Povežite se sa nama

INTERVJU

NEĐELJKO RUDOVIĆ, NEZAVISNI POSLANIK: Građanska Crna Gora je najvažnija meta vlasti

Objavljeno prije

na

Crna Gora će ostati neuspješna sve dok veliki broj njenih građana, onih koji su smatrali da treba da ostane u zajednici sa Srbijom i onih koji su razočarani suverenisti, u nju ne vjeruje niti je doživljava svojom. Zato je vrhovni interes integrisanje tog dijela društva i razvijanje njihove privrženosti svojoj državi. To ovakva politika DPS-a nije u stanju da uradi

 

MONITOR: U svom nedavnom autorskom tekstu, komentarišući aktuelnu situaciju, i krizu izazvanu nakon usvajanja Zakona o vjerskim zajednicama, postavili ste pitanje – ko je neprijatelj ove države. Ko je i zašto?

RUDOVIĆ: Nijesam od onih koji olako bilo koga kvalifikuju, pogotovo ne kao državnog neprijatelja jer smo za ovih 30 godina prečesto za sve koji su bili oponenti vlasti slušali da su izdajnici, ustaše, agenti CIA-a i Vatikana, a sada su državni neprijatelji koji potkopavaju nezavisnost Crne Gore. Ali sam potpuno siguran koja politika je najveća opasnost za budućnost ovog društva. Ona koja, pod maskom tobožnjeg patriotizma, ponižava tu istu Crnu Goru u koju se zaklinje i razara temelje društvene zajednice, sa istim žarom sa kojim se ranije zaklinjala u SR Jugoslaviju, srpstvo i Miloševića. Posljedica te politike je da nam u stvari oni koji su sada ,,branitelji crnogorskog indetiteta” kradu Crnu Goru. Pretvorili su je u svoju sluškinju tako što su bezočno instrumentalizovali sve one institucije čija je uloga da budu braniči pravnog poretka i brana svemoći izvršne vlasti. Prije svega, tužilaštvo, najvažnije djelove sudstva, Savjet Javnog servisa, Agenciju za sprečavanje korupcije, Državnu revizorsku instituciju, regulatorne agencije… Univerzitet Crne Gore je odavno u njihovim kandžama, na meti su im nezavisni mediji i organizacije civilnog društva. Samo su mafijaški klanovi i narko dileri nedodirljivi.

Cilj je ozakoniti bezakonje, omogućavajući tako gospodaru i njegovoj kliki da se osjećaju sigurnim u besramnom potkradanju ove zemlje. Sistem koji je uspostavio vrh vladajuće stranke bazira se na nasilju i ima sve odlike klasičnog despotizma. Oduzeli su nam osjećaj da nam naša zemlja pripada jednako kao grupi na dvoru i oko dvora. Vjere u pravdu nema, a to nužno dovodi do toga da mnogi prestaju da imaju vjeru u Crnu Goru. Oni koji nijesu bili za obnovu nezavisnosti zbog svega ovoga ostaju u uvjerenju da su u pravu. Onda se dešavaju masovne šetnje u organizaciji Srpske pravoslavne crkve, u kojima je mnogo onih kojima je svega dosta. Pitanje ko je stvarno državni neprijatelj postavio sam kada sam čuo da vladajuća stranka i njene pridvorice sve učesnike litija nazivaju neprijateljima države. Time poistovjećuju nezadovoljne građane sa ekstremnom nacionalističkom manjinom, koja negira crnogorsku kulturu, istoriju i ne prihvata građanski koncept društva.. Ta manjina svakako pokušava da litije prisvoji i i samim tim ojača, a DPS-a im ovakvim porukama u tome pomaže. To ne rade oni koji su stvarno posvećeni Crnoj Gori, da ne govorim koliko drže do demokratskih vrijednosti slobodnog društva.

MONITOR: Po vašem mišljenju, namjera DPS bila je da uvodeći u fokus priču o crkvi, pripremi teren za ubjedljivu izbornu pobjedu, „tako što će se u DPS krilo privući opozicioni suverenisti, koji zagovaraju Crnogorsku crkvu”. Mislite li da DPS, a imajući u vidu sve što je uslijedilo nakon usvajanja zakona, i jačanje pozicije Mitropolije, može ostvariti tu konačnu namjeru?

RUDOVIĆ: Ne može ako svi mi, koji smo sanjali obnovu nezavisnosti, budemo dovoljno glasni i agilni u razotkrivanju prevarne i štetočinske politike DPS-a, njihovog lažnog patriotizma i ljubavi prema Crnoj Gori u mjeri u kojoj od nje imaju koristi. Čini mi se da niko, pa ni oni koji su možda podlegli manipulaciji ,,spasitelja države” ne vjeruje da su ,,spasitelji” iskreni i da im je stvarno stalo. Vidimo da je njima Crna Gora imovina. Oni kojima je Crna Gora domovina i koji su uvučeni u ovu igranku, više tako reaguju jer se plaše da bi ekstremisti sa druge strane mogli preuzeti glavne konce vlasti. To se neće desiti, ali je jedno sigurno – Crna Gora će ostati neuspješna sve dok veliki broj njenih građana, onih koji su smatrali da treba da ostane u zajednici sa Srbijom i onih koji su razočarani suverenisti, u nju ne vjeruje niti je doživljava svojom. Zato je vrhovni interes integrisanje tog dijela društva i razvijanje njihove privrženosti svojoj državi. To ovakva politika DPS-a nije u stanju da uradi jer je preduslov za to vladavina zakona i utemeljenje sistema na principima pravde. Bez toga nema održivog ekonomskog razvoja, pa ni krajnjeg cilja – posvećenosti snaženju Crne Gore kao naše jedine kuće. Način na koji DPS ,,brani” crnogorski identitet, samo izaziva inat i kao što vidimo, pretvara se u fijasko. Njihovo poigravanje sa državom joj nanosi dugoročnu štetu.

MONITOR: Jedno je ipak sigurno. Da DPS pobjeđuje ako zadrži sve svoje mehanizme krađe slobodne volje. U tom smislu, kako vidite činjenicu da dio opozicije ipak ulazi u izbornu trku u Tivtu, usput kršeći Sporazum o budućnosti?

RUDOVIĆ: Čini mi se da je bojkot izbora u Tivtu mudriji pristup. Nemoguće je nekada racionalno objasniti određene odluke nekih opozicionih subjekata, ali bih ipak podsjetio na jednu važnu činjenicu – DPS sa partnerima ima vlast sa svega par hiljada glasova više na izborima održanim u danu vanrednog stanja. I to nakon ko zna koliko  koverti i ostalih sredstava plaćanja. Nikada ne treba smetnuti sa uma da oni u realnosti nemaju većinu i da oni to dobro znaju. Ali ni to da je dužnost opozicije da se dobro organizuje, da ništa ne prepušta slučaju i da se usaglasi makar oko osnovnog – da nema međusobnih udaraca ispod pojasa.

MONITOR: Slažete li se sa  stavom da je izlazak opozicije u Tivtu u stvari gubitak mogućnosti za fer i slobodne izbore na državnom nivou?

RUDOVIĆ: Tih mogućnosti svakako nema. I kada smo pokušali u Odboru za izbornu reformu da nešto uradimo unaprijed smo znali da je realno da nešto malo poboljšamo ambijent, tj. da im izmaknemo iz ruku samo nekoliko mehanizama za izborni inženjering. Šta god da uradi opozicija znamo da fer utakmice neće biti, ali isto tako svi treba da znaju da ovdje sve zavisi od svega nekoliko hiljada glasova. A to govori da DPS nije jak kao što želi da mislimo da jeste.

MONITOR: U kom smjeru po vama može ići aktuelna kriza? Mislite li da se crkva u vlast ipak mogu dogovoriti?

RUDOVIĆ: Primjetno je da u samom DPS-u nijesu sasvim načisto šta da rade. Premijer je slao ponudu da zakon bude suspendovan do odluke Ustavnog suda ili suda u Strazbura, a neki drugi u DPS-u, potpomognuti ,,dvorskom intelektualnom elitom” drže se tvrdog kursa. Vjerovatno su uplašeni da bi izgubili oreol nepobjedivih, iako su ga već izgubili kada pogledate koliko je ljudi na ulici i sada, a i koliko je bilo prošle godine.

MONITOR: Šta je sa građanskom Crnom Gorom, gdje je ona sad, i ima li ko da je vodi?

RUDOVIĆ: Građanska Crna Gora je najvažnija meta vlasti. Ona okuplja sve one kojima je ideja vodilja izgradnja ovog društva po modelu evropskih demokratija. Tu su mahom suverenisti koji ne pristaju na pinkogorsku Crnu Goru, tu pripada i jedan dio bivših unionista, tu su  Crnogorci, Srbi, Bošnjaci, Muslimani, Hrvati i svi ostali koji Crnu Goru vide kao našu zajedničku i jedinu kuću. DPS-u nedostaju glasovi sa ovog dijela političke scene da bi davao manje funkcionerskih mjesta tradicionalnim koalicionim partnerima i zato je mislio da će pričom o crnogorskoj crkvi da ih pridobije. Nadam se da su se prevarili u toj računici. Problem građanske Crne Gore je što je rascjepkana. A za svaki problem postoji i rješenje, ako ima volje i mudrosti.

MONITOR: A evropske integracije?

RUDOVIĆ: One su praktično suspendovane. Nesporno je da se u samoj EU dešavaju procesi koji nam ne idu u prilog, ali je nesporno i da smo mi krivi zbog ,,zamrzavanja” pregovora zato što je Briselu jasno da su reforme kojima se hvalimo farsa. Mislim da će nova metodologija za pregovore biti od neke koristi jer više nećemo moći da varamo EU, ali ni da se samozavaramo.

MONITOR:        Često se kao izlaz iz krize u posljednje vrijeme govori o širem antifašističkom pokretu. Vaš stav?

RUDOVIĆ: Svaki otpor koji se bazira na antifašizmu je po definiciji emancipatorski, pa je meni samim tim u osnovi prihvatljiv.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

RADOJE CEROVIĆ, PSIHOLOG: Svaka kriza je istovremeno i prilika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Čitajte ili učite nešto. Vježbajte. Iskoristite društvene mreže i tehnologiju za kontakte i razgovor sa ljudima, a posebno ako ti kontakti podrazumijevaju neku formu pomoći ili podrške drugima. Sve ove naizgled sitne stvari su naučno provjereni metodi borbe u ovakvim stresnim situacijama

 

Sa Radojem Cerovićem, kliničkim psihologom, poslovnim konsultantom i stručnjakom za psihologiju komunikacije, razgovaramo o tome kako da se nosimo sa zebnjom od korona virusa:

CEROVIĆ: Strah nije naš neprijatelj. On je institktivna reakcija koja nas predisponira za borbu ili za bijeg. Međutim, mi se u modernom svijetu suočavamo sa prijetanjama koje takvim načinima ne mogu biti riješene, naprotiv. Mogu biti pogoršane.  Zato mnogi pred ovom stuacijom ili negiraju pokušavajući da očajnički zadrže svoju svakodnevnu kolotečinu ili ulaze u stanje panike u kojem najvjerovatnije urade nesto kontraproduktivno ili čak opasno.

MONITOR: Koji su opšti savjeti da se lakše prebrodi ovo vrijeme izolacije?

 CEROVIĆ: Važno je da ne budemo konstantno zakačeni za TV i društvene mreže i da obezbijedimo sebi što je moguće više mentalne i fizičke aktivnosti. Što više ste zaposleni i fokusirani na nešto produktivno i korisno tim bolje, isključite jedan od najvažnijih izvora stresa, a to je tzv. default ciklus – beskrajni krug zamišljanja budućih scenarija koji se pali u dokolici. Čitajte ili učite nešto. Vježbajte – napravite sebi svakodnevni ciklus vježbi shodno vašem fizičkom stanju i spremnosti. 10 do 15 minuta intenzivnog vježbanja može da zamijeni ponekad i sate u teretani. Ili blažim intenzitetom ali duže, sad barem ima vremena… Ko poznaje mindfulness meditaciju kao metod duboke relaksacije ili autogeni trening, sad je najbolji trenutak da počnete sa redovnim vježbanjem. Iskoristite društvene mreže i tehnologiju za kontakte i razgovor sa ljudima, a posebno ako ti kontakti podrazumijevaju neku formu pomoći ili podrške drugima. Sve ove naizgled sitne stvari su naučno provjereni metodi borbe sa ovakvim stresnim situacijama.

MONITOR: Očigledno je da će mjere u borbi protiv korona virusa potrajati, koji psihički problemi bi mogli da budu najučestaliji i kako ih preduprijediti?

 CEROVIĆ: Realno sva stanja će biti pogoršana zato što su aksioznost i depresija, kao i probemi sa upravljanjem agresijom zajednički imenilac skoro svih vrsta mentalno-emocionalnih problema. Posebno je važno da osobe koje se bore sa masovno prisutnim stanjima aksioznosti i depresije pažljivo prate ova uputstva i da oni kojima je propisana farmakološka terapija sa njom nastave i nikako je ne prekidaju na svoju ruku.

 MONITOR: Da li ovo vrijeme ,,usporavanja” života može imati i pozitivne posljedice po mentalno zdravlje, pošto smo  prinuđeni da više vremena provodimo s ljudima s kojima živimo, samim sobom?

 CEROVIĆ: I te kako bi moglo. Svaka kriza je istovremeno i prilika. Prilika da se riješimo šablona i ustaljenih navika na kojima se zasniva stagniranje i blokada mentalnog razvoja i odrastanja. Da počnemo da vježbamo, da počnemo da učimo nešto što smo zanemarili i zapostavili. Šabloni u ponašanju su glavni neprijatelj ličnog razvoja, a ovo su situacije koje nas po pravilu ,,izbacuju” iz šablona.

MONITOR: Plašite li se da bi vremenom reakcije ljudi mogle da budu veća prijetna od samog virusa?

CEROVIĆ: U ovoj situaciji dolazi do aktivacije niza veoma starih i evolutivno primitivnih mehanizama. Naši prirodni mehanizmi odbrane od zaraza, tzv. behavioral immunity sistemi, su aktiviranje najintenzivnijih formi ksenofobije, i užasnih socijalnih pritisaka, poput traženja žrtvenog jarca i lova na vještice.  To je najbolje što je priroda mogla da nam ponudi prije nego je nauka i medicina uopšte i u povoju bila. To je naš instinktivni sistem epidemiološke zaštite.

Takođe dolazi i do velikog porasta osjećaja vezanosti za nešto što percipiramo kao ,,naša zajednica”. Neki čopor, neku socijalnu grupu. Ali u slučaju današnjih ljudi imamo mnogo potencijalnih ,,identiteta” i ,,identifikacija”.  Ono što možemo dobiti kao posljedicu ovakve situacije je vezivanje za grupu, možda čak i neki zajednički ,,identitet” na nivou skoro pa cijele države Crne Gore, što nije bio slučaj do sada. Ali se to plaća paranojom i ksenofobijom, napadima na neke ,,druge”.

Ovakva situacija u biti predstavlja kraj sistema vrijednosti na kojima je zasnovana Evropska unija. Ljevica, otvorenost, tolerantnost, slobode i ljudska prava, participativna demokratija prve su žrtve masovnih pošasti, a pogotovu pandemija. Ti principi realno predstavljaju ideološku osnovu stabilnosti i blagostanja, dok se autoritarnost, agresivnost, kao i fašističke ideologije obično vraćaju na velika vrata u vrijeme, gladi, rata, krize i zaraze.

S druge strane poznati je fenomen da su velike pandemije poput ,,crne smrti”, ali tek nakon što su milioni života izgubljeni i zaraza okončana, pokretale neke veoma pozitivne periode kulturnog i ekonomskog procvata u uslovima egalitarnosti i socijalne ravnoprvanosti i solidarnosti.

MONITOR: Koliko će medicinskim radnicima i ostalim koji su najizloženiji biti potrebna psihološka pomoć i da li je ona organizovana na pravi način?

CEROVIĆ: Ne znam je li organizovana za medicinske radnike. Ne znam ni koliko su oni sami  svjesni te potrebe. U ovom trenutku zajedno sa kompanijom Fleka, radimo na tome da organizujemo jedan servis koji mogu koristiti građani i preko kojeg bi bilo moguće zatražiti psihološku pomoć. Ali vjerujem da će biti važno posebno se fokusirati i na zdravstvene radnike, ako ne sada, ono kad kriza popusti ili prođe. Vjerujem da ćemo imati situacije aknsioznih sindroma, post-traumatskog stresa, depresije, a u najmanju ruku ogroman broj tzv. burnout  situacija.

MONITOR: Kome da se građani obrate, koje savjete da uzimaju kao vjerodostojne s obzirom na poplavu raznih medijskih sadržaja?

 CEROVIĆ: Za psihološko zdravlje su nadležni psihijatri ili psiholozi zavisno od situacije. Svi drugi gurui, koučevi, duhovnici i babe Vange (koji će u ovoj situaciji da niknu kao pečurke!) bi trebalo da budi što aktivnije suzbijani.

 

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BORIS MARIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR CENTRA ZA GRAĐANSKE SLOBODE: Ljudska prava se poštuju i u vanrednom stanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ovako teška situacija pokazuje brojne nedovršenosti naših institucija, ali i društva u cjelini, gdje mnogi često ne mogu da razdvoje ličnu frustraciju od obaveze poštovanja prava drugih, predrasude i dogme od naučnih i stručnih aksioma, gdje se sebičan odnos „obezbjeđivanja” sebe stavlja iznad neophodnosti zaštite zajednice kroz sistem potrebne solidarnosti, jer se upravo solidarnim odnosom, svi kao jedinke najbolje branimo od pandemije

 

MONTOR: Kako vidite odluku Vlade da objavi spiskove onih kojima je određena mjera samoizolacije?

MARIĆ: Sada već imamo puno osvrta na ovu odluku i čini se nespornim da je donijeta bez potrebne pravne osnove, potrebne procjene posljedica i suprotno međunaradnim standardima. Poseban problem predstavlja činjenica da se odluke koje ograničavaju određena ljudska prava i slobode donose bez jasne pravne osnove, što znači primarno bez ustavnog utemeljenja. Negdje čudi ovakvo postupanje donosioca odluka, jer ne vidim niti jedan razlog da se de facto vanredno stanje koje živimo ne uredi i de jure, te donese odluka o proglašenju vanrednog stanja. Time bi dobili pravni osnov i za funkcionisanje koordinacionog tijela u skladu sa propisima, i za donošenje odluka kojima se u nekoj mjeri ograničavaju ljudska prava. Moramo znati i to da se određena ljudska prava ne mogu ograničiti ni u vanrednom stanju, kao što su: život, pravni lijek i pravna pomoć, dostojanstvo i poštovanje ličnosti, pravično i javno suđenje i načelo zakonitosti, pretpostavka nevinosti, odbrana, naknada štete za nezakonito ili neosnovano lišenje slobode i neosnovanu osudu, sloboda misli, savjesti i vjeroispovijesti, te zaključenje braka.

Ustav je više nego jasan u članu 25 koji kaže da se za vrijeme proglašenog ratnog ili vanrednog stanja može ograničiti ostvarivanje pojedinih ljudskih prava i sloboda, u obimu u kojem je to neophodno.

Lako možemo izvesti zaključak da je trenutna odluka o objavi spiskova građana i građanki kojima je određena mjera samoizolacije, a koja nema potrebnu pravnu formu, ili nijesmo imali priliku da je vidimo, u suprotnosti sa  Ustavom, jer prvo nije donesena odluka o uvođenju vanrednog stanja, drugo krši parvo na dostojanstvo i poštovanje ličnosti i treće krši pravo na privatnost, jer su obima koji nije neophodan za zaštitu života i zdravlja ljudi.

MONITOR: Premijer Marković je, osvrćući se na kritike civilnog društva zbog te odluke, kazao da je Vlada  “svjesno odlučila da su  životi  građana prioritet i da je pravo na zdravlje i život iznad prava na bezuslovnu zaštitu ličnih podataka”. Kako komentarišete to pojašnjenje premijera?

MARIĆ: Cijenim da je premijer Marković zaista posvećen borbi protiv pošasti pandemije, da, u skladu sa mogućnostima sistema, izvršna vlast pokušava da se izbori sa teškim izazovom, ali to ipak nije dovoljno da objasni zašto se ne poštuje Ustav, a poštovanje najvećeg pravnog akta neophodno je u svim situacijama ako hoćemo da imamo u perspektivi društvo koje bezuslovno štiti život i dostojanstvo čovjeka, društvo koje će na greškama učiti i biti spremno da gradi mnogo jače institucionalne kapacitete.

U konkretnom slučaju, donijeta je nepromišljena mjera u suprotnosti sa Ustavom i zakonom. To zna i Premijer, što na neki način priznaje u svom javnom nastupu. Svjestan da ova mjera nije pogodila cilj te da zadire u poštovanje ljudskih prava, kao što je parvo na privatnost, treba da je suspenduje i zamijeni je setom efektivnih mjera, poput objave inicijala onih koji krše pravila, sistemom kontrole poštovanja samoizolacije od strane ovlašćenih službenika i pripadnika organa bezbjednosti te inspekcijskih službi, uspostavljanjem kampanje u kojoj bi dobrovljno mnogi građani javno promovisali i ohrabrili poštovanje pravila samoizolacije u borbi protiv pandemije.

Primjer Agencije za zaštitu ličnih podataka BiH može poslužiti kao putokaz crnogorskim kolegama, koji su donijeli političku, a ne pravnu odluku. Agencija BiH je identičnu mjeru u toj zemlji suspendovala, kao kršenje ljudskih prava.

MONITOR: Gdje je, po vašem mišljenju, balans između sankcionisanja neodgovornih pojedinaca koji ugrožavaju zdravlje drugih, i zaštite ljudskih prava, u ovom slučaju privatnosti osoba koje su u samoizolaciji?

MARIĆ: U ovakvim situacijama je uvijek problem naći mjeru, tako da sa te strane razumijem i donosioce odluka. Međutim, u ovom slučaju pribjeglo se drastičnoj mjeri, nepotrebnoj mjeri, kod činjenice da država ima brojne mehanizme da kontroliše datu situaciju.

Za one koji ne krše pravila apsolutno je neprihvatljivo da se na bilo koji način stigmatizuju, označavaju zbog trenutnog svojstva. S druge strane, oni koji krše pravila na neki način mogu biti uslovno rečeno prozvani, ali i tu se otvara jedno teško pitanje. Naime, ne smije im se kršiti pretpostavka nevinosti, tako da bi i u tom slučaju trebalo da budu objavljeni samo inicijali, uz posebno apostrofiranje ozboljnosti i težine kazne za ovaj delikt, što bi imalo jak odvraćajući uticaj.

Ovako teška situacija pokazuje brojne nedovršenosti naših institucija, ali i društva u cjelini, gdje mnogi često ne mogu da razdvoje ličnu frustraciju od obaveze poštovanja prava drugih, predrasude i dogme od naučnih i stručnih aksioma, gdje se sebičan odnos “obezbjeđivanja” sebe stavlja iznad neophodnosti zaštite zajednice kroz sistem potrebne solidarnosti, jer se upravo solidarnim odnosom, svi kao jedinke najbolje branimo od pandemije.

Ovi nedostaci, koji nijesu mali, upravo su najčešći uzrok pribjegavanja drastičnim mjerama koje zadiru u ljudska prava, gdje jača ksenofobija i gdje se lako upada u poigravanje nekim trenutno uspostavljenim, nametnutim ili čak izmišljenim svojstvima ličnosti.

MONITOR: Mislite li da takva odluka Vlade može imati kontraefekat, poput stigmatizacije oboljelih, i možda manjeg broja onih koji će se prijavljivati na testiranje, što opet može uticati na javno zdravlje?

MARIĆ: Neki vid stigmatizacije i lošeg osjećaja kod ljudi obuhvaćenih ovim mjerama je neminovan, zato ih i treba ukinuti. Vjerujem da neće biti manje prijava za testiranje na virus, mislim da to neće biti slučaj, jer je odgovornost prema sebi i bližnjima, te realan strah od posljedica u ovoj situaciji jači od neprijatnosti javne prozivke i nekog vida stigmatizacije.

MONITOR: Očekujete li da će Ustavni sud ukinuti tu odluku?

MARIĆ: Trebalo bi da ukine ovu odluku, ako ima šta da se ukine. Ovdje imamo pravni vakuum, i moramo vršiti pritisak na Vladu da preispita postupke. Mislim da Ustavni sud, nažalost, neće adekvatno reagovati, a mogao bi i to po službenoj dužnosti. Mogao bi dati nemjerljiv doprinos pravnom slaganju, odnosno natjerati izvršnu vlast da se vrati u ustavne i zakonske okvire.

U ovom trenutku mi imamo normativno problematičnu poziciju koordinacionog tijela, kao i mnogih odluka kojima su ograničena ljudska prava i slobode.

MONITOR: Kako vidite ostale mjere Vlade u cilju suzbijanja korona virusa?

MARIĆ: Vlada jeste pokazala solidan nivo agilnosti i inventivnosti u ovoj situaciji. Državni organi su odgovorili brojnim izazovima, i to je jeste ohrabrenje.

Ozbiljan propust je nepotrebno čekanje da se uvede vanredno stanje i nesnalaženje u procjeni mogućih posljedica nekih od mjera. Svjedoci smo neobjašnjivog nedostatka medicinske opreme, činjenice da nas je ova komplikovana situacija zatekla sa infektivnom klinikom u neadekvatnim objektima, iako je to tema već decenijama, a najveći broj propusta i lošeg rada napravljen je u redovnim okolnostima, o čemu se ozbiljno mora razmišljati kada pandemija bude za nama.

MONTIOR: Često se govori da su odgovornost i solidarnost lijek za korona virus. Vidite li ovdje primjere solidarnosti, i one druge?

MARIĆ: Odgovornost i solidarnost su formula uspješnih zajednica, naprednih pojedinaca. Crnogorsko društvo je solidarnije nego inače, odgovornije je nego što je to slučaj u redovnim okolnostima. Odgovornost i solidarnost moramo zasnivati na poštovanju Ustava i zakona na poštovanju crnogorske zajednice, koja ima svoje razlike, podjele, mnoge percepcije istog događaja, mnogo problema, ali je zajednica. Njeni činioci građani i građanke dijele manje-više istu sudbinu, to posebno nedvosmisleno pokazuje pandemija koja stoji pred nama. Što više solidarnosti, borba protiv pandemije biće uspješnija, pobjeda će se lakše postići. Solidarnost je etička kategorija, i u svojoj osnovi mora imati dobru namjeru, kakav god oblik humanog djelovanja da je koristi.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MARIĆ (MALI ČEKIĆ), GRAFIČKI DIZAJNER: Mali čekić za „fine radove“

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svako od nas ima neke heroje koji su mu, hteo to ili ne, na neki način oblikovali pogled na svet svojim stvaralaštvom. Moji radovi su način da im odam priznanje i zahvalnost

 

MONITOR: Vaš dizajnerski rad prvi put predstavljamo našim čitaocima. Možete li nam reći kako je sve počelo i kako ste došli do portreta kao osnovnog motiva vaših radova?

MARIĆ: Pozdrav svim čitaocima. Počelo je to odavno, još u analogna vremena – papir i olovka. Prestalo je, jer sam doneo odluku da se bavim nekim drugim stvarima. Povratak se desio pre tri, tri i po godine  kao vežba u jednoj vrsti rada u digitalnoj formi. Međutim, pozitivna reakcija meni bliskih ljudi do čijeg mišljenja mi je stalo me naterala da izađem u javnost sa tim radom.

MONITOR: Uradili ste portrete cijele jedne armije ljudi koji su oblikovali naš svijet. Od Ujevića i Pekića do Bate Stojkovića, Tome Zdravkovića i Milana Mladenovića. Ili internacionalno od Nik Kejva do Bad Spensera. Šta je to što ih povezuje i što ih konačno dovede u Vaš rad?

MARIĆ: Povezuje ih lični svetonazor, dugogodišnja naklonost prema raznim kulturnim i pop-kulturnim obrascima i konceptima. Svako od nas ima neke heroje koji su mu, hteo to ili ne, na neki način oblikovali pogled na svet svojim stvaralaštvom. Ovo je neki moj način da im odam priznanje, pa i zahvalnost.

MONITOR: Da li vodite evidenciju koliko ste do sada radova uradili?

MARIĆ: Portreta oko 200. Nemam tačnu evidenciju. Radova-posveta isto toliko, otpriike. Izlaskom u javnost putem Facebooka, na koji, to moram da napomenem, nisam ni privirio pre toga, došlo je do znatnog ubrzanja cele priče. To vidim sada kao nešto pozitivno. Pre svega zbog podrške, a i širenja grafičkog izraza na neke druge sfere.

MONITOR: Iako nijeste školovani dizajner, Vaši radovi su među najprisutnijim i najprepoznatljivijim na internetu. Šta je to što im daje vjetar u leđa? Možda njihova svedenost ili upravo sami likovi koje portretišete, ili nešto treće?

MARIĆ: Školovanje za dizajnera je bila prva opcija, međutim, tada sam se opredelio da krenem u drugom pravcu.

Reakcije su najveći vetar u leđa, pobuđivanje emocije. Izbor tema svakako utiče, ali i pristup. Svedenost izraza se nekako nametnula, nije tu bilo nekog predumišljaja. Ali je isto tako izazovno da se minimalnim grafičkim sredstvima uobliči ideja i postigne reakcija, uglavnom pozitivna. Biti prepoznatljiv trenutno je vrlo velik kompliment.

MONITOR: Radite uz pomoć softvera, ali je očigledan uticaj pop arta, stensila… Šta je formiralo Vaš izraz?

MARIĆ: Da, radim u softveru, brza je manipulacija, ali i papir i olovka su zastupljeni i dalje. Ipak sam ja old skul.

Uticaj pop arta je najvidljiviji, ali ne i jedini. Ima toga još, od klasičnih majstora do street arta. Naravno, tu je i velik broj grafičkih ilustratora, strip majstora takođe. Ne treba tu zanemariti ni vizuelne uticaje poput filma, videa. Mnogo toga.

MONITOR: Radite pod umjetničkim imenom Mali čekić. Šta taj čekić predstavlja za Vas?

MARIĆ: Čekić je elememtarna alatka. A mali čekić je za one fine neke radove i zanate, ili za decu. Kad sam bio dete voleo sam taj moj mali čekić iz onog nekog ”Uradi sam” kompleta za decu. Recimo da taj mali čekić kucka po nekim tankim, malo otvrdlim mestima i ponovo pobuđuje one dečije emocije koje sa godinama odbacimo i zanemarimo.

MONITOR: Očigledni su muzički uticaji. Iz onoga što sam uspio da ispratim na internetu, čini mi se da je baza muzičkih portreta i najveći dio Vaše kolekcije. Kakva je Vaša veza sa muzikom?

MARIĆ: Moja veza sa muzikom je počela sa tranzistorom na uhu kad sam imao sedam, osam godina  i traje evo do danas. Muzika je preko raznih referenci koje nudi otvorila vrata za druge vrste umetničkih izraza – književnosti, likovne umetnosti, filma. Dalje je radoznalost učinila svoje. Kao prva ljubav, naravno da je najveća.

MONITOR: Region je u karantinu. Šta se dešava u Vašem studiju, dok traje ova nužna, ali nepopularna mjera?

MARIĆ: Ova situacija nas sve pomera. Komplikovano je. Neki planovi su odloženi na neoderđeno, stvorilo je i to dosta nervoze. Ali budući da je moj život već duže vreme polukarantinski, promena je relativno mala. Radi se, koliko se može i čeka se da prođe. Pa ćemo videti kako dalje.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo