Povežite se sa nama

INTERVJU

DR NEVENKA LUKOVAC JANJIĆ, INTERNISTA ONKOLOG INSTITUTA ZA ONKOLOGIJU KCCG: Nije sramota bolovati od kancera

Objavljeno prije

na

Muškarci u Crnoj Gori najčešće obolijevaju od karcinoma pluća, a slijede karcinom prostate, debelog crijeva, pa karcinomi glave i vrata. Kod žena na prvom mjestu je karcinom dojke, a potom slijede karcinom debelog crijeva, pluća i karcinom grlića materice. Redosljed obolijevanja od ovih vrsta karcinoma i kod muškaraca i kod žena istovjetan je redosljedu obolijevanja u svijetu

 

MONITOR: Prema relevantnim istraživanjima kancer je vodeća bolest 21. vijeka? Je li takav slučaj i u Crnoj Gori? 

LUKOVAC – JANJIĆ: U većini razvijenih zemalja u svijetu obolijevanje od maligne bolesti je na vodećem mjestu, tačnije u posljednjoj dekadi su pretekle broj oboljelih od kardiovaskualrniih bolesti i to u prvom redu zbog dobre prevencije bolesti srca i krvnih sudova. Kod nas su bolesti srca i krvnih sudova još na prvom mjestu, a maligne bolesti odmah iza.

MONITOR: Postoji više od 200 tipova kancera. Od kojih se najčešće obolijeva i umire u Crnoj Gori?

LUKOVAC – JANJIĆ: U Crnoj Gori, nažalost, još ne postoji zvanični registar malignih bolesti. Podaci sa kojima mi raspolažemo su podaci dobijeni iz naše medicinske dokumentacije te procjena Internacionalne agencije za istraživanje raka (GLOBOCAN).

U populaciji muškaraca na prvom mjestu je karcinom pluća, a nakon njega slijede karcinom prostate, karcinom debelog crijeva, pa karcinomi glave i vrata. Kod žena na prvom mjestu je karcinom dojke, a potom slijede karcinom debelog crijeva, pluća i karcinom grlića materice. Moram dodati da je redosljed obolijevanja od ovih vrsta karcinoma i kod muškaraca i kod žena istovjetan redosljedu obolijevanja u svijetu.

MONITOR: Kažete da je karcinom dojke najčešći malignitet kod žena. Koji su najznačajniji faktori rizika za tu bolest? Koje su najznačanije preventivne mjere?

LUKOVAC – JANJIĆ: Faktori rizika za kancer dojke mogu biti oni na koje ne možemo uticati (uzrast – porastom godina raste i rizik, rasna pripadnost – žene bijele rase češće obolijevaju od žena žute i crne rase, genetski faktori – rizik za nastanak ove bolesti je oko dva puta veći kod žena koje imaju jednog bliskog srodnika, nemaligna proliferativna stanja u dojci, dug reproduktivni period – rana prva menstruacija, kasna menopauza) i oni na koje možemo uticati a to su: gojaznost, upotreba hormonske terapije – substituciona terapija u postmenopauznom periodu povećava rizik za nastanak karcinoma, alkohol, hrana bogata masnoćom.

Ukupni individualni rizik zavisi od prisustva i kombinacije ovih faktora.

Preventivne mjere mogu biti primarne: adekvatna fizička aktivnost, smanjenje tjelesne mase, redukcija uzimanja alkohola, konzumiranje voća i povrća. Takođe, pokazano je da se rizik obolijevanja smanjuje sa porastom broja porođaja, te da žene koje su dojile imaju oko 40 odsto manji rizik da obole od kancera dojke.Sekundarne mjere prevencije obuhvataju program skrininga, koji uključuje pregled dojki mamografijom. Efikasnost mamografije se ogleda u ranom otkrivanju bolesti, a samim tim smanjenjem rizika od umiranja u rasponu od 35 – 45 procenata.
Ovdje moram pomenuti da je pored radiološke dijagnostike nezaobilazan samopregled dojki, jer su studije pokazale da redovnim samopregledom žene mogu veoma rano napipati „strano tijelo“ u svojim dojkama.

MONITOR: Rekli ste da je najčešći karcinom kod muškaraca karcinom pluća. Koji su vodeći faktori rizika i mjere prevencije?

LUKOVAC – JANJIĆ: Pušenje je odgovorno za nastanak približno 90 odsto kancera pluća kod muškaraca i 80 odsto kod žena. Rizik za pojavu raka pluća raste sa brojem popušenih cigareta i dužinom pušenja. Prestanak pušenja donosi značajno smanjenje rizika, ali nikada ne svodi rizik na nivo koji imaju nepušači. Osnovna mjera prevencije je borba protiv pušenja.

Za sada ne postoji ustanovljen skrining test za ovu bolesti, ali postoje simptomi koji bi mogli pomoći pacijentu u postavljanju rane dijagnoze, a to su: uporan kašalj i promjena karaktera hroničnog kašlja, iskašljavanje sukrvičavog ispljuvka, ponovljena upala pluća na istom mjestu, gubitak apetita i tjelesne mase.

Ovdje moram pomenuti još dva kancera koji su po učestalosti vrlo bliski karcinomu pluća, a to su karcinom debelog cijeva i karcinom prostate. U prvom redu zato što je rano otkrivanje ove dvije vrste bolesti mnogo jednostavnije nego karcinoma pluća.

Postoji skrining za karcinom debelog crijeva, i u Crnoj Gori se sprovodi, a podrazumijeva određivanje tragova krvi u stolici i kolonoskopiju. Globalne preporuke su da bi bilo poželjno sa 50 godina uraditi prvu kolonoskopiju.
Što se tiče karcinoma prostate, redovni urološki pregled i određivanje tumor-markera (PSA) u velikoj mjeri mogu pomoći u ranom otkivanju ove bolesti.

MONITOR: Karcinom ne poznaje ni pol, ni godine, ni socijalni status, ni životni stil – napada sve ljude kojim god poslom da se bave. Najnovija naučna istraživanja dokazuju da je rak – loša sreća i da su dvije trećine mutacija koje izazivaju rak posljedica slučajnih grešaka u kopiranju DNK prilikom dijeljenja ćelija. A to znači da ih je nemoguće izbjeći životnim stilom. Gdje je istina, da li rak možemo da spriječimo?

LUKOVAC – JANJIĆ: Zdravim stilovima života svakako možemo smanjiti rizik za nastanak maligne bolesti, ali u nekim slučajevima je nemoguće bolest izbjeći. Danas znamo za određeni broj karcinoma i genetske razloge tj. mutacije koje dovode do pojave bolesti, u prvom redu za nasljedni karcinom dojke i jajnika, porodičnu pojavu karcinoma debelog crijeva i karcinoma bubrega. U svijetu se radi veliki broj analiza kojima se mutacije otkrivaju, a nakon toga ljudi intenzivno prate u zavisnosti od nađenog rizika. Kod nas se najčešće testiraju žene sa pozitivnom porodičnom anamnezom za karcinom dojke i jajnika. Testiraju se na mutacije BRCA1/2, a u slučaju da su pozitivne, dobijaju preporuke za dalje aktivnosti.

MONITOR: Svjedoci smo da svi otpišu onoga ko oboli od raka. Kako to Vi komentarišete?

LUKOVAC – JANJIĆ: Nekada je obolijevanje od ove bolesti značilo i veoma blisku smrt. Međutim, zahvaljujući otkriću hemioterapije (naročito upotreba modernih hemioterapeutika), razvoj modernih tehnika zračenja, pojava bioloških ljekova iz grupe monoklonskih antitijela te tzv. malih  molekula i u novije vrijeme imunoterapije, za koju je nakon pauze od 70 godina dodijeljena Nobelova nagrada za medicinu, veliki broj onkoloških pacijenata su postali hronični pacijenti, kao na primjer pacijenti sa visokim pritiskom ili šećernom bolešću.

Kao onkologu, najviše mi smeta kada čujem komentar: „Radiš sa pacijentima koji su već otpisani“. Naravno i na sreću da je istina daleko od toga. Zahvaljujući pomenutim modernim terapijskim procedurama, naši pacijenti sve duže žive, sa dobrim kvalitetom života i veoma često su društveno i radno aktivni kao i drugi hronični pacijenti.

Prema predviđanjima istraživača, 2050. godine će svaki stanovnik planete imati neki oblik maligne bolesti. Možda zvući pesimistično, ali moderne terapije bacaju svjetlo na pomenutu informaciju.

MONITOR: Da li u Kliničkom centru pacijenti imaju adekvatne uslove za liječenje malignih oboljenja? Prošle sedmice Klinika za onkologiju i radioterapiju Kliničkog centra Crne Gore preimenovana je u Institut za onkologiju da li to znači i bolje uslove liječenja?

LUKOVAC – JANIĆ: Na Institutu za onkologiju KCCG se sprovedi liječenje malignih bolesti po savremenim vodičima koje pišu u prvom redu Evropsko udruženje medikalnih onkologa (ESMO), ali i Američko udruženje (NCCN) kao i druga udruženja za posebne lokalizacije bolesti kao npr. što su EAU (Evropsko udruženje urologa) ili ESGO (Evropsko udruženje ginekoloških onkologa).

Treba znati da se pacijenti u Crnoj Gori liječe mnogo bolje nego u većini zemalja u regionu, u prvom redu zahvaljujući primjeni moderne sistemske terapije i kupovinom modernih aparata za zračenje. Međutim, ne može se očekivati da zemlja sa skromnim aktuelnim izdvojenim sredstvima za zdravstvo ima na raspolaganju dijapazon ljekova kao što imaju najbogatije zemlje u svijetu.

Postankom Instituta pružaju se mogućnosti za razvoj naučnoistraživačkog rada, a time i unapređenje znanja, lakšu komunikaciju sa relevantnim svjetskim institucijama, razmjenu podataka i informacija što će sigurno rezultirati boljim tretmanom naših pacijenata.

MONITOR: Zašto je najveća stopa novooboljelih od raka u zemljama sa najvišim životnim standardom: u Danskoj, Francuskoj, Australiji, Belgiji, Norveškoj, Sjedinjenim Američkim Državama, Irskoj i Holandiji?

LUKOVAC – JANJIĆ: Zemlje sa najvećim životnim standardom imaju i najbolje zdravstvene sisteme Što će reći veoma dobar sistem ranog otkrivanja što je u onkologiji veoma bitno. Rano otkivanje znači i veći broj izliječenih pacijenata i mnogo manje troškove liječenja. Ove zemlje bilježe time povećan broj novootkrivenih slučajeva, ali imaju i najbolje rezultate u liječenju.

MONITOR: Vaša poruka za naše čitaoce na kraju bi bila…

LUKOVAC – JANJIĆ: Prevencija, prevencija i samo prevencija. Potrudite se da praktikujete zdrave stilove života u prvom redu prestanak pušenja, fizičku aktivnost, uravnoteženu i zdravu ishrana, voditi računa o ekspoziciji suncu, konzumiranju alkohola, odazovite se u programe skrininga, idite na redovne ginekološke i urološke preglede!

Rak jeste nekada „loša sreća“, ali ne znači i kraj života. Moderni modaliteti liječenja pružaju šansu za dugo i kvalitetno življenje i nije sramota biti bolestan od ove bolesti. Bojim se da u našem društvu još uvijek postoji ta stigma, zvuči na primjer: „Moderno je bolovati od srca, ali je sramota bolovati od kancera.“

                                       Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Obećana ekspertska a ne „kakva, takva“ vlada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ekspertska vlada potrebna je zbog teške situacije u kojoj se nalazimo (zdravstvena, obrazovna, ekonomska, politička), u kojoj samo ozbiljni stručnjaci, neopterećeni ličnim i političkim interesima, mogu naći rješenja. Uprkos izjavama u javnosti, čini mi se da se prave kompromisi kako bi se formirala kakva takva vlada. Takva vlada nije obećana

 

MONITOR: Kako vidite tok pregovora oko formiranja vlade i šta uočavate kao problem?

KOVAČEVIĆ: Jutros sam pročitala odgovor DF-a na predlog mandatara i mislim da oni imaju jake razloge da odlože formiranje vlade. To bi mogla biti nesposobnost da se suoče sa odgovornošću vođenja države ili instruiranost od nekoga moćnijeg od njih da to rade. Mislim da im odgovara da bude problema oko  formiranja vlade, i od samog početka (od izbora mandatara) sabotiraju čitav proces i mandatara kojeg su oni delegirali kao svog lidera(!). Čini mi se da su od onog trenutka kada je mandatar insitirao na principima, oni shvatili da on ima namjeru da uvaži druge konstituente i da radi svoj posao.

Otpori su veliki iz unutra a i iz vani, više nego očekivani, a očekivani su. DPS neće tek tako prepustiti poluge vlasti jer je to opasno po njihove lidere. Začuđujuća je  mirnoća sa kojom su prihvatili poraz. Kao da čekaju „svoje vrijeme“. To nijesu naredni izbori, već računaju na neefikasnost konstituenata nove vlasti. DF im svjesno ili nesvjesno pomaže u tom uvjerenju.

Bitka za resore je „podjela plijena“ i sfera uticaja. To je znak manjka kapaciteta da se djeluje timski i da se unutrašnje razlike umanje u interesu CG. Svako hvata svoju busiju bez brige i odgovornosti za cjelinu djelovanja vlade. To nimalo nije obećavajuće. Zato je važna ekspertska vlada, neopterećena političkim podjelama i sujetama. U njoj bi bolje sarađivali u rješavanju problema zajednice kao cjeline, a time bi dobili povjerenje i strpljenje  građana za neophodne teške promjene.

MONITOR: Ekspertska vlada je bilo obećanje pobjednika, garantovano i Sporazumom koji su potpisali. Potom se govorilo o ekspertsko-političkoj vladi, a sudeći po predlozima konstituenata, sada je u igri politička vlada. Kako to vidite?

KOVAČEVIĆ: Napomenula sam u prethodnom odgovoru zašto mislim da je  potrebna ekspertska vlada. Potrebna je i zbog teške situacije u kojoj se nalazimo (zdravstvena, obrazovna, ekonomska, politička), u kojoj samo ozbiljni stručnjaci, neopterećeni ličnim i političkim interesima, mogu naći rješenja.

Uprkos izjavama u javnosti, čini mi se da su svi akteri pomalo odustali od nje i da se prave kompromisi kako bi se formirala kakva takva vlada. „Kakva takva“ nije obećana! Najnovije izmotavanje DF-a je neprimjereno trenutku. Zar nije neodgovorno da partije uđu u ozbiljan i težak proces smjene autoritarnog režima koji je zarobio institucije i unakazio državu a da nemaju u svojim redovima već definisanu cjelokupnu vladu (u slučaju potrebe) koja bi se ispostavila mandataru sa preferencijom na neke resore a da on (već mu je ukazano povjerenje) odabere one sa kojima može najbolje sarađivari vodeći računa o reprezentativnosti. Ovo što sada rade ne liči na dobro.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30 oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESNA TERŠELIČ, VODITELJICA DOKUMENTE  – CENTRA ZA SUOČAVANJE SA PROŠLOŠĆU: Greške Hrvatske koje bi Crna Gora mogla izbjeći

Objavljeno prije

na

Objavio:

U vrijeme promjene vlasti stvaraju se ili ruše dugoročni preduvjeti za razvoj nezavisnih medija, snažnog civilnog društva i učinkovitog pravosuđa. Za transformaciju institucija u Hrvatskoj ključni su procesi bili progon ratnih zločina i borba protiv korupcije koja ni izbliza nije okončana. U tome vidim puno sličnosti s Crnom Gorom

 

MONITOR: Da li su rezultati parlamentarnih izbora u Hrvatskoj, u julu ove godine, pokazali neke promjene u politici hrvatske izvršne vlasti. Ili će dvije nove saborske grupacije lijevo -zelena koalicija Možemo i desničarski Domovinski pokret, samo ojačati desno-centrističku politiku premijera Andreja Plenkovića?

TERŠELIČ: Rezultati izbora su donijeli promjene koje dopuštaju optimizam, mada su za nestrpljive premale. Lijevo-zelena koalicija doista unosi novu dinamiku u oslabljeni Sabor. No drugo je pitanje koliko može utjecati na izvršnu vlast. A treće je pitanje koliko sukobi u političkoj areni utječu na rasprave i stavove ljudi koji sve manje prate detalje političkih zbivanja, zaokupljeni prijetnjom pandemije i osiromašenjem.

MONITOR: Kako izgleda „kohabitacija“ predsjednika Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića?

TERŠELIČ: Na prvom je mjestu zamorna jer njihove produžene javne prepirke nažalost ne donose ništa sadržajno. Posebno deprimira što pune javni prostor svojim prepucavanjima u vrijeme višedimenzionalne krize.

MONITOR: Može li ljevičarska koalicija Možemo, sada kroz svojih šest mjesta u hrvatskom Saboru, uticati na zakonodavne odluke i, bar u nečemu, na izvršnu vlast?

TERŠELIČ: U stanovitoj mjeri već utječe na promjene. Mada samo iznimno dobiva podršku za svoje amandmane, već je izmijenila klimu u Saboru i javnosti vratila nadu u mogućnost revitalizacije parlamentarizma. S njima više nemamo dojam da rasprava u zakonodavnom tijelu nema smisla. Pravi se domet zastupnika iz manjih stranaka doduše vidi na primjeru usvajanja konačnog teksta Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom, u kom su prihvaćeni amandmani tehničke naravi, a suštinski nisu.  No ništa ne ide preko noći. Predugo sam čekala važne glasove razlike na političkoj pozornici da bi me obeshrabrilo što svi njihovi prijedlozi nisu prihvaćeni. Stvarno me veseli i kako mediji prate nastupe Sandre Benčić, Rade Borić, Katarine Peović, Vilija Matule, Damira Bakića i Bojana Glavaševića a i predsjednice Nove ljevice Ivane Kekin, koja na izborima nije dobila dovoljno glasova mada „daje svoju kap u izgradnji boljeg  i kvalitetnijeg društva“ i  nedavno je oduševila u Nedjeljom u 2.

MONITOR: Da li je Možemo ostala u vezi sa svojom „bazom“?

TERŠELIČ: Apsolutno, zastupnice i zastupnici se redovno savjetuju s članstvom i simpatizerkama.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

FLORIJAN BIBER, PROFESOR UNIVERZITETA U GRACU: Đukanović bi mogao postati žrtva sopstevnog sistema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podrška vladama u ovom regionu, stabilokratama, rijetko kada je entuzijastična i bezuslovna. Iako se lideri kao Đukanović i Vučić trude da sebe učine neophodnim partnerima, podrška koju su možda uživali, tokom godina se hladila

 

MONITOR: Glavna svjetska tema je i pandemija Kovid-19. Hoće li ovo teško zajedničko iskustvo, približiti  zemlje ili će ih još više udaljiti i okrenuti, prije svega, bogatije EU države sopstvenim interesima?

BIBER: Iako su građani nekih članica EU, posebno Italijani, razumljivo je više razočarani u EU nego što su to bili pre Kovida-19, uopšteno posmatrajući, izgleda da ljudi nisu izgubili poverenje u EU. Međutim, mnogo je važnija činjenica da, kada su ljudi razočarani u EU ili kritični prema njoj, to nije zato što ona radi suviše toga ili što postaje suviše moćna, već zato što je ono što preduzima suviše malo. Kao posledica, tu su dve stvari: zahtev za više saradnje i očekivanje da će samo međunacionalna saradnja moći da odgovori na izazove. Mi živimo u ironičnom trenutku u kojem je vođstvo EU bojažljivo i neodlučno da bliže integriše i ojača EU, dok građani, čini se, daju tome mnogo veću podršku. Pre pandemije, poverenje kao i nivo identifikacije sa EU, porasli su među građanima. Važno je i to što su  prvi put, privilegovani građani EU mogli da osete kako izgleda kada su granice zatvorene. Doživljena izolacija i ograničeno kretanje pokazali su očiglednijom važnost otvorenosti evropskih granica. Nisam primetio da su lideri EU to preveli u više saradnje, a mnoge vlade su pokazale veoma uskogrud refleks. To će otežati sprovođenje u realnost težnje za većom integracijom. U zavisnosti od trajanja i jačine krize biće i ekonomske posledice koje često osnažuju izolacionističke i ultra desne snage, kao što smo videli u godinama posle globalne ekonomske krize.

MONITOR: Izbori u Evropi održavani su, od marta,  bez većeg odlaganja.  Da li su borba državnih institucija i vođstvo lidera kroz izazov epidemije, u zemljama gde su se izbori dogodili,  uticali na rezultate?

BIBER: Pandemija je, i u demokratijama i u diktaturama stavila na test odnos između građana i države i pokazala sve ,,različite nijanse sive” između njih u upravljanju krizom. Ako su vlade krizom dobro upravljale, dogodio se rast poverenja. Na primer u Nemačkoj, Angela Merkel uživa visok stepen poverenja, uprkos tome što je toliko dugo na vlasti. To je naravno i podrška stabilnosti u nesigurnim vremenima. U Belorusiji brojnost protesta i jasna podrša opoziciji takođe su bili produkt Kovida-19. Naravno, to nije bio uzrok ali jeste okidač. Lukašenko je umanjivao opasnost od epidemije i izjavljivao da se bolest može lečiti votkom, odbijajući građane i podrivajući njihovo poverenje. Protesti u Srbiji posle izbora pokazali su slično nepoverenje, čak iako je njihov intenzitet bio mnogo manji.

Nastasja RADOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo