Povežite se sa nama

DRUŠTVO

DVADESET SEDAM GODINA OD DEPORTACIJE BIH IZBJEGLICA: Ratni zločin vlast prekriva zaboravom

Objavljeno prije

na

Za izrućivanje izbjeglica iz Crne Gore ratnim vođama bosanskih Srba  niko nije kažnjen, a sudovi presuđuju da to nije ratni zločin  ignorišući   međunarodne standarde. Tako će  biti dok god je ove vlasti na čelu sa Milom Đukanovićem

Crnogorska vlast nikada, kada bi mogla da ima takvu moć, ne bi dozvolila da se pomene a kamoli na neki način obilježi 27. maj – dan kada se u Crnoj Gori dogodio zločin nezapamćen na ovim prostorima, a možda ni  u svijetu. No, nekoliko nevladinih organizacija, jedan broj intelektulaca i medija ni ove godine nisu dopustili da zaborav prekrije ratni zločin poznat kao deportacija bosanskohercegovačkih izbjeglice iz Crne Gore, koje su u njoj bile našle utočište bježeći od ratnih strahota u njihovoj državi.

Crnogorska policija je u maju 1992. nezakonito uhapsila najmanje 66 civila Muslimana i Srba, starosti od 18 do 66 godina, i kao taoce predala ih Vojsci bosanskih Srba da im, navodno, posluže za razmjenu ratnih zarobljenika.

Svi izručeni iz Herceg Novog 27. maja 1992. su neposredno nakon toga ubijeni, dok je druga grupa dva dana ranije upućena u koncentracioni logor u Foči. Samo je nekolicina preživjela. Još nisu pronađena tijela svih žrtava deportovanih iz Herceg Novog niti se pouzdano zna gdje su stradali.

Da su izbjeglice nezakonito uhapšene i izručene kao taoci utvrđeno je i pravosnažnom krivičnom presudom u Crnoj Gori, kao i presudom Haškog tribunala u predmetu Krnojelac. Milorad Krnojelac je bio upravnik logora u Foči.

Sudovi u Crnoj Gori to ipak nisu okvalifikovali kao ratni zločin. Presudom Višeg suda u Podgorici, koju je 17. maja 2013. potvrdio Apelacioni sud, devetorica optuženih bivših službenika crnogorske policije, MUP-a i Državne bezbjednosti oslobođeni su optužbe za zločin protiv civilnog stanovništva. Nisu, kako je obrazloženo, imali status ,,pripadnika strane u sukobu u BiH”, pa čak ni onih ,,koji su bili u službi strane u sukobu u BiH”, što je, prema tumačenju sudova,bilo neophodno da bi se mogli osuditi da su izvršili ratni zločin.

Naknadno je ekspert  Evropske unije, italijanski tužilac i međunarodni sudija Maurizio Salustro u svom izvještaju o procesuiranju ratnih zločina u Crnoj Gori istakao da je takvo tumačenje pogrešno i nepoznato u međunarodnom humanitarnom pravu i praksi.

Prošle nedjelje ispred Centra bezbjednosti u Herceg Novom okupili su se  preživjeli i rodbina deportovanih, predstavnici nevladinog sektora i malobrojni građani i obilježili 27-godišnjicu od tog ratnog zločina.

Potom je, prošlog ponedjeljka u Podgorici, održana diskusija Zločin Deportacija 1992. – post factum 2019, koju je organizovala NVO Akcija za ljudska prava (HRA).

Zločin deportacija izbjeglica je dokazan, ali njegovi akteri nisu adekvatno kažnjeni u skladu sa međunarodnim i domaćim pravom.Umjesto pravde, crnogorske vlasti i nadležne institucije pokušavaju da imputiraju projektovani zaborav, ocijenjeno je na tom skupu, uz poruku da sve treba preduzeti da se takav zločin više  nikada ne ponovi.

„Nalogodavci i oni koji su zločin mogli da spriječe, nikada nisu procesuirani, iako je tadašnji predsjednik države Momir Bulatović na sudu priznao da je slučaj bio državna greška“, kazala je Tamara Milaš, portparolka Koalicije za REKOM za Crnu Goru.

Izvršna direktorica HRA Tea Gorjanc Prelević, kazala je da je, kada je riječ o satisfakciji za žrtve, naknada štete porodicama „jedina dobra vijest“.
Ona je podsjetila da je ukupna odšteta iznosila 4.130.000 eura, nakon što je doneseno 27 pozitivnih presuda od 42 sudska postupka. Odšteta je isplaćena poslije četvorogodišnjeg suđenja kao naknada zbog nezakonitog hapšenja i deportovanja izbjeglica.

„Osim nankade štete, nažalost, Crna Gora nema čime da se pohvali“, kazala je Gorjanc Prelević.Ona je naglasila da bi za porodice žrtava bilo veoma važno da se javno saopšte sve činjenice i puna istina o tom ratnom zločinu, jer je jasno utvrđeno da nije postojao pravni osnov za hapšenje izbjeglica, kao i da se pronađu svi nestali.

Alen Bajrović, čiji je otac Osman deportovan 1992. godine, živi u Bijeloj i, kako kaže, tu će  i nastaviti da živi. Njegova porodica odbila je da primi odštetu.

,,Nama nije nikakva satisfakcija novac”, kaže Bajrović, poručujući da će  tragati za istinom o tom zločinu dok je živ.

I istoričar   Šerbo  Rastoderkomentarisao je sudsku odluku o isplaćivanju odštete jednom broju porodica žrtava deportacije.

,,Nadoknadom štete država je utvrdila cijenu života i zločina. Da li život ima ekvivalent u novcu? Mislim da je sudski proces vođen na nivou obligackonog procesa, što je moralno problematično”, kazao je Rastoder, zaključujući da je za sada kvalifikativ ovog zločina politički.

Profesor Pravnog fakulteta i nekadašnji sudija Evropskog suda za ljudska prava Nebojša Vučinić kazao je da je suštinsko pitanje u vezi sa ovim zločinom to što crnogorski sudovi nisu uzeli u obzir ratni kontekst u kojem se zločin dogodio kao i stav suda da izbjegli nisu bili pripadnici ratujuće strane, iako su za to mogli da koriste brojne presude međunarodnih sudova. Ne možete donositi presude u ovakvim stvarima ako se ne pozivate na presude međunarodnih sudova, istakao je Vučinić.

,,Istraga mora da pokaže šta se i zašto se to desilo. U ovom slučuju rezulati istrage su u neskladu sa presudom da to nije ratni zločin. To je moja osnovna zamjerka”, kazao je Vučinić.

Po njegovom mišljenju bitno je da su izbjeglim građanima BiH u Crnoj Gori  život i bezbjednost bili osigurani i da su u njoj zakonito boravili, ali su nasilno vraćeni tamo gdje su im i život i sigurnost bili ugroženi, ali to sudovi nisu uvažili. Takođe, sudovi nisu ušli u suštinu kako bi se pravno kvalifikovalo šta se sve desilo niti su uzeli u obzir uzimanje talaca, što je ratni zločin, zaključio je Vučinić.

Milan Popović, profesor Pravnog fakulteta, smatra da je, kada se govori o sudskim procesima o ovom zločinu, vrlo deficitarna dijagnoza da se radi o nedostatku političke volje: ,,Prava dijagnoza je da je ovo besudna zemlja. Riječ je o čitavom sistemu, a ne samo o nedostatku političke volje”.

On, kako je rekao, ne zna da li će do kraja naših života ratni zločin deportacije biti procesuiran. „Jedino sam siguran da, dok je našeg vrhovnog oligarha na vlasti, neće“,uvjeren je Popović.

Nadžiba Bajrović, supruga deportovanog Osmana, kome se ni danas ne zna grob, ostala je da živi u Bijeloj i svake godine dolazi na memorijalno okupljanje u Herceg Novi. Došla je i prošle nedjelje.

,,Ovo je jedino mjesto na kome mogu iskazati svoju bol i nezadovoljstvo i uputiti kritike na više adresa za ovaj zločin. Pozivam sve institucije: predsjednike države, Vlade i Skupštine, sudstvo, Državno tužilaštvo i policiju da se uključe u rasvjetljavanje ovog zločina, a one koji su krivi privedu pravdi i zasluženo kazne”, poručila je Bajrović.

Pozvala je predstavnike EU i ambasada da se uključe u rasvjetljavanje zločina, navodeći da je razočarana njihovim dosadašnjim (ne) djelovanjem.

Pošto ratni zločini ne zastarijevaju ostaje nada će jednog dana svi odgovorni za ovaj biti adekvatno kažnjeni.

 

Krivična prijava protiv Đukanovića

Profesor Pravnog fakulteta Milan Popović, glavni urednik Monitora Esad Kočan i poslanik Pokreta za promjene Koča Pavlović podnijeli su 2012. godine krivičnu prijavu protiv  Mila Đukanovića i vrha tadašnje, a najvećeg dijela i sadašnje izvršne i pravosudne vlasati Crne Gore. Prijavu su podnijeli zbog ratnog zločina ,,deportacija 1992. i pomaganja počiniocima zločina da izbjegnu pravdu”.

,,Slučaj departacija” 1992. godine obuhvata više od 150 izbjeglica iz BiH, Bošnjaka i Srba, koji su nakon hapšenja u Crnoj Gori predati vlastima Republike Srpske. Mnogima od njih se od tada gubi svaki trag, navedeno je u prijavi.

Popović, Kočan i Pavlović, kao ključni dokaz za taj zločin, navode svjedočenje Momira Bulatovića u podgoričkom Višem sudu u novembru 2010. godine, koji je u vrijeme izvršenja tog zločina bio šef države.

,,Bulatović je pred sudom nedvosmisleno potvrdio: svi smo sve znali, a Milo najviše. U cjelini, svjedočenje Bulatovića  bilo je istovremeno i samooptuživanje cjelokupnog crnogorskog državnog vrha 1992, a posebno i najviše Đukanovića, u vrijeme izvršenja zločina prvog ministra, odnosno predsjednika Vlade Crne Gore”, navodi se u prijavi. Podsjetimo, Momir Bulatović je sve ovo što je priznao označio ,,državnom greškom”.

Krivična prijava je  odbačena, zbog navodnog nedostatka zločina, iako je ne samo dokaz, nego notorna činjenica da je u vrijeme izvršenja zločina Milo Đukanović bio predsjednik vlade Crne Gore, čiji je tadašnji ministar unurašnjih poslova Pavle Bulatović poslao nedvosmisleni telegram centrima bezbjednosti za postupanje koje je kasnije kvalifikovano kao ratni zločin deportacije.

 

Ni spomenika, ni izvinjenja

Nevladine organizacije HRA, Centar za građansko obrazovanje, ANIMA i Savjet za građansku kontrolu rada policije prije osam godina uputili su crnogorskim vlastima tri inicijative.

Prva je upućena tadašnjem predsjedniku Skupštine Crne Gore Ranku Krivokapiću i svim šefovima poslaničkih klubova da se proglasi Dan sjećanja na žrtve deportacije.

Tadašnjem predsjedniku Vlade Crne Gore Igoru Lukšiću, ministru unutrašnjih poslova Ivanu Brajoviću, ministru kulture Branislavu Mićunoviću i predsjedniku Opštine Herceg Novi Dejanu Mandiću obratili su se sa predlogom da se podigne spomen obilježje žrtvama deportacije ispred zgrade Uprave policije u Herceg Novom, čime su podržali i takvu želju porodica deportovanih žrtava.

Treća inicijativa adresirana je na ministra unutrašnjih poslova da se crnogorska policija izvini zbog nezakonitog postupanja prilikom hapšenja i izručivanja izbjeglica njima neprijateljskoj vojsci u Republiku Srpsku.

Nijedna inicijativa nije prihvaćena.

                              Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

HOTELI SVETI STEFAN I MILOČER NEĆE RADITI NI OVOGA LJETA: Biseri pod ključem

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prvi put u istoriji hotela Sveti Stefan događa se da neko iz sezone u sezonu bez objektivnog razloga, stavi katance na elitne hotele, da iz turističkog prometa isključi najvrednije što Crne Gora ima, a da Vlada ne reaguje

 

Najluksuzniji crnogorski turistički brend, grad-hotel Sveti Stefan sa hotelom Miločer, neće otvoriti svoja vrata za turiste ni ovoga ljeta. To je odluka zakupca, kompanije Adriatic properties, koja zapravo nije javno izrečena, ali su hoteli na kraju juna i dalje zatvoreni, bez znakova bilo kakvih radova koji bi se odnosili na pripremu objekata za prijem gostiju.

Ekskluzivno ljetovalište u Paštrovićima, pored dva hotela sadrži nekoliko zasebnih vila u miločerskom parku, restorane i kafeterije, veliki spa centar i tri najljepše prirodne pješčane plaže na Crnogorskom primorju. Svi navedeni objekti su zatvoreni, parkovi i travnjaci su već duže vrijeme neodržavani, plaže napuštene i neuređene, bez mobilijara i pratećih usluga, zbog čega poznati turistički kompleks na junskoj vrelini djeluje zaista tužno.

Sudbina zakupljenog ekskluzivnog ljetovališta, pitanja u vezi sa nastupajućom sezonom i planovima zakupca koji blokadom Svetog Stefana nanosi veliku štetu crnogorskom turizmu, pokrivena su velom tajne. Prvi put u istoriji hotela Sveti Stefan događa se da neko iz sezone u sezonu bez objektivnog razloga, stavi katance na elitne hotele, da iz turističkog prometa isključi najvrednije što Crne Gora ima, a da Vlada ne reaguje.

U Budvanskoj kompaniji Adriatic properties na početku prošlogodišnje turističke sezone odlučili su  da zatvore hotele kao reakciju na proteste mještana koji su se protivili izgradnji stanova za tržište u Miločeru, na lokaciji starog Hotela Kraljičina plaža, i tražili da im se omogući prolaz javnim stazama kroz naselje koje je zakupac blokirao. Mještani su porušili kapije koje su sprečavale prolaz stazom iza male Kraljičine plaže, što je bio okidač za zakupca da zatvori hotele pod izgovorm da su njegovi gosti izgubili zagarantovanu privatnost.

Najagilniji među učesnicima protesta bili su čelnici lokalnog odbora URA-e, partije čiji funkcioneri u Vladi nemaju odgovor kako riješiti nastalu situaciju koja traje drugu godinu zaredom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŽU SE ŽRTVE PORODIČNOG NASILJA: Sistem kao saučesnik u zločinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz Ženskog kluba Skupštine Crne Gore su saopštili da je ,,zrelo da femicid propišemo kao posebno krivično djelo u Krivičnom zakoniku Crne Gore”. Konstatovali su i da je sistem ,,negdje zatajio”, te da izostaje preventiva i da se ,,svako malo ponavlja nasilje nad ženama i to na najbrutalniji način”

 

Četrdesetsedmogodišnja Branka Petrović iz Herceg Novog ubijena je u ponedjeljak u zoru. Nešto prije šest sati u nju je pucao njen bivši suprug Bojan Rašović (47). Nakon ubistva Rašović se, po pisanju medija, u vidno lošem psihičkom stanju, predao policiji. Oko 20 sati priveden je dežurnom tužiocu – branio se ćutanjem.

,,Za proteklih devet mjeseci ubijeno je najmanje pet žena od strane sadašnjeg ili bivšeg partnera. To je brojka koja zahtijeva hitno reagovanje institucija”, kaže za Monitor  Nataša Međedović, koordinarka SOS telefona Nikšić. Ona ističe da Crna Gora nema javno dostupnih statističkih podataka o rasprostranjenosti femicida: ,,Crna Gora mora uspostaviti sistem prikupljanja i analize podataka o nasilju nad ženama i otkrivanju propusta koji dovode do ubistava žena od strane njihovih bivših ili sadašnjih supruga i partnera kao preduslov za kreiranje uspješnih strategija za sprečavanje budućih femicida. Ubistvima žena je skoro uvijek prethodila duga istorija porodičnog nasilja, a femicid se uglavnom dešavao ili dešava u trenutku kada žena odluči da napusti nasilnu situaciju”.

Dan nakon ovog femicida u istom gradu Bjelopoljac Z.A. (37), sa privremenim boravkom u Herceg Novom, pretukao je vanbračnu suprugu M.D. On je u večernjim časovima 28. juna, vrijeđao svoju vanbračnu suprugu, prijetio da će je ubiti, a zatim joj zadao više udaraca  po glavi i ramenima  držeći u ruci kuhinjsku drvenu dasku. Sud za prekršaje u Budvi, Odjeljenje u Herceg Novom, izrekao mu je maksimalnu kaznu od 60 dana zatvora, uz mjeru zabrane približavanja oštećenoj u trajanju od pola godine.

Istog dana Više tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv Dalibora Nikolića (34) za svirepo ubistvo trudne supruge Zimrite Nerde koju je u noći između 15. i 16. januara tukao osam sati. U optužnici su jezivi detalji: Nikolić je od 22 sata 15. janura do 6 sati narednog dana tukao i na svirep način, sa umišljajem, lišio života bremenitu suprugu… za vrijeme dok se troje njihove maloljetne djece (od 10, osam i četiri godine) nalazilo u porodičnoj kući. Od više desetina udaraca pesnicama i improvizovanom bejzbol palicom koje je Nerda primila skoro da nije bilo mjesta na njenom tijelu bez krvavih podliva.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

LUKSUZ NA CRNOGORSKOM PRIMORJU: Par ležaljki i suncobran 500 eura dan, noćenje u vili 14 hiljada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na prestižnim lokacijama sa enormnim cijenama usluga smještaja, hrane i pića, pored stranaca ima priličan broj domaćih gostiju

 

Turistički kompleks sa hotelima Sveti Stefan i Miločer, decenijski simbol elitnog turizma na Crnogorskom primorju, vidno propada, zatvoren za goste već drugu sezonu zaredom. Zaključan grad hotel Sveti Stefan, prepušten zubu vremena, napuštene i neuređene hotelske plaže našeg najpoznatijeg ljetovališta, na početku turističke sezone pružaju sliku propasti, neuspjeha i nebrige, kako države tako i zakupca, of šor kompanije Adway Investment sa Britanskih Djevičanskih Ostrva, i njene budvanske filijale Adriatic properties, kojom upravlja grčki biznismen Petros Statis.

Na drugoj strani, duž obale podignuti su novi rizorti sa hotelima, vilama i apartmanima, koji luksuzom i cijenama sa kojima su izašli na tržište, daleko nadmašuju ponudu Hotela Aman Sveti Stefan. Novi ekskluzivni turistički kompleksi, nikli na lokalitetima koji se ne mogu mjeriti sa prirodnim, kulturnim i istorijskim odlikama Sveca, posluju sa cijenama usluga koje ni na Svetom Stefanu do sada nisu postignute.

Po luksuzu koji nudi, izdvaja se kompleks One&Only Portonovi, izgrađen na mjestu nekadašnje vojne baze Kumbor, na obalama Bokokotorskog zaliva. Mlade ćerke predsjednika Azerbejdžana Ilhana Alijeva Arzu i Lejla, koje, prema podacima CIN-a, stoje kao krajnji vlasnici iza kompanije koja je gradila Portonovi, imaju trenutno,  u objektima sa 5 zvjezdica, najskuplju turističku ponudu u Crnoj Gori.

Najluksuzniji objekat novog rizorta, raskošna Vila One, površine 460 kvadrata, nudi se po nevjerovatnoj cijeni od 14.000 eura za jednu noć. Vila se reklamira kao ambijent koji nudi „božanski život“ i zagarantovanu sreću onom ko je iznajmi. Pored niza specijalnih usluga, privatnog bazena, bazena za hidroterapiju, privatnog kuvara, gosti dobijaju na raspolaganju  „stručnjaka za sreću“, ličnog batlera na 24 časa, koji je zadužen da svaki trenutak u vili gostima učini sretnim i nezaboravnim. Sa sopstvenim vrtom i bogatim modernim enterijerom, Vila One predviđena je za boravak najviše 6 osoba i dvoje djece.

Kompanija One&Only raspolaže sa dodatne tri „originalne vile“, nazvane po crnogorskim planinama. U vilama Orjen, Lovćen i Rumija  smještaj je nešto jeftiniji. Jedno noćenje sa doručkom za dvoje, staje od 12.800 eura pa do 16.000, u zavisnosti od broja soba u vili. Svaka od njih ima svoj bazen i sopstvenu pješčanu plažu. To je pet puta više od cijene po kojoj se izdavala čuvena Vila 118 na Svetom Stefanu, ikona skupog i luksuznog smještaja na crnogorskom primorju. Zakupac je ovu vilu površine 165 kvadrata, u kojoj se odmarao veliki broj slavnih i bogatih gostiju, preimenovao u Vila Sveti Stefan, čija je cijena za jednu noć iznosila 3.500 eura.

Cijene soba i apartmana u hotelu One&Only prava su sitnica u odnosu na basnoslovne sume koje treba izdvojiti za uživanje u vilama. Noćenje i doručak u standardnoj dvokrevetnoj sobi staje od 1.520 do 1.930 eura, tokom jula ove turističke sezone.

Znatno su niže cijene smještaja u apartmanima kojima upravlja kompanija Portonovi. Kreću se od 490 eura pa sve do 1.900 eura za komforne stanove sa bazenom.

Ko su klijenti novog rizorta pored Herceg Novog, nije poznato. I koji su to gosti koji plaćaju na destine hijada eura za noć u izdvojenom kompleksu koji okružuje običan, domaći svijet i morska voda zaliva? Kako uopšte stižu u oazu blještavog  lukusuza i sjaja nakon što slete na aerodom Tivat? Čekaju na trajekt ili ostatak zaliva prelijeću helikopterom? Na pitanje da li uopšte ima zainteresovanih za bukiranje vila, dobili smo odgovor da je za Vilu One teško naći slobodan termin u julu mjesecu.

Astronomske cijene smještaja i usluga formirane su i u turističkom naselju Dukley Hotel&Resort sa 5 zvjezdica, izgrađenom na budvanskom Rtu Zavala. U tom stambeno-turističkom kompleksu na Budvanskoj rivijeri sve pršti od luksuza i visokih cijena.

Penthaus apartman na Zavali izdaje se po cijeni od 3.500 eura za jednu noć. Isti takav sa tri spavaće sobe cijeni se 3.936 eura. Apartmani u vilama prodaju se od 1.125 do 1.470 eura dnevno, zavisno od broja soba.

Međutim, pravo iznenađenje slijedi kod takozvanog plažnog programa i uslova za korišćenje plaža koje okružuju Rt Zavala. Za posjetioce koji nisu gosti hotela, komplet sa dvije ležaljke i suncobranom na pješčanoj plaži Guvance, preimenovanoj u Dukley Beach&Bar, staje 250 eura na dan. Uz tu cijenu sleduje flaša francuskog šampanjca, tanjir voća i 4 flaše vode marke Suza.

Postoji i premijum paket sa nešto komfornijim ležaljkama, odnosno krevetima,  koji košta 500 eura za jedan dan korišćenja. Uz ovu fantastičnu cijenu, vjerovatno jedinstvenu na Crnogorskom primorju, kompanija daje bocu skupljeg šampanjca, porciju svežih ostriga, tanjir sa biranim šumskim voćem i Suza vodu.

Nudi se i alternativa. Ukoliko gost na plaži u toku dana potroši najmanje 450 eura, one dvije ležaljke doći će mu za džaba. Ili u premijum aranžmanu, mora potrošiti najmanje 1.000 eura na jelo i piće, da bi komplet bio gratis. Šta ljudi mogu popiti i pojesti na plaži Zavale za 1.000 eura, mogu da pitaju samo neupućeni.

Na drugim dvjema plažama koje je investitor Zavale izgradio u stijenju ispod vila, pod naziovm Key west  i Escape beach, poznatog brenda Nikki beach, cijene plažnog mobilijara su slične, a ponuda obiluje specijalitetima poput jastoga, ostriga, lososa, skupocjenog šampanjca i voća. Hedonizam u punom sjaju. Kupanje i sunčanje uz ispijanje skupocjenog pjenušca na vrelom pijesku.

Sve se odigrava u neposrednoj blizini populističke Slovenske plaže, na kojoj se odmaraju i oni turisti koji smještaj plate po 20 eura za noć.

Cijene ležaljki i suncobrana na plažama i pontama Zavale nadmašile su one koje su važile na dugim prirodnim pješčanim kupalištima Miločera i Svetog Stefana u vrijeme kada su hoteli bili u funkciji. Prestankom rada najljepših plaža u režimu koji podrazumijeva propisno uređenje, plažni mobilijar, tuševe, klijentela koja ih je koristila, ostala je bez alternative. Ove plaže postale su javne, na koršćenje svih namjernika koji su voljni da sa sobom donesu sve što im je za boravak na suncu potrebno. Situaciju su iskoristili drugi hotelijeri koji su podigli cijene usluga na kupalištima kojima gazduju.

Na plaži ispred Hotela Maestral u Pržnu, komplet sa dvije ležaljke i suncobranom izdaje se za 150 eura na dan. Istovremeno noćenje sa doručkom u dvokrevetnoj sobi hotela, tokom juna, može se rezervisati po cijeni od 220-250 eura. Ludovanje sa naplatom plastičnih ležaljki i pijeska ide toliko daleko da će, po svemu sudeći, one dostići cijenu udobnog kreveta u hotelskoj sobi.

Među gostima koji borave na navednim prestižnim lokacijama sa enormnim cijenama usluga smještaja, hrane i pića, pored stranaca ima i priličan broj domaćih gostiju. Nismo ni znali da tu oko nas živi i uživa neki prebogati svijet koji baca novac i bahati se po plažama, jahtama, hotelima. To su mali izdvojeni zabrani za super bogate iza čijih kapija i ograda postoji posve drugačija realnost. Sirotinja, masovni turizam, prebukirane plaže, jeftinoća, gužva, buka… i nečisto zagađeno more koje svi jednako eksploatišu.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo