Vlast svojom neutoljivom pohlepom i glađu da zgrabi svu moć, dok ne proda i zadnju crnogorsku livadu,  proizvodi  „mučenike opozicionare“ i „heroje“, po svom liku i djelu. Od nas traže da biramo  između – ničega

Lider DF-a Andrija Mandić odrekao se ove sedmice i javno, u parlamentu, Sporazuma o budućnosti, dokumenta koji je potpisao skupa sa ostalim opozicionarima, obavezujući se građanima da neće izlaziti na izbore dok oni ne budu – stvarno izbori. Mandić, eto, ne može da sarađuje sa „nekim pokretima i partijama koje su navodno u borbi protiv režima“.  Mislio je na pokret Odupri se, koji je organizovao proteste i  okupio opoziciju da potpiše Sporazum. I koji Mandića uporno  podsjeća šta su svi  poslanici potpisali pred dvadeset hiljada građana.

Lideri DF-a odavno  u praksi ne poštuje Sporazum, izlazeći na lokalne izbore iako nijedan od zahtjeva iz ovog dokumenta nije ispunjen, te vraćajući se u parlament odmah poslije potpisa. Ovonedjeljno javno odricanje od  Sporazuma samo je  loša predstava. Uloga, uobičajena: Opozicionar Mučenik, koji jedini želi da sruši režim, dok ga drugi u opoziciji i građanskim pokretima sabotiraju. Logika neumitno nalaže zaključak – DF predano radi za vlast.

Mandić bi mogao da kaže ono uobičajeno – ali DPS  proganja lidere DF-a, pokreće protiv njih montirane postupke.  Da se prisjeti suzavaca iz 2016.  I bio bi u pravu. Upravo  tu leži ona najmučnija istina ovoga društva. Ova vlast vođena svojom neutoljivom pohlepom i glađu da ostane da prigrabi svu moć, dok ne proda i zadnju crnogorsku livadu, konstantno proizvodi  „mučenike opozicionare“ i „heroje“, po svom liku i djelu. Oni tako postaju alternativa. Koja to nije.

Mandić, onaj koji svaki čas odlazi u Beograd da se pokloni beogradskom Đukanoviću –  strateškom partneru ove vlasti Aleksandru Vučiću, to ne može biti.  Duško Knežević, još jedan heroj kojeg je proizveo DPS, ne može biti alternativa sistemu koji je dvije decenije predano stvarao, u kojem je poslovao, sticao milione i privilegije. Mitropolit Amfilohije, kojeg je Đukanović, noćnim zakonom o slobodi vjeroispovjesti, izazvao da pokrene potresne litije, teško može podnijeti ulogu dobroćudnog Djeda koji okuplja Crnu Goru u svim njenim različitostima. Duge su njegove ratne epizode, zajedničke sa Đukanovićem, i izlivi bijesa, prema onima koji se drugačije mole, ili drugačije imenuju čak i ako se isto krste.

Vatra plamti u Budvi.  Neobjašnjiva žeđ   DPS-a, da preotme vlast u opozicionoj Budvi samo tri mjeseca pred izbore, napravila je još heroja.  Marko – Bato Carević, gradonačelnik Budve, postao je  „mučenik opozicionar“,  branitelj  „naroda“ koji će, veli, smijeniti vlast u septembru „kad bude opet odlučivao na izborima“. Onima koji neće  biti fer i demokratski i  na koje će izaći njegov Front.  O Carevićevoj aferi koju je otkrio i dokumentovao MANS, pokazujući kako je gradonačelnik Budve  na državnoj zemlji napravio poljoprivredni kompleks, suprotno zakonu i bez građevinske dozvole, sad nije u redu da se priča. Ide ono čuveno –   nije vrijeme.  Treba smijeniti DPS. A Bato kaže da on to ‘oće. Samo neće da kaže kako je uz  prisustvo mrske DPS vlasti i inspekcije nezakonito gradio.

Zgoda je potpuna. Pod svjetlima pozornice je  i Stevan Džaković,  nezavisni  poslanik. Preletač.  Godinama je pobjednike izbora u Budvi mučio izvoljevajući sa zahtjevima koji nijesu u njihovoj nadležnosti,  da bi ih podržao. Kao ono kad se  Pozitivna u Nikšiću borila za himnu i status Kosova, a izborila da DPS preotme Nikšić opoziciji. Dobili smo fenomen drago đurović. Koji se raspršio u mnoštvo obličja. Kad se   Stevan Džaković sasvim legalizovao i  poletio u krilo DPS-a otkrio je svoj brižljivo čuvani  plemeniti motiv. Ništa otvorene liste i bakrači – on je Crnogorac, branitelj časti i imena doma svog. Zato  pruža DPS -u ruku u gradu koji je preko svoje OKG ( Marović i društvo)  opljačkao do kosti.

Dragocjeno vrijeme smo izgubili. Crna Gora više nije ona iz vremena građanskih protesta i pokreta svih – Odupri se. Vlast je znala da još jedan takav val pobune ne bi uzdržala. To lijepo lice Crne Gore je bilo za nju noćna mora. Đukanović i njegovi su se potrudili da u njedrima crnogorskog društva pronađu  najranjivija mjesta. Da potaknu stare rane, razjari diobe. Za to je saučesnike ovdje lako naći.

Posljednji je čas, da ne pristanemo da budemo ljudi jedne dimenzije. Da ne dozvolimo da umjesto nas odlučuju naši identiteski predznaci, koje nismo birali. Da zbog njih među sobom napravimo beskrajne razdaljine, iako se  razlikujemo u nijansama. Tek toliko da budemo  raznovrsniji, potpuniji. Između borbe za ostvarivanje  potencijala  zemlje svih svojih boja i nijansi  i uloge kreature, koja se povinuje tuđoj volji za moć, biramo. Svi mi. Danas i ovdje.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ