Povežite se sa nama

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA I BIVŠI UREDNIK LIBERALA: Vrijeme izgubljene nade

Objavljeno prije

na

Svakako da je najbolje, a ja bih rekao i najpoštenije rješenje, održavanje vanrednih parlamentarnih izbora. Zašto? Zato što, htjeli da priznamo, ili ne, promijenjena je izborna volja od 30. avgusta 2020. godine

 

MONITOR: Kako vidite pregovore avgustovske većine da formiraju 44. Vladu?

PEPIĆ: Kao jedan, u suštini, krajnje iznuđen potez. U smislu  da se spasi, što se spasiti može. Naravno, svako onaj koji iole zna i poznaje crnogorske političke prilike, zna i to da su na ovako nešto neki od političkih činilaca nerado pristali. No, što bi se reklo, već viđeno. U pitanju je više ono ,,nametanje, po svaku cijenu našega”, nego što je u pitanju, racionalan princip da se stvarno iznađe rješenje i ponudi konkretan predlog za formiranje 44. Vlade.

Vidimo da se politički subjekti ,,avgustovske većine”, po skoro svim pitanjima slažu ,,kao rogovi u vreći”. Neki se i ponašaju u stilu ,,ili uzmite ove naše, ili sve propada”. Ovakva pregovaranja mi više liče na nametanje, nego stvarnu želja za dogovorom. Nije naknadna pamet, ali se i nakon izglasavanja nepovjerenja Abazovićevoj Vladi i poziva, prije svega DF-a, da se ponovo ,,okupi stara većina”, znalo, zbog toga što se mnogo toga izdešavalo, da se do nekog prihvatljivog rješenja ili neće ili će se dosta teško doći.

MONITOR: Iako je, kako su kazali, postojala velika saglasnost oko imena Miodraga Lekića kao mandatara, pregovori su nastavljeni.

PEPIĆ: Nakon ,,licitiranja”, pominjanja više imena, govora o tome, kakvog pola treba da su kandidati, iskristalisalo se ime Miodraga Lekića. Istina, ovo ime se i u nekim ranijim situacijama, spominjalo. Iako ovaj i ovakav predlog i ne smatram toliko lošim, ovaj i ovakav potez smatram potpuno iznuđenim u stilu ,,daj što daš i što imamo, da se možemo dogovoriti!“  Odmah nakon i takve ponude, nastavljena su prepucavanja i uslovljanja, oko toga, kome i koliko mjesta ,,treba da pripadne”. Tako da i ovakvo rješenje je pod upitnim znakom! Previše je i ucjenjivačkog, sa previše uslovljavanja među političkim akterima ,,stare većine”, da će veoma teško doći do kompromisa među njima. A i ako dođe, više sam nego siguran, da će on biti ,,truli”. Previše je sujete među njima, a bogami i više pohlepe u tome ,,ko i koliko treba, da dobije mjesta u Vladi, kao i po dubini i širini!“ I da će se se ,,serija” optužbi i prepucavanja nastaviti. No, ostaje i  mogućnost da  se makar ,,privremeno” usaglase oko Lekića. Ali, konačno se o tome ,,pita”  Đukanović, da li će on i prihvatiti tu  ponudu, i da li će on to ime, ponuditi crnogorskom parlamentu, i dati mu mandat da sastavi Vladu!

MONITOR: Šta je ključni razlog dosadašnjih neuspješnih dogovora avgustovske  većine?

PEPIĆ: Sujeta većine političara koji učestvuju u njima. Isuviše je bilo grubih riječi, uvreda, prozivanja, napada… Iako može da djeluje grubo, ipak mora se reći, da su se oni puno više zalagali i da se zalažu za partijske i lične interese, nego za javni. Pritom uopšte skoro se i ne osvrćući na ono što su obećali svojim biračima.

Iako se ponekad čini  da smetnju  predstavljaju i ideološke razlike, mislim da to i nije prevashodno. Puno veći  problem je u tome što su politički subjekti koji su bili većina nakon 30. 08. 2020. godine prihvatili skoro u potpunosti onu vrstu političke pohlepe –  angažovanje svojih ,,po dubini i širini” – skoro u potpunosti nastavljajući  tako trodecenijsku praksu DPS-a  i njegovih ,,satelita”.  Pored toga, problem je  što smo tipično partitokratsko društvo. Imamo političare kojima je prvo i jedino radno mjesto da su političari. I koji su u politiku ušli bez i jednog dana radnog staža u obavljanju nekih drugih poslova. I koji se zbog toga ,,svim sredstvima i bore da očuvaju te svoje pozicije”. Jer i hoće da žive od politike, i od privilegija koje se od nje dobijaju. A ko ti ga zna, možda i nijesu ,,spremni”, ili i ne umiju da se nečim drugim bave!

MONITOR: Predsjednik Milo Đukanović zakazao je za kraj sedmice konsultacije sa partijama o novom mandataru, rekavši da su izbori realniji. Kako će se rasplesti ova politička kriza?

PEPIĆ: Moglo bi se slobodno reći da sve ovo što se dešavalo i dešava ide u prilog Đukanoviću, što on koristi za jačanje sopstvene pozicije.

Postavlja se pitanje –  šta i da se dogovori  avgustovska većina? I da sve  usklade, to i ne mora da znači  da će im Đukanović izaći u susret. I da im mora  dati mandatara, po svaku cijenu.

MONITOR: A šta je najbolje rešenje?

PEPIĆ: Svakako da je najbolje, a ja bih rekao i najpoštenije rješenje, održavanje vanrednih parlamentarnih izbora. Nije  naknadna pamet, to sam rekao i odmah nakon pokretanja  stvaranja manjinske Vlade, koju je ponudila URA ( 17. 01. 2021. godine).  Zašto? Zato što htjeli da priznamo, ili ne, promijenjena je izborna volja od 30. 08. 2020. Ako ne svi, onda makar većina onih koji su glasali za koaliciju Crno na bijelo, su glasali zato što su im i  Dritan Abazović i ostali iz ove koalicije dali čvrsto obećanje ,,da nikakve saradnje neće i ne smije biti sa DPS-om”. Posebna je priča sa SNP-om. Koji ima pet poslanika u koaliciji  Za bolju budućnost CG. A ta koalicija je na tim izborima dobila 133 261 ,,glas”. Ko i kako može odrediti, koliko je od tih ,,glasova”, dobio baš SNP. I da li je bilo uopšte onih koji su glasali tu koaliciju, a prihvatljiv im je  bilo kakav vid saradnje sa DPS-om. A upravo se to desilo kada je formirana manjinska Vlada.

Uz to što im je DPS davao podršku u parlamentu ( istina kratku), bilo je i mnogo angažovanja članova DPS- a, i po širini i dubini!

Izbori su, otuda, najpoštenije rješenje. A opravdanje tipa da nemamo institucije, i nije baš neko veliko ,,opravdanje” i ne može da stoji. Jer, mi ih u pravom smislu, nijesmo ni dosad imali. Naravno, to ne znači, da se mora pokušati uraditi sve da se neke, prije svega, pravosudne institucije unaprijede.

MONITOR:  Kako vidite dvije godine od avgustovskih izbora?

PEPIĆ: U najkraćem ove dvije godine, nazvao bih  vrijeme izgubljene nade. Ni ona ,,ekspertska”, ni ova ,,manjinska”, ni približno nijesu ispunile očekivanja onih koji su se istinski zalagali za promjene, a ne za zamjene. Izgubljeno je dragocjeno vrijeme. Najveći gubitnici smo  mi koji smo se više decenija, na demokratski način borili da naše društvo što prije postane demokratsko i građansko. Dobro je  da se vlast promijenila. I da to nije smak svijeta. Ali,  izuzetno loše je to što su oni koji su ,,preuzeli” vlast veoma malo  radili na promjenama. Umjesto toga su se ponašali kao klasična zamjena.

MONITOR: Zašto se nijesu desile promjene?

PEPIĆ: Može se reći da je promjena bilo samo u personalnom, ali ne i u suštinskom smislu. Nastavilo se sa partijskim zapošljavanjem i nepotizmom… Mora se reći i to –  negdje i sa većim intenzitetom. Neki od političara, koji su bili  žestoki kritičari toga do avgustovskih izbora 2020. godine  tražili su i dobijali  za članove svojih porodica visokopozicionirana radna mjesta. Isključivo partijski angažmani u mnogim preduzećima su nesmetano nastavljani. Moram reći i to da je za vrijeme Vlade Zdravka Krivokapića (decembar 2020 – april 2022. godine) bilo i dosta nesnalaženja, pa i neznanja. A i ta i takva Vlada je bila dosta i potpuno nepotistička i pod velikim uticajem jedne crkvene organizacije sastavljena. Dok je ova ,,manjinska” Vlada Dritana Anazovića ( april – avgust 2022.godine), koja je po meni više bila koaliciona, na ,,velika vrata” povratila  neke od kadrova iz vremena  vladavine DPS- a, i imenovala ih na neke pozicije. Ponašajući se u potpunosti u tipičnom partitokratskom smislu.

Mislim da kao društvo  moramo doživjeti katarzu. Da nam ono ,,struka i etika” budu prevashodni u odnosu na ono ,,samo je važno da su naši”. Mi smo nažalost, tipično partitokratsko društvo gdje je puno važnije   koga znamo i ko nas zna, od onoga što znamo. Uz sve to političke ,,elite”, i dalje se više bave i  guraju identitetska pitanja, od onih puno bitnijih. A to je rješavanje najvećeg problema, koji istinski imamo, teškog ekonomsko-socijalnog položaja najvećeg dijela građana! I kada bi se pitanja iz ekonomije istinski počela rješavati, tada bi i ova pitanja, koja nam se  nameću, bila lakše rješiva!

MONITOR: Da li je DPS politička istorija, i ako nije, zašto nije?

PEPIĆ:  Iako to po mnogim ,,zaslugama”  treba da  bude, kao i  sistem koji su kreirali,  daleko smo još od toga.  Sistem vrijednosti koji su ova politička grupacija i  Milo Đukanović uspostavili još uvijek imaju i velikog značaja i uticaja. I umjesto da se u ovih dvije godine više radilo na urušavanju ovog sistema, dosta su ,,novi”  radili po tom istom sistemu.  Ispada da  neki  koji su bili protiv Đukanovića i DPS-a, nijesu to bili iz suštinskih razloga, i zbog stvarnih sistemskih promjena, već prosto samo da im budu zamjena! Uz to, i sam način, formiranje i funkcionisanje ,,manjinske ” Vlade dodao je  vjetar u jedra imenovanjima i postavljenima, održavanju i jačanju DPS-a, kao i njegovih ,,tradicionalnih” partija-saradnica. Tako da se slobodno može reći da je DPS  još uvijek jak. I da će i dalje, nažalost, imati značajnu ulogu u našem društvu.

MONITOR: Svi politički akteri se kunu u reforme i evropski put. Ipak, daleko smo od cilja. Zašto?

PEPIĆ: Tačno tako! Svi politički akteri nas ubjeđuju da su za iskrene reforme. Da su one ,,na pravom evropskom putu”. Da su one te ,,koje nas vode u bolje sjutra”. Da bez ,,njih i njihovog djelovanja, Evropa će nam biti sve dalja i dalja”. I zaista, sve one se ,,ubiše” da nam dokažu da su one te koje ,,baštine evropske vrijednosti”.

Ali , dok se  priča i naglaba  o globalnom, u praksi se i dalje  ćera po lokalnom. Dok su im usta  puna evroatlanskih integracija, naša politička ,,elita” koristi benefite i onoga što im pripada i ne pripada. Dok se priča i poziva na Evropu i njene vrijednosti, naši političari u pravom  balkanskom stilu i dalje nesmetano rade na svoj način. I dalje se koriste mnoge privilegije: službeni automobili, kojih  u prosjeku imamo najviše u Evropi, zapošljavanje i angažovanje svojih, bez obzira na stručnu spremu… i mnogo toga još. I tako će i biti, sve dok se bude i dalje samo pričalo o evropskim vrijednostima, a ne po njima i vladalo. Uz to  mnogi političari nas ubjeđuju da su oni ti kojima ,,Evropa vjeruje”! Treba saslušati ono što nam  nudi i predlaže ,,zapadni svijet”, ali ne sve to bespogovrno prihvatiti. Počesto treba uzeti u obzir i domaće prilike.

Uglavnom, kako radimo i kako se ponašamo, još uvijek smo mi daleko od Evrope.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Političko lešinarenje nagriza društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Desile su se dvije smjene vlasti, treba provesti još dvije brze smjene pa će tek peta vlada početi ozdravljenje i društva i države. Novi glavni SDT Vladimir Novović je znak da u crnogorskom društvu ima zdravih snaga. Ukoliko u narednoj vladi bude i u najmanjoj mogućoj mjeri participirao DPS, siguran sam, Novović će biti smijenjen

 

MONITOR: Avgustovska većina u posljednjem času, nakon sedam sastanaka, dogovorila je mandatara i vladu. Kako to komentarišete?

GRAHOVAC: Politička prostitucija je osnovna karakteristika a političko lešinarenje je prodrlo skoro u sve sfere društvenog života pa nemoral svake vrste nagriza kako mnoge pojedince tako i veći dio društva.

Ako i ovlaš analiziramo ljudske kvalitete lica koja vrše vlast na svim nivoima u Crnoj Gori u posljednje tri decenije doći ćemo do zaključka da, osim malog broja časnih pojedinaca, na vlasti se nalazi  veoma rđav ljudski materijal. To za posljedicu ima ne samo kulturološke nego i mentalitetske poremećaje jer ovo stanje predugo traje.

Već smo svjedoci da oni, koji imaju nekakvu vlast a otimaju, kradu, uzurpiraju ili varaju, njihova djeca idu putem svojih roditelja. Ovo u Crnoj Gori  poprima zabrinjavajući   zamah. U takvom društvenom  i političkom ambijentu u Crnoj Gori se dogovara i vlada.

MONITOR: Gdje je uzrok i ko je za ovo najviše odgovoran?

GRAHOVAC: Uzrok je u višedecenijski nesmjenjivoj vlasti a najveću odgovornost snose sami građani jer uporno biraju političkog monstruma. Više od 15 godina DPS javno kvalifikujem kriminalnom, zločinačkom i neofašističkom organizacijom. Ovo ne činim jer sam nekakva zloća nego zato što prepoznajem parametre koji zlo nagovještavaju i na to upozoravaju. U isto vrijeme, ponavljam da u toj partiji postoji zdravo tkivo koje je  Crnoj Gori i te kako potrebno. Mnogi mi zamjeraju što i pomišljam da u DPS-u ima zdravog tkiva. Ovo ističem iz razloga što vidim da i u drugim političkim subjektima ima onih koji su jednako politički i moralno nezdravi kao što su oni u vrhu DPS-a.

MONITOR: Kako vidite dosadašnje pregovore avgustovskih pobjednika?

GRAHOVAC: Prethodno rečeno objašnjava veliku ličnu pohlepu, a malu ili nikakvu odgovornost prema svojoj državi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MAJA BJELOŠ, POLITIKOLOŠKINJA, VIŠA ISTRAŽIVAČICA BEOGRADSKOG CENTRA ZA BEZBJEDNOSNU POLITIKU: Tenzije na Balkanu će rasti sve dok lideri budu imali koristi od njih

Objavljeno prije

na

Objavio:

U diskusijama je malo i dokaza i bezbjednosnih procjena o vjerovatnoći totalnog rata, međutim, postoji snažno uvjerenje da rat u Ukrajini može imati efekat prelivanja, što bi moglo dovesti do raspada Bosne i Hercegovine ili otvorenog sukoba na Kosovu

 

MONITOR: Predsjednica Europrajda Kristina Garina, je izjavila za Politiko da se ta organizacija, tokom prethodnih 30 godina, nije suočila sa toliko intenzivnim teorijama zavjere i protivljenjima, kao u slučaju beogradskog Europrajda. Kako Vi objašnjavate političko-pravno-bezbjednosni rašomon koji je pratio tu ovogodišnju manifestaciju“?

BJELOŠ: Državni organi Srbije imaju kapaciteta da očuvaju javni red i mir i garantuju sigurnost učesnicima Evroprajda. Međutim, ne radi se o tome da li su policajci i pripadnici drugih bezbednosnih službi sposobni i opremljeni da izvršavaju propise. Problem je što građani Srbije žive u dramatičnom raskoraku između građanskih prava i sloboda garantovanih Ustavom i zakonima i svakodnevice u kojoj najviši državni zvaničnici aktivno krše Ustav i zakone, stvarajući nesigurnost i neizvesnost. Mimo svojih nadležnosti, predsednik Srbije je najavio da će Europrajd biti „odložen ili otkazan“, potom je ministar unutrašnjih poslova zabranio javno okupljanje, da bi 17. septembra mandatarka za novu vladu sopštila javnosti da šetnja ipak može da se održi, ali nije podržala skup svojim prisustvom.

Nezavisno od Europrajda ili Parade ponosa, pripadnici LGBT populacije se nikada neće osećati bezbedno u Srbiji sve dok im se uskraćuju i osporavaju osnovna ljudska prava i slobode (npr. pravo na javno okupljanje, izražavanje mišljenja, na brak, nasleđivanje imovine i dr.), zatim dok postoji mržnja u društvu i iracionalni strah od LGBT populacije, kao i dok deo državnih i nedržavnih centara moći ugrožava njihovu ličnu bezbednost. Da su Vlada Srbije i nadležni organi u prethodne dve decenije dosledno sankcionisali govor mržnje prema LGBT, pozive na nasilje, fizičke napade uz javnu osudu, ne bi bilo potrebno da danas hiljade policajaca obezbeđuje mirnu povorku.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANDRIJA MARDEŠIĆ I DAVID KAPAC, REDITELJI FILMA STRIC: Ispunjujuće emocionalno putovanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije nam namjera bila raditi politički film. Makar danas kad se radi bilo koja vrsta umjetnosti, često je neizbježno da umjetnost, da bi bila dobra, mora imati stav, biti aktualna i na neki način rezonirati sa stvarnosti

 

Velika Zlatna mimoza – gran pri 35. Filmskog festivala Herceg Novi – Montenegro film festivala pripao je hrvatskom filmu Stric Davida Kapca i Andrije Mardešića, koji je dobio i posebno priznanje – plaketu Zoran Živković. Filmu je pripala i nagrada za najbolju mušku ulogu Predraga Mikija Manojlovića. To je bio povod za razgovor sa autorima Strica.

MONITOR: Koliko obojici znači nagrada iz Crne Gore, jer je konkurencija definitivno bila jaka?

MARDEŠIĆ: Većinu tih filmova smo gledali i za nijedan ne mogu reći ništa manje nego da je dobar ili odličan.  A posebno veseli činjenica da su to sve dragi ljudi ili prijatelji. I sad smo se svi našli u istoj konkurenciji!

Možemo reći da je Festival u Herceg Novom preuzeo onu ulogu koju je Pula imala prije 40-ak godina, prikazuje najbolje od regionalnih kinematografija, i  stvarno je čudo i velika čast da smo u toj konkurenciji baš mi uspjeli dobiti Zlatnu mimozu.

KAPAC: Ja sam se prije početka festivala šalio da nas u Herceg Novom čekaju Igre gladi, filmofilskom terminologijom, tako da smo se nadali samo izvući živu glavu. Ogromno priznanje i čast nam je da smo dio te odabrane skupine filmova, autora koje iznimno cijenimo i volimo, posebno jer su nam većina njih bliski kolege i prijatelji. Nagrada nam je došla samo kao šlag na tortu.

MONITOR: Andrija, Vi ste se obratili publici prije projekcije filma riječima – obično se kaže uživajte u filmu, a ja vam kažem – srećno. Da li Vas obojicu iznenađuje reakcija publike?

KAPAC: Redatelj je zapravo uvijek prva publika filma, a mi smo prvenstveno radili film kakav bi i sami htjeli gledati. Stric je spoj naših iskustva i stavova zapakiranih u dramski okvir svojevrsnog hightened genre-a, ali u suštini nešto naše iskreno i osobno. Naravno da smo razmišljali kako će publika doživjeti film, ali nismo se vodili aktualnim trendovima ni regionalne niti svjetske kinematografije. Mislimo da bi takvo kalkuliranje ispalo jeftino i neiskreno.

MARDEŠIĆ: To sa sretno je počelo kao šala na premijeri u Karlovim Varima, ali je zapravo postala neka vrsta našeg iskaza poštovanja prema našoj publici. Jer na početku svakog putovanja se zaželi sreća da se sigurno stigne na odredište. Kao što je David rekao, teško je ući u bilo kakav oblik kreativnog procesa sa nekakvim kalkulantskim primislima. Podilaženje trendovima ili publici se uvijek osjeti.

I da smo se upustili u takav proračunat proces, trebali smo tada, 2015. kad je prva scena Strica stavljena na papir, imati kristalnu kuglu da nam prikaže kakvi će biti trendovi u festivalskom i svjetskom filmu sedam godina kasnije. Drago nam je ako smo uspjeli u tome da film gledateljima ostaje dugo u glavi, da pričaju o njemu, razmišljaju i debatiraju.  Jer važno je da se u filmovima aktivno sudjeluje, a ne da su gledatelji pasivni promatrači kojima autori sve serviraju na pladnju. U tome je i veći izazov gledanja i doživljaja filma.

Naravno da se filmovi rade za publiku, ali filmovi ne moraju nužno biti i zabava, već nekakvo ispunjujuće  emocionalno putovanje koje kao i stvarni život, ne mora uvijek biti opuštajuće, zabavno i ugodno iskustvo.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo