INTERVJU
LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Dobićemo nestabilnu vladu

Objavljeno prije
2 godinena
Objavio:
Monitor online
Grozim se vlasti i institucija čiji je fokus – broj, potkusurivanje i ucjenjivanje, a ne razvoj države i dobrobit ljudi . Sve dok ne bude konsenzusa oko ove dvije stvari nema ni odgovornih političara, ni ozbiljnih reformi
MONITOR: Kako vidite pregovore oko formiranja buduće vlade?
KOVAČEVIĆ: Drugačijim nego do sada. Kao rovovsku borbu: zaleti, pa ukopavanja, pa predah i iščekivanje…tanji živci popuste pa ponovno ispočetka … Do 2020.godine nakon izbora je bilo relaksirano. Trgovina je obavljana prije zaokruživanja. Oni koji su se nadali promjeni padali bi u apatiju. Igrači ( pozicija i opozicija) bi se složno dogovorili za više privilegija, složno zadržali linije podjela u društvu (naciju, vjeru, jezik, zastavu..), rasporedili se u udobne fotelje na sceni i tako sledeće četiri godine uz priču o ulasku u EU i o brizi za “svoj narod”.
Od 2020.je postalo interesantnije, uz zgražavanje svih koji su htjeli promjene. Igra/trampa je otvorena – sve želje , aspiracije, zahtjevi se stavljaju na trpezu ili u medije, ako nemaju mjesto za trpezom sa prijetnjom da mogu prevrnuti trpezu. Ne igra se sa adutima u rukama a izgleda kao da aduta i nema. Kao da su aduti na nekom drugom mjestu. U vrhovima partija su vječno zaslužni i sposobni ( bez obzira na profesiju i iskustvo), sprovode svoju volju bez obzira na posledice. Haotično do ovih izbora. Sada je povjerenje dato najmanje poznatima, iz očaja i nade, ne iz povjerenja. Dobili su šansu da vode ovu državu. Nije dobra situacija: hobotnica bivšeg sistema je dovoljno jaka, apetiti političara sa stažom po inerciji ogromni, značaj Crne Gore zbog geostrateške pozicije je takođe porastao ,kruti obrasci ušančenih političara se ne mijenjaju, obrasci zabluda mladih ljudi i velika očekivanja su prisutni…
MONITOR: Kakvu ćemo vladu dobiti, i može li ona obezbijediti ključne reforme i promjene, obzirom da se za sada govori o podršci 41 poslanika?
KOVAČEVIĆ: Dobićemo nestabilnu vladu, ako je dobijemo. Mislim da smo se već stavili u situaciju da se odluke donose van Crne Gore, da ni one mrvice suvereniteta (ili vlastitog interesa) nećemo zadržati. No, važno je, kako kažu ,“ostati na nogama” i dati šansu novim izborima ako bude trebalo.. Grozim se vlasti i institucija čiji je fokus – broj (potkusurivanje i ucjenjivanje) a ne razvoj države i dobrobit ljudi . Sve dok ne bude konsenzusa oko ove dvije stvari nema ni odgovornih političara, ni ozbiljnih reformi.
MONITOR: Bilo je najava pojedinih političkih aktera da ukoliko ne budu u vlasti, neće biti konstruktivna opozicija. Koliko je trenutno na sceni vlastoljublje, a koliko politika u javnom interesu?
KOVAČEVIĆ: Za mene je opozicija konstruktivni faktor vladanja u demokratskoj državi. Može da bude i destruktivni faktor, ali ta odluka podleže političkim i zakonskim sankcijama. Može da bude i kao naša – ograničena vlastitim samoljubljem ili nekritična u vezi svoje moći pa subverzivna razvoju. Izjava je neodgovorna i ucjenjivačka. Ne mogu da definišem ono što je sada na političkoj sceni kod nas, neki haotični vakum iz kojeg kulja prljavština …Vjerujem da ćemo uskoro znati da li će se situacija stabilizovati u smislu dalje borbe sa patologijom bivšeg sistema ali i pokretanja zaustavljenog procesa demokratizacije.
MONITOR: Predsjednik Jakov Milatović saopštio je da do sada nije postojala politička volja da se isporuče suštinski rezulatati na putu CG u EU, ali da su sada “ispunjena sva tri uslova – politička volja, nova generacija političara koji nisu korumpirani i istinski su Evropljani i postoji ogromna podrška”. Vidite li vi istinske Evropljane na današnjoj političkoj crnogorskoj sceni?
KOVAČEVIĆ: Slažem se sa predsjednikom – nije postojala politička volja. Ali nema nikakve garancije osim njegovog ubjeđenja da sada postoji ta volja. Svi smo Evropljani po geografskoj poziciji i to nije potrebno potvrđivati, ali istinske Evropljane shvatam kao političku orijentaciju ka EU koja garantuje ostvarivanje standarda demokratske države, a to treba u narednom periodu potvrditi djelima.Počeci nisu besprekorni u ambijentu u kojemu je korupcija normalizovana a institucije kriminalizovane. I teško je održati pravac uz najbolju volju. A “ogromna podrška “nosi i velika očekivanja i nestabilnost biračkog tijela zbog oslobođene kritičnosti i nedovoljne svjesnosti o koracima koji predstoje, ali i zbog generalnog nedostatka političke odgovornosti. Ne vidim garancije za ozbiljne promjene ali je promjena u toku.
MONITOR: Nedavni non paper o rezultatima Crne Gore u oblasti vladavine prava bio je prilično sumoran, ne računajući rezultate SDT. Odgovornost za zaustavljeni evrointegracijski proces nove i prethodne vlasti prebacuju jedni na druge. Tehnička vlada koja pokriva mandat odnosno period izvještaja, tvrdi da je kriv parlament. Ko je odgovoran?
KOVAČEVIĆ: Meni je non paper o rezultatima Crne Gore u oblasti vladavine prava realan, takav je mogao biti i mnogo godina ranije da su se slušali kritični/objektivni glasovi iz Crne Gore. Ostaje pitanje – zašto nisu? Kada su imali jasno izraženu volju većine stanovništva da žele da idu u tom pravcu. Naravno da su najodgovornije tri grane vlasti -parlament, vlada i pravosudni organi (u kontinuitetu ). Prebacivanje odgovornosti ne umanjuje njihovu pojedinačnu odgovornost ali pokazuje političku i moralnu patologiju.Umjesto da budu najizloženiji kritici i samokritici ,oni su kao zaštićena vrsta trošili naš novac i vrijeme, a da nisu isporučivali dogovorene rezultate, sa uvijek dobrim odgovorom da je kriv neko drugi, a najčešće je išla kritika na one koji su ih birali, na stanovništvo(kao podijeljeno, nesvjesno, nezrelo, neobrazovano itd itd). Naravno, da su kroz sistemska rješenja upravo to podržavali.
Sadašnja “tehnička” vlast je svu energiju usmjerila na dekriminalizaciju a to je samo jedan segment patologije, ostale oblasti su nastavile po starom obrascu .
MONITOR: Prošle sedmice obilježena je 28. godišnjica genocida u Srebrenici. ANIMA, HRA i CGO podsjetili su na zahtjev da se 11. jul uspostavi kao Dan sjećanja na žrtve tog zločina, koji je i dalje na čekanju. Neke se stvari ipak ne mijenjaju dolaskom novih političkih klasa?
KOVAČEVIĆ: Tako je. Nijedna vlast do sada a ni političke partije nisu čiste od devedesetih. Niti su htjele suočavanje sa zločinima devedesetih, niti su htjele pomirenje u Crnoj Gori, ni skidanje tereta zločina sa naših leđa ,a sve koje su sada na političkoj sceni (osimPESa) mogle su.Od promjene vlasti 2020, desio se pomak , kao da su se političari sjetili žrtava vlastite nacionalnosti i kao da se utrkuju ko će se slikati na mjestima zločina u Crnoj Gori i iskazati podršku žrtvama. Voljela bih da ta promjena rezultira makar minimumom , a to je da se dostojno i sa iskazanim poštovanjem obilježe sva mjesta zločina devedesetih na teritoriji Crne Gore i da to bude upisano u obrazovni sistem što bi bilo dobro za sve.
Dolaskom nove vlasti češče se pokreću i pitanja stradanja iz ranijih ratova. Revizionizam nam kuca na vrata a to nije nimalo dobar znak za razvoj društva. Veoma je opasno po društvo kada se brka granica fašizma i antifašizma.
MONITOR: Šta se još ne mijenja?
KOVAČEVIĆ: Mislim da se sve mijenja ali u našem kontekstu a i u svijetu često izgleda da te promjene nisu na bolje. Vladavina strahom i silom još ostaje. Blagotvorno je kada se nešto desi što daje nadu kao govor Milene Milatović na prijemu povodom 13.jula u Crnoj Gori. Ti mali gestovi hrabrosti, uljudnosti i optimizma trebalo bi da budu češći.
MONITOR: Kako čitate aktuelne skaj prepiske koje svjedoče o prirodi prethodnog režima i stanju institucija?
KOVAČEVIĆ: To ne čitam . Tabloidizacija medija je korak ka dodatnom nasilju . Mislim da prosječno pametni u Crnoj Gori odlično znaju prirodu prethodnog režima i stanje institucija ( i oni koji su unutra i oni koji su vani ). Dokazi o toj hronici zločina,nasilja i zloupotreba pozicija potrebni su sudu i neka se tamo radi taj posao. Neophodno je da vidimo njihovu kažnjivost: sudsku, političku i moralnu.
MONITOR: Koliko je, i šta je potrebno da se ova zemlja “izliječi” od takve dijagnoze?
KOVAČEVIĆ: Dijagnoza nije tačno postavljena, još ne vidim ni kompetentne stručnjake , ni kompetentne analize iako postoji lepeza terapijskih sredstava. Bolest je očito ozbiljna ali nije neizlečiva. Više je to niz hroničnih ozbiljnih oboljenja, često zapuštenih , koja su prijetnja životu ili kvalitet života. Uzroci razbolijevanja pojedinih organa i pored generalne zatrovanosti neodgovornošću su specifični pa su neophodni specijalizovani načini liječenja i timski pristup da se sagleda cjelina. Mislim da još nije neophodna udarna terapija jer ona ima ozbiljne nuspojave i za to treba imati hrabrosti ako je neophodno. Ni samo upotreba čak i kvalitetnih ljekova nije dovoljna. Potrebno je snažno ubjeđenje da ti ljekovi pomažu. Upravo u tome je sva čarolija i muka izlečenja. I nas i države. A ako smo već zaglavili u stacionaru trebamo se prepustiti tuđoj volji da bi preživjeli, pa onda kada budemo otpušteni da se brinemo sami o sebi uvažiti iskustvo i znanje.
Milena PEROVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
U SUSRET VLADI: Principi stari, čeka se nova praksa
-
TRAGOM NESTALIH UMJETNINA IZ HTP BERANE: Za Beograd, na poklon
-
ČIČA DRAŽA, SPC I POLITIKA: Upotreba parastosa, opet
-
RAZLIČITE PROCJENE VRIJEDNOSTI ZEMLJIŠTA: Muke sa vještacima
-
TEHNIČKA VLADA NASTAVLJA DA GOMILA FUNKCIONERE: Učinjeni, na tuđ račun
-
ZAPOSLENI I MENTALNO ZDRAVLJE: Mladi i potrošeni
INTERVJU
STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I GRAĐANSKI AKTIVISTA: Rovovi još nijesu premošćeni

Objavljeno prije
4 danana
7 Februara, 2025
Pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje
MONITOR: Nakon buke i bijesa u metropoli crnogorskog turizma, koja je zatrpana smećem, izabrana je nova vlast. Kako gledate na dešavanja u Budvi?
ĐUKIĆ: Na događanja u Budvi, uz moju veliku žalost, gledam kao na nešto što je standardno u crnogorskoj političkoj realnosti. Grad koji, da se blago izrazim, nestandardno, funkcioniše već više od jedne decenije, čiji su predsjednici opština iza rešetaka ili pod istragom, a postoji i čitav niz drugih neregularnosti, nam priređuje nešto na što smo navikli. Samim tim ni neočekivane koalicije, ni ružne riječi, ni blokade nije nešto što nas iznenađuje. Sve to je prosto naša politička realnost nad kojom treba da se zapitamo.
A što se političara tiče, ponovo dolaze u situaciju da moraju ići zajedno sa partnerima o kojima su govorili sve najgore, a da je pritom to najgore nešto iz domena izdaje, kriminala, ozbiljnih prekršaja. Krajnje je vrijeme da shvate da postoji odgovornost za izrečeni stav i da ih držimo za riječ. U ovom slučaju niko od birača nije prevaren time da su formirane neke neprincipijelne koalicije, ali javnost ne smije zaboraviti šta su budući koalicioni partneri govorili jedni za druge, kao što je to bilo u nekim drugim slučajevima, konkretno vezano za vlast na državnom nivou.
MONITOR: U državnom parlamentu, sa sve zastavicama EU, opozicija je na 15 dana odstranjena iz plenarne sale. Da li je ovo rješenje ili početak još dublje krize?
ĐUKIĆ: Vjerujem da se radi o privremenom rješenju i da je vlast konačno demonstrirala da ima mehanizme kojima će spriječiti blokadu i privoliti opoziciju da se napravi neka vrsta sporazuma, neki dogovor. Ne možemo reći da se radi o idealnom rješenju, ali je svakako bolje od uvođenja bilo kakvih organa prinude u sam Parlament čemu smo svjedočili u prošlosti.
Cijela situacija je inače veoma neozibljna. Ne morate biti pravni ekspert da biste vidjeli da su se svi politički činioci ponašali drugačije u pogledu toga kada sudije Ustavnog suda idu penziju vezano za to da li se sudija preziva Gogić, Drašković i Đuranović. Pogotovo je to očigledno u slučaju Gogić i Đuranović jer je vremenski razmak svega par mjeseci. Tako je najveći dio vlasti, s izuzetkom ministra Koprivice, smatrao da sudija Gogić može u penziju tek sa navrešnih 66 godina, a opozicija tražila da se on penzioniše sa 65. Sada, kada je sutkinja Đuranović u istoj situaciji, vlast želi da je što prije penzioniše a opozicija govori o ustavnom puču. To treba da nas nauči pameti – pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: U Hrvatskoj je „pukla opna“

Objavljeno prije
4 danana
7 Februara, 2025
Uvijek je isto u Hrvatskoj: kada se stvari politički zaoštravaju, HDZ se vraća na izvorne postavke, a to je nacionalizam
MONITOR: Kako ocjenjujete stanje politike i društva u Hrvatskoj nakon „super izbora“ tokom čitave 2024. i početka 2025.?
JAKOVINA: Pukla je opna. Svako društvo u kojem jedna partija (ili Zajednica) kontrolira baš sve: pravosuđe, zapošljavanje, zdravstvo, politička imenovanja, imenovanja portira u općinama i vozača hitne pomoći, i u procesu preskače obrazovane, talentirane, a u korist članova stranke, zarobljava društvo, stvara dojam da su promjene nemoguće, dekuražira, stvara klijente koji znaju da su nešto ili negdje zbog iskaznice, ne sposobnosti. Izbori za Sabor (i EU) 2024., pokazali su da je HDZ u stanju pobijediti i pronaći koliko god „žetončića“ treba da bi vladao. Može dovoljno platiti manjine, tako da zaborave sve što je ikada bilo. Na izborima u ovako strukturiranim općinama i gradovima (a Hrvatska ih ima 555), županijama i beskrajnim sinekurama za članove Zajednice, moguće je baš sve. Istina, HDZ ne pobjeđuje u bogatim krajevima i urbanim centrima. Zato su izborne karte korigirane, pa ja iz Novog Zagreba, glasam s Novim Vinodolskim u Hrvatskom primorju. Predsjednički su izbori bili iznenađenje, jer je dubina poraza HDZ-a pokazala da ispod fasade buja neobično artikulirano nezadovoljstvo, gotovo bijes.
MONITOR: Gotovo dvotrećinska pobjeda Zorana Milanovića, pokazuje da je on najprihvatljiviji predsjednik. Hoće li ova Milanovićeva pobjeda imati efekta na popularnost SDP?
JAKOVINA: Nedvojbeno da je Milanović, svim svojim žestokim izjavama unatoč – a njih je u vrijeme predsjedničke kampanje bilo manje – lider je koji mnogima ulijeva povjerenje. Njega su željeli obični glasači, željeli su ga lijevi i suverenisti, ali i veliki broj onih koji su željeli poslati poruku, koji su naprosto glasali iz bijesa. U turbulentno vrijeme u kakvom živimo i živjet ćemo, Milanović je lider kakav većini Hrvata odgovara, pa možda i odaje dojam da je adekvatniji od drugih za grubo doba. Milanović je očito jasnije komunicirao odnos prema Ukrajini, mada je nekada znao zvučati „politički nekorektno“, da ja budem vrlo blag. Sada je jasno da HDZ-ova politika preuzeta iz Istočne Europe, koja je pokušala litvansko-latvijski kontekst prebaciti na hrvatski, ispala glupa. U Hrvatskoj doista nikada, pa ni prije 1948., nije bilo puno rusofila; osobito je glupo tražiti ih sada i opoziciju optuživati da su rusofili. Doduše, HDZ je smanjio svoj doživljaj nakon pobjede Trumpa. Pobjeda od 75 posto. Ono što Milanović ima u svakom trenutku, već je to bio rezultat kampanje i trenutka, on sam je o tome govorio. Još manje na tolike postotke može računati SDP, ali i jedni i drugi mogu računati na trend, pa onda i dio glasova. Pukla je opna, rekao sam vam.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
BILJANA MASLOVARIĆ, PROFESORICA SOCIOLOGIJE NA FILOZOFSKOM FAKULTETU UCG: Podijelili smo se, pa se izgubio građanin

Objavljeno prije
2 sedmicena
31 Januara, 2025
Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…
MONITOR: Podržali ste javno proteste, kako gledate na napad vlasti, posebno Demokrata, na grupu Kamo śutra?
MASLOVARIĆ: Kao profesorka i građanka iskazujem najdublje žaljenje zbog tragedije na Cetinju. Dok mi pričamo i tumačimo oni ostaju sa tom enigmom, ostali su bez članova porodice, bez dvoje djece, i onda se otkopavaju one stvari koje smo zatrpali kao društvo. Kao događaj u Medovini i ta ubistva, gdje smo vidjeli da režim u stvari nikad ne radi on samo zatrpava a ne otkriva stvari. Sada je kulminiralo ovim događajem na Cetinju nakon koga smo svi u šoku. A vlast računa, posebno Demokrate, na naše kratko pamćenje.
Ne znam što bi trebalo da se desi da ne podržim mlade ljude sa kojima radim i znam kolika je njihova čista energija. Posebno u situaciji gdje vlast svrstava grupu mladih ljudi da su nečiji. Grupu koja se odvažila da protestuje da mi kao društvo saznamo što su koraci, i gle čuda traže ostavke dva čovjeka koji uporno izbjegavaju taj čin. Gažeći građane tim što neće svoju foteljicu da predaju.
Ovo će biti trajna promjena, u smislu javnog govorenja, tog bunta, uprkos tom dijeljenju etiketa koje samo izaziva dodatni revolt. Ne možemo više smatrati ni da su to greške, jer vidim da vlast, PES i Demokrate, da se mi – građani i oni razilazimo u vrijednosnom smislu. Oni su diletanti, prilično nesposobni i da, jedini im je fokus da ostanu u foteljama, a da su im građani slučajna greška. Pa bi mi trebalo da i dalje budemo pokorni i da im tolerišemo nerad. Mislim da je dosta toga. Poručujem mladima da ne odstaju i da ima i starijih koji ih podržavaju i da neko mora odgovarati.
MONITOR: Daleko smo od odgovornosti.
MASLOVARIĆ: Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…
MONITOR: Političari očekuju nastavak te prakse nepromjena i građana kao žrtve, uz novo huškanje na podjele.
MASLOVARIĆ: Podjelili smo se, pa se izgubio građanin. Na podjelama su došli i to permanentno radi svaka vlast. Mi imao političke partije koje imaju obavezno prefiks demokratski a uz to dodaju nacionalni. Da je bilo sreće Demokrate, koje imaju u imenu to, bi prepoznali interes građana i da ne mogu baš tako da se igraju sa građanima.
A šta se desilo sa nama, ima u psihologiji jedna stvar da kada je čovjek stalno pod stresom, a mi smo bili pod stalnim stresom od kada se srušila Jugoslavija, da bi uopšte mogao da živi on potiskuje stvari. Mi smo stalno potiskivali da bi mogli da živimo. Ako bismo stalno držali u glavi sve to, od logora, gubitaka, do onih ljudi koji su poginuli u ratu u Dubrovniku, inflacije, svega što nam se desilo, da bi živjeli mi smo morali to da potisnemo. To trpanje ispod tepiha i varanje radile su i vlasti sve vrijeme. Građani su se stalno nadali, ali sada mi se čini da smo izgubili nadu.
Došli smo do one faze kada su stasale nove generacije koje ne žele da žive na ovaj način, niko od nas ne želi da živi na taj način. Mi smo duboko nesretan narod i građani i očekujem promjene u smislu da se aktiviramo, individualno i da natjeramo političare da se upristoje.
MONITOR: Nakon dugog potiskivanja neki mladi ljudi su pokrenuli i priču o seksualnom uznemiravanju u školama. Imali smo snažan odjek.
MASLOVARIĆ: Dobijena je prva bitka. A to je da je direktorka Gimnazije smijenjena. Prije toga joj je brzinom svjetlosti uključen nacionalni prefiks.. Kada se pokrenula ta tabu tema i kada je Sara javno kazala o čemu se radi počele su mašinerije i opstrukcije. Taj momenat u kojoj se priziva suprug političar, pa atributi nacionalni, pedantno se iz pozicija malih i velikih moći vraćamo u te nacionalne atare. Odlukom je precizno utvrđeno da direktorka nije postupila po onim mjerama koje je bila dužna. Smatram da je to dobro upozorenje za sve koji se nalaze u institucijama da se manu nacionalnog i da počnemo, vrijeme je uveliko, da pričamo o profesionalizmu i građanskim vrijednostima, koliko smo mi stručni i koliko poštujemo nauku. Kad to počnemo ona će biti manje važno koje smo nacije.
MONITOR: Da li mladi koji teže promjenama mogu naići na podršku svojih profesora? Partije su usisale mnogo profesora, Studentski parlament se ranije ogradio od protesta studenata iz Kamo śutra.
MASLOVARIĆ: Pitanje studenta i njihovog liberalnogi demokratskog potencijala je dosta limitirano. Mladi su nam onakvi kakvi su odrasli. Većina predstavnika studentske populacije je preuzelo matrice odraslih. Tu se uglavnom sve vrti oko novca. Da se oni namire novčano i da se tako kupuje mir. To može da traje sve do onog trenutka kada će se mladi probuditi i reći- ovo nema smisla. Sistem perfektno formalno radi – studenti imaju izbore, ali suštinski ne vidim mnogo tog prirodnog bunta, žara da se ide naprijed i da se mijenjaju matrice.
Očekivala sam da ćemo se na Univerzitetu baviti tim problemom – istinske participacije studenata. Da ih manje potkupljujemo, na ovaj ili onaj način, te da oni nama budu oslonac u reformi akadamske zajednice. To ne ide tako lako. Sada studenti imaju 20 odsto predstavnika u tijelima pri fakultetima. Tako da ako imate studente na svojoj strani pobjeđuje dekan na čijoj su oni strani. To su momenti u kojima se može podgrijavati koruptivna radnja. Vrbovanje studenta obezbjeđuje sva rukovodeća tijela na Univerzitetu.
MONITOR: Da li ima pomaka na Univerzitetu u posljednje četiri godine?
MALSOVARIĆ: Najveći stepen ulaganja i najbolja atmosfera je na Univerzitetu otkada je došao rektor Božović. Mi smo izašli iz jednog režima koji je bio hiperautoritaran, gdje su profesori izmučeni otkad je rektorka bila Radmila Vojvodić. To vrijeme i taj mandat pamtim kao najgori period u mom profesionalnom životu. Period u kome se sve simuliralo, u kome su ljudi razvlačeni kroz blato, nije se prezalo ni od čega. U to vrijeme samo je vlast uživala u svojoj moći. Sjećam se jednog prorektora koji je dolazio, s torbicom, kao posljeratni komesar. Da nam kaže kako treba da mislimo. Na moje pitanje – Šta vi hoćete da mislim vašom glavom, ja to neću, odgovoreno mi je – A doći ćeš ti.
Za razliku od tog vremena, sada se atmosfera ne popravila, nego smo se uljudili, nemamo straha, imamo puno veći potencijal za slobodu. Druga stvar, koja je mnogo važna, je to da nikada nisu bila veća ulaganja. To znam sigurno za Filozofski fakultet. Zgrada nam je građena 1963. i od tada do prije tri-četiri godine nije se maltene ništa ulagalo. Sada se desila transformacija zgrada u smislu da one dobijaju obličje koje je primjereno akademskoj zajednici i funkcionalno. Pitam se kako je moguće da jedan čovjek to uradi, a neki koji su bili na vlasti su puštali da se sve uruši.
MONITOR: Vidite li te iskorake i u osnovnom i srednjem obrazovanju?
MASLOVARIĆ: Stalno, kako koji ministar dođe, imamo neke pomake. Ali, dešava se da to zvuči dobro, nešto se malo krene dok je Evropa sa nama i kada oni nama kažu sada bi vi trebalo da preuzmete, mi smo to zaboravljali. Ne umijemo da pratimo kvalitet.
Moja ekspertiza jeste sociologija obrazovanja i jako dobro poznajem obrazovni sistem. Kada je došla ministarka Jakšić-Stojanović ogromna je bila vjera u njene kapacitete da se krene naprijed. Uradila je neke dobre stvari, na primjer u ovom sukobu između direktorke i države izvukla je – ovo je zakon. Znam da je to teško jer čujem kako joj prijete. Dobro je i što je pokrenula pitanje lažnih diploma, a to je akutni problem. No, nakon tri mjeseca mi ne znamo šta se tu dešava.
Ova ministarka sada provodi reforme, koje su koordinisane od strane UNICEF-a. Ali na moje pitanje ko je odgovoran za implementaciju ove reforme, nastupili su pogledi iščuđujući u smislu odakle meni ideja da pitam ko je odgovoran. Ja, ne kao neko ko se bravi obrazovanjem, već kao građanka imam pravo da znam ko je odgovoran za reformu.
Umjesto da ministarka objedinjuje i spaja i ne zanemaruje obrazovne institucije, među njima i Filozofski fakultet, ona je svela sprovođenje reforme na par ljudi. Više ne možemo da trpimo da nam neko samo isporučuje sadržaje. Tako se desilo na glavnoj raspravi o reformi da nema pitanja, samo aplauza. Prezentovano je i da su pitana djeca šta žele i kako bi voljeli da izgleda škola. Onda je na zvaničnoj prezentaciji reforme tri puta ponovljeno da su đaci rekli to ali da oni u stvari tako nisu mislili. Imali smo tako interpretaciju mišljenja mladih ljudi od strane odraslih. E to je pogubno. Djeca umiju da misle i verbalizuju šta hoće. To nije dobro, nije pravi put i ne može tako da se radi. To znači da su mladi samo broš a da će biti onako kako oni kažu. Samo to što sam vidjela pa mi je dovoljno da znam đe je reforma.
I dalje nismo dobili odgovor šta je sa studentskim domom u Donjoj Gorici. To se ne može tako raditi. Studenti su u tom domu privremeno, đe će onda, jesu sada kućama. Kako je moguće da se tako igramo sa milionima i da niko ne odgovara. To je jedna stvar u nizu koja visi u vazduhu a pogoduje ova situacija, u kojoj smo svi zavijeni u crno, da se zaboravi što je bilo prije dva mjeseca, a da se oni kvase i prijete građanima.
MONITOR: Pa imamo li kakve perspektive?
MASLOVARIĆ: Ne bih mogla da radim u akademskoj zajednici da nemam vjeru u ljude. Vidim u mladima energiju koja je probuđena, koja se zaustaviti ne može. Mlade koji su spremni da kažu istinu, po cijenu da trpe da su dio mafijaškog kraka, da su ovih i onih. Mladi koji su sposobni da zajedno sa preostalim normalnim svijetom odraslih Crnu Goru dovedu do toga da bude pristojna država. Smatram da nam treba još par godina da dovedemo poznaniju prava sve ove političare. Nadam se da ćemo se manuti podjela, pratiti tokove napretka i osvojiti slobodu. Pozivam sve sare, kamośutra, da izađu iz stega, da nas natjeraju da radimo u korist njihovu, pa će nam biti bolje svima.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Kolumne
-
DANAS, SJUTRA / prije 4 dana
Povratak onoga koji nije ni otišao
Milena Perović
-
DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Paralelni univerzumi
Milena Perović
-
DANAS, SJUTRA / prije 3 sedmice
Ovi i oni
Zoran Radulović
-
DUHANKESA / prije 3 sedmice
Cilj anti-estetske hirurgije jezika
Ferid Muhić
-
DANAS, SJUTRA / prije 4 sedmice
Voz
Milena Perović

Novi broj


TEOFIL PANČIĆ: Život kao legat borbe za ličnu i opšteljudsku slobodu

OPOZICIJA NA PAUZI, BUDŽET SE USVAJA, DPS SE VRATIO U BUDVU: Ljepota poroka

SUMRAK CRNOGORSKIH INTERESA U AMERICI: Šetnja na Molitveni, umjesto ozbiljne diplomatije
Izdvajamo
-
Izdvojeno3 sedmice
PROSTORNI PLAN: Podgorica dobija 18 novih vjerskih objekata
-
Izdvojeno3 sedmice
DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje
-
DRUŠTVO4 sedmice
SUSPENZIJE I ZAPOŠLJAVANJA U POLICIJI: Netransparentno kadrovanje
-
FOKUS3 sedmice
BLOKADA PARLAMENTA I USTAVNI SUD: Čega se to plaši Đukanović?
-
Izdvojeno3 sedmice
BEZ POMIRENJA POLITIČKIH RIVALA U BUDVI: Je li na pomolu prinudna uprava
-
Izdvojeno4 sedmice
PREKID VATRE NA BLISKOM ISTOKU: Ima li mira za Gazu?
-
INTERVJU4 sedmice
DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Kod nas se nije desila promjena, nego zamjena vlasti
-
DRUŠTVO3 sedmice
IZMJENE ZAKONA O DRŽAVNOJ IMOVINI: Čiji su naši mrtvi