Povežite se sa nama

DRUŠTVO

DVADESET SEDAM GODINA OD DEPORTACIJE BIH IZBJEGLICA: Ratni zločin vlast prekriva zaboravom

Objavljeno prije

na

Za izrućivanje izbjeglica iz Crne Gore ratnim vođama bosanskih Srba  niko nije kažnjen, a sudovi presuđuju da to nije ratni zločin  ignorišući   međunarodne standarde. Tako će  biti dok god je ove vlasti na čelu sa Milom Đukanovićem

Crnogorska vlast nikada, kada bi mogla da ima takvu moć, ne bi dozvolila da se pomene a kamoli na neki način obilježi 27. maj – dan kada se u Crnoj Gori dogodio zločin nezapamćen na ovim prostorima, a možda ni  u svijetu. No, nekoliko nevladinih organizacija, jedan broj intelektulaca i medija ni ove godine nisu dopustili da zaborav prekrije ratni zločin poznat kao deportacija bosanskohercegovačkih izbjeglice iz Crne Gore, koje su u njoj bile našle utočište bježeći od ratnih strahota u njihovoj državi.

Crnogorska policija je u maju 1992. nezakonito uhapsila najmanje 66 civila Muslimana i Srba, starosti od 18 do 66 godina, i kao taoce predala ih Vojsci bosanskih Srba da im, navodno, posluže za razmjenu ratnih zarobljenika.

Svi izručeni iz Herceg Novog 27. maja 1992. su neposredno nakon toga ubijeni, dok je druga grupa dva dana ranije upućena u koncentracioni logor u Foči. Samo je nekolicina preživjela. Još nisu pronađena tijela svih žrtava deportovanih iz Herceg Novog niti se pouzdano zna gdje su stradali.

Da su izbjeglice nezakonito uhapšene i izručene kao taoci utvrđeno je i pravosnažnom krivičnom presudom u Crnoj Gori, kao i presudom Haškog tribunala u predmetu Krnojelac. Milorad Krnojelac je bio upravnik logora u Foči.

Sudovi u Crnoj Gori to ipak nisu okvalifikovali kao ratni zločin. Presudom Višeg suda u Podgorici, koju je 17. maja 2013. potvrdio Apelacioni sud, devetorica optuženih bivših službenika crnogorske policije, MUP-a i Državne bezbjednosti oslobođeni su optužbe za zločin protiv civilnog stanovništva. Nisu, kako je obrazloženo, imali status ,,pripadnika strane u sukobu u BiH”, pa čak ni onih ,,koji su bili u službi strane u sukobu u BiH”, što je, prema tumačenju sudova,bilo neophodno da bi se mogli osuditi da su izvršili ratni zločin.

Naknadno je ekspert  Evropske unije, italijanski tužilac i međunarodni sudija Maurizio Salustro u svom izvještaju o procesuiranju ratnih zločina u Crnoj Gori istakao da je takvo tumačenje pogrešno i nepoznato u međunarodnom humanitarnom pravu i praksi.

Prošle nedjelje ispred Centra bezbjednosti u Herceg Novom okupili su se  preživjeli i rodbina deportovanih, predstavnici nevladinog sektora i malobrojni građani i obilježili 27-godišnjicu od tog ratnog zločina.

Potom je, prošlog ponedjeljka u Podgorici, održana diskusija Zločin Deportacija 1992. – post factum 2019, koju je organizovala NVO Akcija za ljudska prava (HRA).

Zločin deportacija izbjeglica je dokazan, ali njegovi akteri nisu adekvatno kažnjeni u skladu sa međunarodnim i domaćim pravom.Umjesto pravde, crnogorske vlasti i nadležne institucije pokušavaju da imputiraju projektovani zaborav, ocijenjeno je na tom skupu, uz poruku da sve treba preduzeti da se takav zločin više  nikada ne ponovi.

„Nalogodavci i oni koji su zločin mogli da spriječe, nikada nisu procesuirani, iako je tadašnji predsjednik države Momir Bulatović na sudu priznao da je slučaj bio državna greška“, kazala je Tamara Milaš, portparolka Koalicije za REKOM za Crnu Goru.

Izvršna direktorica HRA Tea Gorjanc Prelević, kazala je da je, kada je riječ o satisfakciji za žrtve, naknada štete porodicama „jedina dobra vijest“.
Ona je podsjetila da je ukupna odšteta iznosila 4.130.000 eura, nakon što je doneseno 27 pozitivnih presuda od 42 sudska postupka. Odšteta je isplaćena poslije četvorogodišnjeg suđenja kao naknada zbog nezakonitog hapšenja i deportovanja izbjeglica.

„Osim nankade štete, nažalost, Crna Gora nema čime da se pohvali“, kazala je Gorjanc Prelević.Ona je naglasila da bi za porodice žrtava bilo veoma važno da se javno saopšte sve činjenice i puna istina o tom ratnom zločinu, jer je jasno utvrđeno da nije postojao pravni osnov za hapšenje izbjeglica, kao i da se pronađu svi nestali.

Alen Bajrović, čiji je otac Osman deportovan 1992. godine, živi u Bijeloj i, kako kaže, tu će  i nastaviti da živi. Njegova porodica odbila je da primi odštetu.

,,Nama nije nikakva satisfakcija novac”, kaže Bajrović, poručujući da će  tragati za istinom o tom zločinu dok je živ.

I istoričar   Šerbo  Rastoderkomentarisao je sudsku odluku o isplaćivanju odštete jednom broju porodica žrtava deportacije.

,,Nadoknadom štete država je utvrdila cijenu života i zločina. Da li život ima ekvivalent u novcu? Mislim da je sudski proces vođen na nivou obligackonog procesa, što je moralno problematično”, kazao je Rastoder, zaključujući da je za sada kvalifikativ ovog zločina politički.

Profesor Pravnog fakulteta i nekadašnji sudija Evropskog suda za ljudska prava Nebojša Vučinić kazao je da je suštinsko pitanje u vezi sa ovim zločinom to što crnogorski sudovi nisu uzeli u obzir ratni kontekst u kojem se zločin dogodio kao i stav suda da izbjegli nisu bili pripadnici ratujuće strane, iako su za to mogli da koriste brojne presude međunarodnih sudova. Ne možete donositi presude u ovakvim stvarima ako se ne pozivate na presude međunarodnih sudova, istakao je Vučinić.

,,Istraga mora da pokaže šta se i zašto se to desilo. U ovom slučuju rezulati istrage su u neskladu sa presudom da to nije ratni zločin. To je moja osnovna zamjerka”, kazao je Vučinić.

Po njegovom mišljenju bitno je da su izbjeglim građanima BiH u Crnoj Gori  život i bezbjednost bili osigurani i da su u njoj zakonito boravili, ali su nasilno vraćeni tamo gdje su im i život i sigurnost bili ugroženi, ali to sudovi nisu uvažili. Takođe, sudovi nisu ušli u suštinu kako bi se pravno kvalifikovalo šta se sve desilo niti su uzeli u obzir uzimanje talaca, što je ratni zločin, zaključio je Vučinić.

Milan Popović, profesor Pravnog fakulteta, smatra da je, kada se govori o sudskim procesima o ovom zločinu, vrlo deficitarna dijagnoza da se radi o nedostatku političke volje: ,,Prava dijagnoza je da je ovo besudna zemlja. Riječ je o čitavom sistemu, a ne samo o nedostatku političke volje”.

On, kako je rekao, ne zna da li će do kraja naših života ratni zločin deportacije biti procesuiran. „Jedino sam siguran da, dok je našeg vrhovnog oligarha na vlasti, neće“,uvjeren je Popović.

Nadžiba Bajrović, supruga deportovanog Osmana, kome se ni danas ne zna grob, ostala je da živi u Bijeloj i svake godine dolazi na memorijalno okupljanje u Herceg Novi. Došla je i prošle nedjelje.

,,Ovo je jedino mjesto na kome mogu iskazati svoju bol i nezadovoljstvo i uputiti kritike na više adresa za ovaj zločin. Pozivam sve institucije: predsjednike države, Vlade i Skupštine, sudstvo, Državno tužilaštvo i policiju da se uključe u rasvjetljavanje ovog zločina, a one koji su krivi privedu pravdi i zasluženo kazne”, poručila je Bajrović.

Pozvala je predstavnike EU i ambasada da se uključe u rasvjetljavanje zločina, navodeći da je razočarana njihovim dosadašnjim (ne) djelovanjem.

Pošto ratni zločini ne zastarijevaju ostaje nada će jednog dana svi odgovorni za ovaj biti adekvatno kažnjeni.

 

Krivična prijava protiv Đukanovića

Profesor Pravnog fakulteta Milan Popović, glavni urednik Monitora Esad Kočan i poslanik Pokreta za promjene Koča Pavlović podnijeli su 2012. godine krivičnu prijavu protiv  Mila Đukanovića i vrha tadašnje, a najvećeg dijela i sadašnje izvršne i pravosudne vlasati Crne Gore. Prijavu su podnijeli zbog ratnog zločina ,,deportacija 1992. i pomaganja počiniocima zločina da izbjegnu pravdu”.

,,Slučaj departacija” 1992. godine obuhvata više od 150 izbjeglica iz BiH, Bošnjaka i Srba, koji su nakon hapšenja u Crnoj Gori predati vlastima Republike Srpske. Mnogima od njih se od tada gubi svaki trag, navedeno je u prijavi.

Popović, Kočan i Pavlović, kao ključni dokaz za taj zločin, navode svjedočenje Momira Bulatovića u podgoričkom Višem sudu u novembru 2010. godine, koji je u vrijeme izvršenja tog zločina bio šef države.

,,Bulatović je pred sudom nedvosmisleno potvrdio: svi smo sve znali, a Milo najviše. U cjelini, svjedočenje Bulatovića  bilo je istovremeno i samooptuživanje cjelokupnog crnogorskog državnog vrha 1992, a posebno i najviše Đukanovića, u vrijeme izvršenja zločina prvog ministra, odnosno predsjednika Vlade Crne Gore”, navodi se u prijavi. Podsjetimo, Momir Bulatović je sve ovo što je priznao označio ,,državnom greškom”.

Krivična prijava je  odbačena, zbog navodnog nedostatka zločina, iako je ne samo dokaz, nego notorna činjenica da je u vrijeme izvršenja zločina Milo Đukanović bio predsjednik vlade Crne Gore, čiji je tadašnji ministar unurašnjih poslova Pavle Bulatović poslao nedvosmisleni telegram centrima bezbjednosti za postupanje koje je kasnije kvalifikovano kao ratni zločin deportacije.

 

Ni spomenika, ni izvinjenja

Nevladine organizacije HRA, Centar za građansko obrazovanje, ANIMA i Savjet za građansku kontrolu rada policije prije osam godina uputili su crnogorskim vlastima tri inicijative.

Prva je upućena tadašnjem predsjedniku Skupštine Crne Gore Ranku Krivokapiću i svim šefovima poslaničkih klubova da se proglasi Dan sjećanja na žrtve deportacije.

Tadašnjem predsjedniku Vlade Crne Gore Igoru Lukšiću, ministru unutrašnjih poslova Ivanu Brajoviću, ministru kulture Branislavu Mićunoviću i predsjedniku Opštine Herceg Novi Dejanu Mandiću obratili su se sa predlogom da se podigne spomen obilježje žrtvama deportacije ispred zgrade Uprave policije u Herceg Novom, čime su podržali i takvu želju porodica deportovanih žrtava.

Treća inicijativa adresirana je na ministra unutrašnjih poslova da se crnogorska policija izvini zbog nezakonitog postupanja prilikom hapšenja i izručivanja izbjeglica njima neprijateljskoj vojsci u Republiku Srpsku.

Nijedna inicijativa nije prihvaćena.

                              Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

DOK NASILJE NA ULICAMA RASTE: Ko kontroliše policiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako su smijenjeni svi šefovi sektora u Upravi policije, nakon što je za direktora izabran Zoran Brđanin, ne čini se da nova vlast potpuno drži kontrolu nad tim dijelom bezbjednosnog sektora

 

Mnogi su se nadali da će se nasilje u javnom prostoru smiriti nakon što su završeni lokalni izbori u gradu pod Trebjesom ili „bitke za Nikšić“, kako je ovaj događaj nazvan u srbijanskim tabloidima. Međutim, podjele i tenzije ne jenjavaju.

Takozvane „patriotske“ i „komitske“ snage, koji smatraju da je ugrožena nezavisnost Crne Gore, gotovo svakodnevno nalaze razloge za protestna okupljanja ili demonstrativne organizovane vožnje po crnogorskim gradovima. Opozicione partije svojim saopštenjima ohrabruju ovakva okupljanja, blago zabašureno preuzimaju i zasluge za njih, a poruke podrške često stignu i od samog Đukanovića. Posljednji takav razlog su bile najavljene promjene u primjeni Zakona o državljanstvu.

Svoje razloge za proteste i javna okupljanja, a i za kontraproteste, nalaze i pristalice vlasti nezadovoljne odlukama Vlade. Prosrpske grupacije zamjeraju polciji što ima blaži odnos prema partitoskim snagama nego što je imala prethodna vlast prema demonstrantima. Oni se bune i zbog  najavljene smjene ministra pravde Vladimira Leposavića. Ovi protesti su dobili podršku dijela vladajuće koalicije okupljene oko Demokratskog fronta, ali i dobrog dijela srbijanskih tabloida.

U uskomešanoj atmosferi fizički je napadnuto više građana i novinara, ali i službenih lica. Dok se na protestima „patriota“ mogu čuti pjesme koje šire mržnju prema Srbima, kao što je Boj na Čavnoglave, na protestnim okupljanjima prosrpskih snaga mogu se čuti i vidjeti transparenti koji negiraju genocid u Srebrenici, čime valjda daju podršku Leposaviću i njegovoj izjavi koja je išla u tom pravcu.

Od Uprave policije se očekuje da vrati mir na crnogorske ulice i obezbijedi poštovanje zdravstvenih mjera. Ali primjetan je njen pasivniji odnos prema ovakvim događajima nego što je to bio tokom prethodne godine, koju su obilježili protesti. Iako su smijenjeni svi šefovi sektora u tom organu, nakon što je za direktora izabran Zoran Brđanin, ne čini se da nova vlast drži kontrolu nad tim dijelom bezbjednosnog sektora. Pitanje je da li je riječ o većem stepenu tolerancije prema pravu na slobodu okupljanja, čak i kad se ono zloupotrebljava, ili nova vlast ne želi da reakcijom policije izazove bijes građana kao što je tokom prošle godine učinila prethodna vlast.

Propusti policije naročito su bili uočljivi tokom blokade puta u Bogetićima, na saobraćajnici Podgorica – Nikšić, kada su u sukobu „patriota“ i policije povrijeđeni oficir Vojske Crne Gore (VCG) Rajko Čanjak, vojni doktor Dragan Martinović i službenik Uprave policije Jovan Bijelović. Dogodila se i neodgovorna  reakcija pripadnika Sektora za obezbjeđenje objekata i štićene ličnosti, koji je službenim automobilom prošao kroz blokadu, dok su na vozilu sjedjeli demonstranti. U vozilu se nalazila ćerka premijera Krivokapića i javnosti je saopšteno da je službenik policije tako reagovao jer je procijenio da je njen život u tom trenutku bio ugrožen. Na video snimcima, koji su dospjeli u javnost, nije vidljiv stepen ugroženosti koji bi opravdao takvu upotrebu sile. Sve se ovo dogodilo naočigled pripadnika policije koji su trebali da obezbjeđuju ovaj skup i spriječe narušavanje javnog reda i mira.

Izvršni direktor Centra za građanske slobode Boris Marić smatra da je ponašanje policije „očigledno u skladu sa odlukom da demokratski i tolerantan ptistup treba da bude osnova postupanja policije“. On za Monitor kaže da je to težak zadatak kada imamo forsiranje antagonizama prvenstveno od struktura bliskih Demokratskoj partiji socijalista i Demokratskom frontu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEKSUALNO NASILJE NAD DJECOM U CRNOJ GORI: Hoće li napokon biti pooštrene kazne

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stravičan zločin koji je izvršio komunalni policajac kada je nedavno, usred bijela dana, obljubio devetogodišnjakinju u podgoričkom naselju Stari Aerodrom, uznemirio je javnost. Sistem zaštite seksualno zlostavljane djece ilustruje i činjenica da Crna Gora nema zvaničnu statistiku o seksualnom nasilju nad djecom, a ni odgovarajuće kazne za zločince niti psihološku podršku žrtvama

 

Stravičan zločin koji je izvršio komunalni policajac R.O. kada je nedavno, usred bijela dana, obljubio devetogodišnjakinju u podgoričkom naselju Stari Aerodrom, uznemirio je javnost. I podstakao na pitanje – kakav je sistem zaštite seksualno zlostavljane djece u Crnoj Gori?

Zvaničnu statistiku o seksualnom nasilju nad djecom crnogorski državni organi nemaju. Kazne za seksualne zločince nisu zadovoljavajuće, a podrška žrtava je neefikasna, smatraju sagovornici Monitora.

,,Evropska statistika pokazuje da je od petoro djece, jedno preživjelo neki oblik seksualnog nasilja. Od petoro koje je kroz to prošlo, četiri su djevojčice, a jedan dječak. Iskustva iz EU, regiona i crnogorskih NVO koje se bave problemom zaštite i prevencije seksualnog nasilja, govore da nema razloga da ne vjerujemo da je i u Crnoj Gori ista ili, bar, vrlo slična statistika”, kaže za Monitor izvršna direktorica NVO Prima Aida Perović, koja je nedavno, u saradnji sa partnerima, realizovala kampanju pod nazivom Seksualno nasilje nije dječja igra.

Najčešća zabluda je da uglađeni, obrazovani, dobrostojeći ljudi lijepih manira ne zlostavljaju djecu, kao i da su djeca najsigurnija u porodičnom okruženju, upozorava Perović. „Istina je, međutim, da seksualno nasilje u 90 odsto slučajeva djetetu nanosi poznata osoba, koja mu predstavlja autoritet i u koju ima povjerenja. Takvi seksualni predatori vješto maskiraju svoje namjere i prilagođavaju ih dječijoj radoznalosti, naivnosti i neznanju. Djeca najčešće u startu ne prepoznaju nasilje, jer misle da je u pitanju igra. Jedna od velikih zabluda je i to da su svi seksualni zlostavljači djece pedofili. Postoje osobe koje se seksualno iživljavaju nad djecom, a koje imaju uobičajene seksualne odnose sa odraslim osobama”.

Monitor je od Uprave policije (UP) pokušao da sazna koliko je slučajeva seksualnog nasilja nad djecom (nedozvoljenih polnih radnji, obljuba i silovanja) u posljednje tri godine prijavljeno toj državnoj upravi. Do zaključenja ovog broja, odgovor nije stigao.

Studija o seksualnom nasilju nad ženama i djecom u Crnoj Gori, koju su radile NVO Prima, Sigurna ženska kuća i SOS za žene i djecu žrtve nasilje iz Nikšića, a koja je obuhvatila period od pet godina, od početka 2014. do kraja 2018. godine, pokazala je da su žrtve koje su preživjele neki vid seksualnog nasilja, u 60 odsto slučajeva – djeca. „To ne znači nužno da su djeca brojnija među žrtvama, jer punoljetne osobe mnogo rjeđe prijavljuju seksualno nasilje i dobijaju epilog na sudu”, objašnjava Perović.

Krivični zakonik Crne Gore za silovanje djeteta propisuje kaznu zatvora na period od najmanje 10 godina. Za obljubu zatvor od tri do 12 godina, a za nedozvoljene polne radnje – novčanu kaznu ili zatvor – od dvije do najviše 15 godina.

Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava je, nakon inicijative iz Kabineta premijera Zdravka Krivokapića 12. aprila, pristupilo izradi Predloga zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika. Cilj je – maksimalno pooštravanje kazni zatvora za krivična djela protiv polne slobode koja su učinjena prema djeci i nemoćnima. „Za silovanje i obljubu predložena je mogućnost da počinitelj bude kažnjen zatvorskom kaznom u trajanju od 40 godina. To je najstroža kazna koju domaće krivično zakonodavstvo predviđa za najteža krivična djela. Predložene kazne zatvora, koje mogu biti ocijenjene kao drakonske, ne moraju biti izrečene u svakom pojedinačnom slučaju”, navodi se, između ostalog, u saopštenju tog Vladinog resora.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROPAST VEKTRE MONTENEGRO: DRŽAVI RADNICIMA I OPŠTINAMA OSTAVILA MILIONSKE DUGOVE

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dragan Brković postao je sinonim za crnogorske novokomponovane biznismene koji uprkos privilegijama, izdašnoj podršci bivšeg režima i državnih institucija, nisu bili u stanju da uspješno posluju koristeći vrijedne prirodne i izgrađene resurse kojih su se domogli

 

U jednoj od najvećih privatnih kompanija u Crnoj Gori, Vektri Montenegro, koja je donedavno bila u vlasništvu podgoričkog biznismena Dragana Brkovića, proglašen je bankrot. Potpuna finansijska propast odnosi se kako na glavnu kompaniju tako i na ćerke firme u čijem su posjedu bila mnoga privredna preuzeća i vrijedne nekretnine, „sakupljene“ tokom procesa kumovske privatizacije crnogorske privrede. Konačni bankrot proglasio je Privredni sud 31. marta. Određen je i stečajni upravnik Radojica Grba, koji će pokušati da izmiri milionske dugove mnogobrojnim povjeriocima prodajom imovine ili cijele firme kao pravnog lica.

Sedam mjeseci nakon što je Demokratska partija socijalista izgubila vlast, kao kula od karata srušila se poslovna imperija Dragana Brkovića, kuma predsjednika Mila Đukanovića. Spektakularno je propao posao biznismena čije je djelovanje obilježilo prošlu deceniju, koji je posjedovao šume, fabrike, hotele, zemljišne posjede, poslovne zgrade, restorane,  na najatraktivnijim lokacijama Crne Gore, od sjevera pa do mora. Podizao je na stotine miliona kredita u raznim domaćim i stranim bankama. Kupovao avione, kamione, stanove i vile, i ostalo što spada u život na visokoj nozi. Do jednog trenutka, posljednjeg stečaja u kome je sve nestalo.

Brković je postao sinonim za crnogorske novokomponovane biznismene koji uprkos privilegijama, izdašnoj podršci bivšeg režima i državnih institucija, nisu bili u stanju da uspješno posluju koristeći vrijedne prirodne i izgrađene resurse kojih su se domogli.

Kompanija Vektra Montenegro promijenila je vlasnika na neslavan način. U januaru ove godine javni izvršitelj oduzeo je kompaniju od Brkovića i ona je prešla u vlasništvo švajcarske banke NLB Inter Finanz iz Ciriha, zbog kreditnog duga od 55 miliona eura. Brković je u medijima nazivan i „kralj stečaja“ jer  je sve privatizovane firme odveo u sigurni stečaj.

Dragan Brković ostavio je firmu Vektra Montenegro u dugovima do guše. Kratkoročne i dugoročne obaveze kompanije iznose oko 170 miliona eura. Državi na ime poreza duguje oko 20 miliona. Opštinama na čijim je teritorijama poslovao takođe duguje milionske iznose. Na stotine zaposlenih ostavio je bez posla i bez plata i godinama im nije uplaćivao doprinose za zdravstveno i socijalno osiguranje.

Brković je postao tranzicioni bogataš kupovinom mnogih državnih preduzeća. Kupio je najveći šumsko-industrijski kombinat Velimir Jakić u Pljevljima za 1,6 miliona eura, koji je tada zapošljavao oko 700 radnika. Preduzeće mijenja naziv u Vektra Jakić i godinu kasnije dobija koncesije za eksploataciju šuma na 30 godina. Danas je to uništena firma u kojoj je proizvodnja obustavljena a radnicima koji su ostali bez posla, Vektra Jakić duguje i do 30 mjesečnih zarada.

U svoj poslovni portfolio upisuje i autoprevoznike i špeditere, Moračatrans i Rumijatrans, od kojih osniva firmu Horizon Logistic u Baru, koja je u stečaju od 2012.

Najveći poslovni poduhvat Brković realizuje kupovinom većinskog paketa akcija najznačajnijeg hotelskog preduzeća u Herceg Novom, Hotelsko-turističkog preduzeća Boka, nosioca turističke privrede grada. Krajem 2007. godine HTP Boka je privatizovana od strane Brkovićeve Vektre Montenegro, prodajom 59,4 odsto od ukupnog broja upisanih akcija, za sumu od 22 miliona eura. To je 50 miliona manje od procijenjene vrijednosti kapitala prebogate hotelske kuće koja je dominirala Novim i cijelom Bokom.

HTP Boka posjedovala je ogromnu imovinu, oko 128.000 kvadrata zemljišta u zoni morskog dobra i 45.000 kvadrata poslovnih objekata. U okviru HTP Boka poslovao je prestižni Hotel Plaža u centru grada, hoteli Tamaris i Igalo, restoran Žanjice na Luštici, ugostiteljsko-poslovni  objekat Galeb u Igalu i mnogi drugi sadržaji i lokacije, kao što je zemljište porušenog starog Hotela Boka na obali, koji je sada pretvoren u park.

Prethodno je od mađarskih kompanija otkupio udio od 33 odsto u HTP Boka, čime je ostvario kontrolu od 92 odsto vlasništva hercegnovske turističke kompanije koja postaje Vektra Boka.

Brković se ugovorom obavezao da će u naredne tri godine u rekontrukciju i obnovu hotela uložiti 50 miliona eura, da će ulagati 200 hiljada eura godišnje u razvoj komunalne infrastrukture i sporta u Herceg Novom. Umjesto toga, na hotele HTP Boka upisao je hipoteke zbog kredita u iznosu od 23,7 miliona eura koji je otišao glavnoj, majci firmi Vektri Montenegro. Vektru Boka ubrzo je uveo u stečaj, a veliki dio  atraktivnih nekretnina rasprodao, iako po kupoprodajnom ugovoru na to nije imao pravo.

Tokom trinaest godina gazdovanja hercegnovskim hotelima Brković je prodao sve manje objekte Vektra Boke. Prodat je ugostiteljski kompleks  Žanjice sa objektima i zemljištem za milion eura, koji je bio procijenjen na iznos od 3 miliona. Prodat je restoran Levanger koji se nalazi na samoj obali Igala. Na doboš su otišli objekti i zemljište restorana Galeb, ugostiteljski kompleks na plaži Milašinović na Toploj… Prodati su čak i teniski tereni zajedno sa objektima, na šetalištu Pet Danica.

Razmjere štete koju je nekada renomiranoj hotelskoj kući HTP Boka i Opštini Herceg Novi nanio Dragan Brković, nemjerljive su. Hotel Tamaris je porušen 2012. godine, novi nije sagrađen. Na njegovom mjestu, na glavnom gradskom šetalištu, ostala je ledina za parking vozila. Hotel Igalo, oronuo, napušten i zarastao u bršljan i drače, ne radi posljednjih deset godina. Najpoznatiji novski hotel Plaža radi u oskudnim uslovima, kao odmaralište, kategorizovan sa tri, odnosno dvije zvjezdice. Planovi za rekonstrukciju hotela ili izgradnju novog na toj ekskluzivnoj lokaciji, nisu realizovani.

Vektra Boka duguje Opštini oko 4 miliona eura po raznim osnovama, radnicima na ime plata i doprinosa gotovo isto toliko. Poslovanje Brkovića u Herceg Novom nalik je uraganu, prirodnoj katastrofi koja bez milosti ruši sve pred sobom.

Brkovićevo poslovno carstvo prošireno je i na Budvu, na čijoj teritoriji posjeduje vrijedne nekretnine. Vektra je vlasnik bečićkog odmarališta Alet, poznatog Međunarodnog omladinskog centra – MOC, kojeg je kupio 2006. od beogradskog Geneksa za 4,8 miliona eura. Planovi da se na toj lokaciji sagradi luksuzni turistički kompleks, nisu realizovani.

U neposrednoj blizini MOC-a, posjeduje parcelu površine 6.100 m2, na kojoj je kao vlasnik upisana of šor firma Anotech Corporation, registrovana na Britanskim Djevičanskim Ostrvima, iza koje stoji Brković. Iz Vektre Montenegro upućen je prije dvije godine zahtjev Opštini Budva za izdavanje uslova za gradnju stambenog kompleksa, koji je DUP-om Bečići predviđen na toj lokaciji. Ali do gradnje nije došlo.

Parcela je založena za dva kredita od 50 i 55 miliona eura koje je Vektra Montenegro uzela 2007. i 2009. godine od pomenute NLB Inter Finanz banke. Krediti nisu vraćeni pa je švajcarska banka u nekoliko navrata pokušala prodaju zemljišta u Bečićima, koja je procijenjena na iznos od 1,5 miliona eura.

Vektra je vlasnik stare zgrade Jugoslovenskog rječnog brodarstva- JRB u Budvi, na Slovenskoj obali, koju je kupio od beogradskog biznismena Nenada Đorđevića za 3 miliona eura. Oronula zgrada na velikoj parceli uz more, u blizini Starog grada, decenijama nije u funkciji. Služi kao spomenik propale privatizacije i tajkunske trgovine, bez želja i inicijativa za rekonstrukcijom ili izgradnjom novih sadržaja.

Na sve tri nekretnine Vektre u Budvi upisane su milionske hipoteke banaka i drugih povjerilaca među kojima je i Opština Budva, kojoj Brkovićeva firma duguje na ime poreza na nepokretnost. Uprava lokalnih javnih prihoda blokirala je Brkovićevu parcelu u Bečićima stavljanjem hipoteke u ukupnom iznosu od 100.743 eura, na osnovu rješenja o obezbjeđenju poreskog potraživanja koje traje od 2016. godine.

Ista zabilježba hipoteke u korist Opštine Budva upisana je i u posjedovni list zgrade JRB u ukupnom iznosu od 212.406 hiljada eura. Dug Vektre Opštini Budva dostigao je sumu od 313 hiljada eura. Sve navedene nekretnine pod hipotekama su na vrtoglave iznose koji premašuju 100 miliona eura. Šta je biznismen Brković radio sa tolikim milionima, ostavljajući pustoš za sobom u privatizovanim državnim preduzećima, teško je objasniti. Gdje je novac nestao i avio-kompanija čijim se letjelicama putovalo u šoping u Milano, u Monako, na odmore na francuskoj rivijeri i slične uživancije.

Da li će proglašenjem fajronta u kompaniji Vektra Montenegro, miljenici svih depeesovskih vlada i premijera, stotine napaćenih radnika naplatiti svoja potraživanja, u čije ruke će dospjeti hercegnovski hoteli i budvanske nepokretnosti, pitanja su koja za sada nemaju odgovora. Ako bankrot nije samo još jedan manevar u nizu, da se imperija  i ortaci otarase nagomilanih dugovanja.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo