Povežite se sa nama

INTERVJU

DR NIKOLA PAVLOVIĆ, KARDIOLOG U KLINIČKOM CENTRU CRNE GORE: Zdravlje se čuva dok ga još imamo

Objavljeno prije

na

U Crnoj Gori se po kardiovaskularnim oboljenjima uklapamo u statistike zapadnih, ekonomski razvijenih zemalja, jer i kod nas ljudi ne upražnjavaju dovoljno fizičku aktivnost i nezdravo se hrane, a to ne samo da dovodi do pojave kardiovaskularnih oboljenja nego utiče da se ona  javljaju ranije, već u tridesetim, četrdesetim godinama

 

MONITOR: Bolesti srca i krvnih sudova, tvrde stručnjaci, najčešće su bolesti savremenog čovjeka i najčešći uzrok smrti danas. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije kardiovaskularne bolesti ubiju više ljudi nego svi karcinomi, s većim procentom kod žena (55% svih smrtnih slučajeva) nego kod muškaraca (43%)! Kakva je u tom pogledu situacija u Crnoj Gori?

PAVLOVIĆ: Tačno, kardiovaskularna oboljenja su već godinama unazad glavni uzrok smrtnosti u svijetu, a pogotovo u razvijenim zemljama. U Crnoj Gori je slična situacija – po tom parametru se uklapamo u statistike zapadnih, ekonomski razvijenih zemalja, jer i kod nas ljudi ne upražnjavaju dovoljno fizičku aktivnost i nezdravo se hrane, a to, nažalost, ne samo da dovodi do pojave kardiovaskularnih oboljenja nego utiče da se ona  javljaju ranije, već u tridesetim, četrdesetim godinama.

Kada su u pitanju kardiovaskularna oboljenja među polovima žene su u mladosti zaštićene od kardiovaskularnih oboljenja. To se tumači djejstvom ženskih polnih hormona. Koronarna bolest (angina pectoris, infarkt miokarda tj. srčani udar…) se do 50-ih godina kod žena javlja znatno rjeđe. Kasnije, ta statistika  se izjednačava.

MONITOR: Imaju li crnogorske bolnice adekvatnu opremu i dovoljno kardiologa za uspješno liječenje bolesti srca i krvnih sudova?

PAVLOVIĆ: Nažalost, pacijenata sa kardiovaskularnim oboljenjima kod nas ih je toliko mnogo da ulaganja u opremu i ljekare, kolika god da su, uvijek je potrebno više. Kardiovaskularna medicina napreduje tako brzo da svakog mjeseca imamo objave novih studija, analiza sa novim rezultatima i zaključcima. S druge strane, moram da naglasim da se u Kliničkom centru Crne Gore sprovode praktično sve najsavremenije metode koje se u svijetu izvode kod kardiovaskularnih bolesnika. Kada se sve okolnosti uzmu u obzir, kardiovaskularni bolesnici kod nas imaju dobre uslove za uspješno liječenje.

MONITOR: Koji su simptomi zbog kojih građani treba da obave kardiološki pregled?

PAVLOVIĆ: Srčana oboljenja se mogu prezentovati na razne načine. S  obzirom na to da je najčešće srčano oboljenje – koronarna bolest, prije svega treba pacijentima ukazati da bolove u grudima treba ozbiljno da shvate. Bol u grudima može imati višestruko porijeklo – može se javiti u okviru kliničke slike više srčanih i nesrčanih oboljenja, ali ovdje prije svega želim da se osvrnem na bol koji je posljedica srčanog udara. Infarktni bol je najčešće jak, razdirući, lokalizovan u sredogruđu sa propagacijom u ruke, vrat, praćen preznojavanjem. Pacijenti sa ovakvim tegobama ne treba da čekaju već treba odmah da pozovu Hitnu medicinsku pomoć ili da odu u Urgentni centar. Nažalost, prag za bol je kod nekih pojedinaca visok, pa pacijenti ne shvate bol ozbiljno. Ovo se posebno odnosi na pacijente koji se liječe od šećerne bolesti i na pušače. Jako je važno naglasiti da je od presudne važnosti da se pacijenti jave ljekaru odmah kada bol počne kako bi se adekvatno liječenje sprovelo u takozvanom zlatnom satu. Rizično doba dana su rani jutarnji sati, jer se tada organizam aktivira, dešavaju se promjene u mnogim fiziološkim procesima i često su prvi jutarnji pacijenti u urgentnom centru oni sa srčanim udarom.

MONITOR: Kako prepoznati znakove koji ukazuju na kardiovaskularne probleme?

PAVLOVIĆ: Pored već pomenutih bolova u grudima, koji su najalarmantniji simptom,  na srčano oboljenje ukazuje osjećaj nedostatka vazduha, loša tolerancija napora, pogotovo ako pacijent primijeti naglu promjenu u tom smislu. Osjećaj ubrzanog, nepravilnog srčanog rada kao i treperenja u grudima mogu ukazati na prisustvo aritmije. Neke vrste aritmija mogu biti i životno ugrožavajuće ili dovesti do moždanog udara. Nesvjestica ili gubitak svijesti takođe mogu biti uzrokovani srčanim oboljenjem tj. abnormalno sporim ili brzim srčanim radom,  pa je i kod tih pacijenata potrebna kardiološka obrada.

MONITOR: Šta možemo učiniti da zaštitimo svoje srce?

PAVLOVIĆ: Možemo učiniti puno toga. Prije svega prevencijom. Zdravlje se čuva dok ga još imamo. Umjerena fizička aktivnost čuva srce, ali i povoljno djeluje i na najvažnije faktore rizika za pojavu kardiovaskularnih oboljenja. Reguliše se nivo šećera u krvi, krvni pritisak i nivo masnoća u krvi tako da je efekat višestruko koristan. Treba svakodnevno ili makar 3-4 puta nedjeljno upražnjavati aerobne treninge u vidu plivanja, trčanja, vožnje bicikla. Dobra kontrola faktora rizika može da odgodi pojavu koronarne bolesti kod ljudi koji imaju porodično opterećenje tj. kojima su roditelji ili bliski rođaci imali neko kardiovaskularno oboljenje u mlađoj dobi.

MONITOR: Šta preporučujete kad je riječ o prevenciji i ranom otkrivanju bolesti srca?

PAVLOVIĆ: Preporučujem  da se u svemu bude umjeren. Umjerenost i zdrave životne navike. To je recept za dugovječnost. Opštepoznati faktori rizika su hipertenzija, šećerna bolest, povišene masnoće u krvi. Ko ima ova stanja mora ih striktno držati pod kontrolom. Nažalost, kod nas se ne vodi računa o umjerenoj ishrani i svijest o tome je neadekvatna. Pacijenti su često u kategoriji manje ili više gojaznih. Tada je mnogo teže i biti aktivan i trenirati.

MONITOR: Utiče li dužina sna na starost našeg srca?

PAVLOVIĆ: San je važan za funkcionisanje i zdravlje kompletnog organizma. Mnoge bolesti, pa i srčane, ranije se javljaju ukoliko iscrpljujemo svoj organizam uskraćivanjem sna. Kada je osoba profesionalno izložena noćnom radu, nespavanju, stalnim promjenama bioritma to organizam čini podložnijim mnogim oboljenjima.

MONITOR: Koji su to faktori rizika koje često previdimo, odnosno koje svakodnevne aktivnosti mogu dovesti u opasnost naše srce, a da mi toga nismo svjesni?

PAVLOVIĆ: Pored svega navedenog istakao bi i stres kao faktor rizika za rano javljanje kardiovaskularnih  oboljenja. Nažalost, ritam življenja u gradovima ostavlja jako malo vremena za relaksaciju i odmaranje. Razlozi za brigu nas okružuju svakodnevno i prisutni su u svim sferama života tako da se moramo truditi da nađemo mjeru u svemu.

 

Pušenje neprijatelj broj jedan

 

MONITOR: Koliko pušenje uzrokuje kardiovaskularne bolesti?

PAVLOVIĆ: Pušenje i duvanski dim je, od svih spoljnih činilaca, neprijatelj broj jedan ljudskog organizma. Potpuno je jasno, a i naučno dokazano, da je pušenje glavni uzrok za pojavu skoro svih plućnih oboljenja. Ono je faktor rizika za pojavu velikog broja malignih oboljenja, a naravno da je ono veoma štetno i za srce i krvne sudove. Prema pušenju je apsolutno neophodna nulta tolerancija i prekid pušenja je obavezan kod svih srčanih bolesnika. U potpunosti podržavam propis o zabrani pušenja na javnim mjestima koji se od nedavno u Crnoj Gori primjenjuje.

 

Srce čuva i zdrava ishrana

MONITOR: Kako da ishranom zaštitimo srce? Koje namirnice treba svakodnevno da se nađu na našem jelovniku?

PAVLOVIĆ: Zdrava ishrana je izuzetno važna za čuvanje krvnih sudova i srca. Obroci treba da budu manji i češći.  Ne smije se  pretjerivati sa mesnim prerađevinama i masnim namirnicama.Treba svakodnevno konzumirati svježe voće i povrće. Svježa riba treba da se konzumira dva puta nedjeljno kao i druge namirnice koje sadrže nezasićene masne kiseline. Pacijenti najčešće griješe kada u namjeri da zbog povišenog krvnog pritiska kao jedinu mjeru sprovedu smanjenje dosoljavanja hrane. Mnoge namirnice same po sebi sadrže dosta natrijuma što ustvari jeste so i treba obratiti pažnju na nivo natrijuma u hrani. Ovi pacijenti treba u ishrani da koriste kalijumovu so. Nekada postoji genetska sklonost ka povišenim vrijednostima holesterola i triglicerida u krvi što treba da bude alarm tim pacijentima, jer su oni pod povećanim rizikom od nastajanja kardiovaskularnih oboljenja. Napomenuo bih da i konzumiranje alkohola u pretjeranoj količini može pored brojnih štetnih efekata na zdravlje dovesti i do oštećenja srca.

                                                                 Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

RADOJE CEROVIĆ, PSIHOLOG: Svaka kriza je istovremeno i prilika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Čitajte ili učite nešto. Vježbajte. Iskoristite društvene mreže i tehnologiju za kontakte i razgovor sa ljudima, a posebno ako ti kontakti podrazumijevaju neku formu pomoći ili podrške drugima. Sve ove naizgled sitne stvari su naučno provjereni metodi borbe u ovakvim stresnim situacijama

 

Sa Radojem Cerovićem, kliničkim psihologom, poslovnim konsultantom i stručnjakom za psihologiju komunikacije, razgovaramo o tome kako da se nosimo sa zebnjom od korona virusa:

CEROVIĆ: Strah nije naš neprijatelj. On je institktivna reakcija koja nas predisponira za borbu ili za bijeg. Međutim, mi se u modernom svijetu suočavamo sa prijetanjama koje takvim načinima ne mogu biti riješene, naprotiv. Mogu biti pogoršane.  Zato mnogi pred ovom stuacijom ili negiraju pokušavajući da očajnički zadrže svoju svakodnevnu kolotečinu ili ulaze u stanje panike u kojem najvjerovatnije urade nesto kontraproduktivno ili čak opasno.

MONITOR: Koji su opšti savjeti da se lakše prebrodi ovo vrijeme izolacije?

 CEROVIĆ: Važno je da ne budemo konstantno zakačeni za TV i društvene mreže i da obezbijedimo sebi što je moguće više mentalne i fizičke aktivnosti. Što više ste zaposleni i fokusirani na nešto produktivno i korisno tim bolje, isključite jedan od najvažnijih izvora stresa, a to je tzv. default ciklus – beskrajni krug zamišljanja budućih scenarija koji se pali u dokolici. Čitajte ili učite nešto. Vježbajte – napravite sebi svakodnevni ciklus vježbi shodno vašem fizičkom stanju i spremnosti. 10 do 15 minuta intenzivnog vježbanja može da zamijeni ponekad i sate u teretani. Ili blažim intenzitetom ali duže, sad barem ima vremena… Ko poznaje mindfulness meditaciju kao metod duboke relaksacije ili autogeni trening, sad je najbolji trenutak da počnete sa redovnim vježbanjem. Iskoristite društvene mreže i tehnologiju za kontakte i razgovor sa ljudima, a posebno ako ti kontakti podrazumijevaju neku formu pomoći ili podrške drugima. Sve ove naizgled sitne stvari su naučno provjereni metodi borbe sa ovakvim stresnim situacijama.

MONITOR: Očigledno je da će mjere u borbi protiv korona virusa potrajati, koji psihički problemi bi mogli da budu najučestaliji i kako ih preduprijediti?

 CEROVIĆ: Realno sva stanja će biti pogoršana zato što su aksioznost i depresija, kao i probemi sa upravljanjem agresijom zajednički imenilac skoro svih vrsta mentalno-emocionalnih problema. Posebno je važno da osobe koje se bore sa masovno prisutnim stanjima aksioznosti i depresije pažljivo prate ova uputstva i da oni kojima je propisana farmakološka terapija sa njom nastave i nikako je ne prekidaju na svoju ruku.

 MONITOR: Da li ovo vrijeme ,,usporavanja” života može imati i pozitivne posljedice po mentalno zdravlje, pošto smo  prinuđeni da više vremena provodimo s ljudima s kojima živimo, samim sobom?

 CEROVIĆ: I te kako bi moglo. Svaka kriza je istovremeno i prilika. Prilika da se riješimo šablona i ustaljenih navika na kojima se zasniva stagniranje i blokada mentalnog razvoja i odrastanja. Da počnemo da vježbamo, da počnemo da učimo nešto što smo zanemarili i zapostavili. Šabloni u ponašanju su glavni neprijatelj ličnog razvoja, a ovo su situacije koje nas po pravilu ,,izbacuju” iz šablona.

MONITOR: Plašite li se da bi vremenom reakcije ljudi mogle da budu veća prijetna od samog virusa?

CEROVIĆ: U ovoj situaciji dolazi do aktivacije niza veoma starih i evolutivno primitivnih mehanizama. Naši prirodni mehanizmi odbrane od zaraza, tzv. behavioral immunity sistemi, su aktiviranje najintenzivnijih formi ksenofobije, i užasnih socijalnih pritisaka, poput traženja žrtvenog jarca i lova na vještice.  To je najbolje što je priroda mogla da nam ponudi prije nego je nauka i medicina uopšte i u povoju bila. To je naš instinktivni sistem epidemiološke zaštite.

Takođe dolazi i do velikog porasta osjećaja vezanosti za nešto što percipiramo kao ,,naša zajednica”. Neki čopor, neku socijalnu grupu. Ali u slučaju današnjih ljudi imamo mnogo potencijalnih ,,identiteta” i ,,identifikacija”.  Ono što možemo dobiti kao posljedicu ovakve situacije je vezivanje za grupu, možda čak i neki zajednički ,,identitet” na nivou skoro pa cijele države Crne Gore, što nije bio slučaj do sada. Ali se to plaća paranojom i ksenofobijom, napadima na neke ,,druge”.

Ovakva situacija u biti predstavlja kraj sistema vrijednosti na kojima je zasnovana Evropska unija. Ljevica, otvorenost, tolerantnost, slobode i ljudska prava, participativna demokratija prve su žrtve masovnih pošasti, a pogotovu pandemija. Ti principi realno predstavljaju ideološku osnovu stabilnosti i blagostanja, dok se autoritarnost, agresivnost, kao i fašističke ideologije obično vraćaju na velika vrata u vrijeme, gladi, rata, krize i zaraze.

S druge strane poznati je fenomen da su velike pandemije poput ,,crne smrti”, ali tek nakon što su milioni života izgubljeni i zaraza okončana, pokretale neke veoma pozitivne periode kulturnog i ekonomskog procvata u uslovima egalitarnosti i socijalne ravnoprvanosti i solidarnosti.

MONITOR: Koliko će medicinskim radnicima i ostalim koji su najizloženiji biti potrebna psihološka pomoć i da li je ona organizovana na pravi način?

CEROVIĆ: Ne znam je li organizovana za medicinske radnike. Ne znam ni koliko su oni sami  svjesni te potrebe. U ovom trenutku zajedno sa kompanijom Fleka, radimo na tome da organizujemo jedan servis koji mogu koristiti građani i preko kojeg bi bilo moguće zatražiti psihološku pomoć. Ali vjerujem da će biti važno posebno se fokusirati i na zdravstvene radnike, ako ne sada, ono kad kriza popusti ili prođe. Vjerujem da ćemo imati situacije aknsioznih sindroma, post-traumatskog stresa, depresije, a u najmanju ruku ogroman broj tzv. burnout  situacija.

MONITOR: Kome da se građani obrate, koje savjete da uzimaju kao vjerodostojne s obzirom na poplavu raznih medijskih sadržaja?

 CEROVIĆ: Za psihološko zdravlje su nadležni psihijatri ili psiholozi zavisno od situacije. Svi drugi gurui, koučevi, duhovnici i babe Vange (koji će u ovoj situaciji da niknu kao pečurke!) bi trebalo da budi što aktivnije suzbijani.

 

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BORIS MARIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR CENTRA ZA GRAĐANSKE SLOBODE: Ljudska prava se poštuju i u vanrednom stanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ovako teška situacija pokazuje brojne nedovršenosti naših institucija, ali i društva u cjelini, gdje mnogi često ne mogu da razdvoje ličnu frustraciju od obaveze poštovanja prava drugih, predrasude i dogme od naučnih i stručnih aksioma, gdje se sebičan odnos „obezbjeđivanja” sebe stavlja iznad neophodnosti zaštite zajednice kroz sistem potrebne solidarnosti, jer se upravo solidarnim odnosom, svi kao jedinke najbolje branimo od pandemije

 

MONTOR: Kako vidite odluku Vlade da objavi spiskove onih kojima je određena mjera samoizolacije?

MARIĆ: Sada već imamo puno osvrta na ovu odluku i čini se nespornim da je donijeta bez potrebne pravne osnove, potrebne procjene posljedica i suprotno međunaradnim standardima. Poseban problem predstavlja činjenica da se odluke koje ograničavaju određena ljudska prava i slobode donose bez jasne pravne osnove, što znači primarno bez ustavnog utemeljenja. Negdje čudi ovakvo postupanje donosioca odluka, jer ne vidim niti jedan razlog da se de facto vanredno stanje koje živimo ne uredi i de jure, te donese odluka o proglašenju vanrednog stanja. Time bi dobili pravni osnov i za funkcionisanje koordinacionog tijela u skladu sa propisima, i za donošenje odluka kojima se u nekoj mjeri ograničavaju ljudska prava. Moramo znati i to da se određena ljudska prava ne mogu ograničiti ni u vanrednom stanju, kao što su: život, pravni lijek i pravna pomoć, dostojanstvo i poštovanje ličnosti, pravično i javno suđenje i načelo zakonitosti, pretpostavka nevinosti, odbrana, naknada štete za nezakonito ili neosnovano lišenje slobode i neosnovanu osudu, sloboda misli, savjesti i vjeroispovijesti, te zaključenje braka.

Ustav je više nego jasan u članu 25 koji kaže da se za vrijeme proglašenog ratnog ili vanrednog stanja može ograničiti ostvarivanje pojedinih ljudskih prava i sloboda, u obimu u kojem je to neophodno.

Lako možemo izvesti zaključak da je trenutna odluka o objavi spiskova građana i građanki kojima je određena mjera samoizolacije, a koja nema potrebnu pravnu formu, ili nijesmo imali priliku da je vidimo, u suprotnosti sa  Ustavom, jer prvo nije donesena odluka o uvođenju vanrednog stanja, drugo krši parvo na dostojanstvo i poštovanje ličnosti i treće krši pravo na privatnost, jer su obima koji nije neophodan za zaštitu života i zdravlja ljudi.

MONITOR: Premijer Marković je, osvrćući se na kritike civilnog društva zbog te odluke, kazao da je Vlada  “svjesno odlučila da su  životi  građana prioritet i da je pravo na zdravlje i život iznad prava na bezuslovnu zaštitu ličnih podataka”. Kako komentarišete to pojašnjenje premijera?

MARIĆ: Cijenim da je premijer Marković zaista posvećen borbi protiv pošasti pandemije, da, u skladu sa mogućnostima sistema, izvršna vlast pokušava da se izbori sa teškim izazovom, ali to ipak nije dovoljno da objasni zašto se ne poštuje Ustav, a poštovanje najvećeg pravnog akta neophodno je u svim situacijama ako hoćemo da imamo u perspektivi društvo koje bezuslovno štiti život i dostojanstvo čovjeka, društvo koje će na greškama učiti i biti spremno da gradi mnogo jače institucionalne kapacitete.

U konkretnom slučaju, donijeta je nepromišljena mjera u suprotnosti sa Ustavom i zakonom. To zna i Premijer, što na neki način priznaje u svom javnom nastupu. Svjestan da ova mjera nije pogodila cilj te da zadire u poštovanje ljudskih prava, kao što je parvo na privatnost, treba da je suspenduje i zamijeni je setom efektivnih mjera, poput objave inicijala onih koji krše pravila, sistemom kontrole poštovanja samoizolacije od strane ovlašćenih službenika i pripadnika organa bezbjednosti te inspekcijskih službi, uspostavljanjem kampanje u kojoj bi dobrovljno mnogi građani javno promovisali i ohrabrili poštovanje pravila samoizolacije u borbi protiv pandemije.

Primjer Agencije za zaštitu ličnih podataka BiH može poslužiti kao putokaz crnogorskim kolegama, koji su donijeli političku, a ne pravnu odluku. Agencija BiH je identičnu mjeru u toj zemlji suspendovala, kao kršenje ljudskih prava.

MONITOR: Gdje je, po vašem mišljenju, balans između sankcionisanja neodgovornih pojedinaca koji ugrožavaju zdravlje drugih, i zaštite ljudskih prava, u ovom slučaju privatnosti osoba koje su u samoizolaciji?

MARIĆ: U ovakvim situacijama je uvijek problem naći mjeru, tako da sa te strane razumijem i donosioce odluka. Međutim, u ovom slučaju pribjeglo se drastičnoj mjeri, nepotrebnoj mjeri, kod činjenice da država ima brojne mehanizme da kontroliše datu situaciju.

Za one koji ne krše pravila apsolutno je neprihvatljivo da se na bilo koji način stigmatizuju, označavaju zbog trenutnog svojstva. S druge strane, oni koji krše pravila na neki način mogu biti uslovno rečeno prozvani, ali i tu se otvara jedno teško pitanje. Naime, ne smije im se kršiti pretpostavka nevinosti, tako da bi i u tom slučaju trebalo da budu objavljeni samo inicijali, uz posebno apostrofiranje ozboljnosti i težine kazne za ovaj delikt, što bi imalo jak odvraćajući uticaj.

Ovako teška situacija pokazuje brojne nedovršenosti naših institucija, ali i društva u cjelini, gdje mnogi često ne mogu da razdvoje ličnu frustraciju od obaveze poštovanja prava drugih, predrasude i dogme od naučnih i stručnih aksioma, gdje se sebičan odnos “obezbjeđivanja” sebe stavlja iznad neophodnosti zaštite zajednice kroz sistem potrebne solidarnosti, jer se upravo solidarnim odnosom, svi kao jedinke najbolje branimo od pandemije.

Ovi nedostaci, koji nijesu mali, upravo su najčešći uzrok pribjegavanja drastičnim mjerama koje zadiru u ljudska prava, gdje jača ksenofobija i gdje se lako upada u poigravanje nekim trenutno uspostavljenim, nametnutim ili čak izmišljenim svojstvima ličnosti.

MONITOR: Mislite li da takva odluka Vlade može imati kontraefekat, poput stigmatizacije oboljelih, i možda manjeg broja onih koji će se prijavljivati na testiranje, što opet može uticati na javno zdravlje?

MARIĆ: Neki vid stigmatizacije i lošeg osjećaja kod ljudi obuhvaćenih ovim mjerama je neminovan, zato ih i treba ukinuti. Vjerujem da neće biti manje prijava za testiranje na virus, mislim da to neće biti slučaj, jer je odgovornost prema sebi i bližnjima, te realan strah od posljedica u ovoj situaciji jači od neprijatnosti javne prozivke i nekog vida stigmatizacije.

MONITOR: Očekujete li da će Ustavni sud ukinuti tu odluku?

MARIĆ: Trebalo bi da ukine ovu odluku, ako ima šta da se ukine. Ovdje imamo pravni vakuum, i moramo vršiti pritisak na Vladu da preispita postupke. Mislim da Ustavni sud, nažalost, neće adekvatno reagovati, a mogao bi i to po službenoj dužnosti. Mogao bi dati nemjerljiv doprinos pravnom slaganju, odnosno natjerati izvršnu vlast da se vrati u ustavne i zakonske okvire.

U ovom trenutku mi imamo normativno problematičnu poziciju koordinacionog tijela, kao i mnogih odluka kojima su ograničena ljudska prava i slobode.

MONITOR: Kako vidite ostale mjere Vlade u cilju suzbijanja korona virusa?

MARIĆ: Vlada jeste pokazala solidan nivo agilnosti i inventivnosti u ovoj situaciji. Državni organi su odgovorili brojnim izazovima, i to je jeste ohrabrenje.

Ozbiljan propust je nepotrebno čekanje da se uvede vanredno stanje i nesnalaženje u procjeni mogućih posljedica nekih od mjera. Svjedoci smo neobjašnjivog nedostatka medicinske opreme, činjenice da nas je ova komplikovana situacija zatekla sa infektivnom klinikom u neadekvatnim objektima, iako je to tema već decenijama, a najveći broj propusta i lošeg rada napravljen je u redovnim okolnostima, o čemu se ozbiljno mora razmišljati kada pandemija bude za nama.

MONTIOR: Često se govori da su odgovornost i solidarnost lijek za korona virus. Vidite li ovdje primjere solidarnosti, i one druge?

MARIĆ: Odgovornost i solidarnost su formula uspješnih zajednica, naprednih pojedinaca. Crnogorsko društvo je solidarnije nego inače, odgovornije je nego što je to slučaj u redovnim okolnostima. Odgovornost i solidarnost moramo zasnivati na poštovanju Ustava i zakona na poštovanju crnogorske zajednice, koja ima svoje razlike, podjele, mnoge percepcije istog događaja, mnogo problema, ali je zajednica. Njeni činioci građani i građanke dijele manje-više istu sudbinu, to posebno nedvosmisleno pokazuje pandemija koja stoji pred nama. Što više solidarnosti, borba protiv pandemije biće uspješnija, pobjeda će se lakše postići. Solidarnost je etička kategorija, i u svojoj osnovi mora imati dobru namjeru, kakav god oblik humanog djelovanja da je koristi.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MARIĆ (MALI ČEKIĆ), GRAFIČKI DIZAJNER: Mali čekić za „fine radove“

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svako od nas ima neke heroje koji su mu, hteo to ili ne, na neki način oblikovali pogled na svet svojim stvaralaštvom. Moji radovi su način da im odam priznanje i zahvalnost

 

MONITOR: Vaš dizajnerski rad prvi put predstavljamo našim čitaocima. Možete li nam reći kako je sve počelo i kako ste došli do portreta kao osnovnog motiva vaših radova?

MARIĆ: Pozdrav svim čitaocima. Počelo je to odavno, još u analogna vremena – papir i olovka. Prestalo je, jer sam doneo odluku da se bavim nekim drugim stvarima. Povratak se desio pre tri, tri i po godine  kao vežba u jednoj vrsti rada u digitalnoj formi. Međutim, pozitivna reakcija meni bliskih ljudi do čijeg mišljenja mi je stalo me naterala da izađem u javnost sa tim radom.

MONITOR: Uradili ste portrete cijele jedne armije ljudi koji su oblikovali naš svijet. Od Ujevića i Pekića do Bate Stojkovića, Tome Zdravkovića i Milana Mladenovića. Ili internacionalno od Nik Kejva do Bad Spensera. Šta je to što ih povezuje i što ih konačno dovede u Vaš rad?

MARIĆ: Povezuje ih lični svetonazor, dugogodišnja naklonost prema raznim kulturnim i pop-kulturnim obrascima i konceptima. Svako od nas ima neke heroje koji su mu, hteo to ili ne, na neki način oblikovali pogled na svet svojim stvaralaštvom. Ovo je neki moj način da im odam priznanje, pa i zahvalnost.

MONITOR: Da li vodite evidenciju koliko ste do sada radova uradili?

MARIĆ: Portreta oko 200. Nemam tačnu evidenciju. Radova-posveta isto toliko, otpriike. Izlaskom u javnost putem Facebooka, na koji, to moram da napomenem, nisam ni privirio pre toga, došlo je do znatnog ubrzanja cele priče. To vidim sada kao nešto pozitivno. Pre svega zbog podrške, a i širenja grafičkog izraza na neke druge sfere.

MONITOR: Iako nijeste školovani dizajner, Vaši radovi su među najprisutnijim i najprepoznatljivijim na internetu. Šta je to što im daje vjetar u leđa? Možda njihova svedenost ili upravo sami likovi koje portretišete, ili nešto treće?

MARIĆ: Školovanje za dizajnera je bila prva opcija, međutim, tada sam se opredelio da krenem u drugom pravcu.

Reakcije su najveći vetar u leđa, pobuđivanje emocije. Izbor tema svakako utiče, ali i pristup. Svedenost izraza se nekako nametnula, nije tu bilo nekog predumišljaja. Ali je isto tako izazovno da se minimalnim grafičkim sredstvima uobliči ideja i postigne reakcija, uglavnom pozitivna. Biti prepoznatljiv trenutno je vrlo velik kompliment.

MONITOR: Radite uz pomoć softvera, ali je očigledan uticaj pop arta, stensila… Šta je formiralo Vaš izraz?

MARIĆ: Da, radim u softveru, brza je manipulacija, ali i papir i olovka su zastupljeni i dalje. Ipak sam ja old skul.

Uticaj pop arta je najvidljiviji, ali ne i jedini. Ima toga još, od klasičnih majstora do street arta. Naravno, tu je i velik broj grafičkih ilustratora, strip majstora takođe. Ne treba tu zanemariti ni vizuelne uticaje poput filma, videa. Mnogo toga.

MONITOR: Radite pod umjetničkim imenom Mali čekić. Šta taj čekić predstavlja za Vas?

MARIĆ: Čekić je elememtarna alatka. A mali čekić je za one fine neke radove i zanate, ili za decu. Kad sam bio dete voleo sam taj moj mali čekić iz onog nekog ”Uradi sam” kompleta za decu. Recimo da taj mali čekić kucka po nekim tankim, malo otvrdlim mestima i ponovo pobuđuje one dečije emocije koje sa godinama odbacimo i zanemarimo.

MONITOR: Očigledni su muzički uticaji. Iz onoga što sam uspio da ispratim na internetu, čini mi se da je baza muzičkih portreta i najveći dio Vaše kolekcije. Kakva je Vaša veza sa muzikom?

MARIĆ: Moja veza sa muzikom je počela sa tranzistorom na uhu kad sam imao sedam, osam godina  i traje evo do danas. Muzika je preko raznih referenci koje nudi otvorila vrata za druge vrste umetničkih izraza – književnosti, likovne umetnosti, filma. Dalje je radoznalost učinila svoje. Kao prva ljubav, naravno da je najveća.

MONITOR: Region je u karantinu. Šta se dešava u Vašem studiju, dok traje ova nužna, ali nepopularna mjera?

MARIĆ: Ova situacija nas sve pomera. Komplikovano je. Neki planovi su odloženi na neoderđeno, stvorilo je i to dosta nervoze. Ali budući da je moj život već duže vreme polukarantinski, promena je relativno mala. Radi se, koliko se može i čeka se da prođe. Pa ćemo videti kako dalje.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo