Crna Gora će ostati neuspješna sve dok veliki broj njenih građana, onih koji su smatrali da treba da ostane u zajednici sa Srbijom i onih koji su razočarani suverenisti, u nju ne vjeruje niti je doživljava svojom. Zato je vrhovni interes integrisanje tog dijela društva i razvijanje njihove privrženosti svojoj državi. To ovakva politika DPS-a nije u stanju da uradi

MONITOR: U svom nedavnom autorskom tekstu, komentarišući aktuelnu situaciju, i krizu izazvanu nakon usvajanja Zakona o vjerskim zajednicama, postavili ste pitanje – ko je neprijatelj ove države. Ko je i zašto?

RUDOVIĆ: Nijesam od onih koji olako bilo koga kvalifikuju, pogotovo ne kao državnog neprijatelja jer smo za ovih 30 godina prečesto za sve koji su bili oponenti vlasti slušali da su izdajnici, ustaše, agenti CIA-a i Vatikana, a sada su državni neprijatelji koji potkopavaju nezavisnost Crne Gore. Ali sam potpuno siguran koja politika je najveća opasnost za budućnost ovog društva. Ona koja, pod maskom tobožnjeg patriotizma, ponižava tu istu Crnu Goru u koju se zaklinje i razara temelje društvene zajednice, sa istim žarom sa kojim se ranije zaklinjala u SR Jugoslaviju, srpstvo i Miloševića. Posljedica te politike je da nam u stvari oni koji su sada ,,branitelji crnogorskog indetiteta” kradu Crnu Goru. Pretvorili su je u svoju sluškinju tako što su bezočno instrumentalizovali sve one institucije čija je uloga da budu braniči pravnog poretka i brana svemoći izvršne vlasti. Prije svega, tužilaštvo, najvažnije djelove sudstva, Savjet Javnog servisa, Agenciju za sprečavanje korupcije, Državnu revizorsku instituciju, regulatorne agencije… Univerzitet Crne Gore je odavno u njihovim kandžama, na meti su im nezavisni mediji i organizacije civilnog društva. Samo su mafijaški klanovi i narko dileri nedodirljivi.

Cilj je ozakoniti bezakonje, omogućavajući tako gospodaru i njegovoj kliki da se osjećaju sigurnim u besramnom potkradanju ove zemlje. Sistem koji je uspostavio vrh vladajuće stranke bazira se na nasilju i ima sve odlike klasičnog despotizma. Oduzeli su nam osjećaj da nam naša zemlja pripada jednako kao grupi na dvoru i oko dvora. Vjere u pravdu nema, a to nužno dovodi do toga da mnogi prestaju da imaju vjeru u Crnu Goru. Oni koji nijesu bili za obnovu nezavisnosti zbog svega ovoga ostaju u uvjerenju da su u pravu. Onda se dešavaju masovne šetnje u organizaciji Srpske pravoslavne crkve, u kojima je mnogo onih kojima je svega dosta. Pitanje ko je stvarno državni neprijatelj postavio sam kada sam čuo da vladajuća stranka i njene pridvorice sve učesnike litija nazivaju neprijateljima države. Time poistovjećuju nezadovoljne građane sa ekstremnom nacionalističkom manjinom, koja negira crnogorsku kulturu, istoriju i ne prihvata građanski koncept društva.. Ta manjina svakako pokušava da litije prisvoji i i samim tim ojača, a DPS-a im ovakvim porukama u tome pomaže. To ne rade oni koji su stvarno posvećeni Crnoj Gori, da ne govorim koliko drže do demokratskih vrijednosti slobodnog društva.

MONITOR: Po vašem mišljenju, namjera DPS bila je da uvodeći u fokus priču o crkvi, pripremi teren za ubjedljivu izbornu pobjedu, „tako što će se u DPS krilo privući opozicioni suverenisti, koji zagovaraju Crnogorsku crkvu”. Mislite li da DPS, a imajući u vidu sve što je uslijedilo nakon usvajanja zakona, i jačanje pozicije Mitropolije, može ostvariti tu konačnu namjeru?

RUDOVIĆ: Ne može ako svi mi, koji smo sanjali obnovu nezavisnosti, budemo dovoljno glasni i agilni u razotkrivanju prevarne i štetočinske politike DPS-a, njihovog lažnog patriotizma i ljubavi prema Crnoj Gori u mjeri u kojoj od nje imaju koristi. Čini mi se da niko, pa ni oni koji su možda podlegli manipulaciji ,,spasitelja države” ne vjeruje da su ,,spasitelji” iskreni i da im je stvarno stalo. Vidimo da je njima Crna Gora imovina. Oni kojima je Crna Gora domovina i koji su uvučeni u ovu igranku, više tako reaguju jer se plaše da bi ekstremisti sa druge strane mogli preuzeti glavne konce vlasti. To se neće desiti, ali je jedno sigurno – Crna Gora će ostati neuspješna sve dok veliki broj njenih građana, onih koji su smatrali da treba da ostane u zajednici sa Srbijom i onih koji su razočarani suverenisti, u nju ne vjeruje niti je doživljava svojom. Zato je vrhovni interes integrisanje tog dijela društva i razvijanje njihove privrženosti svojoj državi. To ovakva politika DPS-a nije u stanju da uradi jer je preduslov za to vladavina zakona i utemeljenje sistema na principima pravde. Bez toga nema održivog ekonomskog razvoja, pa ni krajnjeg cilja – posvećenosti snaženju Crne Gore kao naše jedine kuće. Način na koji DPS ,,brani” crnogorski identitet, samo izaziva inat i kao što vidimo, pretvara se u fijasko. Njihovo poigravanje sa državom joj nanosi dugoročnu štetu.

MONITOR: Jedno je ipak sigurno. Da DPS pobjeđuje ako zadrži sve svoje mehanizme krađe slobodne volje. U tom smislu, kako vidite činjenicu da dio opozicije ipak ulazi u izbornu trku u Tivtu, usput kršeći Sporazum o budućnosti?

RUDOVIĆ: Čini mi se da je bojkot izbora u Tivtu mudriji pristup. Nemoguće je nekada racionalno objasniti određene odluke nekih opozicionih subjekata, ali bih ipak podsjetio na jednu važnu činjenicu – DPS sa partnerima ima vlast sa svega par hiljada glasova više na izborima održanim u danu vanrednog stanja. I to nakon ko zna koliko  koverti i ostalih sredstava plaćanja. Nikada ne treba smetnuti sa uma da oni u realnosti nemaju većinu i da oni to dobro znaju. Ali ni to da je dužnost opozicije da se dobro organizuje, da ništa ne prepušta slučaju i da se usaglasi makar oko osnovnog – da nema međusobnih udaraca ispod pojasa.

MONITOR: Slažete li se sa  stavom da je izlazak opozicije u Tivtu u stvari gubitak mogućnosti za fer i slobodne izbore na državnom nivou?

RUDOVIĆ: Tih mogućnosti svakako nema. I kada smo pokušali u Odboru za izbornu reformu da nešto uradimo unaprijed smo znali da je realno da nešto malo poboljšamo ambijent, tj. da im izmaknemo iz ruku samo nekoliko mehanizama za izborni inženjering. Šta god da uradi opozicija znamo da fer utakmice neće biti, ali isto tako svi treba da znaju da ovdje sve zavisi od svega nekoliko hiljada glasova. A to govori da DPS nije jak kao što želi da mislimo da jeste.

MONITOR: U kom smjeru po vama može ići aktuelna kriza? Mislite li da se crkva u vlast ipak mogu dogovoriti?

RUDOVIĆ: Primjetno je da u samom DPS-u nijesu sasvim načisto šta da rade. Premijer je slao ponudu da zakon bude suspendovan do odluke Ustavnog suda ili suda u Strazbura, a neki drugi u DPS-u, potpomognuti ,,dvorskom intelektualnom elitom” drže se tvrdog kursa. Vjerovatno su uplašeni da bi izgubili oreol nepobjedivih, iako su ga već izgubili kada pogledate koliko je ljudi na ulici i sada, a i koliko je bilo prošle godine.

MONITOR: Šta je sa građanskom Crnom Gorom, gdje je ona sad, i ima li ko da je vodi?

RUDOVIĆ: Građanska Crna Gora je najvažnija meta vlasti. Ona okuplja sve one kojima je ideja vodilja izgradnja ovog društva po modelu evropskih demokratija. Tu su mahom suverenisti koji ne pristaju na pinkogorsku Crnu Goru, tu pripada i jedan dio bivših unionista, tu su  Crnogorci, Srbi, Bošnjaci, Muslimani, Hrvati i svi ostali koji Crnu Goru vide kao našu zajedničku i jedinu kuću. DPS-u nedostaju glasovi sa ovog dijela političke scene da bi davao manje funkcionerskih mjesta tradicionalnim koalicionim partnerima i zato je mislio da će pričom o crnogorskoj crkvi da ih pridobije. Nadam se da su se prevarili u toj računici. Problem građanske Crne Gore je što je rascjepkana. A za svaki problem postoji i rješenje, ako ima volje i mudrosti.

MONITOR: A evropske integracije?

RUDOVIĆ: One su praktično suspendovane. Nesporno je da se u samoj EU dešavaju procesi koji nam ne idu u prilog, ali je nesporno i da smo mi krivi zbog ,,zamrzavanja” pregovora zato što je Briselu jasno da su reforme kojima se hvalimo farsa. Mislim da će nova metodologija za pregovore biti od neke koristi jer više nećemo moći da varamo EU, ali ni da se samozavaramo.

MONITOR:        Često se kao izlaz iz krize u posljednje vrijeme govori o širem antifašističkom pokretu. Vaš stav?

RUDOVIĆ: Svaki otpor koji se bazira na antifašizmu je po definiciji emancipatorski, pa je meni samim tim u osnovi prihvatljiv.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari