Povežite se sa nama

INTERVJU

DR NIKOLA PAVLOVIĆ, KARDIOLOG U KLINIČKOM CENTRU CRNE GORE: Zdravlje se čuva dok ga još imamo

Objavljeno prije

na

U Crnoj Gori se po kardiovaskularnim oboljenjima uklapamo u statistike zapadnih, ekonomski razvijenih zemalja, jer i kod nas ljudi ne upražnjavaju dovoljno fizičku aktivnost i nezdravo se hrane, a to ne samo da dovodi do pojave kardiovaskularnih oboljenja nego utiče da se ona  javljaju ranije, već u tridesetim, četrdesetim godinama

 

MONITOR: Bolesti srca i krvnih sudova, tvrde stručnjaci, najčešće su bolesti savremenog čovjeka i najčešći uzrok smrti danas. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije kardiovaskularne bolesti ubiju više ljudi nego svi karcinomi, s većim procentom kod žena (55% svih smrtnih slučajeva) nego kod muškaraca (43%)! Kakva je u tom pogledu situacija u Crnoj Gori?

PAVLOVIĆ: Tačno, kardiovaskularna oboljenja su već godinama unazad glavni uzrok smrtnosti u svijetu, a pogotovo u razvijenim zemljama. U Crnoj Gori je slična situacija – po tom parametru se uklapamo u statistike zapadnih, ekonomski razvijenih zemalja, jer i kod nas ljudi ne upražnjavaju dovoljno fizičku aktivnost i nezdravo se hrane, a to, nažalost, ne samo da dovodi do pojave kardiovaskularnih oboljenja nego utiče da se ona  javljaju ranije, već u tridesetim, četrdesetim godinama.

Kada su u pitanju kardiovaskularna oboljenja među polovima žene su u mladosti zaštićene od kardiovaskularnih oboljenja. To se tumači djejstvom ženskih polnih hormona. Koronarna bolest (angina pectoris, infarkt miokarda tj. srčani udar…) se do 50-ih godina kod žena javlja znatno rjeđe. Kasnije, ta statistika  se izjednačava.

MONITOR: Imaju li crnogorske bolnice adekvatnu opremu i dovoljno kardiologa za uspješno liječenje bolesti srca i krvnih sudova?

PAVLOVIĆ: Nažalost, pacijenata sa kardiovaskularnim oboljenjima kod nas ih je toliko mnogo da ulaganja u opremu i ljekare, kolika god da su, uvijek je potrebno više. Kardiovaskularna medicina napreduje tako brzo da svakog mjeseca imamo objave novih studija, analiza sa novim rezultatima i zaključcima. S druge strane, moram da naglasim da se u Kliničkom centru Crne Gore sprovode praktično sve najsavremenije metode koje se u svijetu izvode kod kardiovaskularnih bolesnika. Kada se sve okolnosti uzmu u obzir, kardiovaskularni bolesnici kod nas imaju dobre uslove za uspješno liječenje.

MONITOR: Koji su simptomi zbog kojih građani treba da obave kardiološki pregled?

PAVLOVIĆ: Srčana oboljenja se mogu prezentovati na razne načine. S  obzirom na to da je najčešće srčano oboljenje – koronarna bolest, prije svega treba pacijentima ukazati da bolove u grudima treba ozbiljno da shvate. Bol u grudima može imati višestruko porijeklo – može se javiti u okviru kliničke slike više srčanih i nesrčanih oboljenja, ali ovdje prije svega želim da se osvrnem na bol koji je posljedica srčanog udara. Infarktni bol je najčešće jak, razdirući, lokalizovan u sredogruđu sa propagacijom u ruke, vrat, praćen preznojavanjem. Pacijenti sa ovakvim tegobama ne treba da čekaju već treba odmah da pozovu Hitnu medicinsku pomoć ili da odu u Urgentni centar. Nažalost, prag za bol je kod nekih pojedinaca visok, pa pacijenti ne shvate bol ozbiljno. Ovo se posebno odnosi na pacijente koji se liječe od šećerne bolesti i na pušače. Jako je važno naglasiti da je od presudne važnosti da se pacijenti jave ljekaru odmah kada bol počne kako bi se adekvatno liječenje sprovelo u takozvanom zlatnom satu. Rizično doba dana su rani jutarnji sati, jer se tada organizam aktivira, dešavaju se promjene u mnogim fiziološkim procesima i često su prvi jutarnji pacijenti u urgentnom centru oni sa srčanim udarom.

MONITOR: Kako prepoznati znakove koji ukazuju na kardiovaskularne probleme?

PAVLOVIĆ: Pored već pomenutih bolova u grudima, koji su najalarmantniji simptom,  na srčano oboljenje ukazuje osjećaj nedostatka vazduha, loša tolerancija napora, pogotovo ako pacijent primijeti naglu promjenu u tom smislu. Osjećaj ubrzanog, nepravilnog srčanog rada kao i treperenja u grudima mogu ukazati na prisustvo aritmije. Neke vrste aritmija mogu biti i životno ugrožavajuće ili dovesti do moždanog udara. Nesvjestica ili gubitak svijesti takođe mogu biti uzrokovani srčanim oboljenjem tj. abnormalno sporim ili brzim srčanim radom,  pa je i kod tih pacijenata potrebna kardiološka obrada.

MONITOR: Šta možemo učiniti da zaštitimo svoje srce?

PAVLOVIĆ: Možemo učiniti puno toga. Prije svega prevencijom. Zdravlje se čuva dok ga još imamo. Umjerena fizička aktivnost čuva srce, ali i povoljno djeluje i na najvažnije faktore rizika za pojavu kardiovaskularnih oboljenja. Reguliše se nivo šećera u krvi, krvni pritisak i nivo masnoća u krvi tako da je efekat višestruko koristan. Treba svakodnevno ili makar 3-4 puta nedjeljno upražnjavati aerobne treninge u vidu plivanja, trčanja, vožnje bicikla. Dobra kontrola faktora rizika može da odgodi pojavu koronarne bolesti kod ljudi koji imaju porodično opterećenje tj. kojima su roditelji ili bliski rođaci imali neko kardiovaskularno oboljenje u mlađoj dobi.

MONITOR: Šta preporučujete kad je riječ o prevenciji i ranom otkrivanju bolesti srca?

PAVLOVIĆ: Preporučujem  da se u svemu bude umjeren. Umjerenost i zdrave životne navike. To je recept za dugovječnost. Opštepoznati faktori rizika su hipertenzija, šećerna bolest, povišene masnoće u krvi. Ko ima ova stanja mora ih striktno držati pod kontrolom. Nažalost, kod nas se ne vodi računa o umjerenoj ishrani i svijest o tome je neadekvatna. Pacijenti su često u kategoriji manje ili više gojaznih. Tada je mnogo teže i biti aktivan i trenirati.

MONITOR: Utiče li dužina sna na starost našeg srca?

PAVLOVIĆ: San je važan za funkcionisanje i zdravlje kompletnog organizma. Mnoge bolesti, pa i srčane, ranije se javljaju ukoliko iscrpljujemo svoj organizam uskraćivanjem sna. Kada je osoba profesionalno izložena noćnom radu, nespavanju, stalnim promjenama bioritma to organizam čini podložnijim mnogim oboljenjima.

MONITOR: Koji su to faktori rizika koje često previdimo, odnosno koje svakodnevne aktivnosti mogu dovesti u opasnost naše srce, a da mi toga nismo svjesni?

PAVLOVIĆ: Pored svega navedenog istakao bi i stres kao faktor rizika za rano javljanje kardiovaskularnih  oboljenja. Nažalost, ritam življenja u gradovima ostavlja jako malo vremena za relaksaciju i odmaranje. Razlozi za brigu nas okružuju svakodnevno i prisutni su u svim sferama života tako da se moramo truditi da nađemo mjeru u svemu.

 

Pušenje neprijatelj broj jedan

 

MONITOR: Koliko pušenje uzrokuje kardiovaskularne bolesti?

PAVLOVIĆ: Pušenje i duvanski dim je, od svih spoljnih činilaca, neprijatelj broj jedan ljudskog organizma. Potpuno je jasno, a i naučno dokazano, da je pušenje glavni uzrok za pojavu skoro svih plućnih oboljenja. Ono je faktor rizika za pojavu velikog broja malignih oboljenja, a naravno da je ono veoma štetno i za srce i krvne sudove. Prema pušenju je apsolutno neophodna nulta tolerancija i prekid pušenja je obavezan kod svih srčanih bolesnika. U potpunosti podržavam propis o zabrani pušenja na javnim mjestima koji se od nedavno u Crnoj Gori primjenjuje.

 

Srce čuva i zdrava ishrana

MONITOR: Kako da ishranom zaštitimo srce? Koje namirnice treba svakodnevno da se nađu na našem jelovniku?

PAVLOVIĆ: Zdrava ishrana je izuzetno važna za čuvanje krvnih sudova i srca. Obroci treba da budu manji i češći.  Ne smije se  pretjerivati sa mesnim prerađevinama i masnim namirnicama.Treba svakodnevno konzumirati svježe voće i povrće. Svježa riba treba da se konzumira dva puta nedjeljno kao i druge namirnice koje sadrže nezasićene masne kiseline. Pacijenti najčešće griješe kada u namjeri da zbog povišenog krvnog pritiska kao jedinu mjeru sprovedu smanjenje dosoljavanja hrane. Mnoge namirnice same po sebi sadrže dosta natrijuma što ustvari jeste so i treba obratiti pažnju na nivo natrijuma u hrani. Ovi pacijenti treba u ishrani da koriste kalijumovu so. Nekada postoji genetska sklonost ka povišenim vrijednostima holesterola i triglicerida u krvi što treba da bude alarm tim pacijentima, jer su oni pod povećanim rizikom od nastajanja kardiovaskularnih oboljenja. Napomenuo bih da i konzumiranje alkohola u pretjeranoj količini može pored brojnih štetnih efekata na zdravlje dovesti i do oštećenja srca.

                                                                 Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

TEA GORJANC PRELEVIĆ, AKCIJA ZA LJUDSKA PRAVA: Izbori su ključ za stabilnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije dobro što su predsjednički izbori raspisani bez Ustavnog suda, jer je on nadležan za sudsku kontrolu izbornog postupka od momenta raspisivanja izbora. Smatram i da je očigledan promašaj što istovremeno nisu raspisani i vanredni parlamentarni izbori, oni su ključni za stabilnost

 

MONITOR: Najave restriktivnih mjera Crnoj Gori zbog institucionalne krize izostale su nakon sjednice Savjeta za vanjsku politiku SE. Ipak, čule su se ocjene da je Crna Gora „rak rana“, Gabrijel Eskobar definisao je stanje u zemlji kao „institucionalni kolaps“.  Kako to komentarišete?

GORJANC PRELEVIĆ: Sadašnja nestabilna situacija u Crnoj Gori ne odgovara ni Evropskoj uniji ni SAD-u, kao što ne odgovara ni njenom stanovništvu. Crnogorske političke partije i pojedinci aktivno doprinose toj nestabilnosti uz providne politikantske izgovore. Pravo pitanje je za što i za koga oni to rade, da li male partije samo grčevito drže nelegitimnu vlast, a velike se samo plaše izbora ili svi rade za neke strane faktore kojima odgovara poraz Crne Gore kao ozbiljne države.  EU je u Crnu Goru, kao najozbiljnu kandidatkinju za članstvo, već mnogo investirala. Nestabilna država nikako ne odgovara ni SAD-u ni drugim članicama NATO-a, jer ih užasava problem u sopstvenim redovima. Iako ove međunarodne organizacije gledaju istini u oči, koju su njihovi predstavnici i saopštili, još se nadaju proviđenju izbora crnogorskih državnih organa najkasnije tokom februara, i, u perspektivi, uspostavljanju stabilne vlasti s jasnim evropskim i evroatlantskim kursom.

MONITOR: Da li je u zemlji institucionalni kolaps?

GORJANC PRELEVIĆ:  Jeste, zato što nije normalno da Ustavni sud praktično ne funkcioniše, da Vrhovni državni tužilac nije izabran već tri godine, predsjednik Vrhovnog suda već dvije godine, tri člana Sudskog savjeta nisu izabrani već petu godinu, drugim rečima, vrh pravosuđa je u produženom v.d. stanju, uostalom kao i Vlada. Da ne zaboravimo da i predsjedniku države ističe mandat, i da je moguće da sadašnja predsjednica Skupštine preuzme i tu funkciju kao v.d., ako, na primjer, dođe do izbornog spora oko izbora predsjednika, a Ustavni sud ne bude osposobljen da ga reši. Za zemlju koja je istovremeno na ivici bankrota i sa izraženim nacionalnim i verskim podelama ovo je izuzetno veliki problem. Igraju se vatrom svi koji zbog svojih 5 minuta vlasti održavaju i produbljuju ovu krizu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN DVORNIK, PUBLICISTA I KOMENTATOR IZ HRVATSKE: Vječno pitanje – gdje je crta preko koje i legitimna obrana postaje agresija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Onaj ko izumi metodu i tehniku zaustavljanja rata bez upotrebe sile bio bi spasilac ili spasiteljica čovječanstva

 

MONITOR: Dinamika „kohabitacije“ u hrvatskom državnom vrhu, dovela je nedavno do izjave Andreja Plenkovića da je Hrvatska ozbiljno podijeljena i da je katalizator te podjele u odnosu prema ratu u Ukrajini. Kako da to razumijemo?

DVORNIK: Rat u Ukrajini je Plenkovićeva zgodna priča, jer se tu, gledano površinski nalazi na „strani“ koju  za hrvatsku elitu referentna grupa (SAD i EU) smatra ispravnom. Kada je veći dio opozicijskih zastupnika u Saboru odbio glasati za Vladin prijedlog da Hrvatska daje obuku pripadnicima ukrajinske vojske, to nije učinio zbog toga što bi podržavao Rusiju. Plenković je još prije tog glasanja odao da mu je svejedno kako će prijedlog proći, jer ako i padne, to će mu dati municiju protiv opozicije.

Kad bismo se pitali da li ova razmirica u Saboru i na relaciji Vlada-predsjednik zaista govori o podjeli društva, morali bismo objasniti kako to „podijeljeno“ društvo u ispitivanju javnog mnijenja dvotrećinski odbacuje angažman koji je predlagala Vlada. Opoziciji je smetalo to što se Plenkovićev utjecaj proširio mnogo dalje od HDZ-a, pa ga je na ovom pitanju uspjela osujetiti. Plenković i Milanović ne zastupaju bitno različite, pogotovu ne suprotstavljene koncepcije politike RH, nego se bore za to čiji će utjecaj biti veći i tko će gdje namjestiti svoje ljude. Dovoljno je pogledati što zastupaju u odnosu na BiH pa da otpadnu sve iluzije o principijelnim podjelama.

MONITOR: U jednom intervjuu ste rekli da je u EU „kritična zona“ u zemljama koje su u nju ušle iz perioda socijalizma a koje nemaju dovoljno razvijen politički pluralizam i sklone su autoritarnosti. Hrvatska je bila dio SFRJ-a koja je imala „sopstveni put u socijalizam“. Koliko je to danas čini drugačijom od zemalja nekadašnjeg Varšavskog ugovora?

DVORNIK: I danas bih to zaključio. Pa podsjetimo se što je bio socijalizam – sistematsko gušenje i sprečavanje autonomnih odnosa i razvojnih procesa u društvu. Kako se tu pojavila ta famozna demokracija, kad nije bilo nijednog sloja, nijedne – ako hoćete – klase, nijedne značajne grupacije u usponu? Svima je samo bilo dosta starog režima (pa i samim njegovim akterima), a nije bilo mnoštva raznolikih društvenih snaga koje bi se slagale oko demokracije i vladavine prava kao zajedničke osnove. To nije bila kriza, nego logična posljedica vladajućeg modela. Zbog toga se čak i danas, nakon tri i po decenija, ta društva s mukom i jako sporo odvajaju od autoritarnog vladanja.

Postjugoslavenske su se zemlje razlikovale od drugih postsocijalističkih manje nego što bi se očekivalo. Dapače, veći dio postjugoslavenskih se povijesno vratio unatrag, u etničke ratove. U Jugoslaviji je nacionalistički monizam stalno tinjao, polako rastao, od kraja šezdesetih i sa u početku stidljivom, a onda otvorenom podrškom partijskih vodstava po republikama.

MONITOR: Hrvatska je nedavno ponovo osuđena u Sudu za ljudska prava u Strazburu u vezi sa postupanjem prema migrantima. Od početka rata u Ukrajini i solidarnosti koju zemlje  Evrope pokazuju prema ukrajinskim izbjeglicama, postao je još upadljiviji odnos Evrope prema migrantima iz Azije i Afrike. Koliko to ima veze sa recidivima rasizma, ultra desničarskom propagandom ili vjerskim predrasudama?

DVORNIK: Institucije EU i zemalja članica nisu uvijek popustljive prema takvim sentimentima populacije (i sreća je da ECTHR osuđuje državnu ksenofobiju Hrvatske), ali  već duže ta ksenofobija raste. Ovakve se stvari, s usponima i padovima, događaju već barem pola stoljeća. Globalne ekonomske promjene uključuju prvo doseljavanje radne snage (i populacije bivših kolonija) u razvijenije zemlje, a onda seljenje industrijskih investicija van najbogatijeg dijela svijeta. Tako ni u najrazvijenijim zemljama, pogotovu u onima s nerazvijenom socijalnom državom kakve su SAD, nije zajamčena puna zaposlenost.

Najavljena reindustrijalizacija Evrope mogla bi donijeti nove, interesantne promjene – reindustrijalizacija s drukčijom, ekološki uvjetovanom tehnologijom, materijalima, interakcijom sa živim i neživim okolišem. Nisam siguran koliko su društva koja tako uporno njeguju svoje predrasude sposobna bez većih muka – prije svega za najslabije – probaviti predstojeće promjene.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIODRAG LEKIĆ, DEMOS: Poslednji čas za reformu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dubina krize, njena tri najurgentnija elementa – neodrživi model ekonomije, kriminal i korupcija, stanje duboko podijeljenog društva zahtijevaju ozbiljnu državnu politiku. Doraslu političku elitu. Konačno pravnu državu. Izgrađivanjem makar minimum kulturno-duhovnog jedinstva zemlje. Kraj pojimanja da u politici političar treba da primarno bude prevarant, veći ili manji

 

MONITOR: Pokušaj formiranja vlade sa vama na čelu, propao je. Rekli ste da je teško razumjeti racionalnim putem miniranje svega od strane URA-e i SNP-a. Odgovornost za neuspjeh tog projekta, dakle, vidite na tim političkim partijama?

LEKIĆ:  Činjenice su poznate i tu nemam šta da dodam. Niti želim da se bavim temom zašto su dvije stranke poslije mnogih dogovora, pa i onih potpisanih, odustali od formiranja nove vlade, opredjeljući se za nastavak aktuelne Vlade u ostavci.

Meni ostaje da se zahvalim na povjerenju većine u parlamentu za dodjeljivanje statusa mandatara, za koji se, kao što je poznato, nisam lično kandidovao. A koji sam pokušao da obavim na ozbiljan, javan i demokratski način. I jedino u interesu zemlje. Bez – i to tvrdim –  uplitanja drugih, iz zemlje ili inostranstva.

MONITOR: Formiranje te vlade nije imalo podršku međunarodnih partnera. Vidite li u tome možda razlog?

LEKIĆ: Ne znam, niti su me interesovale moguće igre iza kulisa.

Znam da smo u usvojenom i potpisanom Programskom sporazumu svih stranka nedvosmisleno naveli otvorenost za međunarodnu saradnju, primarno sa Evropskom unijom i spremnost za poštovanje i ispunjavanje svih ugovornih sporazuma sa međunarodnim partnerima.

Iskren da budem nisam ni čuo stav o nepovjerenju iz inostranstva, barem ne ozbiljan, jer bi se to kosilo sa osnovnim načelima međunarodnih pravila. U suprotnom Crna Gora bi i formalno pristala na status protektorata, drugim rječima na svoje samoponištavanje, posebno statusa suverene države.

Uostalom nova vlada nije bila ni formirana, pa bi najava o nesaradnji na neviđeno, bila dodatno apsurdna.

Ako ste mislili na izjave u nedovoljno ozbiljnom, lobističkom, dakle mešetarskom stilu, one su kao takve irelevantne. Mogle su samo nanijeti štetu ugledu zemalja odakle takvi predstavnici dolaze.

Za nas su mnogo značajnije demokratske vrijednosni tih zemalja, proklamovani prijateljski odnosi bazirani na recipročnom uvažavanju – nego što je neko u stilu specijalnih službi ovdje nešto rekao i impresionirao domaće poltrone. I to suprotno važećim demokratskim pravilima koja se poštuju u njihovim državama.

Uostalom dio gostiju je imao razloga i za zabrinutost zbog utiska da su njihovim izjavama najviše bili zadovoljni u Crnoj Gori nosioci hibridnog režima i mafijaško-korupcionaških struktura.

MONITOR:  Koliko će taj, međunarodni faktor biti značajan u formiranju naredne Vlade?

LEKIĆ: Sve zavisi od domaćih aktera koji budu autonomno ili neautonomno sastavljati takvu vladu.

MONITOR: Kako vidite u tom smislu pokušaj formiranja predizbornih koalicija prije određivanja datuma vanrednih izbora? Demokate su ponudile savez Evropi sad, ali i dogovor oko zajedničkog kandidata za predsjedničke izbore raspisane za mart ove godine.

LEKIĆ: Ne smatram da treba da dajem sugestije, još manje upustva drugima kako da se pozicioniraju u daljim političkim procesima. Svako će preuzeti odgovornost za svoje odluke.

MONITOR: I Vas mediji pominju kao jednog od potencijalnih predsjedničkih kandidata?

LEKIĆ: I ja sam to pročitao u medijima.

MONITOR: Jedan dio stranaka vladajuće većine pozvao je da se nastupi sa zajedničkim kandidatom. Koliko je to realno?

LEKIĆ:  Nije rijetka praksa u demokratskim društvima da stranke kandiduju svoje lidere na predsjedničkim izborima. I to je sasvim legitimno. S druge strane, treba koliko je moguće realno sagledavati šanse za uspjeh, i ne priređivati eventualne poklone protivničkoj strani.

MONITOR: Sa evropskih adresa stižu najave mogućeg zaustavljanja evoprskog procesa ukoliko ne bude odblokiran Ustavni sud.  Ko će biti odgovoran ukoliko se taj proces zaustavi?     

LEKIĆ: Takav scenario bi se mogao vidjeti na dva načina: Kao novi čin u anatomiji crnogorske (auto)destrukcije. Ili kao nova i konkretna odgovornost konkretnih aktera koje treba sankcionisati. Mislim na kažnjavanje od strane  građana, prije svega na izborima.

U ovako teškim situacijama kada u  parlamentu nema konsenzusa, kada je vlada u ostavci, kada predsjednik države nije predsjednik svih građana već jedne stranke i gravitirajućih satelita i zato ga ne intersuje opšti interes, već institucionalne blokade – treba vjerovatno sagledati prava i dužnost i preostaloj, trećoj grani vlasti, dakle nazavisnom sudskom sistemu da na neki način zaštiti pravno funkcionisanje države.

MONITOR:  Kako komentarišete nedavni boravak predsjednika Đukanovića u St. Moricu u jeku krize u zemlji, sa novim troškovima, rekordrnim cijenama soba?

LEKIĆ: S jedne strane ništa novo, potvrđuje se kombinacija visokog stepena otuđenja od realnosti i nezaustavljive skorojevićke motivacije provoda po cijenu blamiranja države i materijalnu cijenu na račun crnogorskih građana.

A sve se dešava – kako je zvanično objavljeno – u vremenu tužilačkog izviđaja o jednoj od mnogih Đukanovićevih afera, takozvanog prvog miliona čije problematične zaplete su izgleda i obični građani savladali.

Građanima možda ostaje da preko privatnih provoda predsjednika male i siromašne države savladaju geografsku razliku između St. Tropea i St. Morica. Razliku između ranijeg Đukanovićevog provoda u St. Tropeu, čak sa javnim slikama baškarenja u bazenu sa kumovima i tajkunima, i ovog provoda u St. Moricu sa skupim hotelskim troškovima.

Povodom iste teme zanimljivo je da se boravak u elitnom St. Moricu dešava u vremenu kada Đukanović u Crnoj Gori poziva građane u šumu, organizuje proteste, sve za odbranu države i njenog istorijsko-etičkog dostojanstva. Proteste koji prijetećim porukama idu i ispred tužilaštva, onog koje danas skoro jedini liči na ozbiljnu i autonomnu državnu instituciju.

Istina, neodgvorna i nedovljno transparentna putovanja, sa takođe visokim finansijskim izdacima se ne završavaju sa Đukanovićem i uopšte sistemom koji je stvorio.

MONITOR: Da li mislite na period nove vlasti, poslije 20. avgusta 2020?

    LEKIĆ:  Da, upravo mislim na taj period, jer je sistem neopravdanog, nekontrolisanog trošenja državnog novca  nastavljen.

U svojstvu poslanika i predsjednika Odbora za međunarodne odnose zatražio sam u periodu Krivokapićeve Vlade – dakle u vremenu kada sam još imao posljednje nade ili iluzije o moguće ozbiljnom zaokretu u vođenju državnih poslova –  izvjestaj o putovanjem i troškovima Vlade i ministartava.

Na osnovu onoga što sam dobio, a nisam sve, uočio sam da se nastavila praksa, nedopustive ležernosti, sa zbirom velikih i nepotrebnih troškova, često bez elemenatnih izvještaja.

Uostalom, dio najgorih praksi DPS-a su nastavljene sve do danas, a možda su neke i prevaziđene.

MONITOR:  Kako komentarišete posjete crnogorskih gradonačelnika iz redova Demokratskog fronta Beogradu, te posjetu dvojice ministara proslavi u Republici Srpskoj?

LEKIĆ:  Bez namjere da relativizujem konkretnu temu, jer je ozbiljna, ona je dio mnogo kompleksnijeg pitanja stanja, pa i sistemskog karaktera naša države.

Odavno se dominantan proces uređenja i funkcionisanja  crnogorskog društva odvija, ne u pravcu integrativno-vrijednosne cjeline, već modelu države kao zbira nacija. Sa takozvanim identitetskim bitkama koje se nerijetko i tragikomično pretvaraju u bitke za bolju prošlost, a ne budućnost. Zapravo nastavak tog procesa vodi federalizovanju zemlje, njenoj  državno-duhovnoj dezintegraciji sa svim daljim posljedicama.

Sada smo u fazi kada nijedna etnička grupa ne želi da odustane od svojih nacionalnih centara u drugim zemljama, koje neko otvoreno zove maticama. A sav taj pravac zapravo postaje matica naše duboke državno-političke krize.

Pritom je država bez institucionalnih i personalnih autoriteta, bez autoriteta javne riječi, pa je problem još izraženiji. Tako izlasci zvaničnika iz naše zemlje, kao i ulasci drugih u nju – sve bez pravila, čini zemlju, najblaže rečeno,  nedovoljno ozbiljnom.

Kako vratiti stanje integrisane zemlje, pritom bez asimilacije bilo koje etničke grupe, kako državnu politiku voditi na poznatim pravilima ozbiljnih i uređenih zemlja jeste jedno od najurgentnijh pitanja u našoj državi.

MONITOR: A pojačanu retoriku devedesetih?

LEKIĆ:  Devedesetih se padom Berlinskog zida mijenjao međunarodni sistem, mjenjao unutrašni sistem našeg društva, i što je najteže – ratovima raspadala zajednička država. Ove dramatične oklonosti ne mogu pravdati mnoge teške vrijednosne poremećaje, pa i retoričke, ali negdje u balkanskim istorijama nisu sasvim nepoznate.

Međutim danas 2023. ponavljanje slične retorike mržnje govore o porazu državne politike. Govore o ,,pobjedi” cinične politike podjela, da bi se na podjelma i njenoj primitivnoj retorici, vladalo. I skrenule teme kriminala i korupcije, te ipak ontološke bolesti crnogorskog društva.

MONITOR:  Kako izaći iz političke i institucionalne krize u Crnoj Gori?

LEKIĆ: Dubina krize, njena tri najurgentnija elementa – neodrživi model ekonomije, kriminal i korupcija, stanje duboko podijeljenog društva zahtijevaju ozbiljnu državnu politiku. Doraslu političku elitu. Konačno pravnu državu. Izgrađivanjem makar minimum kulturno-duhovnog jedinstva zemlje. Kraj poimanja da u politici političar treba da primarno bude prevarant, veći ili manji.

Uprkos svemu, i dalje smatram da konačno zrelom političkom vlasti, ozbiljnom državnom politikom, nezavisnim institucijama, sve uz pomoć Evropske unije, Crne Gora može ostvatiti svoju veliku društvenu i moralnu reformu.

Utisak je, da je posljednji čas za to.

 

    Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo