Povežite se sa nama

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA I BIVŠI UREDNIK LIBERALA: Vrijeme izgubljene nade

Objavljeno prije

na

Svakako da je najbolje, a ja bih rekao i najpoštenije rješenje, održavanje vanrednih parlamentarnih izbora. Zašto? Zato što, htjeli da priznamo, ili ne, promijenjena je izborna volja od 30. avgusta 2020. godine

 

MONITOR: Kako vidite pregovore avgustovske većine da formiraju 44. Vladu?

PEPIĆ: Kao jedan, u suštini, krajnje iznuđen potez. U smislu  da se spasi, što se spasiti može. Naravno, svako onaj koji iole zna i poznaje crnogorske političke prilike, zna i to da su na ovako nešto neki od političkih činilaca nerado pristali. No, što bi se reklo, već viđeno. U pitanju je više ono ,,nametanje, po svaku cijenu našega”, nego što je u pitanju, racionalan princip da se stvarno iznađe rješenje i ponudi konkretan predlog za formiranje 44. Vlade.

Vidimo da se politički subjekti ,,avgustovske većine”, po skoro svim pitanjima slažu ,,kao rogovi u vreći”. Neki se i ponašaju u stilu ,,ili uzmite ove naše, ili sve propada”. Ovakva pregovaranja mi više liče na nametanje, nego stvarnu želja za dogovorom. Nije naknadna pamet, ali se i nakon izglasavanja nepovjerenja Abazovićevoj Vladi i poziva, prije svega DF-a, da se ponovo ,,okupi stara većina”, znalo, zbog toga što se mnogo toga izdešavalo, da se do nekog prihvatljivog rješenja ili neće ili će se dosta teško doći.

MONITOR: Iako je, kako su kazali, postojala velika saglasnost oko imena Miodraga Lekića kao mandatara, pregovori su nastavljeni.

PEPIĆ: Nakon ,,licitiranja”, pominjanja više imena, govora o tome, kakvog pola treba da su kandidati, iskristalisalo se ime Miodraga Lekića. Istina, ovo ime se i u nekim ranijim situacijama, spominjalo. Iako ovaj i ovakav predlog i ne smatram toliko lošim, ovaj i ovakav potez smatram potpuno iznuđenim u stilu ,,daj što daš i što imamo, da se možemo dogovoriti!“  Odmah nakon i takve ponude, nastavljena su prepucavanja i uslovljanja, oko toga, kome i koliko mjesta ,,treba da pripadne”. Tako da i ovakvo rješenje je pod upitnim znakom! Previše je i ucjenjivačkog, sa previše uslovljavanja među političkim akterima ,,stare većine”, da će veoma teško doći do kompromisa među njima. A i ako dođe, više sam nego siguran, da će on biti ,,truli”. Previše je sujete među njima, a bogami i više pohlepe u tome ,,ko i koliko treba, da dobije mjesta u Vladi, kao i po dubini i širini!“ I da će se se ,,serija” optužbi i prepucavanja nastaviti. No, ostaje i  mogućnost da  se makar ,,privremeno” usaglase oko Lekića. Ali, konačno se o tome ,,pita”  Đukanović, da li će on i prihvatiti tu  ponudu, i da li će on to ime, ponuditi crnogorskom parlamentu, i dati mu mandat da sastavi Vladu!

MONITOR: Šta je ključni razlog dosadašnjih neuspješnih dogovora avgustovske  većine?

PEPIĆ: Sujeta većine političara koji učestvuju u njima. Isuviše je bilo grubih riječi, uvreda, prozivanja, napada… Iako može da djeluje grubo, ipak mora se reći, da su se oni puno više zalagali i da se zalažu za partijske i lične interese, nego za javni. Pritom uopšte skoro se i ne osvrćući na ono što su obećali svojim biračima.

Iako se ponekad čini  da smetnju  predstavljaju i ideološke razlike, mislim da to i nije prevashodno. Puno veći  problem je u tome što su politički subjekti koji su bili većina nakon 30. 08. 2020. godine prihvatili skoro u potpunosti onu vrstu političke pohlepe –  angažovanje svojih ,,po dubini i širini” – skoro u potpunosti nastavljajući  tako trodecenijsku praksu DPS-a  i njegovih ,,satelita”.  Pored toga, problem je  što smo tipično partitokratsko društvo. Imamo političare kojima je prvo i jedino radno mjesto da su političari. I koji su u politiku ušli bez i jednog dana radnog staža u obavljanju nekih drugih poslova. I koji se zbog toga ,,svim sredstvima i bore da očuvaju te svoje pozicije”. Jer i hoće da žive od politike, i od privilegija koje se od nje dobijaju. A ko ti ga zna, možda i nijesu ,,spremni”, ili i ne umiju da se nečim drugim bave!

MONITOR: Predsjednik Milo Đukanović zakazao je za kraj sedmice konsultacije sa partijama o novom mandataru, rekavši da su izbori realniji. Kako će se rasplesti ova politička kriza?

PEPIĆ: Moglo bi se slobodno reći da sve ovo što se dešavalo i dešava ide u prilog Đukanoviću, što on koristi za jačanje sopstvene pozicije.

Postavlja se pitanje –  šta i da se dogovori  avgustovska većina? I da sve  usklade, to i ne mora da znači  da će im Đukanović izaći u susret. I da im mora  dati mandatara, po svaku cijenu.

MONITOR: A šta je najbolje rešenje?

PEPIĆ: Svakako da je najbolje, a ja bih rekao i najpoštenije rješenje, održavanje vanrednih parlamentarnih izbora. Nije  naknadna pamet, to sam rekao i odmah nakon pokretanja  stvaranja manjinske Vlade, koju je ponudila URA ( 17. 01. 2021. godine).  Zašto? Zato što htjeli da priznamo, ili ne, promijenjena je izborna volja od 30. 08. 2020. Ako ne svi, onda makar većina onih koji su glasali za koaliciju Crno na bijelo, su glasali zato što su im i  Dritan Abazović i ostali iz ove koalicije dali čvrsto obećanje ,,da nikakve saradnje neće i ne smije biti sa DPS-om”. Posebna je priča sa SNP-om. Koji ima pet poslanika u koaliciji  Za bolju budućnost CG. A ta koalicija je na tim izborima dobila 133 261 ,,glas”. Ko i kako može odrediti, koliko je od tih ,,glasova”, dobio baš SNP. I da li je bilo uopšte onih koji su glasali tu koaliciju, a prihvatljiv im je  bilo kakav vid saradnje sa DPS-om. A upravo se to desilo kada je formirana manjinska Vlada.

Uz to što im je DPS davao podršku u parlamentu ( istina kratku), bilo je i mnogo angažovanja članova DPS- a, i po širini i dubini!

Izbori su, otuda, najpoštenije rješenje. A opravdanje tipa da nemamo institucije, i nije baš neko veliko ,,opravdanje” i ne može da stoji. Jer, mi ih u pravom smislu, nijesmo ni dosad imali. Naravno, to ne znači, da se mora pokušati uraditi sve da se neke, prije svega, pravosudne institucije unaprijede.

MONITOR:  Kako vidite dvije godine od avgustovskih izbora?

PEPIĆ: U najkraćem ove dvije godine, nazvao bih  vrijeme izgubljene nade. Ni ona ,,ekspertska”, ni ova ,,manjinska”, ni približno nijesu ispunile očekivanja onih koji su se istinski zalagali za promjene, a ne za zamjene. Izgubljeno je dragocjeno vrijeme. Najveći gubitnici smo  mi koji smo se više decenija, na demokratski način borili da naše društvo što prije postane demokratsko i građansko. Dobro je  da se vlast promijenila. I da to nije smak svijeta. Ali,  izuzetno loše je to što su oni koji su ,,preuzeli” vlast veoma malo  radili na promjenama. Umjesto toga su se ponašali kao klasična zamjena.

MONITOR: Zašto se nijesu desile promjene?

PEPIĆ: Može se reći da je promjena bilo samo u personalnom, ali ne i u suštinskom smislu. Nastavilo se sa partijskim zapošljavanjem i nepotizmom… Mora se reći i to –  negdje i sa većim intenzitetom. Neki od političara, koji su bili  žestoki kritičari toga do avgustovskih izbora 2020. godine  tražili su i dobijali  za članove svojih porodica visokopozicionirana radna mjesta. Isključivo partijski angažmani u mnogim preduzećima su nesmetano nastavljani. Moram reći i to da je za vrijeme Vlade Zdravka Krivokapića (decembar 2020 – april 2022. godine) bilo i dosta nesnalaženja, pa i neznanja. A i ta i takva Vlada je bila dosta i potpuno nepotistička i pod velikim uticajem jedne crkvene organizacije sastavljena. Dok je ova ,,manjinska” Vlada Dritana Anazovića ( april – avgust 2022.godine), koja je po meni više bila koaliciona, na ,,velika vrata” povratila  neke od kadrova iz vremena  vladavine DPS- a, i imenovala ih na neke pozicije. Ponašajući se u potpunosti u tipičnom partitokratskom smislu.

Mislim da kao društvo  moramo doživjeti katarzu. Da nam ono ,,struka i etika” budu prevashodni u odnosu na ono ,,samo je važno da su naši”. Mi smo nažalost, tipično partitokratsko društvo gdje je puno važnije   koga znamo i ko nas zna, od onoga što znamo. Uz sve to političke ,,elite”, i dalje se više bave i  guraju identitetska pitanja, od onih puno bitnijih. A to je rješavanje najvećeg problema, koji istinski imamo, teškog ekonomsko-socijalnog položaja najvećeg dijela građana! I kada bi se pitanja iz ekonomije istinski počela rješavati, tada bi i ova pitanja, koja nam se  nameću, bila lakše rješiva!

MONITOR: Da li je DPS politička istorija, i ako nije, zašto nije?

PEPIĆ:  Iako to po mnogim ,,zaslugama”  treba da  bude, kao i  sistem koji su kreirali,  daleko smo još od toga.  Sistem vrijednosti koji su ova politička grupacija i  Milo Đukanović uspostavili još uvijek imaju i velikog značaja i uticaja. I umjesto da se u ovih dvije godine više radilo na urušavanju ovog sistema, dosta su ,,novi”  radili po tom istom sistemu.  Ispada da  neki  koji su bili protiv Đukanovića i DPS-a, nijesu to bili iz suštinskih razloga, i zbog stvarnih sistemskih promjena, već prosto samo da im budu zamjena! Uz to, i sam način, formiranje i funkcionisanje ,,manjinske ” Vlade dodao je  vjetar u jedra imenovanjima i postavljenima, održavanju i jačanju DPS-a, kao i njegovih ,,tradicionalnih” partija-saradnica. Tako da se slobodno može reći da je DPS  još uvijek jak. I da će i dalje, nažalost, imati značajnu ulogu u našem društvu.

MONITOR: Svi politički akteri se kunu u reforme i evropski put. Ipak, daleko smo od cilja. Zašto?

PEPIĆ: Tačno tako! Svi politički akteri nas ubjeđuju da su za iskrene reforme. Da su one ,,na pravom evropskom putu”. Da su one te ,,koje nas vode u bolje sjutra”. Da bez ,,njih i njihovog djelovanja, Evropa će nam biti sve dalja i dalja”. I zaista, sve one se ,,ubiše” da nam dokažu da su one te koje ,,baštine evropske vrijednosti”.

Ali , dok se  priča i naglaba  o globalnom, u praksi se i dalje  ćera po lokalnom. Dok su im usta  puna evroatlanskih integracija, naša politička ,,elita” koristi benefite i onoga što im pripada i ne pripada. Dok se priča i poziva na Evropu i njene vrijednosti, naši političari u pravom  balkanskom stilu i dalje nesmetano rade na svoj način. I dalje se koriste mnoge privilegije: službeni automobili, kojih  u prosjeku imamo najviše u Evropi, zapošljavanje i angažovanje svojih, bez obzira na stručnu spremu… i mnogo toga još. I tako će i biti, sve dok se bude i dalje samo pričalo o evropskim vrijednostima, a ne po njima i vladalo. Uz to  mnogi političari nas ubjeđuju da su oni ti kojima ,,Evropa vjeruje”! Treba saslušati ono što nam  nudi i predlaže ,,zapadni svijet”, ali ne sve to bespogovrno prihvatiti. Počesto treba uzeti u obzir i domaće prilike.

Uglavnom, kako radimo i kako se ponašamo, još uvijek smo mi daleko od Evrope.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I GRAĐANSKI AKTIVISTA: Rovovi još nijesu premošćeni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje

 

 

MONITOR: Nakon buke i bijesa u metropoli crnogorskog turizma, koja je zatrpana smećem, izabrana je nova vlast. Kako gledate na dešavanja u Budvi?

ĐUKIĆ: Na događanja u Budvi, uz moju veliku žalost, gledam kao na nešto što je standardno u crnogorskoj političkoj realnosti. Grad koji, da se blago izrazim, nestandardno, funkcioniše već više od jedne decenije, čiji su predsjednici opština iza rešetaka ili pod istragom, a postoji i čitav niz drugih neregularnosti, nam priređuje nešto na što smo navikli. Samim tim ni neočekivane koalicije, ni ružne riječi, ni blokade nije nešto što nas iznenađuje. Sve to je prosto naša politička realnost nad kojom treba da se zapitamo.

A što se političara tiče, ponovo dolaze u situaciju da moraju ići zajedno sa partnerima o kojima su govorili sve najgore, a da je pritom to najgore nešto iz domena izdaje, kriminala, ozbiljnih prekršaja. Krajnje je vrijeme da shvate da postoji odgovornost za izrečeni stav i da ih držimo za riječ. U ovom slučaju niko od birača nije prevaren time da su formirane neke neprincipijelne koalicije, ali javnost ne smije zaboraviti šta su budući koalicioni partneri govorili jedni za druge, kao što je to bilo u nekim drugim slučajevima, konkretno vezano za vlast na državnom nivou.

MONITOR: U državnom parlamentu, sa sve zastavicama EU, opozicija je na 15 dana odstranjena iz plenarne sale. Da li  je ovo  rješenje ili početak još dublje krize?

ĐUKIĆ: Vjerujem da se radi o privremenom rješenju i da je vlast konačno demonstrirala da ima mehanizme kojima će spriječiti blokadu i privoliti opoziciju da se napravi neka vrsta sporazuma, neki dogovor. Ne možemo reći da se radi o idealnom rješenju, ali je svakako bolje od uvođenja bilo kakvih organa prinude u sam Parlament čemu smo svjedočili u prošlosti.

Cijela situacija je inače veoma neozibljna. Ne morate biti pravni ekspert da biste vidjeli da su se svi politički činioci ponašali drugačije u pogledu toga kada sudije Ustavnog suda idu penziju vezano za to da li se sudija preziva Gogić, Drašković i Đuranović. Pogotovo je to očigledno u slučaju Gogić i Đuranović jer je vremenski razmak svega par mjeseci. Tako je najveći dio vlasti, s izuzetkom ministra Koprivice, smatrao da sudija Gogić može u penziju tek sa navrešnih 66 godina, a opozicija tražila da se on penzioniše sa 65. Sada, kada je sutkinja Đuranović u istoj situaciji, vlast želi da je što prije penzioniše a opozicija govori o ustavnom puču. To treba da nas nauči pameti – pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: U Hrvatskoj je „pukla opna“

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvijek je isto u Hrvatskoj: kada se stvari politički zaoštravaju, HDZ se vraća na izvorne postavke, a to je nacionalizam

 


MONITOR: Kako ocjenjujete stanje politike i društva u Hrvatskoj nakon „super izbora“ tokom čitave 2024. i početka 2025.?

JAKOVINA: Pukla je opna. Svako društvo u kojem jedna partija (ili Zajednica) kontrolira baš sve: pravosuđe, zapošljavanje, zdravstvo, politička imenovanja, imenovanja portira u općinama i vozača hitne pomoći, i u procesu preskače obrazovane, talentirane, a u korist članova stranke, zarobljava društvo, stvara dojam da su promjene nemoguće, dekuražira, stvara klijente koji znaju da su nešto ili negdje zbog iskaznice, ne sposobnosti. Izbori za Sabor (i EU) 2024., pokazali su da je HDZ u stanju pobijediti i pronaći koliko god „žetončića“ treba da bi vladao. Može dovoljno platiti manjine, tako da zaborave sve što je ikada bilo. Na izborima u ovako strukturiranim općinama i gradovima (a Hrvatska ih ima 555), županijama i beskrajnim sinekurama za članove Zajednice, moguće je baš sve. Istina, HDZ ne pobjeđuje u bogatim krajevima i urbanim centrima. Zato su izborne karte korigirane, pa ja iz Novog Zagreba, glasam s Novim Vinodolskim u Hrvatskom primorju. Predsjednički su izbori bili iznenađenje, jer je dubina poraza HDZ-a pokazala da ispod fasade buja neobično artikulirano nezadovoljstvo, gotovo bijes.

MONITOR: Gotovo dvotrećinska pobjeda Zorana Milanovića, pokazuje da je on najprihvatljiviji predsjednik. Hoće li ova  Milanovićeva pobjeda imati efekta na popularnost SDP?

JAKOVINA: Nedvojbeno da je Milanović, svim svojim žestokim izjavama unatoč – a njih je u vrijeme predsjedničke kampanje bilo manje – lider je koji mnogima ulijeva povjerenje. Njega su željeli obični glasači, željeli su ga lijevi i suverenisti, ali i veliki broj onih koji su željeli poslati poruku, koji su naprosto glasali iz bijesa. U turbulentno vrijeme u kakvom živimo i živjet ćemo, Milanović je lider kakav većini Hrvata odgovara, pa možda i odaje dojam da je adekvatniji od drugih za grubo doba. Milanović je očito jasnije komunicirao odnos prema Ukrajini, mada je nekada znao zvučati „politički nekorektno“, da ja budem vrlo blag. Sada je jasno da HDZ-ova politika preuzeta iz Istočne Europe, koja je pokušala litvansko-latvijski kontekst prebaciti na hrvatski, ispala glupa. U Hrvatskoj doista nikada, pa ni prije 1948., nije bilo puno rusofila; osobito je glupo tražiti ih sada i opoziciju optuživati da su rusofili. Doduše, HDZ je smanjio svoj doživljaj nakon pobjede Trumpa. Pobjeda od 75 posto.  Ono što Milanović ima u svakom trenutku, već je to bio rezultat kampanje i trenutka, on sam je o tome govorio. Još manje na tolike postotke može računati SDP, ali i jedni i drugi mogu računati na trend, pa onda i dio glasova. Pukla je opna, rekao sam vam.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BILJANA MASLOVARIĆ, PROFESORICA SOCIOLOGIJE NA FILOZOFSKOM FAKULTETU UCG: Podijelili smo se, pa se izgubio građanin

Objavljeno prije

na

Objavio:

Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…

 

 

MONITOR: Podržali ste javno proteste, kako gledate na napad vlasti, posebno Demokrata, na grupu Kamo  śutra?

MASLOVARIĆ: Kao profesorka i građanka iskazujem najdublje žaljenje zbog tragedije na Cetinju. Dok mi pričamo i tumačimo oni ostaju sa tom enigmom, ostali su bez članova porodice, bez dvoje djece, i onda se otkopavaju one stvari koje smo zatrpali kao društvo. Kao događaj u Medovini i ta ubistva, gdje smo vidjeli da režim u stvari nikad ne radi on samo zatrpava a ne otkriva stvari. Sada je kulminiralo ovim događajem na Cetinju nakon koga smo svi u šoku. A vlast računa, posebno Demokrate, na naše kratko pamćenje.

Ne znam što bi trebalo da se desi da ne podržim mlade ljude sa kojima radim i znam kolika je njihova čista energija. Posebno u situaciji gdje vlast svrstava grupu mladih ljudi da su nečiji. Grupu koja se odvažila da protestuje da mi kao društvo saznamo što su koraci, i gle čuda traže ostavke dva čovjeka koji uporno izbjegavaju taj čin. Gažeći građane tim što neće svoju foteljicu da predaju.

Ovo će biti trajna promjena, u smislu javnog govorenja, tog bunta, uprkos tom dijeljenju etiketa koje samo izaziva dodatni revolt. Ne možemo više smatrati ni da su to greške, jer vidim da vlast, PES i Demokrate, da se mi – građani i oni razilazimo u vrijednosnom smislu. Oni su diletanti, prilično nesposobni i da, jedini im je fokus da ostanu u foteljama, a da su im građani slučajna greška. Pa bi mi trebalo da i dalje budemo pokorni i da im tolerišemo nerad. Mislim da je dosta toga. Poručujem mladima da ne odstaju i da ima i starijih koji ih podržavaju i da neko mora odgovarati.

MONITOR: Daleko smo od odgovornosti.

MASLOVARIĆ: Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…

MONITOR: Političari očekuju nastavak te prakse nepromjena i građana kao žrtve, uz novo huškanje na podjele.

MASLOVARIĆ: Podjelili smo se, pa se izgubio građanin. Na podjelama su došli i to permanentno radi svaka vlast. Mi imao političke partije koje imaju obavezno prefiks demokratski a uz to dodaju nacionalni. Da je bilo sreće Demokrate, koje imaju u imenu to,  bi prepoznali interes građana i da ne mogu baš tako da se igraju sa građanima.

A šta se desilo sa nama, ima u psihologiji jedna stvar da kada je čovjek stalno pod stresom, a mi smo bili pod stalnim stresom od kada se srušila Jugoslavija, da bi uopšte mogao da živi on potiskuje stvari. Mi smo stalno potiskivali da bi mogli da živimo. Ako bismo stalno držali u glavi sve to, od logora, gubitaka, do onih ljudi koji su poginuli u ratu u Dubrovniku, inflacije, svega što nam se desilo, da bi živjeli mi smo morali to da potisnemo. To trpanje ispod tepiha i varanje radile su i vlasti sve vrijeme. Građani su se stalno nadali, ali sada mi se čini da smo izgubili nadu.

Došli smo do one faze kada su stasale nove generacije koje ne žele da žive na ovaj način, niko od nas ne želi da živi na taj način. Mi smo duboko nesretan narod i građani i očekujem promjene u smislu da se aktiviramo, individualno i da natjeramo političare da se upristoje.

MONITOR: Nakon dugog potiskivanja neki mladi ljudi su pokrenuli i priču o seksualnom uznemiravanju u školama. Imali smo snažan odjek.  

MASLOVARIĆ: Dobijena je prva bitka. A to je da je direktorka Gimnazije smijenjena. Prije toga joj je brzinom svjetlosti uključen nacionalni prefiks.. Kada se pokrenula ta tabu tema i kada je Sara javno kazala o čemu se radi počele su mašinerije i opstrukcije. Taj momenat u kojoj se priziva suprug političar, pa atributi nacionalni, pedantno se iz pozicija malih i velikih moći vraćamo u te nacionalne atare. Odlukom je precizno utvrđeno da direktorka nije postupila po onim mjerama koje je bila dužna. Smatram da je to dobro upozorenje za sve koji se nalaze u institucijama da se manu nacionalnog i da počnemo, vrijeme je uveliko, da pričamo o profesionalizmu i građanskim vrijednostima, koliko smo mi stručni i koliko poštujemo nauku. Kad to počnemo ona će biti manje važno koje smo nacije.

MONITOR: Da li mladi koji teže promjenama mogu naići na podršku svojih profesora? Partije su usisale mnogo profesora, Studentski parlament se ranije ogradio od protesta studenata iz Kamo  śutra.

MASLOVARIĆ: Pitanje studenta i njihovog liberalnogi demokratskog potencijala je dosta limitirano. Mladi su nam onakvi kakvi su odrasli. Većina predstavnika studentske populacije je preuzelo matrice odraslih. Tu se uglavnom sve vrti oko novca. Da se oni namire novčano i da se tako kupuje mir. To može da traje sve do onog trenutka kada će se mladi probuditi i reći- ovo nema smisla. Sistem perfektno formalno radi – studenti imaju izbore, ali suštinski ne vidim mnogo tog prirodnog bunta, žara da se ide naprijed i da se mijenjaju matrice.

Očekivala sam da ćemo se na Univerzitetu baviti tim problemom – istinske participacije studenata. Da ih manje potkupljujemo, na ovaj ili onaj način, te da oni nama budu oslonac u reformi akadamske zajednice. To ne ide tako lako. Sada studenti imaju 20 odsto predstavnika u tijelima pri fakultetima. Tako da ako imate studente na svojoj strani pobjeđuje dekan na čijoj su oni strani. To su momenti u kojima se može podgrijavati koruptivna radnja. Vrbovanje studenta obezbjeđuje sva rukovodeća tijela na Univerzitetu.

MONITOR: Da li ima pomaka na Univerzitetu u posljednje četiri godine?

MALSOVARIĆ: Najveći stepen ulaganja i najbolja atmosfera je na Univerzitetu otkada je došao rektor Božović. Mi smo izašli iz jednog režima koji je bio hiperautoritaran, gdje su profesori izmučeni otkad je rektorka bila Radmila Vojvodić. To vrijeme i taj mandat pamtim kao najgori period u mom profesionalnom životu. Period u kome se sve simuliralo, u kome su ljudi razvlačeni kroz blato, nije se prezalo ni od čega. U to vrijeme samo je vlast uživala u svojoj moći. Sjećam se jednog prorektora koji je dolazio, s torbicom, kao posljeratni komesar. Da nam kaže kako treba da mislimo. Na moje pitanje – Šta vi hoćete da mislim vašom glavom, ja to neću, odgovoreno mi je – A doći ćeš ti.

Za razliku od tog vremena, sada se atmosfera ne popravila, nego smo se uljudili, nemamo straha, imamo puno veći potencijal za slobodu. Druga stvar, koja je mnogo važna, je to da nikada nisu bila veća ulaganja. To znam sigurno za Filozofski fakultet. Zgrada nam je građena 1963. i od tada do prije tri-četiri godine nije se maltene ništa ulagalo. Sada se desila transformacija zgrada u smislu da one dobijaju obličje koje je primjereno akademskoj zajednici i funkcionalno. Pitam se kako je moguće da jedan čovjek to uradi, a neki koji su bili na vlasti su puštali da se sve uruši.

MONITOR: Vidite li te iskorake i u osnovnom i srednjem obrazovanju?

MASLOVARIĆ: Stalno, kako koji ministar dođe, imamo neke pomake. Ali, dešava se da to zvuči dobro, nešto se malo krene dok je Evropa sa nama i kada oni nama kažu sada bi vi trebalo da preuzmete, mi smo to zaboravljali. Ne umijemo da pratimo kvalitet.

Moja ekspertiza jeste sociologija obrazovanja i jako dobro poznajem obrazovni sistem. Kada je došla ministarka Jakšić-Stojanović ogromna je bila vjera u njene kapacitete da se krene naprijed. Uradila je neke dobre stvari, na primjer u ovom sukobu između direktorke i države izvukla je –  ovo je zakon. Znam da je to teško jer čujem kako joj prijete. Dobro je i što je pokrenula pitanje lažnih diploma, a to je akutni problem. No, nakon tri mjeseca mi ne znamo šta se tu dešava.

Ova ministarka sada provodi reforme, koje su koordinisane od strane UNICEF-a. Ali na moje pitanje ko je odgovoran za implementaciju ove reforme, nastupili su pogledi iščuđujući u smislu odakle meni ideja da pitam ko je odgovoran. Ja, ne kao neko ko se bravi obrazovanjem, već kao građanka imam pravo da znam ko je odgovoran za reformu.

Umjesto da ministarka objedinjuje i spaja i ne zanemaruje obrazovne institucije, među njima i Filozofski fakultet, ona je svela sprovođenje reforme na par ljudi. Više ne možemo da trpimo da nam neko samo isporučuje sadržaje. Tako se desilo na glavnoj raspravi o reformi da nema pitanja, samo aplauza. Prezentovano je i da su pitana djeca šta žele i kako bi voljeli da izgleda škola. Onda je na zvaničnoj prezentaciji reforme tri puta ponovljeno da su đaci rekli to ali da oni u stvari tako nisu mislili. Imali smo tako interpretaciju mišljenja mladih ljudi od strane odraslih. E to je pogubno. Djeca umiju da misle i verbalizuju šta hoće. To nije dobro, nije pravi put i ne može tako da se radi. To znači da su mladi samo broš a da će biti onako kako oni kažu. Samo to što sam vidjela pa mi je dovoljno da znam đe je reforma.

I dalje nismo dobili odgovor šta je sa studentskim domom u Donjoj Gorici. To se ne može tako raditi. Studenti su u tom domu privremeno, đe će onda, jesu sada kućama. Kako je moguće da se tako igramo sa milionima i da niko ne odgovara. To je jedna stvar u nizu koja visi u vazduhu a pogoduje ova situacija, u kojoj smo svi zavijeni u crno, da se zaboravi što je bilo prije dva mjeseca, a da se oni kvase i prijete građanima.

MONITOR: Pa imamo li kakve perspektive?

MASLOVARIĆ: Ne bih mogla da radim u akademskoj zajednici da nemam vjeru u ljude. Vidim u mladima energiju koja je probuđena, koja se zaustaviti ne može. Mlade koji su spremni da kažu istinu, po cijenu da trpe da su dio mafijaškog kraka, da su ovih i onih. Mladi koji su sposobni da zajedno sa preostalim normalnim svijetom odraslih Crnu Goru dovedu do toga da bude pristojna država. Smatram da nam treba još par godina da dovedemo poznaniju prava sve ove političare. Nadam se da ćemo se manuti podjela, pratiti tokove napretka i osvojiti slobodu. Pozivam sve sare, kamośutra, da izađu iz stega, da nas natjeraju da radimo u korist njihovu, pa će nam biti bolje svima.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo