Viktor Orban je najvatreniji protivnik pristupanja Ukrajine EU. Sukob sa Zelenskim mu omogućava da se proglasi braniteljem mađarskih nacionalnih interesa. I daje mu šansu da pobijedi na predstojećim parlamentarnim izborima. Volodimir Zelenski  pokušava uvjeriti Ukrajince da već ima snažan uticaj u Evropi. Teško je reći da li zaista  vjeruje da ima pravo insistirati na povećanju podrške Evrope i davati moralne savjete evropskim liderima. Ali time podiže svoj rejting u Ukrajini

Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen i predsjednik Evropskog vijeća Antonio Costa izdali su 17. marta zajedničku izjavu u kojoj su objavili da je Ukrajina prihvatila tehničku podršku i finansiranje za nastavak protoka ruske nafte u Mađarsku i Slovačku putem naftovoda Družba. Naglašeno je da su „evropski stručnjaci odmah dostupni“.

Čini se da je Ursula von der Leyen konačno primijetila ozbiljan problem koji prijeti da potkopa politički sistem EU. Neke istočnoevropske zemlje, prije svega Mađarska i Slovačka, ne slažu  se   s pristupanjem Ukrajine EU dok ona ne prestane polagati pravo na poseban status i prava moralnog vođstva.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski ne pokušava ublažiti mađarsku i slovačku zabrinutost. Štaviše, pokušava pokazati da neće smanjiti svoje zahtjeve i pretenzije. Jer treba uvjeriti Ukrajince da već ima snažan uticaj u Evropi. Zahvaljujući tome, on može garantovati da će Ukrajina dobiti i vojnu  i finansijsku pomoć potrebnu za oživljavanje nacionalne ekonomije nakon rata. Teško je reći da li zaista vjeruje da ima pravo insistirati na povećanju podrške Evrope i davati moralne savjete evropskim liderima. Ali time podiže svoj rejting.

Premijer Mađarske Viktor Orban najvatreniji je protivnik pristupanja Ukrajine EU. Ima lični sukob s ukrajinskim predsjednikom, I ne krije svoj skepticizam prema izgledima za ekonomski razvoj Ukrajine. Sukob sa Zelenskim mu omogućava da se proglasi braniteljem mađarskih nacionalnih interesa. I daje mu šansu da pobijedi na predstojećim parlamentarnim izborima.

Čini se da su i Zelenski i Orban u pravu u svojim očekivanjima. Prema podacima Kijevskog međunarodnog instituta za sociologiju, Zelenskijev rejting porastao je za devet procenata od februara, kada je počeo javno ismijavati Orbana, povećavši se do   62 posto u  martu 2026. Čak su i sociološke istraživačke kompanije povezane s mađarskom opozicijom morale priznati da je u februaru Orbanov Fidesz smanjio jaz sa Strankom poštovanja i slobode (Tisza) opozicionog lidera Petera Mađara.  Vladina istraživačka agencija tvrdi da je razlika smanjena na šest posto.  Pošto je  otprilike 20 posto mađarskih birača još neodlučno, šanse Orbana da zadrži  poziciju ne izgledaju tako loše. Pogotovo nakon što je Evropska komisija prihvatila  Orbanov zahtjev za popravku naftovoda Družba oštećenog ruskim zračnim napadom krajem januara.

Zelenski nije želio popravljati naftovod Družba ne samo zbog želje za smanjenjem izvoza ruske nafte, već i zato što se nadao da će Mađarska i Slovačka pristati da koriste ukrajinski naftovod Odesa-Brodi, koji je i dalje neaktivan. Ta ponuda nije prihvaćena jer ove zemalje nisu željele zavisiti od Ukrajine. Evropski lideri su  konačno shvatili da se to ne može promijeniti.

Zajednička izjava Ursule von der Leyen i Antónia Coste poklopila se sa snažnim zahtjevom mađarskog ministra vanjskih poslova Petera Szijjarta za “trenutno ukidanje” “naftne blokade Mađarske”. Szijjarto je okrivio Ukrajinu za blokadu dviju država članica EU (Mađarske i Slovačke). Optužio je Evropsku komisiju da ignoriše postupke Ukrajine i istakao da nema razloga vjerovati obećanjima o rješavanju situacije. Prema Szijjartu, Volodimir Zelenski i Ursula von der Leyen izvode “političko pozorište” koje treba zaustaviti.

Poređenje sukoba oko naftovoda Družba i pozorišne predstave čini se tačnim. Ali Ursula von der Leyen ne bi trebala biti ubrojana među njegove učesnike. Ona je  uhvaćena u zamku. Lideri EU su previše hvalili Zelenskog (uglavnom u bezuspješnom pokušaju da prisile sadašnju američku administraciju da poveća pritisak na Kremlj). Zbog toga ga ne mogu javno pozvati da ispravi svoje greške. Glavne uloge u ovoj predstavi igraju Zelenski i Orban.

Zbog njihovog sukoba, lideri EU se suočavaju sa teškim problemom. EU ne može  dati Ukrajini kredit od 90 milijardi eura ako Mađarska blokira njegov transfer. Ukrajina će se za dva mjeseca suočiti s finansijskom krizom i neće moći nabaviti municiju i platiti vojno osoblje ako ne dobije taj novac. U međuvremenu, Rusija je spašena od nepodnošljivog budžetskog deficita zahvaljujući odluci američke administracije da privremeno ukine sankcije ruskoj nafti. Uprkos toj mjeri, cijena nafte ostaje visoka, a to znači da će Kremlj u bliskoj budućnosti imati dovoljno novca za svoje ratne napore.

Orban je napravio  Zelenskog i von der Leyen glavnim zle likovima svoje kampanje pod sloganom borbe za nacionalne interese. Nacionalni pokret otpora (NEM), provladin javni pokret, posljednjih je mjeseci proširio ogromnu količinu različitih propagandnih materijala.

Posteri i bilbordi NEM-a koji su razasuti po mađarskim gradovima mogu se razlikovati, ali svi imaju istu poruku: Zelenski, Ursula von der Leyen i Peter Magyar će dati evropski novac Ukrajini. Novac će ukrasti korumpirana ukrajinska vlada, a Evropska komisija mora povećati poreze kako bi saradnicima ukrajinskih predsjednika pružila priliku da kupe zlatne WC šolje. Treba napomenuti da to nije samo mašta Orbanovih pristalica. Zlatna WC šolja pronađena je u stanu Timura Mindiča ukrajinskog preduzertnika i dugogodišnjeg bivšeg poslovnog saradnika Zelenskog 10. novembra 2025. Mindič se vidi  kao glavna figura u korupcijskoj šemi u koju je možda bio umiješan Andrej Jermak, bivši šef administracije Zelenskog. Iako je za Mindičem bila izdata potjernica, on je uspio napustiti Ukrajinu pod nejasnim okolnostima 11. novembra.

Nakon što je okrivio svog glavnog protivnika za spremnost da snabdijeva Ukrajinu evropskim novcem, Orban gotovo da nema drugog izbora nego da održi obećanje i blokira evropski kredit za Ukrajinu dok naftovod Družba ne počne s radom. Možda će dati svoju dozvolu ako se Mađarskoj isporuči evropska finansijska podrška (oko 20 milijardi eura) zamrznuta nakon Orbanovih reformi pravosuđa i javnih nabavki. Ali Evropska komisija neće pristati da pretrpi takav poraz.

Čak i nakon što Orban prestane blokirati kredit, mađarski stav o prijemu Ukrajine u EU ostat će nepromijenjen. U junu 2025. godine, vlada je organizovala javno glasanje o pristupanju Ukrajine EU. Rezultati referenduma pokazali su da većina Mađara ne želi da Ukrajina postane članica EU. Oni nemaju pravnu snagu. Ali opravdavaju Orbanov pristup, barem u očima Mađara. Stoga će se moći osloniti na podršku mađarskog društva u opstruiranju planova za uvođenje Ukrajine u Evropsku uniju već 2027.

EU ne preostaje ništa drugo nego da se nada da će Fidesz izgubiti parlamentarne izbore 12. aprila i da će nova vlada koju formira Tisza imati potpuno drugačiji stav prema Ukrajini prije nego što bude prekasno. Ali Orban možda neće izgubiti, ako Zelenski nastavi sa svojim nastupom. 6. marta, Govoreći o mađarskom vetu na evropski kredit, Zelenski je obećao da će ukrajinskim trupama dati adresu “određene osobe” za direktan razgovor “na njihovom jeziku”. Evropska komisija je morala dati saopštenje u kojem je osudila Zelenskijeve prijetnje mađarskom premijeru.

Budimpešta je osudila Zelenskog zbog  namjere da ucjenjuje Mađarsku i za   prijetnju Orbanu.  Čak je i lider opozicije Péter Magyar izjavio da nijedan strani lider „ne može prijetiti nijednom Mađaru“. Orban, koji je od Zelenskog dobio najbolji mogući poklon, naredio je vojnicima i policiji da čuvaju kritičnu energetsku infrastrukturu Mađarske, pod izgovorom vjerovatnog ukrajinskog napada.

Međutim, Zelenski nema razloga za žaljenje. On može imati bolje izglede od Orbanove pobjede nego od njegovog poraza. Ako Orban ostane na čelu mađarske vlade, lideri EU će morati ili reformirati proces donošenja odluka u EU ili suspendovati pravo glasa Mađarske pod nekim izgovorom. Međunarodni uticaj EU direktno zavisi od njene sposobnosti da okonča rat u Ukrajini bez  značajnih ustupaka Rusiji i osigura poslijeratni razvoj Ukrajine.

Predstava koju su izveli Orban i Zelenski ima za cilj ucjenjivanje EU. Oboje imaju šanse za uspjeh.

Dmitri GALKIN

Na web stranici ruskog predsjednika nema  vijesti o razgovoru Tramp – Putin. Samo komentar predsjedničkog pomoćnika Jurija Ušakova koji se može smatrati pokazateljem da je moguć  prekid vatre  bez osvajanja cijelog Donbasa.  Putinov sekretar za štampu Dmitrij Peskov izjavio je da se pregovori mogu nastaviti samo “u trilateralnom formatu” i da Moskva cijeni američke “posredničke napore”. To je izjava o namjerama da se očuvaju dobri odnosi s Trampom, čak i ako to znači ustupke

Američki predsjednik Donald Tramp je 9. marta pozvao ruskog predsjednika Vladimira Putina kako bi razgovarali o deficitu nafte na globalnom tržištu i mirovnom rješenju u Ukrajini. Na web stranici ruskog predsjednika nema službenih vijesti o ovom razgovoru, samo komentar ruskog predsjedničkog pomoćnika Jurija Ušakova. Smatra se da je on zadužen za obnovu odnosa između SAD-a i Rusije (Ušakov je bio ruski ambasador u Washingtonu i Putinov povjerenik). Dakle, njegov komentar se može smatrati pokazateljem da se ruski pristup obnovi mira počeo mijenjati.

Ušakov je istakao tri pitanja za koja želi da se smatraju najvažnijim za obje strane. Prvo, dva puta je u svom kratkom komentaru naglasio da su se predsjednici dotakli ne samo ukrajinske situacije, već i sukoba Irana sa SAD-om i Izraelom te budućnosti venecuelanske nafte. Drugo, “razgovor je bio poslovan, iskren i konstruktivan”, jer se dva lidera međusobno poštuju. Žele češće komunicirati i namjeravaju to činiti “redovno”, a američki predsjednik je prvi to predložio. Treće, američki predsjednik želi što prije okončati neprijateljstva u Ukrajini. I moguće je da će prekid vatre biti uspostavljen “kako bi se postiglo dugoročno rješenje”.

Od Ušakova se ne može očekivati ​​istinit i tačan opis razgovora. Njegov je posao da ga opiše na način koji odražava pristup Kremlja odnosima sa SAD-om. Moskva želi da se smatra važnim partnerom Washingtona. U tom slučaju, ustupci koje će Rusija učiniti kako bi se pridržavala Trampove želje da se sukob odmah okonča, izgledat će kao prijateljska usluga. A ne kao reakcija na američki pritisak.

Međutim, Tramp namjerno pokušava pokazati da mu Putin ne treba kao partner na svjetskoj sceni. Američki predsjednik je novinarima rekao o svom “vrlo dobrom razgovoru” s Putinom, spomenuvši da “želi biti od pomoći” u rješavanju sukoba s Iranom. Tramp je dodao da je svom sagovorniku objasnio da “bi mogao biti od veće pomoći ako bi se završio rat između Ukrajine i Rusije”.

Ova primjedba američkog predsjednika objašnjava zašto na sajtu Kremlja ne postoji službeni opis razgovora između Putina i Trampa. Štaviše, nagovještaj o mogućnosti prekida vatre opovrgnuo je sekretar za štampu ruskog predsjednika Dmitrij Peskov 10. marta.

Peskov je izjavio da Tramp nije pokušao zahtijevati prekid vatre kao neophodan uslov za dalje pregovore. Podsjetio je da je “dosljedan stav predsjednika Putina dobro poznat”. Moglo bi se činiti da Kremlj i dalje insistira na predaji cijelog Donbasa Rusiji. Ali, to nije baš tako. Jer je istovremeno Peskov priznao da su “svi zaista zainteresovani za brzo primirje” i napomenuo da je “teško osporiti to”.

Putinov sekretar za štampu, izjavio je, što je vrlo važno,  da se pregovori mogu nastaviti samo “u trilateralnom formatu” i da Moskva cijeni američke “posredničke napore” i želi da Vašington nastavi s njima. To je direktna izjava o namjerama da se očuvaju dobri odnosi s Trampom, čak i ako to znači neke ustupke, uključujući uspostavljanje prekida vatre bez prethodnih uslova. Međutim, Rusija ne želi da EU od toga nešto dobije. Kremlj vjeruje da Tramp neće iznevjeriti njena očekivanja.

Ako  ostvari svoje glavne ciljeve u sukobu s Iranom, – prekid izvoza iranske nafte u Kinu i sticanje kontrole nad transportom nafte i tečnog prirodnog plina kroz Hormuški moreuz, – Tramp može postići dogovor s Moskvom. Trampova administracija će morati kompenzirati neizbježan pad proizvodnje nafte u zemljama Perzijskog zaljeva kako bi spriječila ekonomske poteškoće u azijskim zemljama saveznicama SAD-a. Posebno u Indiji, koju Tramp želi učiniti američkim partnerom u predstojećem sukobu s Kinom. Američki predsjednik je već pokazao da može popuniti praznine ruskom naftom, omogućivši Indiji da je kupuje i dajući nade ruskoj vladi, koja se bori s rastućim budžetskim deficitom.

Trenutno je to privremena dozvola. Ali može postati trajna ako Tramp postigne dogovor s Rusijom. Tramp može mnogo dobiti ukidanjem američkih sankcija u zamjenu za ograničavanje izvoza ruske nafte u Kinu. A Putinova vlada će biti spašena od vrlo vjerovatne ekonomske krize, koja može imati nepredvidive posljedice u trenutnim okolnostima. Ali Tramp ne može postići dogovor s Putinom dok neprijateljstva u Ukrajini  traju. Dakle, Kremlj će možda biti primoran da se dogovori o brzom prekidu vatre i izgubi priliku da opravda rat osvajanjem cijelog Donbasa.

Postoje određeni znakovi da se Putinova administracija već počela pripremati za takav uzrok događaja. Od 6. marta postoje očigledni pokušaji stvaranja novog medijskog imidža Putina kako bi se odvratilo neizbježno ogorčenje njegovih pristalica, koji očekuju da će on pobijediti u ratu.

Ruski centar za istraživanje javnog mnijenja (VCIOM) objavio je 6. marta rezultate svoje nove sociološke ankete. VCIOM je državna kompanija za sociološka i tržišna istraživanja i redovno provodi takve ankete, a zbog njihove besprijekorne lojalnosti, njihovi podaci su uvijek predvidljivi. Oni svaki put pokazuju da ruski predsjednik uživa ljubav i podršku većine stanovništva.

VCIOM ne falsifikuje rezultate svog istraživanja. On postiže potrebne rezultate sastavljanjem pitanja koja će donijeti očekivane odgovore. Pitanje “da li vjerujete Vladimiru Putinu” oduvijek se koristilo kao glavni pokazatelj široke javne podrške ruskom predsjedniku. Lako se može predvidjeti da bi obična osoba radije izjavila svoje povjerenje nacionalnom lideru nego preuzela nepotreban rizik. Postoje i druga pitanja koja omogućavaju bolje razumijevanje stanja javnog mnjenja. Prije svega, prijedlog da se sa postojeće liste izaberu tri političara kojima ispitanik najviše vjeruje. Posljednjih godina Putina nikada nije izabrala ni polovina ispitanika. Podaci vezani za odgovore na ovo pitanje nisu dostavljani medijima.

VCIOM je iznenada objavio da je tokom ankete samo 32 posto ispitanika izabralo Putina kao jednog od tri političara kojima se najviše vjeruje. Čini se da je to manje nego inače, ali ne dramatično. Ovi rezultati su široko rasprostranjeni u popularnim medijima (to je potpuno nemoguće bez dozvole predsjedničke administracije). Štaviše, protumačeni su kao dokaz pada Putinovog rejtinga jer je rusko društvo umorno od rata.

Istog dana, Putin je održao sastanak posvećen Međunarodnom danu žena sa vojnim medicinarkama, ratnim dopisnicama i aktivnim oficirkama. Suprotno uobičajenom, izgledao je neodlučno i kada mu je jedna od učesnica rekla da strane messengere, uključujući Telegram, treba blokirati iz sigurnosnih razloga, nekoliko puta ju je pitao da li je sigurna da to neće oštetiti komunikacije u oružanim snagama.

Najnevjerovatniji događaj dogodio se 7. marta. Rano ujutro, na službenoj stranici predsjedničke administracije, pojavila se gruba verzija Putinove čestitke za Međunarodni dan žena. Vođa Rusije je imao snažan kašalj i nije mogao pravilno govoriti. Video je izbrisan nakon četiri minute, a ubrzo nakon toga objavljena je i izmijenjena verzija. Ali, kako se ispostavilo, te četiri minute su bile dovoljne da neki provladini mediji kopiraju video na kojem predsjednik izgleda jadno i prošire ga.

Predsjednička administracija je sve ispravno isplanirala. Mediji koji pripadaju grupama ruske opozicije smještenim u EU i SAD-u počeli su koristiti ovaj video kao dokaz da postoji pobuna u Putinovom užem krugu i da će ga uskoro napustiti čak i njegovi bliski saradnici koji više ne vjeruju da može dobiti rat.

Za nekoliko dana, dakle,  pojavio se nov Putinov imidž. On se pretvara da je čovjek kojem nedostaje samopouzdanja i koji se pokorava mišljenju drugih ljudi, gubeći podršku javnosti jer je rat postao nepopularan i okružen izdajničkim saradnicima. U takvim okolnostima, on bi trebao prekinuti rat, ako želi ispuniti volju ruskog društva i spasiti vlastiti život, čak i ako dio Donbasa ostane pod ukrajinskom kontrolom. Za to će morati biti okrivljeni obični ljudi i nevjerni političari.

Ali,  postoji ozbiljan problem koji se ne može riješiti stvaranjem nove medijske slike ruskog predsjednika. Šta učiniti s pravoslavnim fundamentalistima i ultranacionalistima koji bi mogli prestati podržavati Putina ako završi rat bez pobjede? Nisu brojni, ali su aktivni i motivirani. Mogu izazvati društvene nemire ako im pažnja nije odvučena potrebom odbrane pravoslavne vjere i ruskih interesa u nekim važnim geopolitičkim regijama.

Kremlj želi poboljšati odnose s novom sirijskom vladom i pokušava je ne iritirati. Kazahstan je došao pod kinesku kontrolu. Ostao je samo Balkan.

    Dmitri GALKIN

Dok rakete i dronovi lete na sve strane, dobar dio svijeta pokušava da se privikne na novu realnost. Još se ne zna kako će svijet izgledati nakon napada na Iran. Priča se o jačanjima nekih starih saveza, ali i o sklapanju novih, do juče nezamislivih

Ratovi surovo otkrivaju snagu i ograničenja saveza i partnerstava. Poslije američko – izraelskog napada na Iran, dok rakete i dronovi lete na sve strane, dobar dio svijeta pokušava da se privikne na novu realnost. Priča se o jačanjima nekih starih saveza, ali i sklapanju novih, do juče nezamislivih.

Jedan od saveza koji bi mogao da bude otpisan je Trampov projekat, Odbor za mir. Nakon što je sa nizom svjetskih lidera, među kojima su i zalivske zemlje poput UAE, Saudijske Arabije i Katara, prošlog mjeseca najavio njegovo osnivanje, čeka se  priliv novca. Za sada su računi otvoreni u Svjetskoj banci i JP Morgan Čejs prazni.

Predsjednik Indonezije zaprijetio je povlačenjem iz projekta ako odbor ne donese korist Palestincima, a ministar spoljnih poslova te zemlje rekao da su svi razgovori o odboru obustavljeni zbog rata u Iranu. Druge članice poput Azerbejdžana i Jordana, poručile su da ostaju posvećene projektu.

Savezništvo sa SAD-om koštalo je bliskoistočne zemlje. U Zalivu su mete u Kuvajtu, Kataru i UAE među najteže pogođenima. Gađani su ciljevi i u Saudijskoj Arabiji i Omanu, iako kod njih nema velikih američkih baza. U nekim napadima su pogođeni civilni ili simbolični ciljevi.

Osim podrške jemenskih Hutija, gotovo nijedan akter nije pritekao Teheranu u pomoć.  Rusija i Kina, stari saveznici, naročito na ekonomskom planu,  suzdržali su se od pružanja vojne podrške.

Kineske i ruske vlasti uputile su snažne osude na račun SAD i Izraela. Najviši kineski diplomata upozorio je da  pokušaj promjene vlasti neće imati podršku naroda u Iranu, pozivajući međunarodnu zajednicu da poštuje iranski suverenitet i zahtijevajući od Vašingtona i Tel Aviva da odmah obustave vojne operacije.

Kineski državni mediji naglasili su da napadi ne predstavljaju neuspjeh diplomatije, već njeno namjerno napuštanje. Vojni udari uklapaju se u širu sliku prema kojoj se SAD drže zastarjele ideje hegemonije.

Eksperti ukazuju da Peking želi  da izbjegne direktan sukob s Vašingtonom. Zato, iako se iranski raketni program oslanja na kinesku tehnologiju, nema garancije da bi Kina Iranu isporučivala rakete dok rat traje. Razgovori delegacija i predsjednika SAD-a i Kine počeće ovog mjeseca, pa će biti i jasnije brojne stavke njihovog odnosa.

Kina je strpljiva. Ima  strateške i komercijalne zalihe nafte, dovoljne za tri do četiri mjeseca. U slučaju nužde mogla bi preusmjeriti energetsku potrošnju sa LNG-a na ugalj ili gas iz Rusije i Mjanmara. Ako se kriza pretvori u kontrolisanu, povremenu eskalaciju,  mogla bi vidjeti i određenu korist: veće troškove američkog vojnog prisustva u Zalivu, odvlačenje pažnje sa Indo-Pacifika i postepeno trošenje američkih resursa.

Rusija, čini se, pruža Iranu nešto konkretniju pomoć od Kine. Prema nekim izvještajima, Moskva Teheranu dostavlja obavještajne podatke o lokacijama i kretanju američkih trupa, brodova i aviona. Mediji pišu da nije jasno  da li se konkretni iranski napadi mogu direktno povezati sa ruskim obavještajnim podacima.

„Cinično kršenje svih normi ljudskog morala i međunarodnog prava“.Tako je Vladimir Putin opisao atentat na Ali Hamneia, kojeg je nazvao izuzetnim državnikom.

Pored svega radi se na kontaktima između dvije velike sile. Londonski Gardijan je javio da je nakon telefonskog razgovora sa Putinom, Tramp najavio da bi SAD mogle privremeno ukinuti naftne sankcije nekim državama kako bi ublažile nestašicu izazvanu američko-izraelskim ratom protiv Irana. Naveo je da će mjera važiti dok se ne otvori Hormuški moreuz. Prema navodima Reutersa, takav potez mogao bi značiti dodatno ublažavanje sankcija na rusku naftu, što bi moglo zakomplikovati napore Zapada da kazni Rusiju zbog rata u Ukrajini. Konkretnije, što rat duže traje,  SAD i Evropa će  imati manje projektila kojima mogu snabdijevati Ukrajinu.

Za Rusiju je jedna od najvećih briga mogućnost raspada iranske države, što je Tramp nedavno naveo kao mogući ishod rata. Haos u Iranu mogao bi se preliti na Kavkaz i Centralnu Aziju, regione koji su za Moskvu izuzetno osjetljivi.

Evropska nevoljnost da osudi izraelsko-američku agresiju na  Iran  protivi se vrijednostima na kojima kontinent počiva. Te vrijednosti i drugu sedmicu za redom usamljeno brani premijer Španije Pedro Sančez. „Kada smo rekli ‘ne ratu’, zavladao je val ponosa što smo Španci, ne samo unutar naše zemlje, već i među mnogim društvima širom svijeta. To je odgovor na reakcionarni val u Španiji, Evropi i svijetu i on je obaveza progresivne koalicione vlade”, poručio je i napomenuo da biti saveznik SAD-a ne znači reći „da“ na sve njihove poteze. To je uvidjela i italijanska premijerka Đorđa Meloni. Ona je pred italijanskom skupštinom američko-izraelske napade na Iran okarakterisala dijelom rastućeg i opasnog trenda intervencija van okvira međunarodnog prava.

Njihov  njemački kolega  ima drastično drugačije stavove. Fridrih Merc je nakon deset dana sukoba rekao: „Što prije režim mula završi, prije će se završiti i ovaj rat. Isključivo je na ovom režimu i takozvanoj Revolucionarnoj gardi da zaustave neprijateljstva“. On pretpostavlja da će, dok se to ne desi, Izrael i SAD nastaviti svoju odbranu od Irana. Iza ovakve izvrnute logike, stoji očita želja za odobrovoljenje američkog vođe.

Emanuel Makron je pomenuo gaženje međunarodnog prava, što Francusku sprječava da odobri izraelsko-američku operaciju. Nije osudio napad  ali je prokomentarisao: „Istorija nikada ne oplakuje dželate“. Na koga je mislio, ostalo je da se tumači. Makron je posjetio Kipar nakon što je ta članica EU bila meta dronova iranske proizvodnje. Rekao je da je napad na Kipar napad na cijelu Evropu. Upozorio je  i da se promjena režima u Iranu neće dogoditi američko-izraelskim bombardovanjem.

Makron je najavljivao  da Francuska i saveznici pripremaju odbrambenu misiju za ponovno otvaranje Hormuškog moreuza. U međuvremenu svjetski mediji su izvjestili da iranska vojska postavlja pomorske mine u ovom tjesnacu, koji predstavlja jednu od najvažnijih energetskih tačaka na svijetu. Iz EU je saopšteno da je ona spremna da pojača svoje operacije zaštite pomorskog saobraćaja na Bliskom istoku. Već se razmatra jačanje pomorske misije u Crvenom moru.

Evropa se suočava sa još jednim rizikom. Kako je pažnja SAD okrenuta Iranu, to bi moglo oslabiti istočno krilo NATO-a i odbranu Ukrajine. Trzavice u ovom savezu su stara tema.

Stručnjaci upozoravaju i na opasnost nove zavisnosti Evrope od nestalnih saveznika. Američki izvoz LNG-a u EU porastao je sa 21 milijarde kubnih metara 2021., na 81 milijardu 2025. To je bilo krpljenje rupa nastalih odsustvom ruskog gasa. Nakon Irana, dodatna zavisnost od američkog gasa, posebno nakon američkih prijetnji carinama u vezi sa Grenlandom, mogla bi biti opasna.

Analitičari  ukazuju da Evropa treba značajnije da se uključi u deeskalaciju ovog sukoba. Oni put ka deeskalaciji vide u državama Zaliva i po njima EU bi hitno trebala da investira u koaliciju sa tim zemljama, zajedno sa Turskom, Ujedinjenim Kraljevstvom, Indijom, Kinom i drugima. Nijedna od tih zemalja nije željela ovaj rat, ali sve osjećaju njegove posljedice.

Prioritet mora biti diplomatska inicijativa koja bi ponudila izlaz i Trampu i Iranu. Evropa bi mogla da pogura organizovanje diplomatskog samita sa ovom grupom zemalja. Američki predsjednik koji se nadao blickrigu mogao bi pristati na takav scenario kako bi se proglasio pobjednikom. Ima i mišljenja da bi više cijene energije mogle oslabiti režim sankcija EU protiv Rusije.

Turska je u neugodnoj  poziciji. Ministar vanjskih poslova Hakan Fidan naglasio je da su događaji počeli napadom Izraela i SAD na Iran, a nastavili se iranskim napadima na treće zemlje. Stav Redžep Tajip Erdogana odražava balansiranje između bliskih odnosa s Vašingtonom i rastućih tenzija s Izraelom. To je dodatno naglašeno tvrdnjom bivšeg izraelskog premijera Naftali Beneta da je Turska novi Iran.

U svom ovom galimatijasu o savezima afričkih zemalja i njihovim trvenjima malo ko priča. Većina afričkih vlada zauzela je suzdržan ton  u bliskoistočnom sukobu.  I afrički region će osjetiti ekonomske posljedice. Najgori scenario bio bi širenje sukoba prema Crvenom moru i Rogu Afrike, gdje se već ukrštaju brojne geopolitičke napetosti. Ako bi se rat proširio na ovaj koridor, posljedice za globalnu trgovinu, logistiku i ekonomiju mogle bi biti ozbiljne.

Sve će zavisiti od toka i trajanja rata. Ako se završi brzo, energetska tržišta mogla bi se relativno brzo stabilizovati. Ako SAD i Izrael istraju u pokušaju promjene režima u Iranu ili uništenja njegovih regionalnih kapaciteta, rat bi mogao trajati jako dugo sa nesagledivim posljedicama.

Mi mali u velikom svijetu

Reakcije država Balkana na američko-izraelske napade na Iran i na odgovor Teherana bile su različite, ali i dalje uglavnom oprezne. Zvanična  Crna Gora  slijedila je  liniju NATO i EU. Zvaničnici u Podgorici sudili su „iranske napade“ i pozvali na deeskalaciju. O napadu na Iran zavjetno ćute. Hrvatska Vlada , predvođena premijerom Andrejom Plenkovićem, dodatno je kritikovala politiku Teherana i upozorila na rizik destabilizacije regiona. Da ne bude hrvatskog saglasja postarao se  predsjednik zemlje Zoran Milanović. Njegovi komentari na riječi izraelskog ambasadora u Hrvatskoj Garija Korena da vlasti treba da dobro pogledaju ambasadu Irana u Zagrebu obišle su region. „Iran je zaista, kada je u pitanju Bliski istok, kao i Izrael, sklon određenim terorističkim metodama. Šta je ubijanje u Gazi nego terorizam i šta je iživljavanje izraelskih vojnika nego terorizam. Međutim, kada je u pitanju Evropa, Iran u Evropi teroristički ne deluje, bar koliko ja znam“, istakao je hrvatski predsjednik. „Ovo je braco Zagreb, nije Tel Aviv“, poručio je Milanović ambasadoru Korenu.

U BiH reakcije su bile složenije zbog unutrašnjih političkih razlika. Državne institucije podržale  su inicijative koje osuđuju iranske napade na ciljeve u susjedstvu.  Zvanični Beograd svojim komentarima odražava stalne pokušaje Srbije da zadrži balans između svih strana.

Savjet bezbjednosti UN usvojio je nacrt rezolucije kojom se osuđuju napadi Irana na zemlje Zaliva. Trinaest od 15 članica SB glasalo je u srijedu za rezoluciju. Kina i Rusija bile su uzdržane, ali nijesu iskoristile pravo veta. Rezoluciju je sponzorisao Savjet za saradnju zemalja Zaliva, a ko-sponzorisalo rekordnih 135 drugih država. Među onima koji su ko-sponzorisali rezoluciju nalazi se i BiH Za ostale zemlje bivše Jugoslavije u dostupnim izvještajima nema potvrde da su ko-sponzori rezolucije.

Dragan LUČIĆ