Povežite se sa nama

HORIZONTI

KLACKANJE SRBIJE IZMEĐU VELIKIH SILA: Ukrajini topovske granate, Rusiji topovsko meso

Objavljeno prije

na

Procjene da kojih je došao britanski Fajnenšl Tajms , ukazuju da je Srbija od početka rata izvezla strjeljiva i artiljerijskih granata u vrijednosti od oko 800 miliona eura.  Istovremeno, zvanična Srbija ćuti o svojim građanima koji ginu za Putinove imperijalne ciljeve u dalekom Donbasu

 

 

Britanski Fajnenšl Tajms (FT) je 22. juna objavio tekst o diskretnim naporima Srbije da poveća isporuku kritično potrebne municije Ukrajini preko trećih zemalja. Srbija je, osim BiH, jedina zemlja koja nije uvela sankcije Moskvi nakon početka oružane agresije na Ukrajinu 24. februara 2022. Procjene da kojih je došao FT ukazuju da je Srbija od početka rata izvezla strjeljiva i artiljerijskih granata u vrijednosti od oko 800 miliona eura.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je potvrdio u razgovoru sa britanskim novinarima da je informacija o vrijednosti municije uglavnom tačna. Prodaju je predstavio  kao poslovno dobar potez i naglasio da Srbija ništa ne može (direktno) izvoziti u Ukrajinu ili Rusiju. Za Vučića je vojna industrija “deo našeg ekonomskog preporoda i važna za nas”.

“Imamo mnogo ugovora sa Amerikancima, Špancima, Česima, drugima…. šta oni s tim rade na kraju je njihov posao…Čak i da znam (krajnje odredište munucije) to nije moj posao, već da se pobrinem da radimo legalno sa našom municijom, da je prodajemo… moram da se brinem za svoj narod i to je sve”, kazao je Vučić.

Dva dana nakon objave teksta u FT-u, predsjednik Srbije se opet obratio medijima iz zgrade Predsjedništva. Kazao je da  nema “za šta da se pravda, što smo izveli dozvoljenom ‘end juzeru’ (krajnjem korisniku) municiju”. Za razliku od razgovora sa britanskim novinarima, kada je nabrajao mnoge ugovore sa Amerikancima i drugim zemljama, tada je rekao da Srbija ima  ugovor samo sa Azerbejdžanom, Kiprom i Emiratima. „Da bismo se čuvali da se iz srpskog oružja ne ubija neko od naše braće – bilo Rusi, bilo Ukrajinci, bilo ko” , saopštio je altruistički raspoložen Vučić. Pisanje strane štampe je opisao kao “trikove kojim se služe različite strane službe, pojedini mediji i političari”. Nakon toga su režimski mediji u zemlji i okolnim državama krenuli u paljbu protiv FT-a kao britansku zavjeru da se “pokvare odnosi između Srbije i Rusije”.

FT  je zaista u svom tekstu napisao, pozivajući se na neimenovanog zapadnog diplomatu, da “Evropa i Sjedinjene Države rade godinama da razdvoje Vučića od Putina”,  dodavši da je ključni igrač za to američki poslanik u Beogradu Kristofer Hil. On je stigao u Srbiju mjesec dana nakon početka ruske agresije. FT navodi da je Hil do sada imao nekog opipljivog uspjeha i da je za Zapad podrška Ukrajini važnija nego guranje srpskog nacionalističkog lidera ka demokratskim reformama. Mnogi analitičari se slažu da su reakcije Zapada i više nego mlake na ponašanje sve autoritarnije vlasti u Srbiji i njen maligni uticaj u susjednim zemljama prema kojima ima istorijske pretenzije. Pokradeni izbori, represija, rehabilitacija nacističkiih kvislinga, rasprostranjena korupcija i rastući organizovani kriminal pod patronatom države su izgleda cijena takvog pristupa.

Reakcije u Moskvi i njenim medijima nisu baš pokazale da tamo ima razumijevanja  za uvjeravanja Vučića da ne šalje oružje Kijevu. Ruski TV Carigrad u vlasništvu ruskog biznismena Konstantina Malofejeva, bliskog ruskom vladaru Vladimiru Putinu, objavio je da je „Moskva veoma nezadovoljna ponašanjem Beograda, koji indirektno prodaje oružje Oružanim snagama Ukrajine“. Politika sjedenja na dvije stolice bi Srbiju mogla koštati članstva u BRIKS-u za koji je Beograd zainteresiran.

Ubrzo nakon objavljenog teksta u Londonu, u Beograd je stigao zamjenik ruskog vanjskog ministra Aleksandar Gruško. Prema izvještajima nezavisne Nova.rs ,  zamjerio je domaćinu što “sve češće stižu informacije o srpskom naoružanju koje stiže na front i koje koristi ukrajinska vojska”. Saopštio je da je “za Moskvu neprihvatljivo da se države koje smatraju prijateljskim povezuju na taj način sa njihovim neprijateljima”. Vučić se, opet,pohvalio fotografijom sa Gruškom i  “dobrim razgovorom”,  zahvalivši se Rusiji na podršci oko UN-ove rezolucije o Srebrenici i podršci teritorijalnom integritetu Srbije.  Srbija “ima prijatelje i u Kijevu i u Moskvi” koji su “naša slovenska braća” po riječima Vučića, pa se ne pomaže (indirektno) samo jednoj strani.

Prije nekoliko dana se iz Rusije javio Dejan Berić, jedan od glavnih ljudi za regrutaciju srpskih plaćenika na strani ruske armije protiv Ukrajine. Na svom Youtube kanalu Berić se žali na nered prilikom vrbovanja Srba za rat, te da se pojavljuju drugi posrednici tipa izvjesnog Saše Muzikanta koji je

“ko zna šta (vrbovanim Srbima) obećao, preuzeo ih je i posle sedam dana našli su se na frontu, i oni sad mene zovu da ih izvadim, da im obezbedim obuku”. Berić objašnjava da “kad potpišete ugovor (sa ruskim Ministarstvom odbrane) tu je kraj,…veoma verovatno ćete morati da ostanete do kraja rata, bez obzira na vreme na koje ga potpišete”.  Njegov zaključak je  da “to što vas je neko prevario sami ste krivi”. Ta grupa će “verovatno, biti još jedna grupa Srba koje su ovi doveli i koja je odmah poginula”. Priznaje da ni ugovori koji idu preko njega nisu idealni jer “dešava se da plate kasne, da se ljudima koji su na frontu vodi kao da su u kasarni, pa onda moraju da se pišu žalbe i da se čeka novac”.

Berić je prije dvije i po sedmice posjetio i linije fronta u Ukrajini rekavši da “misli da su svi naši borci već ranjeni zato što su borbe stvarno teške“. „Stvarno je jako, jako teško na frontu, posebno zbog tih dronova… ima i ubijenih”, kazao je.

On  je u januaru ove godine dospio u centar pažnje kada je došlo do maltene otvorene pobune srpskih vojnika koji su ratovali u 119. desantnom puku sa sjedištem u Rjazanu. Berić se žalio da su imali probleme sa ruskim komandantima pomenutog puka jer su “Srbe loše tretirali…nazivali ih pogrdnim imenima.. da su došli da kradu”. Dobili su naređenje da idu u napad samo sa 2-3 magazina municije. Kada su Srbi odbili samoubilačku akciju došla je vojna policija, pucala je u vazduh. „Bukvalno su tukli naše nenaoružane borce kundacima,  smrskali nekoliko glava, udarali ih u usta”, rekao je tada Berić na video snimku.

Izgleda da su zimski problemi nekako riješeni, iako je kuća Berića u Rusiji zapaljena Molotovljevim koktelima. U Beogradu se protiv njega formalno vodi postupak zbog “učestvovanja u ratu u stranoj državi” pred Višim javnim tužilaštvom. Za to krivično djelo u Srbiji zakon propisuje kaznu od pola do pet godina zatvora, a može biti uvećana ukoliko je  djelo učinjeno u sastavu grupe i za organizovano učešće u inostranom ratu.

Srbijanski zvaničnici se do sada nisu zvanično bavili odlaskom Srba da ratuju za rusku armiju, niti je tretman srpskih vojnika u Rusiji ikada bio zvanična tema razgovora sa kremaljskim zvaničnicima. U razgovoru za Monitor jedan bivši pripadnik Vagner grupe koji se borio u Donbasu 2015. i 2016. godine, i koji je želio ostati anoniman je rekao da “i dalje postoje ustaljeni kanali kojima se vrši regrutacija u Srbiji” i da to ide preko navodnih turističkih tura čiji organizatori su “pod prismotrom i kontrolom državne bezbednosti”. Ove tvrdnje do sada nije bilo moguće nezavisno provjeriti. Izuzev iz Srbije, navodno se regrutiraju i indoktrinirani Srbi iz BiH i Crne Gore. Osim novca,  obećava im se i prijem u rusko državljanstvo, po riječima Berića.

Iako zvanična Srbija ćuti o svojim građanima koji ginu za Putinove imperijalne ciljeve u dalekom Donbasu, nedavno je zvanično komemoriran jedan crnogorski građanin koji je dao život za Miloševićeve imperijalne ciljeve na Kosovu. Poručnik Vojske Jugoslavije (VJ) Predrag Peđa Leovac koji je poginuo u rejonu karaule Košare na granici Kosova i Albanije 14. aprila 1999. godine je dobio svoj spomenik u parku Vodice u Pljevljima. Na Košarama se tokom cijelog 78-dnevnog vazdušnog napada NATO-a na Miloševićevu Jugoslaviju vodio sukob izmežu VJ i gerilaca UCK koju Srbija smatra teroristima. Otkrivanju spomenika prekrivenog srbijanskom zastavom je prisustvovao i formalni premijer Srbije Miloš Vučević, akter brojnih korupcionaških afera i od opozije prozvan batlerom porodice Vučić. On je uručio gradonačelniku ikonu Svetog Save rekavši da “mi nismo imali period mraka, nego smo znali i ko su junaci i ko su izdajnici”. 

Nacionalno ostrašćeni gradonačelnik Dario Vraneš je rekao da su na “Peđinom liku utkana lica svih branitelja svih srpskih zemalja, svih njiva i ognjišta i srpske nejači ma gdje bilo i kada bilo”. Dok je VJ držala liniju na Košarama, Miloševićeve snage su sprovodile brutalno čišćenje Kosova od nesrba, protjeravši preko 800 hiljada ljudi sa njihovih ognjišta i ubivši na hiljade civila, među njima i djece. Za te stradalnike nije bilo ni jedne utješne riječi u Pljevljima niti poziva na oprost.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

HORIZONTI

SRPSKI SVET U PERMANENTNOJ OFANZIVI: Crna Gora i BiH kao meke mete

Objavljeno prije

na

Objavio:

Komemoraciji u Srebrenici je prethodio novi nalet velikosrpske nacionalističke histerije vidno orkestriran sa jednog mjesta. Rukovodstvo Srbije kroz projekat Srpskog sveta ima fokusiran pristup. Za razliku od Miloševića koji se oslanjao na veliku vojnu silu i išao gotovo  protiv svih u bivšoj Jugoslaviji, sadašnji Beograd shvata da je velikorpska ideja strateški poražena u Hrvatskoj i na Kosovu i da tamo nema šta tražiti. Osim RS-a, težište ostaje  Crna Gora

 

 

U Srebrenici je bila brojna crnogorska delegacija na obilježavanju 29. godišnjice genocida nad Bošnjacima. Osim delegacija koje je poslao predsjednik Jakov Milatović, Vlada (sa tri ministrice) otišla je i brojna delegacija parlamenta – 13 poslanika predvođenih potpredsjednicom Zdenkom Popović (Demokrate). Međutim u skupštinskoj delegaciji nije bilo nijednog predstavnika provučićevskog bloka (NSD, DNP i SNP). Njihovi predstavnici su ranije nekoliko puta rekli da se u Srebrenici desio zločin ali nije genocid. Pri tome su ove partije najgrlatije podržale skupštinsku rezoluciju o Jasenovcu u kojem su tokom četiri godine trajanja logora stradala 44 Crnogorca. Istovremeno oni ne žele rezoluciju o mirnodopskom pokolju u Šahovićima kod Bijelog Polja u kojima je u jednom danu masakrirano najmanje 350 Bošnjaka ili da osude četnički genocid 1943. u kome su, po izvještaju samih komandanata zločinaca, pobili osam hiljada žena, djece i staraca u Sandžaku.

Komemoraciji u Srebrenici je prethodio novi nalet velikosrpske nacionalističke histerije vidno orkestriran sa jednog mjesta. Rukovodstvo Srbije kroz projekat Srpskog sveta ima pragmatičniji i pristup sa smanjenim fokusom. Za razliku od Miloševića koji se oslanjao na ogromnu vojnu silu i išao protiv gotovo  svih u SFR, sadašnji Beograd shvata da je velikorpska ideja strateški poražena u Hrvatskoj i na Kosovu i da tamo nema šta tražiti. Situacija je relativno čista i u Sjevernoj Makedoniji gdje većinsko pravoslavno stanovništvo ne želi biti ni srpsko niti pod srbijanskim patrijarhom. Osim RS-a, težište ostaje  Crna Gora, gdje iako nije većinski, postoji jak osjećaj pripadništva ili makar bliskosti, sa idejom pansrpstva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

EPISKOPI SPC – LJETNJE POSRBLJAVANJE CRNE GORE: Parastosi saradnicima fašista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mitrpolit Joanikije  17. juna na parastosu imenjaku i crnogorskom mitropolitu iz Drugog svjetskog rata Joanikiju Lipovcu govorio je kao   Božjem svetom čovjeku čiji „spomen blista kao sunce“, kojeg su ubili  bezbožni komunisti.. Mitropolit nije ni riječ rekao o zravicama svoga imenjaka  Pirciju Biroliju,  kao „pobožnoj i herojskoj duši“ čiji hrabri vojnici su zajedno sa četnicima „oslobodili Crnu Goru od komunističkog pakla“. Ni da je Lipovac služio  naciste ,slavio vojsku „Velikog njemačkog Rajha“

 

 

Zajedno sa ljetnjim vrućinama nastupile su, sada već u dugogodišnjem kontinuitetu, i političko-ideološki vruće izjave crnogorskih vladika – mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija Mićovića i budimljansko-nikšićkog episkopa Metodija Ostojića. Prvi se glasnuo cetinjski mitropolit Joanikije 17. juna na parastosu svom imenjaku i crnogorskom mitropolitu iz Drugog svjetskog rata Joanikiju Lipovcu. Služivši u Cetinjskom manastiru povodom praznika „Svetog sveštenomučenika Joanikija crnogorsko-primorskog“ sadašnji Mitropolit je govorio o prethodnikovoj žrtvi koja je „hristolika a duša (mu) bogolika“ te da je kad je rat izbio „sveti Joanikije patio mnogo zbog…podjele u narodu“. Taj „sveti Božiji čovjek…nije osuđivao nikoga nego se samo trudio da ostane čist“ i njegov „spomen blista kao sunce…(kao) prvi svetitelji Hristovi, kao apostoli…braneći svetu vjeru pravoslavnu“. Ali eto, i njega su bezbožni komunisti ubili i ne zna mu se ni danas grob, jer je „imao hrabrosti da kaže riječ Božiju“ pa je „označen kao neprijatelj države“.

Koliko je pokojnog Joanikija  bilo briga „da kaže riječ Božju“ i da imitira svetitelje i apostole Hristove vidi se i iz  online izdanja kalendara Srpske crkve (SPC).  Tu se navodi  da je Mitropolit Joanikije (Lipovac) „upravljao crnogorsko-primorskom eparhijom za vrijeme Drugog svjetskog rata, sarađivao sa italijanskim i njemačkim okupatorom i podržavao aktivno četnički pokret“. U kalendaru je preskočena epizoda u kojoj je Lipovac zajedno sa federalistom i prijateljem ustaša Sekulom Drljevićem učestvovao u radu Petrovdanskog sabora 12. jula 1941. na kojem je proglašena „nezavisna Crna Gora“ pod Musolinijevim patronatom.

Sadašnji mitrpolit Joanikije nije ni riječ rekao o odama i zdravicama svoga imenjaka i prethodnika Pirciju Biroliju, italijanskom okupacionom guverneru, kao „pobožnoj i herojskoj duši“ i „sinu pobožnog italijanskog naroda“ čiji hrabri vojnici su zajedno sa četnicima „oslobodili Crnu Goru od komunističkog pakla“. Lipovac je kasnije služio i naciste, te mu „naročitu čast čini“ što „vojnicima Velikog njemačkog Rajha“ i „najslavnijoj vojsci svijeta iz svih vremena“ može čestitati Novu godinu (1944.) „u ime svoje vlade i svoga naroda“.

Mitropolit Joanikije Lipovac je pozivao na bratoubilački rat i uništenje partizana i kao strana u sukobu je stradao nakon poraza njegovih nacističkih gospodara. Njegovo smaknuće nema nikakve veze ni sa Hristom ni sa vjerom koju je tobože ispovijedao. Sadašnji Joanikije i dalje bljuje vatru na crnogorski komunizam ali rado ide u Moskvu i saslužuje sa episkopima i patrijarhom Ruske crkve (RPC). Njih je upravo postavio bogoborački KGB i oni uredno  i dalje služe totalitarnu vlast u Kremlju i propovijedaju „sveti rat“ protiv pravoslavne Ukrajine. Za utjehu, patrijarhu Kirilu Gunđajevu je dozvoljeno da zaradi milijarde dolara od bezakcizne trgovine cigaretama i alkoholom.

Nakon „praznika sveštenomučenika Joanikija (Lipovca)“ oglasio se još jedan česti gost moskovskih KGB episkopa i ljubitelj kremaljskog totalitarizma – Metodije, episkop  nikšićko – budimljanski. U subotu 22. juna ove godine služena je liturgija u crkvi Svetog Save u selu Počivala u Banjanima u kojoj je vladika Metodije odslužio pomen i osveštao spomenik  četniku i saradniku fašista – Blagoju Mićkovom Krušiću. Skupu su prisustvovali i nacionalno ostrašćeni gradonačelnik Nikšića Marko Kovačević i srbijanski i ruski ambasadori.

Krušić je rođen u Banjanima sa kojima više nije imao ništa jer se njegova porodica odselila u Srbiju gdje je tokom Prvog svjetskog rata izgradio zavidnu vojnu karijeru. Međutim, Krušić se u Drugom svjetskom ratu, isto kao  Milan Nedić i Draža Mihailović, stavio u službu okupatoru i kao takav je strijeljan od strane OZNE avgusta 1944.  Rehabilitiran je jula 2007. godine presudom Okružnog suda u Nišu u sklopu opšte kampanje revizionizma u Srbiji kojom su zločinci i saradnici okupatora iz Drugog svjetskog rata proglašavani borcima za slobodu.

Na skupu u Banjanima je ovaj etnofiletistički ostrašćen vladika pozdravio ambasadore „bratske Rusije i bratske Srbije“ rekavši da smo mi uvijek jedno“. Naglasio  je da „ovdje nema zapadnih ambasadora, nažalost, zato što, iako mi pokušavamo da im se dodvorimo i da klečimo“, zapadni ambasadori „čine sve da nas unište i da izbrišu naš identitet, da nas promijene i da ne budemo ono što su Srbi bili“. Oni se trude da „izgubimo svoj lik…dostojanstvo, svoju vjeru, istoriju, jezik“. Zbog toga je spas „u svetoj Rusiji (koja) je nada za spasenje ne samo pravoslavnih naroda, nego čitave Evrope i svijeta“ kako je Metodije prošlog ljeta rekao na parastosu ratnom zločincu i saradniku fašista Dragoljubu Draži Mihailoviću u nikšićkom sabornom hramu.

Besjeda o četničkom „vitezu“ Krušiću koji je dobio spomenik u Banjanima se fino poklopila sa ranijom izjavom gradonačelnika Kovačevića na proslavi Grahovske bitke kada je rekao da će oni koji misle kao on „biti strpljivi, čekaćemo uvijek otvorenog srca i otvorenih ruku sa pitanjem jesmo li braća“ – što bi prevedeno trebalo značiti – Srbi i četnici. Međutim, „ako neko neće da budemo braća“ nego „hoće više da liči na Turke, onda bogami, onda ćemo u budućnosti prema njima  kao i prema Turcima postupati“, poručio je Kovačević koji za sebe tvrdi da je „vjernik“.

Ima još ljetnjeg programa.  Inkluzivni pokret Srbije (IPS) drugu godinu zaredom organizuje Omladinski kamp Svetlost u Beogradu za djecu od 12 do 18 godina. IPS u dopisu moli pljevaljskog gradonačelnika Daria  Vraneša  da „uz pomoć Vašeg autoriteta i organizacione strukture, selektujete 50 učesnika, pet vaspitača i jednog koordinatora grupe koji bi doputovali u Beograd u periodu od 4. jula do 8. jula“. Svi troškovi će biti plaćeni iz sredstava Ministarstva spoljnih poslova Srbije. U  programu se navodi se da će djeca posjetiti muzeje, spomenike, Skupštinu Srbije, Hram Svetog Save i da će imati časove istorije. Cilj projekta je „povećanje svesti dece srpske nacionalnosti iz Crne Gore o njihovoj pripadnosti Srbiji.”

Na ovakve otvorene namjere indoktrinacije i zloupotrebe djece u političke svrhe još nema odgovora crnogorskih državnih institucija. Ostala je bez odgovora i Vraneševa namjera o gradnji spomenika i trga patrijarha Varnave Rosića, osvjedočenog podržavaoca Adolfa Hitlera i nacističke stanke. Rosić je inače jedini Pljevljak za kojim je Hitler lično izjavio saučešće po njegovoj smrti.

Sredinom jula će biti i godišnjica upokojenja Draže Mihailovića pa će djeca u Beogradu moći nešto fino o njemu i njegovim koljačima da čuju. U Crnoj Gori će im episkopi Moskve i Beograda služiti parastose i veličati njihovo „bogougodništvo“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

SLUČAJ GRUPE VITALIJA GREČINA I NAVODNO SPAŠENIH DJEVOJAKA IZ PORTO MONTENEGRA: Borba protiv trafikinga ljudi ili popravljanje statistike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Slučaj Grečin otvara sumnju da se možda  opet popravlja statistika o rezultatima borbe protiv organizovanog kiminala. Dok tužilaštvo tvrdi da je po srijedi trgovina ženama, one  i branioci optuženih tvrde suprotno

 

 

Kada se objavljuju periodični izvještaji relevantnih međunarodnih institucija o stanju ljudskih prava i organizovanom kriminalu, jedna od konstantnih kritika Crnoj Gori je da nedovoljno radi na borbi protiv trafikinga ljudi. Prije četiri dana publikovan  je najnoviji izvještaj Stejt Dipartmenta (SD) o trgovini ljudima koji je u Vašingtonu objavio američki državni sekretar Entoni Blinken. U njemu se ističe da „Vlada Crne Gore ne ispunjava u potpunosti minimalne standarde za eliminaciju trgovine ljudima, ali ulaže značajne napore da to učini“. Dodato je i da je Crna Gora unaprijeđena u kategoriju 2 , zemalja prema kojima nije potreban stalan monitoring jer je „Vlada pokazala povećane napore u poređenju sa prethodnim izvještajnim periodom“.

Izvještaj za 2023. godine  je bio izrazito nepovoljan po Crnu Goru. Jedan od primjera tih povećanih napora bi mogao biti i slučaj Vitalija Grečina i još trojice njegovih prijatelja, dva Ukrajinca (Oleksandar Liščinski i Oleksii Blahoslavov) i jednog Rusa (Bogdan Petrov) iako se  ne pominju u SD izvještaju. Slučaj Grečin, koji je igrom prilika baš američki državljanin, budi sumnju da je možda opet u igri popravljanje statistike uz tehnička/kozmetička uljepšavanja što je bilo uobičajeno za vrijeme prethodnog režima. Iako je izvršna vlast promijenjena, crnogorsko sudstvo i velikim dijelom tužilaštvo (osim SDT-a) i policija su ostali mahom netaknuti sa provjerenim kadrovima bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS).

Policajci Odjeljenja bezbjednosti Tivat (OBT) su u ranim jutarnjim satima 31. oktobra 2023. godine upali u Hotel Ridžent (Regent) u Porto Montenegru gdje je Grečin imao zakupljen cijeli sprat. Lisice su stavljene pomenutoj četvorici koji su po nalogu privedeni u Više državno tužilaštvo (VDT) u Podgorici pod sumnjom da su počinili krivično djelo trgovine ljudima. Policija je tvrdila da je spasila 18 djevojaka iz Ukrajine, Bjelorusije, Rusije i Izraela koje su „po nalogu VD tužioca, uz pratnju službenika OBT i Centra za socijalni rad Tivat, dislocirane u sigurne objekte na teritoriji Crne Gore“.

Grečin je, prema optužnici, sa ostalom trojicom i „izvjesnim Markom R iz Beograda“ i „fotografom Aleksandrom iz Rusije“  oktobra 2023, na organizovani način vrbovao i prevozio oštećene „u cilju vršenja seksualne eksploatacije i upotrebe u pornografske svrhe“. Grečin, Blahoslavov i Petrov su djevojkama kupovali avionske karte i sačekivali ih na aerodromima u Tivtu i Podgorici gdje bi ih dalje prevozili do „ekskluzivnih hotela i smještaja – vila i Hotela Regent Porto Montenegro“. Dalje se tvrdi da su okrivljeni „unaprijed organizovali nenajavljeno fotografisanje i snimanje nagih tijela sa ciljem seksualne ekploatacije i upotrebe u pornografske svrhe na (online) platformama“. Ruski državljanin Petrov je naknadno optužen za omogućavanje uživanja opojnih droga po članu 301 Krivičnog zakonika jer je jednoj od djevojaka pripremio tzv. džoint na njen zahtjev i ostavio joj ga na terasi njene spavaće sobe. Forenzički centar u Danilovgradu je vještačenjem cigarete utvrdio da sadrži 0.06 grama konoplje dok je na drobilici konstatovano 0.2 grama konoplje.

Ovo je vrlo delikatna tema i ne treba donositi ishitrene zaključke.  Iz spisa predmeta, u koji je Monitor imao uvid,  nijedna djevojka se ne smatra „spašenom“ od strane policije. Od 15 saslušanih djevojaka 10 je imalo ozbiljne primjedbe na policijsko ponašanje prema njima. U iskazima davanim u novembru prošle i januaru i februaru ove godine  one ističu „grubost“, „užasno“ i „surovo“ ponašanje policije, „odbijanje da im se omogući advokat“, nedavanje kopije zapisnika, neuvažavanje primjedbi jer je tumač nepravilno prevodio. Nekoliko njih je izjavilo da su satima držane bez hrane i vode dok je jednoj, prema njenoj izjavi,  „policijski službenik udario iznad glave u zid kada sam ja željela nešto da izgovorim“. Druga je rekla da su u „hotelu izvršili pregled naših tijela i to tako što su nas razodijevali pred muškarcima“ i da se „osjetila moralno i fizički poniženo“. Policija ih je, kažu, „držala 12 sati bez pića i jela i nijesu nam objasnili razlog“ . Kasnije su ih, „poveli do hotela da uzmemo stvari vukući nas za majice, osjetila sam zlobu i nepravdu“. Jedna djevojka je rekla da je „policija pisala ono što nisam rekla“ i da je potpisala izjavu pod pritiskom.

Jedina djevojka od njih 18 koja se pridružila krivičnom gonjenju protiv Grečina je M.M. iz Izraela. Advokat osumnjičenih Nebojša Golubović je na kontroli optužnice tražio da se njena izjava izuzme iz spisa predmeta jer je ,u vrijeme kada je pristala da se pridruži gonjenju,  to uradila kada ju je tužiteljka saslušavala bez prisustva advokata odbrane, protivno zakonu. Iz spisa se vidi da je saslušanje bez advokata obavljeno 1.11.2023. u periodu od 22h39m do 23h. U nedavnom razgovoru za Monitor preko online aplikacije M.M je rekla da je izjavu potpisala „pod pritiskom tužilaštva i policije“ nakon šest sati držanja i odbijanja da joj dozvole da se javi roditeljima. Kaže da joj niko nije preveo šta potpisuje i da joj je rečeno da tek kad potpiše izjavu može da se javi roditeljima. Kaže da se ne smatra spašenom od strane crnogorske policije i da joj je Grečin dugogodišnji prijatelj. Slično su potvrdile još nekolike djevojke rekavši da su slobodno došle u Crnu Goru i da su svo vrijeme imale dokumenta i novac kod sebe i da su se mogle slobodno kretati. Neke od njih su došle sa roditeljima i djecom već nekoliko puta u Crnu Goru i kao dokaz dostavile fotografije iz 2023. i ranijih godina.

VDT do sada nije reagovao na ovakve optužbe. Monitoru je rečeno da će pravna zastupnica 13 djevojaka ubrzo predati krivične prijave protiv policije, kako zbog nečovječnog postupanja, tako i  zbog oduzimanja novca, dragocjenosti i elektronskih uređaja djevojkama. Monitor je kontaktirao i par domaćih organizacija koje se bave zaštitom ranjivih grupa i ženskih prava. Obje organizacije su odbile da komentarišu sudske izjave i/ili da se upoznaju sa spisima kako bi se eventualno uključile u ovaj osjetljivi slučaj.

Kod optužnice upada u oči da  VDT navodi  kako osim jednog, „ostali svjedočki iskazi (14 od ukupno 15 salušanih) ne korespondiraju sa materijalnim dokazima“.. VDT se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava da „same žrtve često nisu svjesne da su žrtve“. U ovom slučaju tužilaštvo tvrdi da „kod postojećih materijalnih dokaza-fotografija i snimaka do kojih se došlo pretresima elektronskih aparata, nedosljednost njihovih iskaza mora biti cijenjena kao bojazan od posljedica postupka i bojazni od samih okrivljenih“. Posebno se ističe da su „i one svjedokinje koje nisu svjedočile u korist okrivljenih, pa čak i svjedok koja se pridružila krivičnom gonjenju, zajedno sa svjedocima koje su svjedočile u korist okrivljenih, preko branilaca okrivljenih a ne svoje punomoćnice, dostavile naknadno odobrenje okrivljenima za upotrebu ovako sačinjenih fotografija i snimaka“.

Advokati osumnjičenih odbacuju ovakvo rezoniranje,  navodeći da su u svijetu fotografije dostavljanje tzv. formulara sa odobrenjem (release forms) u praksi skoro uvijek ide na kraju ako su fotografije prihvatljive za objavljivanje. Ova tvrdnja se može provjeriti i na nekoliko portala fotografskih agencija koje nude slične usluge.

Tvrdnja VDT-a da je izuzeti materijal sa elektronskih uređaja  „eksplicitne“ i  „pornografske“ sadržine je u najmanju ruku upitna,  ne pravi razliku između pornografije i erotike. Među dokazima su i fotografije iz renomiranog američkog erotskog magazina Playboy (izdanje na ruskom jeziku) za koji su radili i Grečin i nekoliko puta međunarodno nagrađivani fotograf Oleksandar Liščinski sa stalnim boravkom u Holandiji. Liščinski je inače usko specijalizovan za erotske fotografije  Osim u Playboy-a objavljivao je i za druge slične magazine, portale i imao izložbe fotografija u Njemačkoj i drugim zemljama EU. Ispod foto sesija Playboy izdanja iz 2019. i 2020. godine stoje potpisi Liščinskog kao fotografa i Grečina kao prostornog dizajnera.

Jedan od branilaca Grečina adv. Vuk Jaredić je sudu dostavio nalaz sudskog vještaka Dr Nikole Markovića iz oblasti istorije umjetnosti, likovne i primijenjene umjetnosti. Dr Marković je nalaz radio na zahtjev odbrane, i navodi da je u „priloženom materijalu jasno uočljivo da je autor (Liščinski) pažljivo i odgovorno vodio računa da se ne pojavi nikakav pornografski karakter ili sadržaj koji bi eventualno bio uočljiv i prepoznatljiv kroz eksplicitno prikazivanje polnih organa ili ostalih sexualnih radnji“. Dalje navodi da se „jasno vidi da ovaj fotografski materijal nije nastao u cilju bilo kakve sexualne gratifikacije već se jasno vidi autorova potreba za estetskim rješenjem kojim pokušava iskazati svoj stvaralački pristup“. Sudski vještak za autorska prava prof. dr Miodrag Jovanović je u svojoj analizi, opet urađenoj na zahtjev Jaredića, naveo da na osnovu iskaza pojedinih djevojaka i saglasnosti istih izlazi da su fotografije i snimci od 30.10.2023. autorstvo i intelektualna svojina Oleksandra Liščinskog, te da je „isti imao apsolutno pravo da distribuira, proda, pokloni i objavi navedene fotografije i snimke, te da ovo pravo prenese na treća lica“.

Primjerci Playboy magazina su uručeni od advokata odbrane i doskorašnjem predsjedniku Višeg suda u Podgorici Borisu Saviću prilikom kontrole optužnice 14. maja ove godine. Na ročištu se tužiteljka Ana Kalezić nije pojavila.  Advokati i osumnjičeni su tražili odbacivanje optužnice jer, tvrde,  opisana djela ne čine krivično djelo trgovine ljudima. Četvorka je u pritvoru  osam mjeseci. Iako je prošlo više od pet nedjelja (od zakonski maksimalno dozvoljenih 15 dana za potvrdu, odbijanje ili vraćanje optužnice) Viši sud i dalje ćuti. Ne stajući ni na čiju stranu, red je  da se ovaj slučaj, stručno i izvan razumne sumnje rasvijetli.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo