu otkriveni. Zbog svega toga mogu samo da poručim – Crna Goro, konačno se probudi iz dvadesetšestogodišnjeg sna.

Trećina kao većina

MONITOR: Kako kao prvi specijalista zdravstvene statistike komentarišete razne gimnastike sa podacima o broju glasača i onih koji glasaju za DPS ili uopšte ne izlaze na izbore?
ĐURIŠIĆ: U Crnoj Gori ima oko 515.000 glasača. Od toga oko 30 odsto ili oko 146.000 ne izlazi na izbore, što ne znači da podržavaju opoziciju, ali je jasno da nijesu zadovoljni ni politikom DPS-a i kabinetom Mila Đukanovića. Za DPS glasa oko 33 odsto, odnosno oko 170.000 glasača. Kada kažem za DPS, mislim samo na tu partiju, bez predizbornih koalicionih partnera. Preostalih 37 odsto, odnosno oko 199.000 glasa neku drugu partiju, ili koaliciju. Ako saberemo glasove glasača, koji glasaju neku drugu partiju, njih oko 199.000 i onih koji ne izlaze na izbore – oko 146.000, dolazimo do cifre od oko 345.000 građana ili 67 odsto Ijudi koji ne podržavaju politiku Mila Đukanovića.

Ali DPS vještinom mogućeg i nemogućeg, predizbornih i izbornih krađa, već 25 godina vlada Crnom Gorom. Iako sam u gimnaziji bio loš matematičar, postao sam prvi specijalista zdravstvene statistike u Crnoj Gori. Pa, ipak, ne mogu da shvatim da je 33 odsto veće od 67 odsto. No, kada je DPS u pitanju, sva je suština u aferi Snimak. Zar ne?

Bulatović je bio prešao cenzus

MONITOR: Koju biste izbornu krađu posebno izdvojili od kada je DPS na vlasti?
ĐURIŠIĆ: Jedna od najvećih krađa bila je 1997. godine u pvom krugu predsjedničkih izbora između Mila Đukanovića i Momira Bulatovića. Tada je Bulatović prešao cenzus od pedeset odsto plus jedan glas, kada je dobio 150.600 glasova, ali objavljen je podatak da je dobio oko 148.000 glasova, a Đukanović oko 144.000. Znači, zvanično je saopšteno da niko nije prešao cenzus. Išlo se u drugi izborni krug. Tada su liberali spasili Đukanovića. Štampano je 14.000 ličnih karata za 48 sati!

Navešću još nešto vezano za te izbore. Mi iz DPS-a našli smo se jednog dana na otvaranju ambulante u Dinoši. Bio je prisutan i Filip Vujanović. Tu je bio i jedan stari čovjek za kojeg nam je rečeno za koga on bude glasao glasaće i ostali u Tuzima. Mi smo ga obradili i on nam je dao besu da će sigurno glasati za Đukanovića. Tako je i bilo. Imali smo u Dinoši više sastanaka, i obično bi na njima bili Filip Vujanović, Miodrag Vuković, Ferhat Dinoša, Halid Duković, ja…

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo