Povežite se sa nama

INTERVJU

DRAGAN HAJDUKOVIĆ, CRNOGORSKI NAUČNIK: Živimo na planeti koja umire

Objavljeno prije

na

Posljednje dvije decenije Crnoj Gori su donijele rasprodaju i divljačko razaranje šarma i ljepote crnogorske teritorije. Time je Crnoj Gori nanijeta neprocjenjiva ekonomska šteta, pogotovo mladim generacijama. Razaranje i obezvređivanje crnogorske teritorije jedan je od značajnih izvora bogaćenja crnogorskih moćnika. Jednom sam rekao da je takav odnos prema teritoriji veleizdaja države, ali to je blaga riječ

 

MONITOR: Klimatske promjene danas su centralni izazov širom planete. Pariskim sporazumom blizu dvjesta zemalja se obavezalo da će smanjiti globalno zagrijavanje ispod dva stepena Celzijusa i time je u svijetu prvi put usaglašeno zajedničko djelovanje koje je klimatske promjene postavilo u vrh liste globalnih pitanja. Koliko se poštuje taj sporazum?

HAJDUKOVIĆ: Čovječanstvo je na pragu samouništenja. Čovječanstvo je u bezumnom ratu sa prirodom. Živimo na planeti koja umire pod torturom sistema proizvodnje za profit (ogroman profit sićušne manjine) umjesto bitno drugačijeg sistema proizvodnje za kvalitet života svih ljudi. Planetarno zagađenje vode, zemlje, hrane i vazduha, kao i rijetko pominjano ispiranje i zagađenje ljudskog mozga (različitim predrasudama, netrpeljivostima, ideologijama i potrošačkim mentalitetom) su dostigli zastrašujuće razmjere, Uporedo sa zagađenjem, galopirajuće klimatske promjene prijete da u doglednoj budućnosti učine nemogućim za život ogromna sada naseljena prostranstva; realno je moguće da čitava planeta postane nemoguća za život. ali zamislite za trenutak sudbinu naše “civilizacije” u optimističkom scenariju da je “samo” polovina teritorije nemoguća za život.

U borbi za opstanak čovječanstvu ne nedostaje znanje nego spremnost da se preduzmu potrebne mjere. Pariski sporazum je kompromis država postignut poslije dugog natezanja.Pariskim sporazumom je prihvaćeno je mnogo manje od onoga što stvarno treba uraditi.Najkraće, kada bi bio ostvaren, Pariski sporazum bi znatno usporio proces samouništenja čovječanstva, ali je opasna iluzija vjerovati da su predviđene mjere dovoljne.

Naučne studije upozoravaju da ćemo za desetak godina doći do tačke bez povratka, to jest da će postati nemoguće da se porast prosječne temperature planete zadrži na najviše dva stepena. Mnogo veći porast prosječne temperature će postati neizbježan.

MONITOR: Da li je građanima jasno kakve su opasnosti od tih promejna?

HAJDUKOVIĆ: Građanima širom planete uglavnom nije jasno šta donosi promjena od 2, 4 ili 5 stepeni Celzijusa. Navikli smo na mnogo veće temperaturske razlike između recimo zime i ljeta, pa brojke 2, 4 ili 5 mogu izgledati beznačajne. Vrlo realnu sliku šta te brojke znače za život na planeti Zemlji, dobićete poređenjem šta one znače za ljudski organizam. Ako je temperatura vašeg tijela 36,5 stepeni to je normalno; samo dva stepena veća temperature (38,5) je bolest, a pet stepeni veća temperatura (41,5) sigurna smrt. Može vam izgledati kao nevjerovatna slučajnost, ali isto važi za planetu, Ostvarivanje Pariskog sporazuma (to jest povećanje od dva stepena) značci trajnu bolest sa kojom se nekako može živjeti, a neostvarenje Pariskog sporazuma nas dovodi u smrtnu opasnost.

MONITOR: Američki predsjednik Donald Tramp je 2017. godine odlučio da se SAD povuče iz međunarodnog sporazuma o borbi protiv klimatskih promjena, navodeći da takav dogovor može da ugrozi američku privredu. Kako Vi komenetarišete taj Trampov potez?

HAJDUKOVIĆ: Šta je bolje, brza smrt ili spora smrt u najstrašnijim mukama? Tramp nam nudi brzu smrt, a Pariski sporazum sporu smrt u mukama. Prema tome Tramp je svojim potezom pokazao da je najveći humanista među današnjim liderima ove nesrećne “civilizacije”.

MONITOR:  Poinekad se stiče utisak da oko složenog pitanja klimatskih promjena, a posebno oko toga utiče li  njih čovjek, u naučnoj zajednici nema potpunog  konsenzusa. Šta Vi mislite o tome?

HAJDUKOVIĆ: U naučnoj zajednici itekako postoji konsenzus da je sadašnji sistem proizvodnje ubjedljivo najveći krivac za klimatske promjene. Druga je stvar što sićušna manjina svjetskih moćnika dosta uspješno stvara njima potreban utisak da konsenzusa nema. Svjetskim medijima, dakle do savršenstva dovedenim manipulisanjem i  kreiranjem javnog mnenja, dominiraju oni koji imaju najviše para i političke i vojne moći. Podsjetiću da najbogatiji ljudi svijeta, koji svi zajedno mogu stati u jedan jedini avion, imaju više para od siromašnije polovine čovječanstva.

Ogromna koncentracija finansijske, političke i vojne moi u rukama veoma malog broja ljudi znači da u svijetu ne postoji demokratija; iza vješto stvorene iluzije demokratije krije se najtotalitarniji sistem u istoriji čovječanstva i najveća opasnost za naš opstanak.

MONITOR: Neki tvrde da se mafija svugdje sjatila oko otpada, da je ekobiznis unosniji od kocke, droge, oružja…I da je klimatski katastrofizam najbolji način da se izvuče velik javni novac kojim će odabrani biti mendžeri za spas Zemlje!

HAJDUKOVIĆ: Vaše pitanje dosta dobro opisuje pristup “gospodara svijeta” koji vrlo realnu klimatsku katastrofu koriste za dodatno bogaćenje ne čineći ništa da je spriječe.

Problemi se ne mogu riješiti u okviru sistema koji ih je stvorio. Istina koju niko glasno ne izgovara je da čovječanstvo ima samo dva izbora: umrijeti sa kapitalizmom ili živjeti bez kapitalizma u društvu i sistemu proizvodnje zasnovanom na našem najboljem znanju, a ne na ideologijama i interesima pojedinaca. Kapitalistički sistem proizvodnje je u sukobu sa zakonima prirode, što je mnogo ozbiljnije od kritika koje im upućuje marksizam.

MONITOR: Koje su na globalnom nivou najveće opasnosti od uticaja klimatskih promjena?

HAJDUKOVIĆ: Odgovor na ovo pitanje bi zahtijevao specijalan broj Monitora. Uz neizbježnu površnost evo nekoliko slikovitih primjera.

Prvo. Režim padavina na planeti zavisi od ustaljenih strujanja vode u okeanu i vazduha u atmosferi i može biti poremećen  zbog porasta temperature. Zamislite, na primjer, da kiša neprekidno pada u Sahari (gdje od nje nema nikakve brze kotristi), a prestane da pada u našem regionu; na primjer, šta bi se desilo sa crnogorskim rijekama i izvorima vode i poljoprivrednom proizvodnjom kada bi se padavine svele na jednu četvrtinu.

Drugo. Život na planeti zavisi od fotosinteze koja se odvija u listovima biljaka na zemlji i još više u mikroskopskim organizmima (fitoplanktonima u okeanu). Fotosinteza je izvor kiseonika i izvor organske materije bez koje životinje ne mogu postojati. Proces fotosinteze u značajnoj mjeri zavisi od temperature.

Treće. Kada bi se sav led koji je trenutno na kopnu (prije svega na Antarktiku i Grenlandu) našao u okeanu, nivo okeana bi se podigao za skoro 70 metara. Podgorica bi bila poplavljena i Milo bi konačno ispunio obećanje dato Cetinjanima da Vlada bude na Cetinju! Do kraja 21. vijeka takva dramatična promjena nije moguća, ali ako čovječanstvo ne preduzme potrebne mjere, podizanje nivoa okeana od nekoliko metara je itekako moguće. Zamislite crnogorsku obalu sa samo 2-3 metra većim nivoom mora.

MONITOR: A u Crnoj Gori?

HAJDUKOVIĆ: Što se Crne Gore tiče, posljednje dvije decenije su donijele rasprodaju i divljačko razaranje šarma i ljepote crnogorske teritorije. Time je Crnoj Gori nanijeta neprocjenjiva ekonomska šteta, pogotovo mladim generacijama. Moram reći da je razaranje i obezvređivanje crnogorske teritorije jedan od značajnih izvora bogaćenja crnogorskih moćnika (možda jedan postoljudi u vlasti i oko vlasti). Jednom sam rekao da je takav odnos prema teritoriji veleizdaja države, ali to je blaga riječ. Šteta od veleizdaje se najčešće može ispraviti, a šteta koju su napravili crnogorski đilkoši, prazna srca i uma a džepova punih para, je nepopravlijiva.

MONITOR: I kad se sve rečeno ima u vidu šta nas čeka u budućnosti, prijeti li nam katastrofa zbog klimatskih promjena?

HAJDUKOVIĆ: Opstanak čovječanstva zahtijeva hitnu promjenu sistema proizvodnje i organizacije ljudskog društva, pri čemu odmah moram reći da socijalizam kakav je postojao nije rješenje. Imamo potrebno znanje i moć da osiguramo opstanak, ali mislim da ćemo prekasno reagovati.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo