Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ALBANSKI FORUM TRAŽI ZABRANU KLADIONICA KAO USLOV ULASKA U VLADU: Kolo profita

Objavljeno prije

na

Kao uslov ulaska u Vladu albanske stranke traže zabranu kladionica. Tu vijest neće blagonaklono primiti vlasnici kladionica i njihovi lobiji koji su tokom prošle godine zaradili 108 miliona eura, 57 odsto više nego na kraju 2021. Dio tog novca ide na agresivno reklamiranje, a na meti su posebno mladi. Rezultat je povećanje zavisnika od kockanja

 

U centru Podgorice, na 40 stepeni, preko predizbornog plakata sa kojeg se smiješio jedan od partijskih lidera lijepi se novi za kladionicu koja umjesto političkog nudi brzu zaradu i kockarski raj. Kladionicama i kockarnicama tokom cijele godine je ,,predizborno” vrijeme pa svoje usluge agresivno reklamiraju preko interneta, TV-a, bilborda, autobusa…

I bez reklame, kladionice i kockarnice su jedni od najupečatljivijih objekata koji šljašte u skoro svakoj ulici u Podgorici i ostalim crnogorskim gradovima. Prema podacima Uprave za igre na sreću u Crnoj Gori rade 823 kladionice. Najviše ih je u Podgorici, čak 325. Nema kvarta u kojem ne postoji ,,triling” kladionica, banka i apoteka. ,,Zadužujemo se u banci, pa se vadimo u kladionici, a onda do apoteke po ljekove. Sreća da je sve blizu – vrata do vrata”, šali se jedan od redovnih posjetilaca kladionice.

Ni u ostalim gradovima nije bolje stanje u Nikšiću posluje 85 kladionica, Bijelom Polju 69, Baru 68, u Budvi radi 67 kladionica, a u Kotoru i Herceg Novom po 40. U Ulcinju 29, Tivtu 27, na Cetinju ih ima 21, a u Danilovgradu, koji ima 6.800 stanovnika, čak 20. Mojkovac i Kolašin su isti po broju kladionica – ima ih po 17,  u Plavu ih ima 15, Rožajama 11, na Žabljaku sedam, u Gusinju šest, a u Andrijevici četiri. U Tuzima radi devet kladionica, U Petnjici dvije, a Šavniku i Zeti samo po jedna.

Ovaj broj se odnosi samo na kladionice, jer prema statistici Uprave za inspekcijske poslove tokom prošle godine u Crnoj Gori je zvanično bilo 1.079 objekata u kojima se priređuju igre na sreću.

Istraživanje Evropskog Centra za monitoring droga i zavisnosti od droga (ESPAD) iz 2019. godine koje je obuhvatilo omladinu uzrasta od 15 do 18 godina iz 35 država, pokazalo je da imamo i da ćemo itekako imati problem sa kockom. Crna Gora se našla na trećem mjestu u Evropi po stopi učenika s kockarskim iskustvom i na istom mjestu po procentu adolescenata koji se klade onlajn, dok smo na prvom mjestu Evropi po broju studenata koji prekomjerno kockaju – njih je čak 35 odsto.

Prema podacima iz JU Kakaricka gora, koje je nedavno u svom istraživanju objavio CIN CG, navodi se da je broj klijenata s teškim problemima s kockom koji se liječe u ovoj ustanovi porastao u posljednjih osam godina. ,,Ranije je taj broj od ukupnih korisnika bio dva odsto, a danas je oko 20 odsto”, kazala je socijalna radnica Aida Kerović.

Da ovolika dostupnost i reklamiranje brze zarade postaje pošast koja uništava pojedince i cijele porodice sjetili su se i političari. Čelnik Albanskog foruma i prvi čovjek opštine Tuzi Nik Đeljošaj kao uslov za ulazak u novu Vladu traži zabranu kladionica u Crnoj Gori. Vijdećemo šta će od ovog uslova biti u aktuelnim pregovorima oko formiranja vlade.

Iz Uprave za igre na sreću je najavljeno da će Državna lutrija biti ponovo organizovana do kraja ove godine. Lutrijske igre u Crnoj Gori se ne priređuju od kraja 2016. godine, kada je Lutriji Crne Gore istekla koncesija. Lutrija je kao državna kompanija osnovana 1960. godine, a 1997. je transformisana u akcionarsko preduzeće gdje je država zadržala upravljanje. Državni paket akcija prodat je 2005. godine. Od 2017. godine kompanija ima samo automat klubove i Televiziju 7 u svom vlasništvu i većinu godina je poslovala sa gubitkom. Većinski vlasnik je biznismen Sava Grbović, koji je povezan sa kontraverznim biznismenom Branislavom Mićunovićem.

Kada su poslanici u Skupštini oduzimali Lutriju od pomenutih biznismena moglo se čuti da još uvijek nije vrijeme za totalnu zabranu kockanja.

Predstavnici albanskih partija navode primjer Albanije. Tamo je početkom 2019. stupio na snagu zakon kojim je zatvoreno 4.300 kladionica. Zabrana kockanja ne odnosi se samo na kafiće s kladionicama, već i na online klađenje i kockarnice, koje su se, kao i kod nas, nalazile i u blizini škola. Kladionice su dozvoljene samo u hotelima sa pet zvjezdica, i to van urbanih područja. Vlasnici kockarnica i kriminalni klanovi vršili su žestok pritisak da se ovaj zakon ne usvoji.

Pored albanskih partija, protiv kladionica su i Demokrate. Oni su u martu podnijeli amandmane na predlog zakona o sprečavanju nelegalnog poslovanja kojima je propisana je zabrana terminala za klađenje i kocku u ugostiteljskim objektima.

Zahvaljujući neustavnom pravilniku koji je usvojio ministar finansija 2016. godine, privilegovana kockarska mafija instalirala je na stotine terminala za klađenje po ugostiteljskim i trgovinskim objektima, čak i u dječjim igraonicama, urušavajući osnovne vrijednosti, izvlačeći višemilionske profite i nanoseći enormnu štetu državnom budžetu, saopštile su  Demokrate. Naveli su i da je ,,zahvaljujući ovoj nečasnoj praksi, došlo do ekonomskog iskorišćavanja djece, jer je izigrana norma zakona o igrama na sreću kojim je propisano da kladionice moraju biti najmanje 250 metara udaljene od škola, kao norma o zabrani ulaska djece u kladionice, što ne važi za ugostiteljske objekte”.

Zakonske izmjene i dopune ne pomažu mnogo u praksi, bar za sada. Kladionice su i dalje nedovoljno udaljene od škola. Pa tako OŠ Milorad Musa Burzan u svom neposrednom okruženju ima šest različitih objekata sa igrama na sreću, slično je i sa djelom srednjih škola u Podgorici.

Prošle godine se najavljivalo da će novim zakonom o igrama na sreću i nagradnim igrama najmanja udaljenost kockarnice i kladionice od škole biti od dotadašnjih 250 smanjena na 200 metara, ali do toga nije došlo. Najavljeno je i da će mjerenje razdaljine utvrđivati katastar, a ne priređivač. Nadležni se još uvijek prepucavaju ko treba da mjeri razdaljinu od obrazovnih ustanova.

,,Kada govorimo o klađenju i kockanju u Crnoj Gori, svjedoci smo da je vrlo dostupno, vrlo vidjljivo i upečatljivo, što se pogotovo odnosi na spoljni izgled kladionica, kockarnica, ali i online reklama i bilborda kojih svakodnevno možemo da vidimo na desetine. Zakonska regulativa koja postoji ne sprovodi se u praksi, već postoji samo u pisanoj formi, kako bi se na nju mogli pozivati”, kaže za Monitor Marija Mijović iz NVO Juventas.

Ona smatra da se ništa nije poboljšalo kada su izmjene zakona u pitanju, što potvrđuje i primjer  škole Musa Burzan. ,,Kada govorimo o online prostoru i klađenju tim putem, ne postoji nikakva regulativa koju jedna maloljetna osoba ne može lako zaobići, uzevši u obzir da su djeca danas informatički mnogo pismenija nego što je nekada bio slučaj”.

Iako je kockanje zakonom zabranjeno osobama mlađim od 18 godina, u pojedinim kladionicama maloljetnici nesmetano popunjavali tikete.

,,Do skoro su roditelji slali djecu da im uplaćuju tikete, muka im je bila da poslije napornog pregledanja kvota uplaćuju. Sada je to rjeđe, ako neko poznaje nekog, ali zato sada djeca zamole starije da im uplate tiket ako su baš rigorozni u kladionicama”, priča jedan od redovnih posjetilaca.

Da bi zabrana rada kladionica mogla biti jedno od dobrih rješenja, ali da smo još uvijek daleko od toga smatra Kristina Mihailović iz Udruženja Roditelji. ,,Ima prostora da se djeluje i po sadašnjem zakonu da se provjeri blizina škola.  Sigurni smo da nije ispoštovan zakonski minimum udaljenosti od škola. I da se provjerava kako djeca ulaze u kladionice, a nerijetko odrasli u njihovo ime ulaze i plaćaju tikete, Ima prostora za postovanje zakona i za kampanje za podizanje svijesti o štetnosti kockanja, posebno za maloljetnike”, kaže za Monitor Mihailović.

Oni koji se protive zabrani rada kladionica navode da je u kladionicama zapošljeno 1.800 radnika. Posebno se naglašava opasnost da kriminalci nakon zabrane u potpunosti preuzmu ovaj biznis što bi državi stvorilo još veće probleme.

Na kraju prošle godine, devet kompanija koje upravljaju kladionicama na teritoriji Crne Gore ukupno su prihodovale 108 miliona eura. To je 39,1 milion ili skoro 57 odsto više nego na kraju 2021. godine kada je bio 68,89 miliona.

Najveći udio na tržištu Crne Gore ima kompanija Vezuv, kladionice Volkano,  sa prihodima od 46,03 miliona eura odnosno učešćem od 42,62 odsto, te profitom od 20,8 miliona eura. Vlada je u avgustu 2021. optužila Raška Konjevića da je dok je bio ministar finansija 2016. omogućio enormnu zaradu kladionicama a najviše svom kumu vlasniku ove kompanije enormnu zaradu. Osnivač kompanije Vezuv je Žarko Mitrović, a ovlašćeni zastupnik Željko Mitrović.

Vezuv-Volkano ima 248 zaposlenih, dok u kompaniji Lob radi 310 radnika. Ova kompanija je imala profit od 7,21 milion eura. MNA Gaming – Admiral Bet: u kojoj je zaposleno 463, imala je profit od  405.235 eura,  Sporting Group – Sbbet profit 2,75 miliona, 301 zaposleni, Meridian Bet profit 3,22 miliona / 116 zaposlenih, Čibri – Zlatnik profit 1,11 miliona, 99 zaposlenih.

Tokom protekle godine u gubitku su bile tri kompanije koje priređuju igre na sreću –  Arua – MaxBet gubitak 689.905, 122 zaposlena, Multimat – Olimp gubitak 41.471 euro 103 zaposlena i Sport Bet gubitak 28.281 euro,  37 zaposlenih.

,,Stav NVO Juventas je da ne treba primjenjivati rigidne politike i potpuno staviti zabranu na ovakvu vrstu objekata, jer smo mišljenja da bi to dovelo do pogoršanja trenutnog stanja kada je klađenje u pitanju. To bi dovelo do kriminalizacije kockanja, a neminovno i do toga da se ljudi koji zaista jesu u problemu teže obraćaju za pomoć”, kaže Mijović.

Ona smatra da je rješenje ,,imati zakonsku regulativu koja se poštuje u praksi, regulisanje spoljnog izgleda objekata za klađenje (manje upadljiviji, manje blještavi) i svakako poštovanje udaljenosti objekata za kladjenje u odnosu na obrazovne institucije, kao i dopstupnost za maloljetna lica”.

Dok čekamo da li će političari odlučiti da se kladionice ugase ili bar da postatanu manje vidljive i dostupne, i dalje na svakom koraku gledamo glorifikaciju kocke. Kladionice se po ulicama gradova i sa malih i velikih ekrana navode kao primjeri brze i lake zarade, i iste takve sreće.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo