Povežite se sa nama

OKO NAS

KUĆA ZNAMENITOG SLIKARA SAMUJE U TREŠNJEVU: Skriveno blago

Objavljeno prije

na

Tragom informacija o legatu Dušana Mašovića, Monitor je pronašao podatak da se poznate minijature ovog slikara i danas prodaju na tržištu umjetnina. I to govori kolika je šteta što je legat koji je prebačen u njegovu kuću u Trešnjevu i dalje daleko od očiju ljubitelja umjetnosti

 

Kuća znamenitog Andrijevčanina, poznatog političkog radnika iz vremena SFRJ i slikara Dušana Mašovića, samuje u selu Tršenjevo, odmah pored magistralnog puta, i svjedoči o jednoj dobro zamišljenoj, ali nažalost, u djelo nesprovedenoj privatnoj inicijativi.

Mašović je, naime, ovu kuću napravio u starijem dobu i planirao je da ona bude dom umjetnika, i da u njoj ostane njegov legat umjetničkih slika. Kuću je završio i uspio da prebaci najveći dio svojih slika iz Beograda u Andrijevicu, ali nije uspio da svoju dobru namjeru sprovede u djelo, uprkos tome što je doživio duboku starost.

„Dušan je bio krepak starac. Imao je čak 94 godine kada je dolazio kod mene i kada smo radili na tome da te slike prebacimo iz Srbije u Crnu Goru, što je bilo prilično komplikovano. Veliki broj slika je prebačen i nalazi se u toj kući, ali je  njegova želja ostala neispunjena, tako da kuća nije privedena namjeni kako je on bio zamislio“, priča za Monitor jedan od njegovih bliskih srodnika, bivši predsjednik opštine Andrijevica, Srđan Mašović.

On se slaže da je šteta što ta ideja nije sprovedena u djelo, ali napominje da je kuću naslijedila njegova kćerka, koja živi u Beogradu, i da je ostala u privatnom vlasništvu. „Pomogao sam mu koliko sam mogao. Volio bih da je sve realizovano kako je Dušan zamislio, ali eto, sada je tako kako je, i vjerovatno bi neko od kulturnih poslenika trebalo opet da pokrene inicijativu. Naravno, za tako nešto trebalo bi stupiti u kontakt sa njegovom kćerkom koja je nasljednik i kuće i svih njegovih slika“, kaže Mašović.

Dušan Mašović je bio u pravom smislu jugoslovenski slikar. Rođen je u selu Trešnjevo, nadomak Andrijevice, 1921. godine. Tu, u susjednom Zabrđu, završio je osnovnu školu, a potom čuvenu beransku Gimnaziju. Studije medicine je prekinuo zbog početka rata, a zatim završio pravni fakultet u Beogradu. Proveo je čitav radni vijek na raznim rukovodećim poslovima, a bio je i u ličnom obezbjeđenju Josipa Broza Tita.

Iako po profesiji političar, Dušan se slikarstvu, kao najvećoj ljubavi, učio od Svetolika Lukića, Miloša Bajića i Aleksandra Tomaševića. Bio je član Udruženja likovnih umjetnika Srbije i  likovne grupe „13. maj“ iz Beograda. Svoje penzionerske dane najviše je provodio u Beogradu i Herceg Novom, a u rodnoj Andrijevici mu je za života dodijeljeno najviše opštinsko priznanje, nagrada „17. jul“. Prema onome što se može pronaći u arhivskim materijalima, osim umjetničkih slika koje je prebacio u dom koji je napravio u rodnom selu, jedan broj njegovih slika baštini i Udruženje „Adligat“ u Beogradu.

Direktor Centra za kulturu u Andrijevici, Ivan Radojević, kaže da je jednom prilikom razgovarao sa nekim poznatim Andrijevčanima koji žive u Beogradu o tome da bi trebalo da se ponovo povede inicijativa i da se kuća Dušana Mašovića otvori za posjetioce.

„To je, međutim ostalo na tome. Nije bilo više kontakata, a obzirom da je kuća u privatnom posjedu, trebalo bi najprije stupiti u kontakt sa Dušanovom kćerkom. Što se Centra za kulturu tiče i mene lično, spreman sam da podržim svaku ideju u tom pravcu“,  kaže Radojević za Monitor.

On objašnjava da je Polimlje dalo veliki broj kako akademskih, tako i samoukih likovnih umjetnika, među kojim se, bez ikave dileme, kako korifej ime, odvaja Jovan Zonjić. Zonjić će rođen na Cetinju, ali se uz njegovo ime uvijek veže nadimak Vasojević, jer je njegovo porijeklo upravo iz sela Kralje kod Andrijevice.

„Upravo je iz štampe izašla monografija o likovnim umjetnicima iz Kralja. Tu je naravno najveći dio posvećen Jovanu Zonjiću, ali je obuhvaćen i rad još oko pedeset slikara koji su ili rođeni u Kraljima, ili su rodom iz Kralja, a ostavili su značajan trag na polju likovne umjetnosti“, objašnjava Radojević.

Tragom informacija o legatu Dušana Mašovića, Monitor je pronašao podatak da se poznate minijature ovog slikara i danas prodaju na tržištu umjetnina. Upravo zbog toga je šteta da je legat koji je prebačen u njegovu kuću u Trešnjevu, i dalje daleko od očiju ljubitelja umjetnosti.

„Ono što je zadatak nas kulturnih poslenika je da pokušamo da pronađemo što više slika umjetnika sa područja Gornjeg Polimlja i da vidimo da li nešto od toga možemo da pribavimo da bude legat Opštine Andrijevica, ili Centra za kulturu. U tom smislu bi bilo jako dobro kada bi stupili u kontakt sa kćerkom Dušana Mašovića i kada bi mogli da postignemo neki dogovor da se makar ustupi nama na staranje taj njegov legat i njegova kuća. To bi moglo postati mjesto gdje bi čuvali umjetničke slike likovnih majstora iz našeg kraja“, kaže direktor andrijevičkog Centra za kulturu

Andrijevica je dala veliki broj kako akademskih, tako i samoukih slikara koji su bili poznati širom SFRJ. Danas se njihova imena, nažalost, tek pomenu u nekim monografijama, a njihove slike često krase jedino privatne kolekcije.

Hoće li to ostati tako, hoće li Mašovićeva kuća ostati da samuje, ili će mlađe generacije kulturnih poslenika Polimlja uspjeti da Andrijevici, koja je krajem devetnestog vijeka bila kulturno sjedište sjevera Crne Gore, povrate makar dio stare slave i značaja, ostaje da se vidi.

                                                    Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

NASTAVAK MOBINGA NA FAKULTETU LIKOVNIH UMJETNOSTI: Docentkinja Radovanović prijavila uznemiravanje policiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ivana Radovanović, docentkinja na Fakultetu likovnih umjetnosti (FLU), prijavila je policiji prošle sedmice svog kolegu Nenada Šoškića za uznemiravanje i prijetnje na radnom mjestu. Pred osnovnim sudom u Podgorici u toku je proces povodom ranije prijave Radovanović za utvrđivanje mobinga

 

 

Ivana Radovanović, docentkinja na Fakultetu likovnih umjetnosti (FLU), prijavila je policiji prošle sedmice svog kolegu Nenada Šoškića za uznemiravanje i prijetnje na radnom mjestu.

Radovanović u prijavi navodi da joj je uz povišeni ton i prijetnje rukama, između ostalog, saopštio da prekida sa njom svaki vid komunikacije i saradnje, što direktno ugrožava njen angažman na predmetima koje su zajedno predavali.

Radovanović je o ovome upoznala Rektora Univeziteta Crne Gore (UCG) i Upravu FLU-a.

,,Dotični mi je kazao da on stoji iza hajke koja se godinama vodi protiv mene, da će sa mnom završiti komunikaciju i da njemu ne treba saradnik. Upravo, zbog njegove raspodjele predmeta i raznih vrsta zloupotrebe pozicija, ja svoju normu gotovo svu ostvarujem na vježbama”, navela je Radovanović u pismu rektoru Vladimiru Božoviću.

,,Interes Fakulteta je da se ovakva pitanja rješavaju u skladu sa propisima i da se poštovanjem zakona potvrdi ambijent za koji vjerujemo da je produktivan i podsticajan za rad svih kolega’’, kazali su Monitoru iz uprave FLU i dodali da ,,u sitacijama gdje zaposleni osjeća da su njegova prava i slobode ugrožene, Fakultet pozdravlja mogućnost žalbe. Takođe, kako bi se obezbijedilo nasmetano funkcionisanje svih procesa Fakultet će pokušati da nađe adekvatno rješenje na nastalu problematiku poštujući sve zakonske norme koje su mu na raspolaganju’’.

Monitoru su iz UCG odgovorili da ,,policija, kao nadležan organ, već vodi istragu po ovoj prijavi, a Univerzitet će kontinuirano sarađivati i postupati u skladu sa uputstvima i nalazima koji budu dostavljeni od strane policije, a na osnovu utvrđenih činjenica”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VEZE BEMAKSA I VLADIMIRA EDINBURGA: Tajna dobro skrivena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladimir Edinburg je bio član odbora direktora podgoričke firme National Real Estate Agency dok je Veselin Kovačević vodio kao izvršni direktor i ovlašćeni  zastupnik  firme.  Kovačević je  bio i formalni vlasnik crnogorske kompanije Bemaks, iza koje je stojala takozvana ekipa iz Granda

 

 

Do danas nije poznato kakve su bile veze podgoričke kompanije National Real Estate Agency i Veselina Kovačevića koji je zajedno sa tadašnjim poslanikom u ruskoj Dumi ispred Putinove partije Jedinstvena Rusija, Vladimirom Edinburgom, bio osnivač i vlasnik.

Veselin Kovačević je u to vrijeme bio i formalni vlasnik crnogorske kompanije Bemaks, iza koje je stojala takozvana ekipa iz Granda .

Poreska uprava Crne Gore je 2017. godine blokirala račune kompanije jer je uvidom u registar predatih finansijskih iskaza utvrđeno da poreski obveznik National Real Estate Agency Podgorica nije predao finansijski iskaz za 2017. Poreska uprava im je tada u postupku inspekcijskog nadzora izrekla mjeru zabrane raspolaganja sredstvima na žiro računu u cilju obezbjeđivanja nedostajućih dokumenata.

Poslednji finansijski izvještaj koji je firma National Real Estate Agency dostavila Poreskoj upravi vodi se za 2015. godinu, a tada je prijavljen „osnovni kapital“ u iznosu od 59.880 eura, isto kao i godinu ranije.  A 2016. godine prijavili su Poreskoj upravi da je tokom godina ostvaren gubitak od ukupno 106.586 eura.

Za 2015. godinu evidentiran je i dugoročni kredit od 29.940 eura, koji je National Real Estate Agency morala da vrati, ali nije poznato da li je to učinjeno jer kasnije nije bilo fiansijskih izvještaja.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Iste godine, međutim, iz doo Hidroenergija Andrijevica su nadležnom državnom organu za prihode dostavili iskaz o finansijskoj poziciji bilans stanja, i u njemu iskazali (realnu) vrijedost mini-hidroelektrana u iznosu od 2.582.350 eura. “Tu vrijednost su bili dužni da prijave i opštinskom poreskom organu, jer se radi o stvarnoj knjigovodstvenoj vrijednosti objekata”, smatraju u Opštini Andrijevica.

U krivičnoj prijavi se navodi da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme. “Okrivljeni je znao, ili je morao znati, da je bio obavezan da u poreskim prijavama iskazuje stvarnu knjigovodstvenu vrijednost objekata kao funkcionalne cjeline po računovodstvenim standardima i kontnim okvirima, jer je odredbama Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekta definisan objekat kao prostorna, funkcionalna, konstruktivna, arhitektonska, estetska, tehničko-tehnološka cjelina, sa ili bez instalacija, postrojenja i opreme koji se u njega ugrađuje na koju upućuje odredba Zakona o svojinsko-pravnim odnosima. Stoga je jasno da mašinska kućica jedne mini-elektrane ne predstavlja čitav infrastrukturni objekat, niti može vrijednost mašinske kućice predstavljati potpunu poresku osnovicu, kako je to okrivljeni iskazao u poreskoj prijavi”, navedeno je u krivičnoj prijavi.

Dodali su da su odgovorni iz prijavljene kompanije na taj način u 2022. godini budžet Opštine Andrijevica oštetili za 24.405 eura.

“Taj iznos predstavlja razliku između stvarne knjigovodstvene vrijednosti pomenutih mini-hidroelektrana i njihove iskazane vrijednosti u poreskoj prijavi i to za iznos od 2.582.350 eura, za koji je iznos trebalo utvrditi poresku obavezu po stopi od jedan odsto, koja na osnovu skupštinske odluke važi za pravna lica za poslovne objekte”, objasnili su u Opštini. Na sličan način, kako su dodali, odgovorni iz kompanije  postupili su i u 2023. godini. Tako su, po istom osnovu, budžet Opštine prošle godine oštetili za 23.551 euro. Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga Hidroenergije prema Opštini Andrijevica.

Dok su iz doo Hidroenergija Andrijevica nezvanično izjavili da su postupali u skladu sa zakonom, iz Opštine Andrijevica objašnjavaju da je prekršen član 19. stav 5 na osnovu kojeg se može protumačiti da su pokretne stvari, u ovom slučaju turbine, dio nepokretnosti. “Jednostavno pojašnjeno, ako bi makli turbine iz mašinskih kućica, to više ne bi bili poslovni objekti, nego kokošari”, kazali su Monitoru u Opštini Andrijevica.

Na području opštine Andrijevica ima deset malih elektrana, a Opština od koncesija na vode od toga zaradi oko 300 hiljada eura, dok je njihova ukupna dobit oko četiri miliona eura. Oni su objasnili da osim poreza od koncesija, postoji i porez na nepokretnosti, i da je to značajna stavka za budžet Opštine. “Reći čemo samo podatak da smo za prošlu godinu naplatili porez na nepokretnosti kada se radi o malim hidroelektranama od 150 hiljada eura, a da je godinu ranije taj porez iznosio 22 hiljade”, kazao je Monitoru sagovornik iz Opštine Andrijevica.

Lako je izračunati da bi, kada bi svih deset malih hidroelektrana na teritoriji opštine Andrijevica koje su u privatnom vlasništvu bile opštinske, Andrijevica bila jedna od najbogatijih opština sa prihodom  i budžetom koji bi godišnje iznosio oko četiri miliona eura, i ne bi im trebalo ništa preko toga, pa ni sredstva iz egalizacionog fonda.

Sekretar za finansije Opštine Andrijevica, Stojan Mitrović, objašnjava da postoji i prihod od poreza na nepokretnosti, koji takođe nije beznačajan. „Kada planiram budžet računam sa oko 300 hiljada eura koje će pripasti Opštini, odnosno 6 odsto od koncesija na vode za male hidroelektrane. Mi smo se izborili za taj procenat za koji smatramao da nije loš. Naravno, najbolje bi bilo da su sve te centrale državne ili opštinske, ali sada, šta je tu je, i to treba maksimalno naplatiti i iskoristiti u korist građana“, kazao je Mitrović.

Prema njegovim riječima, mjesečni prihod od koncesija na hidrocentrale kreće se u zavisnosti od vodostaja, pa u ljetnjim mjesecima iznosi negdje oko šest hiljada eura, dok u mjesecima većih vodostaja taj prihod je na teritoriji opštine Andrijevica oko 35 hiljada eura.

Sekretar za finansije dodaje da se koncesije naplaćuju preko ministarstva finansija, i da 70 odsto pripada lokalnim saoupravama, 30 odsto ide u državni budžet. „Tu je mnogo značajna stavka porez na nepokretnosti, gdje se uzima jedan odsto od vrijednosti male hidrocentrale. Vlasnici su do sada prikazivali samo vrijednost objekta, a ne i mašina, a mi smo vidjeli jednu presudu u korist opštine Berane gdje je presuđeno da se taj procenat računa u ukupnoj vrijednosti sa opremom“, rekao je Mitrović.

On je kazao da to znači da ako jedna centrala vrijedi milion eura, a neke vrijede i više, jedan posto iznosi 10 hiljada eura. Za deset malih elektrana to je minimum dodatnih stotinu hiljada eura. Deset hidrocentrala ne teritoriji ove sjeverne opštine su u privatnom vlasništvu sa koncesijama koje su im izdate u vrijeme državne vlasti DPS-a na 30 godina. U tom periodu projekcija njihove zarade je oko 120 miliona eura, od čega bi svega 9 miliona ostalo u budžetu Opštine Andrijevica.

U Opštini ocjenjuju da je procenat od šest odsto na koncesije na vode za male hidrocentrale za koji su se oni izborili dosta dobar, što nije slučaj u svim sjevernim opštinama, jer se u nekima kreće svega 0,5 odsto. Iz Andrijevice najavljuju „neke nove momente“, ako ih u tome ne spriječi uvođenje prinudne uprave. „Ovdje nećemo stati, idemo dalje u istraživanje kako su građene hidroelektrane u Andrijevici. Biće tu vrlo zanimljivih podataka”, tvrde. Krivična prijava, a još više ova najava, unijela je pometnju među privatnim vlasnicima malih elektrana u Andrijevici. Nezvanično se može čuti da je bilo i skrivenih ili otvorenih prijetnji. Ali, počelo je da se odmotava. Na nizbrdici za tajkune, klupko samo do sebe ide sve brže.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo