Povežite se sa nama

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, POLITIKON MREŽA: Političke poruke zamijeniti konkretnim informacijama

Objavljeno prije

na

Slanje političkih poruka od strane nove Vlade mora biti zamijenjeno ili, makar, dopunjeno konkretnim informacijama o postignutom i planiranom. Ono što već sada izaziva zbunjenost jeste manjak strateškog promišljanja, pa je javnost svakodnevno zatrpana brojnim najavama o formiranju novih odbora i komisija, a bez adekvanog obrazloženja i prethodnog analiziranja najboljih rješenja

 

MONITOR: Premijer Zdravko Krivokapić ove je sedmice u prvoj zvaničnoj posjeti Briselu. Kako je kazao, dok se Evropa bori sa kovidom, nova crnogorska vlast je primljena u posjetu Evropskom savjetu. Da li zaista ta posjeta znači neki poseban tretman Crne Gore? Koja je njena realna važnost?

MAROVIĆ: Posjeta je organizovana u kratkom vremenskom periodu i u otežanim okolnostima usljed krize izazvane korona virusom što je moglo uticati na reakciju Brisela. Međutim, premijer je svojom odlukom da za prvu zvaničnu posjetu izabere baš Brisel poslao snažnu poruku o prioritetima nove Vlade i ona je na adekvatan način i primljena i bilo je za očekivati da će delegacija biti dočekana na najvišem nivou. Rekla bih da to nije poseban tretman, ali svakako jeste dobar znak. I u obraćanjima nakon sastanaka imali smo priliku da čujemo da postoji zajedničko razumijevanje o važnosti promjena koje se dešavaju u Crnoj Gori, te da bi one morale biti iskorišćene na najbolji način za dobrobit svih građana i građanki. Posebno raduje susret premijera Zdravka Krivokapića sa generalnim sekretarom NATO-a Jensom Stoltenbergom, jer će to, makar neko vrijeme, zaustaviti kritike i polemike, kao i stalna preispitivanja u javnosti da li nova Vlada pravi zaokret u spoljnoj politici i da li će Crna Gora biti posvećena članica Sjevernoatlantskog saveza. Odgovor je jasan i sadržan je i u sporazumu koji su potpisali lideri tri koalicije koje sada čine parlamentarnu većinu. Zaokreta nema i ne smije do njega ni doći ukoliko Crna Gora želi da postane punopravna članica Evropske unije. Takva uvjeravanja mogli smo čuti i iz Brisela.

MONITOR: Kako komentarišete zaduženje nove vlasti od 750 miliona eura? Vlada to predstavlja kao izuzetan uspjeh, dok ga, s druge strane, opozicija predstavlja izuzetno lošim, pa i nezakonitim potezom. Gdje je istina?

MAROVIĆ: Novo zaduženje ne može biti dobro za Crnu Goru uzimajući u obzir finansijsku situaciju u zemlji, izuzetno visok javni dug, neizvjesnost oko dalje realizacije projekta o auto-putu odnosno mogućnosti vraćanja kredita, ali i nemogućnost predviđanja da li će turistička sezona biti uspješna ili ne. U svim drugim okolnostima bi ovakva odluka bila loša i nepromišljena, ali upravo zbog situacije nastale usljed epidemije korona virusa, te velikih rupa u budžetu koje moraju biti popunjene, bojim se da nova vlast nije imala bolje rješenje na raspolaganju. Ostaje da se vidi kako će nove odluke i politika Vlade uticati na konsolidaciju javnih finansija i da li postoji srednjoročni i dugoročni plan za oporavak.

MONITOR: Kako vidite prve dane nove Vlade? Najavljene smjene i način na koji se one sprovode?

MAROVIĆ: Primjetna je drugačija i pozitivna energija u Vladi, novi obrasci u radu, intenzivno korišćenje društvenih mreža i pojačana prisutnost u medijima. Na nivou poruka i principa i, uz sporadične kontroverzne izjave nekih ministara i ministarki, stvari za sada funkcionišu, ali je jasno da i u ovom segmentu mora postojati koordinacija između članova Vlade. Isto tako, slanje političkih poruka vrlo brzo mora biti zamijenjeno ili, makar, dopunjeno konkretnim informacijama o postignutom i planiranom. Ono što već sada izaziva zbunjenost jeste manjak strateškog promišljanja, pa je javnost svakodnevno zatrpana brojnim najavama o formiranju novih odbora i komisija, a bez adekvanog obrazloženja i prethodnog analiziranja najboljih rješenja. Podsjećanja radi, Crna Gora je do sada više puta eksperimentisala sa brojnim savjetodavnim tijelima bez značajnijeg uspjeha i ono što je na prvom mjestu potrebno jeste jačanje institucija koje su i osnovane da bi popravile stanje u određenim oblastima, pa tek onda ići sa novim rješenjima tamo gdje su potrebna. Kad je riječ o smjenama, i prije njihovih najava je bilo jasno da do njih mora doći, jer nije riječ o revanšizmu već o potrebi boljeg rukovođenja određenim resorima, ali bi, ipak, bilo mnogo bolje da su takva obavještenja istovremeno bila praćena i upoznavanjem javnosti ko će preuzeti te pozicije. Najzad, najavljene izmjene Zakona o državnim službenicima i namještenicima su značajne i izazivaju brojne polemike i smatram da bi njihovom usvajanju trebalo da prethodi konsultovanje zainteresovane javnosti i uporednih rješenja u ovoj oblasti.

MONITOR: A cijeli proces koji je prethodio njenom formiranju?

MAROVIĆ: Premijer je redovno informisao javnost o više nivoa evaluacije i razgovora sa kandidatima i kandidatkinjama, ali uprkos tome što je proces dugo trajao, ne stiče se utisak da je bio dobro pripremljen i adekvatno sproveden. U jednom dijelu je pokazan i nedostatak sluha i volje da se uvaže kritike javnosti i neka personalna rješenja preispitaju. Generalno posmatrano ovakav način izbora ministara i ministarki, sjajne biografije i iskustvo većine njih, ali i dostavljanje ekspozea parlamentu unaprijed, poštovanje rokova koji su unaprijed najavljivani, predstavlja korak naprijed u odnosu na dosadašnju praksu, ali je u realizaciji došlo do određenih odstupanja i od „metodologije“, ali i u odnosu na unaprijed definisane principe. Žao mi je i što u novoj Vladi nema više žena na čelnim pozicijama i u prilog tome podsjetila bih da je na pitanje zašto je njegov kabinet rodno izbalansiran kanadski premijer Džastin Trudo jednostavno rekao „zato što smo u 2015. godini“.

MONITOR: Vi ste pominjani kao rješenje za mjesto glavnog pregovarača Crne Gore sa EU. Kako komentarišete tu ležernu poziciju premijera koji je odluke o izboru svojih saradnika mijenjao u zadnji čas?

MAROVIĆ: Osjećam potrebu da još jednom podvučem da u mom slučaju nije bilo odluke u posljednji čas ni sa jedne strane. Meni je to mjesto bilo ponuđeno 1. oktobra i svakako je bilo dovoljno vremena i za razmišljanje i za odustajanje. Ipak, to nije bio slučaj sa drugim kandidatima koji su tek nekoliko minuta pred konferenciju za medije obaviješteni da dogovor ne važi i da se mora ići sa drugim rješenjima. U ovoj situaciji premijer je trebalo da preciznije upozna javnost sa pozadinom takve odluke, što svakako ne bi umanjilo učinjenu štetu kandidatu, ali bi bio odgovoran potez.

MONITOR: Ocijenili ste nedavno da se sa promjenom vlasti u Crnoj Gori, makar na papiru, stekli uslovi da se ubrzaju reforme ka EU. Mislite li da će nova vlast imati snage da istinski reformiše društvo?

MAROVIĆ: Promjenom vlasti nakon što je ista politička elita trideset godina i rukovodila reformskim procesima i bila direktan uzrok svih problema zbog kojih se Crna Gora svrstava u „hibridne režime“ sa elementima zarobljenih država, otklonjena je ključna kočnica za ubrzaniju demokratizaciju zemlje, a to je nedostatak političke volje. Sada volja i odlučnost postoje i Vlada bi za početak trebalo da stalno iznosi u javnost sve nepravilnosti na koje nailazi i radi na njihovom otklanjanju. Proces evropske integracije već dugo trpi zbog toga što je Demokratska partija socijalista namjerno usporavala reforme, budući da nije ni željela niti mogla da „siječe granu na kojoj sjedi“. Međutim, i pored nesumnjive želje da se stanje u zemlji popravi, to neće biti lak zadatak. Crna Gora je u procesu pregovora sa Evropskom unijom ispunila većinu tehničkih preduslova, otvorila sva pregovoračka poglavlja, dobila mjerila za zatvaranje za većinu njih, ali je u središtu politike uslovljanja ostala vladavina prava i to neće biti promijenjeno ni sa novom metodologijom politike proširenja. Otuda je važno unaprijediti akcione planove za poglavlja 23 i 24 koje bi trebalo ažurirati na godišnjem nivou u skladu sa definisanim mjerilima i postavljenim prioritetima, uspostaviti bolji okvir za praćenje realizacije mjera koji će potom omogućiti i jednostavniji i brži rad na njihovom dopunjavanju i unapređenju, osmisliti jednostavniji i razumljiviji način za izvještavanje. U tom procesu bi bilo od velikog značaja što prije dobiti novi pregovarački okvir i na Crnoj Gori je da na njemu insistira, s obzirom na to da u novoj metodologiji postoje brojni elementi koji će uticati na bolje sagledavanje učinjenog, ali i što je još važnije, podstaknuti bolji pristup reformama. U ovoj fazi procesa je upravo i najvažnije pokazati da volja, snaga i znanje postoje, a sve ovo je jedino moguće manifestovati na osnovu otklona od dosadašnjih praksi, utvrđivanja odgovornosti i obezbjeđivanja jasnih dokaza da su svi jednaki pred zakonom. To svakako nije moguće ostvariti ako ministri unaprijed najavljuju amnestiju prije okončanja procesa.

MONITOR: A DPS, hoće li se on reformisati?

MAROVIĆ: Demokratska partija socijalista bi trebalo da pokaže da je naučila lekciju iz izbornog poraza. Ako ova partija želi da zadrži glavninu svog biračkog tijela, da proširi koalicioni kapacitet, mora se suštinski transformisati. Sve drugo će biti pokušaj ignorisanja ne samo velike promjene u odnosu snaga na političkoj sceni koja se desila već, što je još i važnije, nepovratni iskorak crnogorskog društva ka suštinskom pluralizmu.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

SRĐA PERIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Netaknut sistem vladanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlast nije učinila ono što je mogla, a što je ne košta ama baš ništa – decentralizovati sistem i postati mnogo transparentnija. Jasno je da ona neće ići tim putem, a razlog je jasan: želite zadržati poluge moći uz kozmetičke izmjene kojim bi zapravo zamaskirali činjenicu da je sistem vladanja ostao netaknut 

 

MONITOR: Šta je poruka rezultata hercegnovskih izbora? Smatrate li da je to još jedna poruka prethodnom režimu?

PERIĆ: Herceg-Novi je atipičan iz više razloga, kako sa demografske tako i sa političke tačke gledišta, pa je dosta teško izvlačiti dosljedne paralele sa političkom scenom na državnom nivou. Posebnost ovim izborima je dala lokalna Novska lista koja je pokazala i vitalnost i snagu, čime je u praksi dokazala da postoje i drugačije platforme političkog okupljanja u odnosu na stranačke. Ne ulazeću u ideološku profilaciju ove liste, govoreno na ravni principa, kada god je demokratija bliža građaninu, ona je životnija.

MONITOR: Šta je sa novom vlašću? Jasno je da se nijesu mogle očekivati brze promjene i jednostavno demontiranje Đukanovićevog režima, ali da li se ide u dobrom pravcu?

PERIĆ: Nova vlast na samom početku pokazuje zabrinjavajuću tendenciju neuvažavanja i nipodaštavanja onih koji joj ne aplaudiraju. Oni kao da žele da im jedina opozicija bude DPS, koji je veoma lako kritikovati sa stanovišta koruptivnih praksi u prošlosti, a sada je već izvjesno da će biti nemilosrdni ne samo prema partijama, već i prema pojedincima koji ne pripadaju ni ovoj ni prošloj vlasti. Strategija je vrlo prosta: ako želite dugoročno trajanje na vlasti idealno je da imate „počišćen” teren od bilo kakve ozbiljne alternative. Pristup etiketiranja onih koji nisu sa novom vlašću može da dovede do toga da ljude koji bi bili korisni za javni život gurne u apatiju, jer niko ozbiljan ne žudi za tim da ga provlači kroz blato neki zadihani partijski aparatčik koji je u odbrani novostečenih privilegija spreman da ide jako daleko.

MONITOR: Kako vidite prošlonedjeljnu izjavu premijera Zdravka Krivokapića da ne postoji samo ovozemaljski život i da njegova vlada neće kažnjavati sveštenike, pa ni kad krše zdravstvene mjere?

PERIĆ: Premijer se pokazao dosljedan u jednoj stvari: sopstvenoj nedosljednosti. To da li je on vjernik, gnostik, agnostik, ateista, ne bi trebalo da određuje njegov javni diskurs. Kod aktuelnog premijera to nije slučaj. On ima prenaglašenu potrebu da govori o temi vjere, o svojoj etičkoj superiornosti, o tome da je Vlada koju predvodi narodna i slične stvari. Živimo u vremenu profanisanja svega i svačega, pa premijer daje svoj doprinos opštem trendu. Ipak, njegova pozicija je veoma vezana za, njegovim rječnikom rečeno, „zemaljske“ teme i treba insistirati na tome, a svako skretanje sa toga kolosjeka valja tumačiti kao dio političke strategije. Možda i prođe kod određenog broja ljudi, ali dugoročno to ne doprinosi progresu zajednice, a čini mi se da ne kristališe ni duboke teološke misli.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JELICA MINIĆ, PREDSJEDNICA EVROPSKOG POKRETA U SRBIJI: Ne možemo pobjeći od Evropske unije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Napetosti u regionu rastu, a zaštitni mehanizmi su prilično paralisani. Neko mora da pokaže put i da povede. Da li će EU opet ostaviti region na cjedilu, vidjećemo. Učiniti to dva puta u kratkom periodu bilo bi možda i za nju fatalno

 

MONITOR: Pored opasnosti od novog prekrajanja granica i stava da raspad Jugoslavije još nije završen, postoji i očigledno nezadovoljstvo stanjem u BiH i međunarodne zajednice i građana, ali i zamor, usljed dosadašnjih očiglednih neuspjeha u pregovorima oko Kosova. Kako izaći iz tog ćorsokaka?

MINIĆ: BiH i Kosovo su svojevrsni međunarodni protektorati. Kako stvoriti uslove da protektorati postanu funkcionalne i napredne države? O tome ima puno teorija. Pandemija je usporila mnoge dinamične regionalne mehanizme koji su doprinosili artikulaciji zajedničkih interesa u regionu, stvarali zdrave međuljudske kontakte i obećavali normalizaciju života i rada institucija. Ipak, proces pomirenja kako u regionu, tako i unutar ova dva protektorata ide vrlo sporo. Napetosti u regionu rastu, a pomenuti zaštitni mehanizmi su prilično paralisani. Evropska perspektiva je i dalje maglovita, lovci iz daleka stvaraju svoj politički kapital. Neko mora da pokaže put i da povede. Da li će EU opet ostaviti region na cedilu, videćemo. Učiniti to dva puta u kratkom periodu bilo bi možda i za nju fatalno.

MONITOR: Nova metodologija podrazumijeva i neku vrstu usklađivanja politika sa EU, a ne samo „prepisivanja“ zakonodavstva. Veoma se insistira i na djelotvornosti pravosuđa i odgovarajućoj pravosudnoj praksi… Da li se tu očekuje neki „slučaj Sanader“ kao zalog da pravna država postoji?

MINIĆ: Pa, ako ljudi od najvećeg poverenja, kao Belivuk i njegova banda, čuveni Jutka iz Brusa kome jedna afera smenjuje drugu, verovatno i nezamenjivi Palma iz Jagodine i njima slični budu zaista žrtvovani na oltaru pravde i pravosuđa, ako su učinjeni makar i mali ustupci ljudima koji brane reke, šume, vazduh i zemlju od štetnih projekata bezočnih pojedinaca – znači da su argumenti Brisela bili ubedljivi, pa ćemo i mi građani malo odahnuti. Ako se to ne desi, onda je poruka da smo svi njihove potencijalne žrtve, a onda je to za vlast opasno.

MONITOR: Predsjednik Srbije je povodom Dana pobjede i Dana Evrope izrekao, poslije dužeg vremena, neku vrstu pohvale odnosa EU prema Srbiji i zaključio da je članstvo u EU cilj Srbije koji se može ostvariti uz „kompromis oko Kosova“. Zašto se, međutim, daleko srdačnije obraća predstavnicima i narodima drugih zemalja?

MINIĆ: Pa, evropska integracija dođe kao „nužno zlo“ za obe strane, pa se i jedni i drugi prema njoj tako ophode – bez entuzijazma. Od nje, ipak, ne možemo pobeći. Srbija ekonomski, kulturno, istorijski gravitira ka Centralnoj Evropi.To je znao još Knjaz Miloš. Jednom će oživeti najveće bogatstvo Srbije – Dunav, pa će se to mnogo bolje videti. Može nam se sviđati, biti korisna, možemo je voleti kao mitsku „majku Rusiju“, njenu naftu i gas i vojnu industriju, možemo dobro sarađivati sa Turskom koja nam nije nepoznati partner, možemo koristiti kineske interese u Evropi da od toga i sami profitiramo, ali baš svi ključni parametri ekonomskog, socijalnog, tehnološkog i kulturnog razvoja zavise nam od evropskih zemalja i institucija i tamo živi najveći broj naših građana. Uz to, prognozira se dramatičan uspon Poljske i Turske u ovom veku, a mi smo tačno između.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIHAILO JOVOVIĆ, NOVINAR: Novinare biju jer govore istinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvijek me nervira kada političari, pa  i strane diplomate, nakon osude nasilja u sljedećoj rečenici dodaju da novinari moraju poštovati profesionalne i etičke standarde. Treba da znaju da ovdje novinare po pravilu ne biju zato što lažu, već zato što govore i pišu istinu

 

MONITOR: Vlada je osnovala četvrtu po redu Komisiju za praćenje postupanja nadležnih organa u istragama napada na novinare, a Vi ste izabrani za predsjednika. Prethodne tri, konstatovala je i Akcija za ljudska prava, nijesu bile naročito uspješne. Mislite li da ova može biti uspješnija? Šta je to što je remetilo uspješnost prethodnih komisija, i da li je još prisutno?

JOVOVIĆ: Desetak sati nakon što je Đukanovićeva Vlada formirala Komisiju na sjednici u četvrtak 26. decembra 2013, poslije velikog pritiska domaće javnosti i međunarodne zajednice, eksplodiralo je blizu pola kila TNT ispod prozora redakcije Vijesti . Mafija je time pokazala šta misli i o Vladi i o Komisiji. Naravno da počinioci tog napada, a kamoli  nalogodavci, nisu pronađeni. Kao ni najvećeg broja drugih slučajeva teškog nasilja nad novinarima i imovinom medija.

Sramota je ove države i društva da će uskoro biti 17 godina od ubistva Duška Jovanovića,  14 od prebijanja Tufika Softića, tri godine od ranjavanja Olivere Lakić, da nabrojim samo neke slučajeve, a da nema ni uspješnih istraga, ni optužnica, a kamoli presuda.

Nije Komisija u ova tri mandata kriva za to. Ona ne saslušava, ne hapsi osumnjičene, podiže optužnice, ne sudi. Njena nadležnost svodi se na istragu istraga, da pokuša da utvrdi da li je u istragama bilo propusta, namjernih ili iz neznanja, zašto  toliko traju a rezultata nema, kao i da preporuči Vladi, policiji, tužilaštvu i drugima organima šta bi trebalo da urade da istrage krenu sa mrtve tačke.

Komisija je u svojim javnim izvještajima i onima označenim stepenom tajnosti dala veliki broj preporuka za konkretne slučajeve u kojima smo našli propuste u istrazi, ali nijedna nije ispunjena, da ja znam. Tužilaštvo nikad nije ni odgovorilo šta je sa preporukama koje smo im slali. Policija je u odgovorima Komisiji sve prebacila na unutrašnju kontrolu, a unutrašnja kontrola je ćutala.

Niko još nije odgovarao za vođenje nedjelotvornih istraga ili za „istrage“ čiji je cilj bio da se, opravdano sumnjam, nikad ne završe, iako u našim izvještajima postoje i imena ljudi koji su učestvovali u takvim istragama. Većina takvih policajaca, tužilaca i sudija je napredovala u karijeri.
Komisija je sabotirana na razne načine. Godinama smo od policije dobijali  cenzurisane dokumente, čak i bez imena policajaca koji su ih potpisivali, Agencija za nacionalnu bezbjednost je dostavljala dokumentaciju samo prve godine, na dozvole članovima Komisije za pristup tajnim podacima, bez kojih nema pristupa u sobu gdje se oni čuvaju, čekalo se i po pola godine.  Kod prethodne vlasti nije bilo političke volje za rješavanje ovih napada, posebno onih za koje s pravom sumnjam da su povezani sa moćnicima i kriminalcima bliskim vrhu DPS-a, da je bilo te volje ne bi im trebala ni Komisija,  našli bi i napadače i nalogodavce. Odnosno, politička volja je bila da se ti slučajevi ne rješavaju. Dokaz je i to što su lokalne siledžije, koje su bile akteri nekih napada, vrlo brzo otkrivane i hapšene,  dok napadi koji su očigledno bili organizovani čame godinama u tužilačkim i policijskim fiokama.

Sadašnja vlast je iskazala političku volju, naročito imenovanjem državnog sekretara MUP-a za člana Komisije, ministar je došao na dvije sjednice i pružio podršku. Tu volju moraju dokazati i brzim konkretnim pomacima u istragama svih nezavršenih slučajeva.  Oni su sada vlast, ne može biti izgovora, makar za postupanje policije. Dobro bi bilo za početak da nadležni u Vladi i ,,po dubini” pažljivo pročitaju naše dosadašnje izvještaje i postupe po preporukama koje smo dali. Da pokrenu postupke protiv odgovornih za propuste u istragama, ili ako je kasno za to, da ih barem uklone sa svih pozicija sa kojih mogu uticati na buduće istrage.

MONITOR: Od početka godine, u kratko vrijeme,  desilo se više napada na novinare.  Dosadašnji napadi uvijek su bili u vezi sa određenom društveno političkom situacijom, i svjedočenjem o njoj.  Zašto je ovo trenutak pojačanog nasilja nad novinarima?

JOVOVIĆ: Mi smo stalno u čudnim ,,društveno-političkim situacijama“, a sadašnja je tenzičnija nego obično. Atmosfera nekažnjivosti za dosadašnje napade doprinosi da ti ljudi misle da je dopušteno frustracije iskaliti na novinarima, koji su „neprijatelji“ jer im se ne sviđa to što pišu. Nije isključeno ni da su i neki od nedavnih napada organizovani sa ciljem da se napadnuti novinari i njihove kolege zastraše. Jedno je sigurno, ko god da je na vlasti, većinom napadaju nas iz „medijske mafije“. I do sada je najveći broj slučajeva nasilja bio nad novinarima profesionalcima, koji rade važne stvari u javnom interesu, dok one koji nisu takvi gotovo niko i ne dira. Uvijek me nervira kada političari pa čak i strane diplomate, nakon osude nasilja u sljedećoj rečenici dodaju da novinari moraju poštovati profesionalne i etičke standarde. Treba da znaju da ovdje novinare po pravilu ne biju zato što lažu, već zato što govore i pišu istinu, a ta istina nekome nanosi štetu. To ne znači da one koji lažu treba tući.

MONITOR: Kako vidite reakciju nadležnih organa na te napade?

JOVOVIĆ: Prvi utisak je da je to bilo uglavnom korektno, ali rano je za  zaključak.

MONITOR: Ima li se šta proslaviti na ovaj Svjetski dan slobode medija?

JOVOVIĆ: Neriješeni napadi na novinare su glavni razlog  što smo i dalje na začelju regiona. Daleko smo od dobre situacije, ali je dobro što građani u Crnoj Gori i dalje mogu u medijima naći najrazličitija mišljenja, iz gotovo svih segmenata društva. Problem je što je mnogo građana koji ne umiju da razluče činjenice od spina, ili to ne žele, nego vole da čitaju i gledaju samo ono što se poklapa sa onim što  misle. I samo tome vjeruju.

Drago mi je što su novinari iz Đukanovićevih propagandističkih medija, ne svojom zaslugom i željom, dobili priliku da osjete kako je to kad kritikuješ vlast, odnosno ponašaš se kao normalan medij u demokratskom društvu. Oni to sada rade manje ili više uspješno, manje ili više profesionalno, ali se nadam da će im bar nešto od tog osjećaja ostati i ako se DPS vrati na vlast. DF-ovi mediji se nijesu promijenili. Profesionalni mediji i novinari su to uglavnom i ostali, iako je utisak da nekima na početku nije bilo lako da se naviknu da su poslije 30 godina neki drugi ljudi sada najodgovorniji za sve što nam se dešava. Porazno je što mnogi novinari i dalje loše žive.

MONITOR:  Dugo svjedočite o  crnogorskoj zbilji. Jesu li se desile promjene?

JOVOVIĆ: Tek treba da se dese. Crna Gora je 2006. dobila šansu da se promijeni, ali do suštinskih promjena nije došlo i ta šansa je propuštena. Naprotiv, siromaštvo i socijalno raslojavanje su povećani. Novu šansu je društvo dobilo 30. avgusta prošle godine. Nova vlast je obećala korjenite promjene, ali se Vlada u tome još ne snalazi dobro, mislim da je to zbog  političkog neiskustva i ideoloških prepreka u nekim glavama, uključujući i premijerovu. Pored toga, problem joj je ne samo agilni DPS koji sada žestoko kritikuje ono što je sam godinama radio, nego i najmanje pola parlamentarne većine, koja uz zdušnu Vučićevu podršku marljivo priprema teren i  čeka priliku da Vladu obori ili da izdejstvuje njenu rekonstrukciju a sebi fotelje, a da ne bude optužena da daje šansu DPS-u za povratak. Mnoge stvari bitne za život građana tapkaju u mjestu jer se loši zakoni ne mijenjaju a novi ne donose „dok se ne smijeni Katnić“.

Nova šansa za napredak polako  curi i nestaće kada nestane nada velikog broja ljudi da su konačno dočekali bolje dane. Ono malo političara i funkcionera kojima je, vjerujem, preči javni od privatnog interesa, pod najvećim je pritiskom a od toga koliko će još izdržati zavisi i brzina napretka društva. Ali, i da se karte ponovo promiješaju, nestao je istorijski teret nesmjenjivosti vlasti na izborima, pa će napretka od toga sigurno biti.

MONITOR: I dalje su na sceni podjele, identitetska pitanja, tenzije. Koliku odgovornost za to snosi prethodna, a koliku nova vlast?

JOVOVIĆ: Prethodna vlast snosi 30-godišnju odgovornost. Isto toliku i njihovi partneri iz dijela bivše opozicije a sadašnje vlasti koji su taj tango sa DPS-om igrali kad god im je to zatrebalo, i jednima i drugima. Jedni tvrde da brane navodno ugroženu državu i crnogorski identitet, drugi navodno ugroženo srpstvo i da se bore za srpski i ruski svet. DPS mi je jasan, vrh te partije je na razne načine pljačkao Crnu Goru krijući se iza zastave i podstičući podjele uvijek kada im je to trebalo da zadrže vlast i nastave sa pljačkom. Sada to rade da bi se vratili na vlast. Ovi drugi su navodno ginuli u borbi protiv ovdašnjeg diktatora, a istovremeno su podržavali,  i  podržavaju, iste takve ili gore diktature u Srbiji i Rusiji.  I oni sve vrijeme žive bolje od većine građana.

Nije mi jasno zašto toliko glasača ne vidi licemjerstvo i jednih i drugih „patriota“, dok sami jedva spajaju kraj s krajem.  Glasači  DF-a i DPS-a treba da znaju da se nezavisnost NATO članice Crne Gore, njen građanski karakter, državni simboli i gotovo sve drugo oko čega se ove stranke i njihovi mediji glože mogu promijeniti samo izmjenama Ustava kvalifikovanom većinom u parlamentu, koja nije na vidiku, jer većine za to nema ni među građanima. Osim ako se DPS ne predomisli, ne bi im bio prvi put.

MONITOR: Nasleđe prethodnog režima je skoro netaknuto. Institucije zarobljene, kapital  u rukama privilegovanih. Šta to znači za budućnost zemlje?

JOVOVIĆ: Još se nadam da će se to nasljeđe razobličiti, da će se pokradeno vratiti građanima, na ključna mjesta doći pošteni i stručni, da institucije neće zavisiti od toga ko je na vlasti,  iako to i dalje zvuči kao bajka. Nema ništa lakše od toga, mada sam svjestan da neće doći brzo.

MONITOR: Do kad će Crna Gora biti zemlja iz koje se odlazi?

JOVOVIĆ: Dok ne nađemo naftu. Šalim se. Kad većina građana shvati da im plate, penzije, bolnice, škole, auto-puteve itd, ne poklanjaju ni premijer ni predsjednik, već da je to od para koje su zaradili. Kada budu glasali za one za koje misle da će im uz manje poreze omogućiti da zarade veće plate i penzije, naprave nove škole i bolnice, obezbije čistiju vodu i vazduh, da neće krasti, a ne da im bude najbitnije koji su kandidati za premijera ili predsjednika nacije ili vjere. I tako nekoliko puta. Bolje bi nam bilo da do toga dođemo prije nego što Crna Gora uđe u EU, jer ako nas čudom ovakve prime, tek će onda da nastane bježanija.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo