Povežite se sa nama

INTERVJU

NEĐELJKO RUDOVIĆ, NEZAVISNI POSLANIK: Građanska Crna Gora je najvažnija meta vlasti

Objavljeno prije

na

Crna Gora će ostati neuspješna sve dok veliki broj njenih građana, onih koji su smatrali da treba da ostane u zajednici sa Srbijom i onih koji su razočarani suverenisti, u nju ne vjeruje niti je doživljava svojom. Zato je vrhovni interes integrisanje tog dijela društva i razvijanje njihove privrženosti svojoj državi. To ovakva politika DPS-a nije u stanju da uradi

 

MONITOR: U svom nedavnom autorskom tekstu, komentarišući aktuelnu situaciju, i krizu izazvanu nakon usvajanja Zakona o vjerskim zajednicama, postavili ste pitanje – ko je neprijatelj ove države. Ko je i zašto?

RUDOVIĆ: Nijesam od onih koji olako bilo koga kvalifikuju, pogotovo ne kao državnog neprijatelja jer smo za ovih 30 godina prečesto za sve koji su bili oponenti vlasti slušali da su izdajnici, ustaše, agenti CIA-a i Vatikana, a sada su državni neprijatelji koji potkopavaju nezavisnost Crne Gore. Ali sam potpuno siguran koja politika je najveća opasnost za budućnost ovog društva. Ona koja, pod maskom tobožnjeg patriotizma, ponižava tu istu Crnu Goru u koju se zaklinje i razara temelje društvene zajednice, sa istim žarom sa kojim se ranije zaklinjala u SR Jugoslaviju, srpstvo i Miloševića. Posljedica te politike je da nam u stvari oni koji su sada ,,branitelji crnogorskog indetiteta” kradu Crnu Goru. Pretvorili su je u svoju sluškinju tako što su bezočno instrumentalizovali sve one institucije čija je uloga da budu braniči pravnog poretka i brana svemoći izvršne vlasti. Prije svega, tužilaštvo, najvažnije djelove sudstva, Savjet Javnog servisa, Agenciju za sprečavanje korupcije, Državnu revizorsku instituciju, regulatorne agencije… Univerzitet Crne Gore je odavno u njihovim kandžama, na meti su im nezavisni mediji i organizacije civilnog društva. Samo su mafijaški klanovi i narko dileri nedodirljivi.

Cilj je ozakoniti bezakonje, omogućavajući tako gospodaru i njegovoj kliki da se osjećaju sigurnim u besramnom potkradanju ove zemlje. Sistem koji je uspostavio vrh vladajuće stranke bazira se na nasilju i ima sve odlike klasičnog despotizma. Oduzeli su nam osjećaj da nam naša zemlja pripada jednako kao grupi na dvoru i oko dvora. Vjere u pravdu nema, a to nužno dovodi do toga da mnogi prestaju da imaju vjeru u Crnu Goru. Oni koji nijesu bili za obnovu nezavisnosti zbog svega ovoga ostaju u uvjerenju da su u pravu. Onda se dešavaju masovne šetnje u organizaciji Srpske pravoslavne crkve, u kojima je mnogo onih kojima je svega dosta. Pitanje ko je stvarno državni neprijatelj postavio sam kada sam čuo da vladajuća stranka i njene pridvorice sve učesnike litija nazivaju neprijateljima države. Time poistovjećuju nezadovoljne građane sa ekstremnom nacionalističkom manjinom, koja negira crnogorsku kulturu, istoriju i ne prihvata građanski koncept društva.. Ta manjina svakako pokušava da litije prisvoji i i samim tim ojača, a DPS-a im ovakvim porukama u tome pomaže. To ne rade oni koji su stvarno posvećeni Crnoj Gori, da ne govorim koliko drže do demokratskih vrijednosti slobodnog društva.

MONITOR: Po vašem mišljenju, namjera DPS bila je da uvodeći u fokus priču o crkvi, pripremi teren za ubjedljivu izbornu pobjedu, „tako što će se u DPS krilo privući opozicioni suverenisti, koji zagovaraju Crnogorsku crkvu”. Mislite li da DPS, a imajući u vidu sve što je uslijedilo nakon usvajanja zakona, i jačanje pozicije Mitropolije, može ostvariti tu konačnu namjeru?

RUDOVIĆ: Ne može ako svi mi, koji smo sanjali obnovu nezavisnosti, budemo dovoljno glasni i agilni u razotkrivanju prevarne i štetočinske politike DPS-a, njihovog lažnog patriotizma i ljubavi prema Crnoj Gori u mjeri u kojoj od nje imaju koristi. Čini mi se da niko, pa ni oni koji su možda podlegli manipulaciji ,,spasitelja države” ne vjeruje da su ,,spasitelji” iskreni i da im je stvarno stalo. Vidimo da je njima Crna Gora imovina. Oni kojima je Crna Gora domovina i koji su uvučeni u ovu igranku, više tako reaguju jer se plaše da bi ekstremisti sa druge strane mogli preuzeti glavne konce vlasti. To se neće desiti, ali je jedno sigurno – Crna Gora će ostati neuspješna sve dok veliki broj njenih građana, onih koji su smatrali da treba da ostane u zajednici sa Srbijom i onih koji su razočarani suverenisti, u nju ne vjeruje niti je doživljava svojom. Zato je vrhovni interes integrisanje tog dijela društva i razvijanje njihove privrženosti svojoj državi. To ovakva politika DPS-a nije u stanju da uradi jer je preduslov za to vladavina zakona i utemeljenje sistema na principima pravde. Bez toga nema održivog ekonomskog razvoja, pa ni krajnjeg cilja – posvećenosti snaženju Crne Gore kao naše jedine kuće. Način na koji DPS ,,brani” crnogorski identitet, samo izaziva inat i kao što vidimo, pretvara se u fijasko. Njihovo poigravanje sa državom joj nanosi dugoročnu štetu.

MONITOR: Jedno je ipak sigurno. Da DPS pobjeđuje ako zadrži sve svoje mehanizme krađe slobodne volje. U tom smislu, kako vidite činjenicu da dio opozicije ipak ulazi u izbornu trku u Tivtu, usput kršeći Sporazum o budućnosti?

RUDOVIĆ: Čini mi se da je bojkot izbora u Tivtu mudriji pristup. Nemoguće je nekada racionalno objasniti određene odluke nekih opozicionih subjekata, ali bih ipak podsjetio na jednu važnu činjenicu – DPS sa partnerima ima vlast sa svega par hiljada glasova više na izborima održanim u danu vanrednog stanja. I to nakon ko zna koliko  koverti i ostalih sredstava plaćanja. Nikada ne treba smetnuti sa uma da oni u realnosti nemaju većinu i da oni to dobro znaju. Ali ni to da je dužnost opozicije da se dobro organizuje, da ništa ne prepušta slučaju i da se usaglasi makar oko osnovnog – da nema međusobnih udaraca ispod pojasa.

MONITOR: Slažete li se sa  stavom da je izlazak opozicije u Tivtu u stvari gubitak mogućnosti za fer i slobodne izbore na državnom nivou?

RUDOVIĆ: Tih mogućnosti svakako nema. I kada smo pokušali u Odboru za izbornu reformu da nešto uradimo unaprijed smo znali da je realno da nešto malo poboljšamo ambijent, tj. da im izmaknemo iz ruku samo nekoliko mehanizama za izborni inženjering. Šta god da uradi opozicija znamo da fer utakmice neće biti, ali isto tako svi treba da znaju da ovdje sve zavisi od svega nekoliko hiljada glasova. A to govori da DPS nije jak kao što želi da mislimo da jeste.

MONITOR: U kom smjeru po vama može ići aktuelna kriza? Mislite li da se crkva u vlast ipak mogu dogovoriti?

RUDOVIĆ: Primjetno je da u samom DPS-u nijesu sasvim načisto šta da rade. Premijer je slao ponudu da zakon bude suspendovan do odluke Ustavnog suda ili suda u Strazbura, a neki drugi u DPS-u, potpomognuti ,,dvorskom intelektualnom elitom” drže se tvrdog kursa. Vjerovatno su uplašeni da bi izgubili oreol nepobjedivih, iako su ga već izgubili kada pogledate koliko je ljudi na ulici i sada, a i koliko je bilo prošle godine.

MONITOR: Šta je sa građanskom Crnom Gorom, gdje je ona sad, i ima li ko da je vodi?

RUDOVIĆ: Građanska Crna Gora je najvažnija meta vlasti. Ona okuplja sve one kojima je ideja vodilja izgradnja ovog društva po modelu evropskih demokratija. Tu su mahom suverenisti koji ne pristaju na pinkogorsku Crnu Goru, tu pripada i jedan dio bivših unionista, tu su  Crnogorci, Srbi, Bošnjaci, Muslimani, Hrvati i svi ostali koji Crnu Goru vide kao našu zajedničku i jedinu kuću. DPS-u nedostaju glasovi sa ovog dijela političke scene da bi davao manje funkcionerskih mjesta tradicionalnim koalicionim partnerima i zato je mislio da će pričom o crnogorskoj crkvi da ih pridobije. Nadam se da su se prevarili u toj računici. Problem građanske Crne Gore je što je rascjepkana. A za svaki problem postoji i rješenje, ako ima volje i mudrosti.

MONITOR: A evropske integracije?

RUDOVIĆ: One su praktično suspendovane. Nesporno je da se u samoj EU dešavaju procesi koji nam ne idu u prilog, ali je nesporno i da smo mi krivi zbog ,,zamrzavanja” pregovora zato što je Briselu jasno da su reforme kojima se hvalimo farsa. Mislim da će nova metodologija za pregovore biti od neke koristi jer više nećemo moći da varamo EU, ali ni da se samozavaramo.

MONITOR:        Često se kao izlaz iz krize u posljednje vrijeme govori o širem antifašističkom pokretu. Vaš stav?

RUDOVIĆ: Svaki otpor koji se bazira na antifašizmu je po definiciji emancipatorski, pa je meni samim tim u osnovi prihvatljiv.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

SONJA DRAGOVIĆ, ISTRAŽIVAČICA IZ OBLASTI URBANIZMA NA UNIVERZITETSKOM INSTITUTU LISABON I ČLANICA GRUPE KANA: Temeljno nerazumijevanje planiranja prostora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mi – čitavo društvo – godinama pokušavamo da se snađemo u sistemu planiranja prostora određenom kombinacijom starih planova koji su i dalje na snazi, i novih propisa koji su neproduktivni, ako ne i sasvim beskorisni

 

MONITOR: Vidite li naznake da nova vlast ima volju da poboljša prostorno planiranje i da spriječi dalji urbanistički i graditeljski haos u Podgorici i na Primorju?

DRAGOVIĆ: Nosimo se sa temeljnim nerazumijevanjem problema u prostornom planiranju od strane nadležnih za ovu oblast. Uzmimo za primjer to što se dešava, ili bolje rečeno ne dešava, sa zakonskim okvirom. Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. je i dalje na snazi, iako je poguban za održiv i ujednačen prostorni razvoj Crne Gore;  o predlogu za izmjene opet treba da raspravljamo usred ljeta – kažem opet, jer je tako bilo i prošle godine, kada je ovaj Zakon posljednji put izmijenjen. Evidentan je nedostatak shvatanja važnosti zakonskog okvira i hitnosti temeljnog preispitivanja modela koji je do sada bio na snazi, a to je nužno za bilo kakav napredak u ovoj oblasti.

MONITOR: Koliko povjerenje uliva ministar Mitrović?

DRAGOVIĆ: Ministar Mitrović ne uliva povjerenje, nego  pruža razloge za zabrinutost. Njegove izjave pokazuju nerazumijevanje povezanosti prostornog planiranja, ekonomske situacije i održivog razvoja, što je veliki hendikep za nekog ko vodi ovako važan resor. Primjera je mnogo, ali navešću jedan iz emisije Načisto, kada je Mitrović rekao da je jedan od razloga za sadašnje stanje prostornog razvoja to što prije 15 godina ekološka svijest nije bila razvijena i da bi bilo dobro da se ekolozi uključe u procese planiranja. Niko ne poriče da smo danas svjesniji ekoloških problema nego što smo bili ranije – i u Crnoj Gori, i globalno – i da je neophodno veće učešće stručnjaka za ovu oblast u svim procesima koji se tiču budućeg razvoja. No od suštinske je važnosti da ministar koji se bavi ovom oblašću razumije da korijen problema leži u nečemu drugom: u ekonomskom modelu zasnovanom na stalnoj ekspanziji gradnje, u permisivnosti zakonskog okvira, i u nemoći vlasti da artikuliše i sprovede viziju razvoja zasnovanu na opštem, zajedničkom dobru, umjesto na privatnoj dobiti. Ministar je pokazao da ovo ne razumije i sopstvenim postupcima, kada je odlučio da mu to što posjeduje zemlju na kojoj može da gradi i novac za izgradnju daje pravo da gradi kuću mimo planova – kada je, dakle, odlučio da mu to što je u privilegovanoj imovinskoj poziciji daje pravo da ne poštuje plan. Zabrinjavajuće je da neko sa takvim razumijevanjem sistema planiranja sada vodi resor koji bi trebalo da donese i sprovede progresivne promjene, i ne znam da li se tome možemo nadati.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESNA PEŠIĆ, SOCIOLOŠKINJA: Srbija da okrene drugi list

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za mene je pitanje zašto je veliki dio srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosjećanje prema preko osam hiljada pobijenih dječaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa

 

MONITOR: Valentin Incko je na samom kraju mandata nametnuo dopunu Krivičnog zakona BiH, propisujući kazne za poricanje zločina genocida. Kako komentarišete tu odluku?

PEŠIĆ: Ne mogu da se upuštam u poteze Incka da li su dobri i koliko će biti uspešni da se u BiH kažnjava poricanje genocida u Srebrenici (reakcije Dodika su već poznate). Za mene je to pitanje zašto je veliki deo srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosećanje prema preko osam hiljada pobijenih dečaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa. Zar ne osećamo ljudsku tugu prema tolikim ljudskih žrtvama koje su iskasapljene od ruke srpskog vođstva u RS. Kao da nam na pamet ne pada da se izvinimo za tolike pokolje, zatražimo  opraštaj i većno sećanje na te žrtve i sopstvenu bruku. Kakvo je to preganjanje da li je u Srebrenici bio genocid ili „strašni zločin“, kao da nije bilo suda i presuda. Srbija je jedina koja ne priznaje genocid u Srebrenici. Čestitam Crnoj Gori koja je uspela da donese Rezuluciju o genocidu u Srebrenici.

MONITOR: Jedan od mojih skorašnjih sagovornika iz BiH postavio je pitanje: Šta ćemo sa prošlošću? Svakodnevno svjedočimo prepucavanju političkih elita u tzv. regionu. REKOM proces se, izgleda, pokazao neizvodljivim. Šta je izvodljivo?

PEŠIĆ: Istoričar Markovina iz Hrvatske je konstatovao da je suočavanje sa prošlošću na tlu bivše Jugoslavije propalo, ili jednostavno nije uspelo. REKOM je postavio visoke zahteve u tom pogledu, a da ih je postavio i manje ambiciozno, opet i najskromnije zamišljeno suočavanje sa prošloću kao uslov pomirenja – ne bi uspelo. Time smo pokazali da nismo važni ni sebi ni drugima. Nema ovde kapaciteta za razumevanje događaja  i tragedije iz devedestih. Podgreva se balkanska „večna mržnja“, održava se ta vatra, bilo da je reč o vlastima ili opoziciji. Šta može umesto toga?  Markovina predlaže „miroljubivu koegzistenciju“, pa se i meni učinilo da bi to već bio veliki skok, ako zaista ne možemo da skočimo više od toga. Da bi to bio skromniji vid pomirenja, ali za nas značajan, da živimo u miru i koegzistenciji, i možda usmereni u istom pravcu, vrednostima i  saradnji.

MONITOR: Većinu zemalja Zapadnog Balkana opterećuju teški oblici organizovanog kriminala. Najčešće se u vezu dovode Srbija i Crna Gora. Kako ćemo izaći iz takvog „bratskog zagrljaja“?

PEŠIĆ: Pa tako što ćemo uvesti pravnu državu i ustavnu demokratiju, drugačiji sistem vrednosti, transparentnost vlade, umesto korupcije i ličnih odnosa – „ja tebi ti meni“ koji vladaju u našim plemenskim društvima u kojima su lični odnosi na prvom mestu, pa šta onda ostane za zakone koji se po pravilu olako krše. Samo u državama uređenim na vladavini prava možemo stići do normalne države, a mafija i kriminal ne mogu biti sistemski njen deo, nego se moraju  uredno goniti i kažnjavati. Kad država ne može da izađe na kraj sa klanovima, to je samo izgovor. To govori da su klanovi povezani sa državom ili su te države totalno nefukcionalne. Imam utisak da su neke bivše jugoslovenske republike to uspele, to da mafija nije u državi nego van nje – protiv koje se država bori i eliminiše je legitimnim i zakonskim sredstvima. I Hrvatska je jedno vreme bila mafijaška država, ali je uspela da mafiju izbaci iz države, što ne značći da mafije nema, nego je nema u državi. Srbija i Crna Gora u tome nisu uspešne države, a nisu ni na putu da do toga stignu, jer vidimo da se vlast održava i funkcioniše korišćenjem i uvlačenjem mafije u državu. Bez mafije ne uspevaju da se održe na vlasti, nego od mafije traže usluge koje moraju da se vrate. Eto to sada gledamo sa uhapšenim Belivukom, Miljkovićem i drugima koji u svojim iskazima  svedoče koliko i na koji način su bili angažovani od vrhova vlasti. To je tek početak i nisu sve rekli. Da bi se to sakrilo, Vučić danima prikazuje leševe, iskasapljene ljude, čisto smo zaplivali u nekrofiliju da bi se nekako skrenula pažnja sa toga šta ta družina radi na vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Nema obećanih reformi u prosvjeti. Čak ni o tome kako će tretirati užasna stanja u kojima se pojedine škole u Crnoj Gori nalaze – ministarka ne govori.

Mr Olivera Leković, v.d. direktorica nevladinog udruženja (NVU) Prosvjetna zajednica Crne Gore (PZCG), kazala je za Monitor da od resornog ministarstva zahtijevaju da se posveti gradnji nepartitokratskog sistema. „Imamo odgovornost da budemo kritičari svih koji pokušavaju da umjesto reforme koja će cijeniti stručnost i voditi kvalitetnijem obrazovanju svakog djeteta, nastave sa sprovođenjem sistema u kojem je najbitna partijska knjižica”.

Iz PZCG-a su nedavno, u saradnji sa NVO Udruženje Roditelji, pokrenuli kampanju pod nazivom Za društvo znanja, čiji je cilj da navede odgovorne u Vladi i Skupštini da prekinu tradiciju postavljanja partijskih vojnika za direktore škola i vrtića. Tražiće, navodi mr Leković, i izmjene Opšteg Zakona o obrazovanju kojim će se izbor direktora ubuduće urediti na način koji će garantovati transparentnost, profesionalizaciju i depolitizaciju, a na osnovu predloga prosvjetnih radnika, stručne zajednice i nevladinih organizacija. „Hoćemo da se sistem obrazovanja decentralizuje, kao i da resorno ministarstvo bude otvoreno za saradnju. Želimo da se budžet namijenjen za prosvjetu transparentno rasporedi i da se odrede prioriteti. Interesuje nas i kad će nastavnicima biti plaćen svaki čas preko norme, kad će se zaposliti kolege i asistenti (neki su i po deceniju na birou), kad ćemo imati plaćen prevoz, kad će se sistemski rješavati stambena pitanja prosvjetara i provjeriti rad Zadruge Solidarno, kao i do kad ćemo imati najmanju platu u regionu, pa i u Evropi. Nećemo stati sa zahtjevima. Godinama smo degradirani i na rubu egzistencije. Želimo društvo znanja”, navodi v.d. direktorica PZCG-a.

Nedavno je više članova radne grupe za izradu novog Zakona o visokom obrazovanju pobunilo protiv MPNKS-a, tvrdeći da su iz Ministarstva utvrdili nacrt tog propisa, bez konsultacije sa njima. Toliko o najavljivanom poboljšanju saradnje sa prosvjetarima.

Iz opozicione Socijaldemokratske partije (SDP) pokrenuli su postupak za interpelaciju u kojoj će tražiti smjenu ministarke.

Mnogo je znakova koji ukazuju na očigledan nedostatak kompetencija u resoru Vesne Bratić. Kadrovska politika tek je jedan od njih.

Andrea JELIĆ

 

DETEKTOR: Svega, kao na vašaru

U Ministarstvu prosvjete nauke kulture i sporta – veselo. Smjenu direktora osnovnih i srednjih škola, upotpunile su i promjene u kadrovskoj strukturi Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Na mjesto bivšeg direktora Božidara Božovića bila je   postavljena Milena Martinović, konzervatorka za papir, iz čuvene svešteničke porodice. Nakon 5 dana efektivnog rada ona je dala neopozivu ostavku. Nije se, kako se čuje, snašla u nesređenoj dokumentaciji svojih prethodnika.

Nije to ni lako. Evo ilustracija. U Upravi za zaštitu kulturnih dobara ne postoji registar popisa valorizovanih kulturnih pokretnih i nepokretnih dobara. Između ostalog ne postoji ni dokument iz 1945. godine kojim se potvrđuje preuzimanje Ikone presvetle Bogorodice Filermose. Od 1929. godine Ikona se nalazila kod kralja Aleksandra Karađorđevića ali je kralj Petar II Karađorđević prije napuštanja zemlje, predao na čuvanje Manastiru Ostrog. Takođe, ne postoji ni rješenje iz 1978. godine kojim se potvrđuje vlasništvo drzave nad Ikonom. Držalac ikone je Narodni muzej Crne Gore, koji je to postao aktom Vlade Crne Gore, odnosno Republičke komisije za vjerska pitanja od 20. januara 1978. Papiri se negdje zaturili…  Takođe, ne postoji dokument da li Ikona treba da se čuva u muzeju. Ili u nekom od crkvenih objekata za što se zalaže ministrica Vesna Bratić.

Za vrijeme petodnevne „vladavine” mr Milene Martinović krenulo se sa rekonstrukcijom cetinjskog manastira. Za nju su trebali posebni konzervatorski uslovi i prije svega saglasnost Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Detektor saznaje – Mitropolija je zaboravila proceduru. Ili je  smatrala da joj saglasnost i ne treba.  Kao slučaju sanacije prilaznog stepeništa  Cetinjskog manastira kada je samo obavijestila Upravu da su radovi toga i toga datuma završeni.

Uglavnom, ode Milena Martinović. Njen prethodnik, bivši direktor Božidar Božović, DPS kadar, bio se prešaltao u nove vladajuće redove. Skrasio se kao  pomoćnik direktora za UNESCO.  No, preplivavanje nije uspjelo. Vlada ga je nedavno smijenila.

Bez direktora se ne može. Ministrica je na elektronskoj sjednici Vlade postavila Mladena Zagarčanina, arheologa iz Bara, na mjesto najnovijeg v. d. direktora Uprave za zastitu kulturnih dobara. Među ostalim kriterijuma za postvaljenje, jedan, po novome, veoma važan je ispunio: njegove fotografije sa pokojnim mitropolitom Amfilohijem i ostalim svještencima iz Mitropolije krase društvene mreže. Uoči stupanja na funkciju najavio je jedan od prioriteta: “ Pronalaženje zajedničkog jezika s crkvom kojoj pripada veliki broj nepokretnih kulturnih dobara”. Prioritet će biti ispoštovan. Već prvog radnog dana u četvrtak ujutro direktor je zakazao sastanak sa Mitropolijom.

Da li će sa novim direktorom osvježiti u Upravi, čuće se. Pošto dolazi iz Bara sljeduju mu auto i vozač, njihove dnevnice i benzin. I, naravno, varijabila. Sve kao što je imala i njegova sugrađanka Anastazija Miranović kad je, u ime DPS-a, bila direktorica Uprave.

Koliko je nova valast ljuti protivnik nepotizma i partijskog zapošljavanja kazuje i opjevani podatak da je Vesna Bratić za  v.d. direktoricu podgoričke Gimnazije Slobodan Škerović postavila Biljanu Vučurović, suprugu poslanika i odbornika Jovana Jola Vučurovića, poznatog po vatrenom negiranju genocida. Za v.d. direktoricu OŠ Narodni heroj Savo Ilić u Kotoru  postavila je profesoricu Smiljanu Lazović, odbornicu  Demokratskog fronta. U Budvi je za v.d. direktoricu Srednje mješovite škole Danilo Kiš imenovana profesorica Nada Purić, bivša potpredsjednica Socijalističke narodne partije (SNP) koja je u januaru napustila tu stranku i dala podršku predsjedniku Opštine i lideru koalicije ,,Za budućnost Budve“ Marku Batu Careviću. Svega još tu ima.

U Crnoj Gori, prema zvaničnim podacima, postoje 162 državne osnovne škole, 50 srednjih škola i 21 predškolska ustanova, 13 muzičkih škola, dva obrazovna centra, tri resursna centra, deset učeničkih i studentskih domova i četiri internata. Na smijenjena mjesta direktora do sad je postavljeno svega 7 ljudi koji ne pripadaju „pravoslavnoj većini”. Eto tako.

Stela O. KOVAČ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo