Povežite se sa nama

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, POLITIKON MREŽA: Političke poruke zamijeniti konkretnim informacijama

Objavljeno prije

na

Slanje političkih poruka od strane nove Vlade mora biti zamijenjeno ili, makar, dopunjeno konkretnim informacijama o postignutom i planiranom. Ono što već sada izaziva zbunjenost jeste manjak strateškog promišljanja, pa je javnost svakodnevno zatrpana brojnim najavama o formiranju novih odbora i komisija, a bez adekvanog obrazloženja i prethodnog analiziranja najboljih rješenja

 

MONITOR: Premijer Zdravko Krivokapić ove je sedmice u prvoj zvaničnoj posjeti Briselu. Kako je kazao, dok se Evropa bori sa kovidom, nova crnogorska vlast je primljena u posjetu Evropskom savjetu. Da li zaista ta posjeta znači neki poseban tretman Crne Gore? Koja je njena realna važnost?

MAROVIĆ: Posjeta je organizovana u kratkom vremenskom periodu i u otežanim okolnostima usljed krize izazvane korona virusom što je moglo uticati na reakciju Brisela. Međutim, premijer je svojom odlukom da za prvu zvaničnu posjetu izabere baš Brisel poslao snažnu poruku o prioritetima nove Vlade i ona je na adekvatan način i primljena i bilo je za očekivati da će delegacija biti dočekana na najvišem nivou. Rekla bih da to nije poseban tretman, ali svakako jeste dobar znak. I u obraćanjima nakon sastanaka imali smo priliku da čujemo da postoji zajedničko razumijevanje o važnosti promjena koje se dešavaju u Crnoj Gori, te da bi one morale biti iskorišćene na najbolji način za dobrobit svih građana i građanki. Posebno raduje susret premijera Zdravka Krivokapića sa generalnim sekretarom NATO-a Jensom Stoltenbergom, jer će to, makar neko vrijeme, zaustaviti kritike i polemike, kao i stalna preispitivanja u javnosti da li nova Vlada pravi zaokret u spoljnoj politici i da li će Crna Gora biti posvećena članica Sjevernoatlantskog saveza. Odgovor je jasan i sadržan je i u sporazumu koji su potpisali lideri tri koalicije koje sada čine parlamentarnu većinu. Zaokreta nema i ne smije do njega ni doći ukoliko Crna Gora želi da postane punopravna članica Evropske unije. Takva uvjeravanja mogli smo čuti i iz Brisela.

MONITOR: Kako komentarišete zaduženje nove vlasti od 750 miliona eura? Vlada to predstavlja kao izuzetan uspjeh, dok ga, s druge strane, opozicija predstavlja izuzetno lošim, pa i nezakonitim potezom. Gdje je istina?

MAROVIĆ: Novo zaduženje ne može biti dobro za Crnu Goru uzimajući u obzir finansijsku situaciju u zemlji, izuzetno visok javni dug, neizvjesnost oko dalje realizacije projekta o auto-putu odnosno mogućnosti vraćanja kredita, ali i nemogućnost predviđanja da li će turistička sezona biti uspješna ili ne. U svim drugim okolnostima bi ovakva odluka bila loša i nepromišljena, ali upravo zbog situacije nastale usljed epidemije korona virusa, te velikih rupa u budžetu koje moraju biti popunjene, bojim se da nova vlast nije imala bolje rješenje na raspolaganju. Ostaje da se vidi kako će nove odluke i politika Vlade uticati na konsolidaciju javnih finansija i da li postoji srednjoročni i dugoročni plan za oporavak.

MONITOR: Kako vidite prve dane nove Vlade? Najavljene smjene i način na koji se one sprovode?

MAROVIĆ: Primjetna je drugačija i pozitivna energija u Vladi, novi obrasci u radu, intenzivno korišćenje društvenih mreža i pojačana prisutnost u medijima. Na nivou poruka i principa i, uz sporadične kontroverzne izjave nekih ministara i ministarki, stvari za sada funkcionišu, ali je jasno da i u ovom segmentu mora postojati koordinacija između članova Vlade. Isto tako, slanje političkih poruka vrlo brzo mora biti zamijenjeno ili, makar, dopunjeno konkretnim informacijama o postignutom i planiranom. Ono što već sada izaziva zbunjenost jeste manjak strateškog promišljanja, pa je javnost svakodnevno zatrpana brojnim najavama o formiranju novih odbora i komisija, a bez adekvanog obrazloženja i prethodnog analiziranja najboljih rješenja. Podsjećanja radi, Crna Gora je do sada više puta eksperimentisala sa brojnim savjetodavnim tijelima bez značajnijeg uspjeha i ono što je na prvom mjestu potrebno jeste jačanje institucija koje su i osnovane da bi popravile stanje u određenim oblastima, pa tek onda ići sa novim rješenjima tamo gdje su potrebna. Kad je riječ o smjenama, i prije njihovih najava je bilo jasno da do njih mora doći, jer nije riječ o revanšizmu već o potrebi boljeg rukovođenja određenim resorima, ali bi, ipak, bilo mnogo bolje da su takva obavještenja istovremeno bila praćena i upoznavanjem javnosti ko će preuzeti te pozicije. Najzad, najavljene izmjene Zakona o državnim službenicima i namještenicima su značajne i izazivaju brojne polemike i smatram da bi njihovom usvajanju trebalo da prethodi konsultovanje zainteresovane javnosti i uporednih rješenja u ovoj oblasti.

MONITOR: A cijeli proces koji je prethodio njenom formiranju?

MAROVIĆ: Premijer je redovno informisao javnost o više nivoa evaluacije i razgovora sa kandidatima i kandidatkinjama, ali uprkos tome što je proces dugo trajao, ne stiče se utisak da je bio dobro pripremljen i adekvatno sproveden. U jednom dijelu je pokazan i nedostatak sluha i volje da se uvaže kritike javnosti i neka personalna rješenja preispitaju. Generalno posmatrano ovakav način izbora ministara i ministarki, sjajne biografije i iskustvo većine njih, ali i dostavljanje ekspozea parlamentu unaprijed, poštovanje rokova koji su unaprijed najavljivani, predstavlja korak naprijed u odnosu na dosadašnju praksu, ali je u realizaciji došlo do određenih odstupanja i od „metodologije“, ali i u odnosu na unaprijed definisane principe. Žao mi je i što u novoj Vladi nema više žena na čelnim pozicijama i u prilog tome podsjetila bih da je na pitanje zašto je njegov kabinet rodno izbalansiran kanadski premijer Džastin Trudo jednostavno rekao „zato što smo u 2015. godini“.

MONITOR: Vi ste pominjani kao rješenje za mjesto glavnog pregovarača Crne Gore sa EU. Kako komentarišete tu ležernu poziciju premijera koji je odluke o izboru svojih saradnika mijenjao u zadnji čas?

MAROVIĆ: Osjećam potrebu da još jednom podvučem da u mom slučaju nije bilo odluke u posljednji čas ni sa jedne strane. Meni je to mjesto bilo ponuđeno 1. oktobra i svakako je bilo dovoljno vremena i za razmišljanje i za odustajanje. Ipak, to nije bio slučaj sa drugim kandidatima koji su tek nekoliko minuta pred konferenciju za medije obaviješteni da dogovor ne važi i da se mora ići sa drugim rješenjima. U ovoj situaciji premijer je trebalo da preciznije upozna javnost sa pozadinom takve odluke, što svakako ne bi umanjilo učinjenu štetu kandidatu, ali bi bio odgovoran potez.

MONITOR: Ocijenili ste nedavno da se sa promjenom vlasti u Crnoj Gori, makar na papiru, stekli uslovi da se ubrzaju reforme ka EU. Mislite li da će nova vlast imati snage da istinski reformiše društvo?

MAROVIĆ: Promjenom vlasti nakon što je ista politička elita trideset godina i rukovodila reformskim procesima i bila direktan uzrok svih problema zbog kojih se Crna Gora svrstava u „hibridne režime“ sa elementima zarobljenih država, otklonjena je ključna kočnica za ubrzaniju demokratizaciju zemlje, a to je nedostatak političke volje. Sada volja i odlučnost postoje i Vlada bi za početak trebalo da stalno iznosi u javnost sve nepravilnosti na koje nailazi i radi na njihovom otklanjanju. Proces evropske integracije već dugo trpi zbog toga što je Demokratska partija socijalista namjerno usporavala reforme, budući da nije ni željela niti mogla da „siječe granu na kojoj sjedi“. Međutim, i pored nesumnjive želje da se stanje u zemlji popravi, to neće biti lak zadatak. Crna Gora je u procesu pregovora sa Evropskom unijom ispunila većinu tehničkih preduslova, otvorila sva pregovoračka poglavlja, dobila mjerila za zatvaranje za većinu njih, ali je u središtu politike uslovljanja ostala vladavina prava i to neće biti promijenjeno ni sa novom metodologijom politike proširenja. Otuda je važno unaprijediti akcione planove za poglavlja 23 i 24 koje bi trebalo ažurirati na godišnjem nivou u skladu sa definisanim mjerilima i postavljenim prioritetima, uspostaviti bolji okvir za praćenje realizacije mjera koji će potom omogućiti i jednostavniji i brži rad na njihovom dopunjavanju i unapređenju, osmisliti jednostavniji i razumljiviji način za izvještavanje. U tom procesu bi bilo od velikog značaja što prije dobiti novi pregovarački okvir i na Crnoj Gori je da na njemu insistira, s obzirom na to da u novoj metodologiji postoje brojni elementi koji će uticati na bolje sagledavanje učinjenog, ali i što je još važnije, podstaknuti bolji pristup reformama. U ovoj fazi procesa je upravo i najvažnije pokazati da volja, snaga i znanje postoje, a sve ovo je jedino moguće manifestovati na osnovu otklona od dosadašnjih praksi, utvrđivanja odgovornosti i obezbjeđivanja jasnih dokaza da su svi jednaki pred zakonom. To svakako nije moguće ostvariti ako ministri unaprijed najavljuju amnestiju prije okončanja procesa.

MONITOR: A DPS, hoće li se on reformisati?

MAROVIĆ: Demokratska partija socijalista bi trebalo da pokaže da je naučila lekciju iz izbornog poraza. Ako ova partija želi da zadrži glavninu svog biračkog tijela, da proširi koalicioni kapacitet, mora se suštinski transformisati. Sve drugo će biti pokušaj ignorisanja ne samo velike promjene u odnosu snaga na političkoj sceni koja se desila već, što je još i važnije, nepovratni iskorak crnogorskog društva ka suštinskom pluralizmu.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Vrijeme je za izbore

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vjerujem da je prva ekspertska vlada kao koncept imala potencijala ali sa našim neodgovornim, pohlepnim i bahatim političarima dodatno je destabilizovala stanje u zemlji. Širiti taj koncept nije logično ni korisno a praviti kompromisni bućkuriš još manje. Po mom mišljenju vrijeme je za nove izbore i nadam se da URA neće pristati na još jedan ustupak

 

MONITOR: Ove sedmice pričamo o uvođenju vjeronauke u škole, a nakon najave tek ustoličenog mitropolita Joanikija da je to „osnovno dječije pravo“, te da samo rijetke zemlje u Evropi nemaju tu vrstu obrazovanja. Kako vidite želju mitropolita, i da li bi nam uvođenje vjeronauke pomoglo da budemo više evropski?

KOVAČEVIĆ: Izjavu  mitropolita shvatam kao znak namjere da povećava tenzije u Crnoj Gori i da one trenutno odgovaraju SPC. Crna Gora je definisana kao građanska i sekularna i to je najoptimalniji okvir za multietničku i multikonfesionalnu zajednicu. Svaka vjerska zajednica ima pravo da organizuje vjersku nastavu i to već funkcioniše. Najslabije funkcioniše građansko obrazovanje u okviru zvaničnih institucija. Podržavalo se djelovanje i razvoj vjerskih zajednica a nipodoštavalo građansko obrazovanje i inicijative. Rezultati su prisutni i vidljivi kroz nizak stepen emancipatorske i kritičke svijesti. To što većina zemalja Evrope ima vjersko obrazovanje ne znači da je dobro za Crnu Goru, malu teritoriju sa malim brojem stanovnika čija je situacija ekonomska, istorijska, obrazovna i politička specifična. U tim zemljama je vjerska odrednica stvar intime i slobodnog izbora, kod  nas se vjerskim odrednicama maše u javnosti i služe za demonstriranje  moći i ugrožavanje drugačijih. Religija je u našim uslovima vrlo opasno oružje u rukama neodgovornih vjerskih vođa i političkih elita i udaljava nas od Evrope.

MONITOR: Kako komentarišete ustoličenje mitropolita Joanikija, te sve što je pratilo taj događaj, ali i prve poteze mitropolita naokon ustoličenja, poput ugošćavanja Milorada Dodika?

KOVAČEVIĆ: Ustoličenje je bilo „silom na sramotu” kako se kaže u narodu. I sila i sramota su očite, izuzimajući  iz toga veliki broj onih koji su protestovali sa  iskrenim ubjeđenjem da brane državu i dostojanstvo, došlo se do „crvene linije” i pružen je otpor. Mislim da su ti građani i građanke, i  razumne  intervencije bezbjednosnih službi obezbijedili da se krizna situacija završi bez žrtava, iako je bilo prekomjerne upotrebe sile. I to se mora preispitati i sankcionisati. Dvije slike koje su za mene vrlo značajne sa Cetinja su dva lica. Lice premijera koje je jasno pokazalo beskompromisnost i odvažnost da po svaku cijenu brani vlastite ciljeve i  spremnost da interese svoje crkve stavi iznad interesa države i ljudi što liči vjerskom fundamentalizmu. U kriznoj situaciju u pomoć su pristigli oni koji dijele ista vjerska ubjeđenja a ne nezavisni eksperti. Nakon ostvarenja cilja logično je očekivati da će pokazati umjerenost i spremnost za dijalog  o pitanjima državnog i društvenog funkcionisanja  uz obavezne „konsultacije“ sa zapadnim saveznicima.  Drugo lice je lice predsjednika države. Jasna je bila neusklađenost sa pozicijom i situacijom. Izlazak na ulicu kao približavanje građanima sa svitom obezbjeđenja bilo je karikaturalno a djelovanje besmisleno. Nakon ove situacije duboke narcističke povrede (možda i ugroženosti drugih interesa), logičan je žešći sukob sa svima onima koje prepozna kao prijetnju. Vidljivo oslabljen računa na sve članove partije i nastaviće  mobilizaciju članstva i sluđivanje stanovništva tzv. ugroženošću države i intenziviraće  „konsultacije”  uz pokušaj mobilizacije  zapadnih saveznika. Obje slike pokazuju autoritarne vođe koje gaje duboko potcjenjivanje i prezir prema onima koji su ih birali i nemaju povjerenja, ni sposobnosti da riješe sukobe koje su proizveli i proizvode u zemlji. Saveznici van zemlje već preuzimaju kontrolu i u skladu sa njihovim interesima dalje diriguju sukobom. Milorad Dodik je znak takvih uticaja, prijetnja primjerom i simbol stvaranja uticaja koji prevazilazi granice i ne priznaje legalne državne granice.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA ŽANIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA FONDA ZA HUMANITARNO PRAVO: Vučić neće protiv bivših mentora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije u Srbiji problem u nepostojanju zakonodavnog okvira već u neprimjenjivanju zakonskih mogućnosti i u opštem neradu oko istraživanja i procesuiranja ratnih zločina. Dakle, naše institucije imaju sve, samo je potrebno da sjednu i da rade, a to izgleda njima najteže pada

 

MONITOR: Ovih dana je u Beogradu održana Regionalna konferencija tužilaštava o saradnji u krivičnom progonu počinilaca ratnih zločina, u organizaciji srpskog Tužilaštva za ratne zločine, a uz podršku UN i vlade Velike Britanije. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

ŽANIĆ: O održavanju ovog događaja znamo samo na osnovu šturog saopštenja Tužilaštva za ratne zločine i članaka malobrojnih medija koji još uvek prate ove teme. Osim floskula koje slušamo duži niz godina kako je regionalna saradnja važna i kako mora biti unapređena jer žrtve to očekuju, nismo čuli ništa novo. U stvarnosti je baš sve suprotno od toga. Nema iskrene volje da se sarađuje i veruje pravosudnim organima država u regionu, da se razmenjuju važni predmeti i dokazi, da se radi na otkrivanju masovnih grobnica.

Od vidiljive regionalne saradnje imamo dva medijska članka da je organizovana regionalna konferencija tužilaca u regionu. Koji su zaključci te konferencije i koji su naredni koraci dogovoreni – o tome nema ni reči. Tako da ja ovaj sastank ocenjujem kao potpuno trošenje vremena na razgovor koji je vođen već mnogo puta do sada, a koji nije doveo ni do kakvih pomaka u procesuiranju ratnih zločina niti do poboljšanja regionalne saradnje.

MONITOR: Ministarka pravde u vladi Srbije Maja Popović tom prilikom je naglasila posvećenost Srbije procesuranju optuženih za ratne zločine, pozivajući se na Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina 2021–2026 i najavljujući skoro usvajanje Akcionog plana za njenu primjenu. Kako komentarišete tvrdnju ministarke o „jakim institucionalnim kapacitetima Srbije“?

ŽANIĆ: Što se tiče institucionalnog i zakonodavnog okvira – Srbija zaista ima sve na raspolaganju. Postoje zakoni na osnovu kojih se sudi, zaključeni memorandumi i protokoli o saradnji sa tužilaštvima u regionu. Imali smo čak i prvu Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina koja je i usvojena da bi se ubrzalo procesuiranje ratnih zločina. Uskoro ćemo dobiti i drugu strategiju sa propratnim akcionim planom. Nije problem u nepostojanju zakonodavnog okvira već u neprimenjivanju zakonskih mogućnosti i u jednom opštem neradu po pitanju istraživanja i procesuiranja ratnih zločina. Dakle, naše institucije imaju sve, samo je potrebno da sednu i da rade, a to izgleda njima najteže pada. Samo bih podsetila da mi trenutno u TRZ imamo 12 zamenika tužioca i za prošlu godinu samo dve optužnice koje su rezultat isključivo njihovog rada. Dakle, imamo šest puta više zamenika tužilaca nego optužnica.

MONITOR: Za vrijeme trajanja Regionalne konferencije, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sastao se sa glavnim tužiocem Mehanizma za međunarodne krivične sudove Seržom Bramercom. Vučić je saopštio da je to bio razgovor o poboljšanju regionalne saradnje u vezi sa optužbama za ratne zločine. Imate li saznanja o „konkretnijim“ zahtjevima Bramerca?

ŽANIĆ: Kad god bi dolazio u posetu Srbiji, Serž Bramerc bi dolazio i u FHP kako bismo razgovarali o tome ima li pomaka u procesuiranju ratnih zločina pred domaćim sudovima. Međutim, poslednje dve godine Bramerc razgovara isključivo sa tužiteljkom za ratne zločine Snežanom Stanojković i predstavnicima vlasti, tako da mi nemamo ni tu minimalnu mogućnost da saznamo koji su njegovi konkretni zahtevi. FHP stalno zahteva od Tužilaštva za ratne zločine da na svom web sajtu objavljuje informacije o podignutim optužnicama, donetim presudama,  sastancima, i još važnije, rezultatima sastanaka i da na taj način obaveštava javnost o svom radu. Međutim, ukoliko se informišete isključivo putem sajta TRZ tu gotovo ništa nećete saznati jer se na njemu nalaze dve ili tri rečenice o tome ko je prisustvovao sastanku i koja je bila tema, ali o konkretnim zahtevima nema ni reči. Da zaključim, ne znamo koji je bio konkretan zahtev Bramerca, ali pretpostavljam da se u razgovorima išlo u pravcu iskrenije regionalne saradnje, razmene dokaza, neophodnosti pronalska nestalih i izručenje Radete i Jojića Mehanizmu za krivične sudove u Hagu.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARIJA ZIDAR, REDITELJKA: To nije moja fikcija, to je nečiji život

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pomirenje je za mene priča o sukobu, sukobu u smislu sistema vrijednosti, ali i sukobu na ličnom, intimnom nivou

 

 

Film Pomirenje u režiji Marije Zidar otvorio je u srijedu veče 12. UnderhillFest, međunarodni festival dugometražnog dokumentarnog filma u Podgorici. Za okosnicu prvog dugometražnog dokumentarnog filma, rediteljka iz Slovenije odabrala je sukob dvije porodice u brdima sjeverne Albanije. Film prati proces pomirenja nakon ubistva osamnaestogodišnje Gjiste u regiji u kojoj se neke porodice još uvijek pridržavaju srednjovjekovnog kodeksa Kanuna i običajnog prava na krvnu osvetu. Pomirenje je nastao u koprodukciji Slovenije, Crne Gore, Srbije i Kosova, a imao je premijeru na jednom od najvažnijih festivala dokumentarnog filma u Evropi – CPH:DOX u Kopenhagenu. Već ima zapažen festivalski život i nekoliko nagrada.

Marija Zidar je završila osnovne studije novinarstva kao i engleski jezik i književnost, a doktorirala je sociologiju na Univerzitetu u Ljubljani. Interesuje je predstavljanje temeljno istraženih društvenih tema kroz intimno, osjetljivo i empatično vizuelno pripovijedanje. Napisala je tri i režirala jedan srednjemetražni dokumentarac za Televiziju Slovenije. Pomirenje, koji je sniman u Albaniji od 2014. godine, je njen debitantski dugometražni dokumentarni film.

MONITOR: UnderhillFest je otvorio dirljiv film „Pomirenje”. Priča o pokušaju pomirenja porodica, ali predstavlja svojevrsni anatomski prikaz patrijarhalnog društva zarobljenog između prošlosti i sadašnjosti. Kada i kako ste se zainteresovali za ovu temu, za ovaj događaj?

ZIDAR: Za mene je to priča o sukobu, sukobu u smislu sistema vrijednosti, ali i sukobu na ličnom, intimnom nivou.  Profesor Martin Berishaj, koji je istraživao i ovu temu, 2013. mi je rekao da je krvna osveta obrađena hiljadu puta, ali nikad pravilno. To me je zaintrigiralo i počela sam da istražujem. To što sam pronašla, bila je veoma aktuelna tema sukoba između različitih sistema vrijednosti, u nekom društvu u tranziciji, a najviše se to odnosilo na državno pravno uređenje, religiju i reinterpretaciju starih zakona, oko kojih u nekim regionima nema društvenog slaganja. U Albaniji se to desilo devedesetih godina kada je pala komunistička diktatura, u kojoj je Enver Hodža pola vijeka progonio i religiju i tradiciju, a slijedio je ekonomski kolaps. Država je bila na granici građanskog rata. U toj praznini vrijednosti, u pojedinim djelovima zemlje vraćali su se stari sistemi vrijednosti, ali bez kontinuiteta, reinterpretirani i ponekad čak zloupotrijebljeni. To me podsjeća na sadašnju situaciju ne samo po Balkanu nego i u Evropi, gdje krajni desni populizam masama obespravljenih ljudi, koji nemaju više povjerenja u državu i pravni red, kao rješenje nudi reinterpretaciju nacionalne tradicije, religije ali i neopatrijarhalne vrijednosti.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo