Povežite se sa nama

FOKUS

MANDATAR PRED IZBOROM: Partijske kvote protiv ekspertske vlade

Objavljeno prije

na

Obećanje lidera pobjedničkih lista da će Crna Gora dobiti ekspertsku Vladu se topilo i evo smo stigli do koncepta vlade skovane po partijskom ključu, čije ministre predlažu konstituenti nove većine, a stručnost ispituje mandatar uživo. Kakvu god Vladu da Krivokapić sastavi, ukoliko ne bude ispunjeno obećanje krunisano Sporazumom trojice lidera, o ekspertskoj vladi, nova vlast nosiće teret iznevjerenog obećanja

 

Mandatar Zdravko Krivokapić stalno pomjera rok za formiranje nove vlade, pa se obećanje da će ona biti uspostavljena krajem septembra, potom krajem oktobra, pretvorilo u sredinu novembra. A nije izvjesno ni da li će biti ispunjeno obećanje lidera trojice pobjedničkih lista dato odmah nakon izbora – da će Crna Gora dobiti ekspertsku, ili vladu spasa. Jedini jasno vidljiv kriterijum u dosadašnjem toku pregovora – od podjele resora, do imena koje stranke planiraju za ministre, koje mediji objavljuju iz nezvaničnih izvora, a stranke zvanično demantuju je – partijski ključ.

Krivokapić je ove sedmice uputio pobjedničkim listama poziv da dostave predloge za ministre resora koji su im pripali, po Nacrtu koji je prethodno sastavio. Krivokapićev Nacrt sastavljen je po partijskim kvotama. Listi Koalicija Za budućnost Crne Gore, koju je predvodio na izborima, mandatar je ponudio  potpredsjedničko mjesto i devet ministarstava – MUP, ekonomija, planiranje prostora, saobraćaj, prosvjeta, zdravstvo, nauka, sport i javna uprava. Za Mir je naša nacija planirao je četiri resora – pravde, kulture, održivog razvoja  i ministarstvo rada i socijalnog staranja. Za Crno na bijelo predvidio je jedno potpredsjedničko mjesto za sektor bezbjednosti i tri ministarstva – za ljudska i manjinska prava, poljoprivredu i odbranu. Krivokapić je za svoj ekskluzivni odabir ostavio ministarstvo finansija.

Ekspertska vlada postala je tek opcija, ukoliko pobjedničke liste ne prihvate njegovu ponudu, ili on ne bude zadovoljan predloženim kandidatima.

Ako liste prihvate njegov Nacrt i predlože kandidate, Krivokapić će, kako pišu mediji – sam  ispitivati njihovu stručnost. Mandatar će navodno razgovarati pojedinačno sa svakim kandidatom koga su partije predložile, kako bi procijenio njegovu kompetentnost jer, kako je naveo, ne namjerava da ih „šalterski” konstatuje. Tako se ekspertska vlada svela na ispit partijski izabranih kadrova kod profesora Krivokapića.

Mandatar je na svom zvaničnom tviter nalogu kazao da provjere kompetencije mora biti. „Ostajem pri stavu da svi kandidati za ministre u novoj vladi moraju proći provjeru kompetencija za funkciju na koju su predloženi. To ne isključuje učešće političara u vladi ukoliko svojom biografijom zadovoljavaju kompetentnost za predloženu funkciju”.

Lista Koalicija za budućnost Crne Gore, u kojoj je najveći politički konstituent Demokratski front, za sada je jedina javno – „načelno” podržala Krivokapićev Nacrt. Lideri Demokratskog fronta odmah nakon izbora, pošto su trojica lidera potpisala Sporazum koji je i predvidio ekspertsku vladu, složili su se da će takvu vladu prihvatiti. No, ubrzo je postalo je jasno da DF želi vladu formiranu po političkom, odnosno partijskom ključu, te da želi ministarska mjesta za neke od svojih najviših funkcionera (vidi box). Lideri Demokratskog fronta tokom protekle dvije sedmice, otkako su se pregovori oko formiranja vlade zahuktali, gotovo sve one koji insistiraju da se obećanje o ekspertskoj vladi ispuni, označavaju saradnicima DPS, tajkunima, kriminalcima…

Demokrate nijesu javno komentarisale Nacrt mandatara Krivokapića. Monitor je pitao lidera Demokrata i liste Mir je naša nacija Aleksu Bečića, da li se odustalo od ekspertskog koncepta vlade. Bečić je kratko odgovorio – uputivši nas na ocjene trojice lidera nakon potpisivanja Sporazuma. Tada je ekspertska vlada bila jedina opcija.

Dritan Abazović, lider liste Crno na bijelo, nije odgovorio našem nedjeljniku na isto pitanje. Oglasio se na twitteru: „Koncept ekspertske Vlade je najbolje rješenje i Građanski pokret URA ostaje u potpunosti privržen toj ideji”. Lider URA nije kazao šta će ta lista učiniti ukoliko se od tog koncepta ipak odustane.

Takođe, on je saopštio da oko sektora bezbjednosti nema diskusije, a da to podrazumijeva da i MUP pripadne listi koju predvodi. Mandatar Krivokapić je taj resor dodijelio Koaliciji Za budućnost Crne Gore. Od početka formiranja nove vlasti, sektor bezbjednosti je jedan od glavnih kamenova spoticanja u pregovorima. Abazović je više puta saopštio da na čelu tog resora ne mogu biti „neozbiljni ljudi”, aludirajući na lidere Demokratskog fronta. Učešće lidera DF u resorima u novoj vladi problematizuje se sa aspekta njihovih tereta u sudskim procesima, poput državnog udara, ili optužnice za pranje novca Nebojše Medojevića. Za neke od njih i zbog odnosa prema spoljnopolitičkom opredjeljenju Crne Gore, te bliskim vezama sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem.

Lideri DF su nakon potpisivanja Sporazuma saopštili da će poštovati princip tog dokumenta koji se tiče spoljnopolitičkog opredjeljenja Crne Gore. No, u međuvremenu su pokazali da im Sporazum nije Sveto pismo.

U pokretu URA su se i najbliži Abazovićevi sradnici izjasnili oko sprovođenja koncepta ekspertske vlade. Božena Jelušić je nakon što je mandatar dostavio Nacrt listama, poručila da „jedino ekspertska vlada dolazi u obzir”. Ona je navela da ta politička grupacija ni sa jednom partijom nije ušla u predizbornu koaliciju da bi se govorilo o procentima i odnosu snaga.

Prethodno je, u kontekstu priče o ekspertskoj vladi, funkcioner URA Zoran Mikić poručio: „Mi očekujemo da se taj naš princip ispoštuje, ali smo svjesni da će u vladi biti ljudi koji su predstavnici političkih partija i jesu na neki način političari. Mi te ljude ne možemo isključiti iz procesa podjele vlasti i resora samo zbog toga što su članovi političke partije jer mnoge partije imaju stručnjake u svojim redovima “.

Koliko je to pitanje za pokret URA važno vidi se i po tome što se o ekspertskoj vladi u ove sedmice oglasio i Žarko Rakčević, predsjednik političkog savjeta GP URA i njen bivši lider. On je u intervjuu za RTCG kazao da je politički savjet URA insistirao da vlada bude ekspertska, sa oročenim mandatom, koja bi sprovela demontažu sistema, usvojila zakone o porijeklu imovine i lustraciji i stvorila uslove za prve fer izbore.

„Bilo je zalaganje moje i drugih članova političkog savjeta da Dritan Abazović bude predsjednik te prelazne Vlade i da se nikako ne smije prihvatiti logika osvojenih procenata u raspodjeli resora”, rekao je Rakčević. Podsjećajući da je GP URA građanima obećala ekspertsku vladu, on je kazao da će ako prevagnu drugi interesi on glasati protiv.

Analitičari su većinom saglasni da trenutno stanje ukazuje da će nova vlada biti pimarno politička. „Ako se sve informacije koje dobijamo ovih dana iz medija i izjava političara pokažu kao tačne, onda će ta vlada primarno biti politička ili stranačko-ekspertska sa određenim pozicijama koje će biti čisto ekspertske. Ipak, treba sačekati završetak pregovora jer su u međuvremenu moguće i određene promjene“, ocijenio je politički analitičar Sergej Sekulović.

Direktorica CGO Daliborka Uljarević smatra da je vlada eksperata bila dobar politički potez, ali da je taj koncept u praksi neodrživ.

„Niko od ozbiljnih analitičara nije imao dilemu da li je to izvodljivo ili da je potrebno Crnoj Gori. Nema ni komparativnih primjera koji bi u tom dijelu bili podržavajući, jer se takvim vladama u prošlosti pribjegavalo u specifičnim okolnostima i u oročenom periodu. Za neke resore se može tražiti da ih pokrivaju eksperstka lica, ali ministarske pozicije su prvenstveno političke i to se prosto ne smije gubiti iz vida “, ocijenila je ona za Radio Slobodna Evropa.

Neke od ozbiljnih međunarodnih adresa su nakon izbora, međutim, smatrale da je upravo ekspertska vlada najbolje rješenje. „Ekspertska vlada u Podgorici dala bi prostora budućim koalicionim partnerima da izbjegnu teme kod kojih imaju različite stavove kao što su priznanje Kosova, članstvo u NATO i pristupanje Evropskoj uniji (EU), ocjenjuje njemačka Fondacija Konrad Adenauer (KAS) u analizi ishoda izbora u Crnoj Gori.

Niko nije isključivao kompromise prilikom formiranja ekspertske vlade i mogućnosti da neki od eksperata imaju i političku biografiju. No, ovo što je trenutno na sceni, daleko je od obećanja trojice pobjednika o vladi spasa.

Kakvu kod vladu da Krivokapić sastavi, ukoliko ne bude ispunjeno obećanje krunisano Sporazumom trojice lidera, o ekspertskoj vladi, nova vlast nosiće teret nespunjenog obećanja. Taj teret posebno bi teško nosila koalicija Crno na bijelo, koja je koncept ekspertske vlade uvela kao uslov buduće saradnje sa predstavnicima nove većine.

Jasno je: ako se novi pobjednici ne dogovore, alternativa su novi izbori. Od kojih mnogi, najgrlatiji, najviše zaziru. Možda će taj strah proizvesti dogovor. Ekspertska vlada uz razumne kompromise.

 

KAKO SU GOVORILI O EKSPERTSKOJ VLADI
Obećanje koje se topi

 

Evo hronologije izjava o ekspertskoj vladi lidera Demokratskog fronta i mandatara Zdravka Krivokapića.

ZDRAVKO KRIVOKAPIĆ:

  1. avgust: „Najbolje rješenje za Crnu Goru je ekspertska vlada sa ograničenim rokom”
  2. septembar: „Rukovodili smo se glasom naroda, a ne glasom politike. Ništa ne može da bude važnije od ovog sporazuma, ovo je Crna Gora htjela i na izborima je glasala za promjene… Ekspertska vlada je princip koji je ustanovljen i oko kog neće biti dilemma… Onaj ko je najbolji u zdravstvu će biti ministar zdravlja… Crna Gora ima neponovljivu šansu i istorijsku priliku da napravi sistem koja ne zavisi od jedne partije i jednog čoveka. Nikakve političke kombinatorike nisu poželjne”, emisija Načisto na TV Vijesti, u kojoj su gostovala sva trojica lidera pobjedničkih lista
  3. septembar: „Do kraja oktobra mogla bi biti formirana ekspertska, ili „vlada spasa”, u kojoj bi se našli brojni stručnjaci porijeklom iz Crne Gore koji su spremni da se vrate iz inostranstva i pomognu novu vlast.”

Krivokapić je tada kazao i da za model ekspertske vlade ima podršku lidera Demokratskog fronta, koji čine najveći politički konstituent liste koju predvodi.

„Mi smo kroz mnogobrojne razgovore došli do onoga što je najbolje. Oni su čak spremni da podrže manjinsku vladu, što je veliki doprinos ovom trenutku. Oni su političari koji su imali težak period koji je stvorio političke frustracije, ali nije vrijeme za to, ovo je poseban trenutak kojem svi moramo odgovoriti.”

  1. oktobar: „Nemoguće je u našem ambijentu da vlada bude potpuno ekspertska, ali političari koji uđu u Vladu moraće da pokažu stručnost u resorima koje vode.”
  2. oktobar: „Crnu Goru čekaju teški i istorijski izazovi koje samo vlada sa ekspertskim karakterom može prevazići.”
  3. oktobar: Krivokapić je listama podijelio po političkom ključu resore, tražeći da ministri budu stručni ljudi, čiju će struku on u razgovorima sa kandidatim procijeniti.

LIDERI DEMOKRATSKOG FRONTA

  1. septembar:

Nebojša Medojević: „Ko su eksperti? Nama ne trebaju zubari ni hirurzi, jer mi nećemo da vadimo zube i jetru. Nama trebaju eksperti u politici, koji znaju kako se to radi i nadam se da ćemo doći do kompromisa između iskusnih političkih lidera i eksperata. Ovaj rezultat smo ostvarili najviše djelovanjem DF-a, ali i aktivnim učešćem SPC i mitropolita Amfilohija.”

  1. septembar:

Andrija Mandić: „Demokratski front će podržati svaku vladu u kojoj neće biti Demokratske partije socijalista. Važno je da Vlada bude reformska, patriotska i da ima širu podršku ne samo domaće, nego i međunarodne zajednice”.  Mandić saopštava da Vlada ne mora nužno da bude sastavljena samo od eskperata, ali da će je DF podržati ako to bude neophodno. Naglašava i da će „ukoliko uslov koalicije koju predvodi Dritan Abazović bude ekspertska Vlada, svi će podići ruke i izabrati takvu Vladu.”

Nebojša Medojević: „Demokratski front će podržati svaku vladu u kojoj nema DPS. Ova vlada ima karakter tranzicione i prvi joj je zadatak demontaža totalitarnog režima.”

  1. oktobar:

Milan Knežević: „Zamolio bih ove eksperte koji se ovih dana javljaju, da mi se ne javljaju. Jer ja imam obavezu prema onima koji su gutali suzavac sa mnom. Imam obavezu prema onima koji su ležali ispred Skupštine, prema onima koji su hapšeni i procesuirani. A svi ti eksperti neka stanu u red.”

  1. oktobar:

Andrija Mandić: „Nova crnogorska vlada bi već trebalo da bude formirana po jednostavnom principu, a to je da svakom pripadne ono što je osvojio na izborima.”

  1. oktobar:

Nebojša Medojevič: „Ukoliko mandatar za sastav Vlade Zdravko Krivokapić, odluči da Vlada bude iskjučivo ekspertska bez lidera DF-a, Pokret za promjene će glasati za Vladu, ali neće učestvovati u njenom radu.”

  1. oktobar:

Andrija Mandić: „Iz javnog nastupa Miodraga Perovića, vlasnika medijske grupe Vijesti i antisrpskog nedeljnika Monitor, i Žarka Rakčevića, nekadašnjeg predsjednika SDP i bliskog saradnika Mila Đukanovića, a sada vlasnika više privatizovanih velikih preduzeća, prepoznao sam tri načela antidemokratskog manifesta… Pred očima čitave javnost čini se sve da se demokratija porazi, a na vlast, u ime grupe ovdašnjih milionera, dovedu „eksperti” koji treba korisno da posluže za uvećavanje njihovog ličnog bogatstva.”

LIDERI KOALICIJE CRNO NA BIJELO I MIR JE NAŠA NACIJA nijesu nikada javno odustali od koncepta ekspertske vlade

Milena PEROVIĆ

Komentari

FOKUS

JUGOSLOVENSKI NARODI POSLIJE JUGOSLAVIJE: Bolje juče

Objavljeno prije

na

Objavio:

Datum republike obilježavao je  godišnjicu Drugog zasijedanja AVNOJ-a održanog ratne 1943. u Jajcu. Tamo je donesena odluka o federalnom ustrojstvu buduće zajedničke države čime je srušen velikosrpski unitarni koncept ranije monarhije. Potom dolazi 1. decembar – koji slave mnogi kojima se nije sviđala partizanska ideja o jednakosti naroda i zemalja bivše države. Na taj dan je 1918, stvorena Kraljevina Srba Hrvata i Slovenaca. U praksi to je bila kraljevina prvog naroda, tj. njegove klike,  u kojoj su bili potčinjenji i pomenuti i nepriznati narodi. Ujedinjenju prethodi tzv. Podgorička skupština koju  su organizovali Beograd i srbijanska vojska koja je, po riječima vojvode Mišića , okupirala Crnu Goru

 

 

Novembar je pun istorijskih događaja koji su imali veliki uticaj na region i više od regiona. U subotu pada 29. novembar, nekadašnji Dan republike bivše socijalističke Jugoslavije koji se prvi put slavio 1945. godine. Tada je nova država i zvanično postala republika. Datum je obilježavao godišnjicu Drugog zasijedanja AVNOJ-a (Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije) održanog ratne 1943. u Jajcu. Tamo je donesena odluka o federalnom ustrojstvu buduće zajedničke države čime je srušen velikosrpski unitarni koncept ranije monarhije. Starije generacije koje su živjele u SFRJ pamte Dan republike po dva neradna dana, svečanim akademijama, školskim priredbama i crvenim maramama đaka prvaka koji su tog dana postajali Titovi pioniri i polagali svečane zakletve.

Za razliku od drugih ex-YU zemalja, u Crnoj Gori i Srbiji Dan republike je ostao praznik zbog birokratskih zavrzlama sve do 2002. godine kada ga je ukinula Savezna skupština Miloševićeve “krnje” Jugoslavije. Sjećanje na datum i dobre trenutke bivše zemlje je dobrim dijelom narušeno ratnim 90-tim u kojima se kao kula karata raspalo ono što su ranije generacije stvarale decenijama.

Odmah nakon 29. novembra dolazi i drugi značajan datum – 1. decembar koji slave mnogi kojima se nije sviđala partizanska ideja o jednakosti naroda i zemalja bivše države. Na taj dan je 1918. godine stvorena Kraljevina Srba Hrvata i Slovenaca (KSHS). U praksi to je bila kraljevina samo prvog naroda, tj. njegove klike i u kojoj su bili potčinjenji i pomenuti i nepomenuti/nepriznati narodi.

Nedavno je i vučićevski (i nacionalno ostrašćeni) gradonačelnik Pljevalja Dario Vraneš najavio da je 1. decembar njegov dan proslave “Ujedinjenja Srbije i Crne Gore” koji će se zvanično obilježiti u njegovoj opštini. Skup će upriličiti ekstremisti srpskog sveta čije okupljanje je već blagoslovio i episkop Mileševski Atanasije. Ovaj episkop, u čiju jurisdikciju ulazi opština Pljevlja i dio Bijelog Polja – otrgnuti od teritorije Crnogorske crkve 1918. godine, je od Vučićeve vlasti nedavno dobio titulu “mitropolita” kao i njegov nacionalno i politički ostrašćeni kolega iz Nikšića. Vranešu je neprihvatljiv 20. novembar kao Dan opštine i oslobođenja Pljevalja od nacista i njihovih kvislinga čiji je vatreni podržavalac zajedno sa Vučićevim “mitropolitima”. Vraneš se požalio da su partizani poslije oslobođenja pogubili određeni broj kvislinga bez suđenja. Stoga i nova proslava.

Kada je tzv. “ujedinjenje” u pitanju i stvaranje KSHS, njemu prethodi opet novembarski datum održavanja tzv. Velike narodne skupštine srpskog naroda u Podgorici poznatijeg kao Podgorička skupština od 24. do 29. novembra 1918. “Skupštinu” su organizovali Beograd i njihova vojska koja je, po riječima srbijanskog generala Živojina Mišića,  okupirala Crnu Goru  i ugušila svaku agitaciju protiv srpskih imperijalnih planova. Tako je 26. novembra donijeta odluka (aklamacijom) o zbacivanju dinastije Petrović i da se Crna Gora “ujedini u jednu jedinu državu pod dinastijom Karađorđevića”. Slična ujedinjenja i prisajedinjenja su slijedila u drugim djelovima Jugoslavije uz krvavi teror, represalije i pljačke “oslobodilaca” koje ni najmanje ne zaostaju za sličnim nuspojavama 1945. godine. Za malobrojnije narode i ondašnju građansku inteligenciju 29. novembar 1943. i 1945. je značio veliki korak naprijed u emancipaciji i pored komunističkog jednoumlja.

Vremenom je jugoslavenski socijalistički sistem postao puno liberalniji i tolerantniji u odnosu na sovjetski mrak u porobljenim zemljama istočnog bloka i čiji “bratski zagrljaj” je Jugoslavija izbjegla za dlaku. Crna Gora je u socijalizmu doživjela najveći ekonomski procvat u svojoj istoriji. Izgrađeno na desetine fabrika, puteva, mostova i osnovan je univerzitet u glavnom gradu. Industrija je kasnije sva nestala ili razgrabljena tokom  vlasti Momira Bulatovića,  Mila Đukanovića i kumova. Ulaganja u socijalističku Crnu Goru su velikim dijelom omogućena zahvaljujući Fondu za nerazvijene republike i autonomne pokrajine koji su finansirale Slovenija, Hrvatska i Vojvodina. Crnogorski budžet je tokom investicionih zamaha bio dotiran i do 85 odsto iz savezne kase i Fonda.

Krajem 60-tih u Jugoslaviji dolazi i do liberalizacije putovanja, ukidanja viznih režima sa zapadnoevropskim državama i mogućnost momentalnog zapošljavanja u Zapadnoj Evropi zahvaljujući bilateralnim sporazumima Titove vlasti. Takva mogućnost je i dalje pusta želja za većinu ex-YU država – mimo Slovenije i Hrvatske. Slobode i standardi ondašnje Jugoslavije su bili san porobljenih istočnoevropskih i sovjetskih naroda.

Sredinom ove godine Numbeo je objavio novo istraživanje Indeksa kvaliteta života (LQI) u svijetu i Evropi. Numbeo je najveća svjetska online baza podataka za unose troškova života, kvaliteta, bezbjednosti, zdravstvene zaštite, zagađenja itd. Podaci nisu zvanična statistika, ali daju uvid u svakodnevna iskustva građana i omogućavaju brzo poređenje životnih uslova širom svijeta. Po ovom indeksu (kojim je obuhvaćeno 89 država) među prvih 20 se nalaze i Slovenija (19. mjesto) i Hrvatska (20. mjesto). Kao takve pretekle su mnoge zapadne zemlje – Britaniju, Francusku, Belgiju, Italiju, Kanadu itd. U bazı podataka nema Crne Gore i Kosova, dok je BiH na 49. mjestu, Srbija 59. a Makedonija na 63. mjestu. Kada je Evropa u pitanju, od 37 sondiranih zemalja, kvalitet života u Sloveniji je na 13. mjestu dok je Hrvatska na 15. mjestu. Na začelju kolone su BiH (30.mjesto), Srbija (33.) i Makedonija (34.) dok su na dnu Rusija, Ukrajina i Albanija.

Slični Indeks ljudskog razvoja (HDI), ali sa različitom metodologijom računanja, objavljuju Ujedinjene nacije (UN) tj. njihov Program za razvoj (UNDP). Slovenija i Hrvatska su i po ovom indeksu lideri u nekadašnjoj Jugoslaviji kada je u pitanju kvaliteta života po parametrima zdravlja, obrazovanja i visine primanja. Na posljednjoj  rang listi (2023. godine.) Slovenija je na 21. mjestu od ukupno 193 članice UN-a. Hrvatska dijeli 41. mjesto sa Latvijom dok Crna Gora dijeli 47. mjesto s Argentinom. Srbija je 62. zajedno sa Kosta Rikom. BiH je na najnižem 74. mjestu.

Jedan od najboljih pokazatelja kvaliteta života jedne zemlje je prohodnost njenog pasoša diljem svijeta. Po rang listi Henley & Partners (međunarodna konsultantska firma specijalizirana za migracije) za 2025. godinu svrstava slovenački pasoš kao šesti u svijetu (u grupi sa 5 drugih zemalja) s kojim se može bez vize u 185 zemalja. Hrvatska je sedma (sa još 5 država) sa 184 destinacije bez vize. Srbija je 35. mjestu sa 137 država za koje ne treba viza dok je Crna Gora na 42. mjestu sa 128 bezviznih destinacija. Inače, Slovencima i Hrvatima odavno ne trebaju vize ni za prekomorske zemlje kao SAD, Kanada, Australija što se nije moglo ni sa nekadašnjim SFRJ pasošem. Ostali Jugoslaveni i dalje ne mogu bez vize ni za Britaniju i Irsku.

I pored globalnih ocjena koje su bolje nego u doba SFRJ, i dalje veliki broj Slovenaca gaji pozitivno mišljenje o bivšoj državi. Po posljednjem istraživanju Gallup agencije objavljenog ovog mjeseca 45 odsto Slovenaca smatra da im je raspad Jugoslavije naštetio. Onih koji misle suprotno je manje – 41 odsto. U Srbiji  su najnezadovoljniji raspadom SFRJ. Čak 81 odsto misli da im je sada gore, a samo 4 posto da je bolje. U Crnoj Gori 65 odsto misli da je sada gore naspram 15 odsto suprotnog mišljenja. Postotak nezadovoljstva raspadom Jugoslavije je veliki i u BiH (77 odsto) i Makedoniji (61 odsto). Na suprotnoj strani stoje Hrvati (55 odsto da je sada bolje naspram 23 koje se ne slažu) i Kosovari (75 naspram 10 odsto u korist raspada SFRJ). Ove dvije države  imaju traumatično ratno iskustvo iz 90tih ali i pobjednički ishod u ratu sa Srbijom za razliku od BiH gdje je rezultat neriješen.

Jugoslaviji je u osvit rata 1990. godine nuđen ubrzani proces pristupanja tadašnjoj Evropskoj ekonomskoj zajednici (EEZ), preteči EU, kao i članstvo u NATO-u. EEZ se uzaludno nadala da će to biti dobra šargarepa najprosperitetnijoj zemlji socijalističkog bloka da ubrza reforme i ostavi po strani nacionalističko ludilo koje su potpirivali protivnici tekovina 29. novembra. I pored ekonomskog prosperiteta mase su se povele za onima koji su slavili 1. decembar 1918. (i 26. novembar) i njihovim drugarima koji slave 10. travanj 1941. U tome su izgleda imali i jaku podršku onih koji  danas slave Oktobarsku revoluciju, koja po novom kalendaru pada 7. novembra, i koji opet dižu spomenike Staljinu i njegovim zločincima.

Danas je Crna Gora pred vratima EU, kao što je nekad bila Jugoslavija u predvorju EEZ-a. Vlada se nada zatvaranju još nekoliko poglavlja do kraja ove godine i zatvaranju svih 33 poglavlja do kraja iduće godine. Iz EU stižu snažni signali da je to moguće i da su spremni na puno toga zažmuriti kako bi malena Crna Gora (s parametrima u domenu statističke greške) postala 28. članica bloka. Kao i 1990.godine  postoje jake sile gravitacije koje žele da je opet uvuku u kaljužu srpskog (krimi) sveta.

Izbor stoji – ili bolje sjutra ili bolje juče.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNOGORSKA DIPLOMATIJA, LOBISTI I RASLOJAVANJE U SRPSKOM SVETU: Vrijeme tranzicije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prekompozicije u vlasti i snagama donedavno lojalnim Beogradu će odrediti i pravac  i pogotovo tempo kojim će Crna Gora ići prema EU

 

 

U srijedu poslije podne u Vašingtonu je, u zakupljenoj sali Hotela Willard Intercontinental, održana svečanost povodom 120 godina uspostave diplomatskih odnosa između tadašnje Knjaževine Crne Gore i Sjedinjenih Američkih Država (SAD). Državni mediji su javili da su svečanosti pored predsjednika Jakova Milatovića, “prisustvovale brojne zvanice američke administracije, Kongresa i diplomatskog kora”. Od “brojnih zvanica administracije” je bio prisutan Danijel Loton, zamjenik pomoćnika državnog sekretara za zapadnu srednju Evropu i južnu Evropu u Birou za evropska i evroazijska pitanja Stejt dipartmenta. Od kongresmena su bili prisutni republikanski kongresmen iz Ohaja Majkl Tarner i demokratska kongresmenka iz Mejna Šeli Pingri. Pingri je inače jedini preostali član crnogorskog kokusa u Kongresu (koji je nekada brojao preko 40 kongresmena uključujući i tri predsjedavajuća kongresnih komiteta).

Predsjednik je, nakon uvodnih osvrta na 1905. godinu, naglasio da su Sjedinjene Države “bile među prvim državama koje su priznale našu nezavisnost i od tog trenutka dosljedno stoje kao principijelan i pouzdan partner.“ Milatović je dodao da je “naš politički dijalog procvjetao, a saradnja se produbila u oblasti bezbjednosti, odbrane, energetike, infrastrukture, investicija, kulture i obrazovanja“.

Sudeći po navodno “brojnim zvanicama američke administracije” i njihovom rangu na svečanosti u Vašingtonu, prije se može reći da je dijalog zamro umjesto “procvjetao”. Letargija traje od kada je u crnogorsku ambasadu stigao Jovan Mirković,  prijatelj sadašnjeg premijera ali i prethodnog vladara Crne Gore i njegovog glavnog savjetnika koji se slovi za osobu blisku Kremlju.

O  dometima  crnogorske diplomatije govori i činjenica da za obilježavanje ovakvog jubileja nije osigurana jedna od sala u kompleksu Kongresa (zgrade Cannon ili Ford), ili makar sala Biblioteke Kongresa, što je uobičajena praksa za događaje ovakvog ranga. To bi u normalnim okolnostima bila stvar formalnosti da je to traženo preko crnogorskog kokusa u Kongresu koji sada ne postoji. Ambasadu, Ministarstvo vanjskih poslova (MVP) i premijera očigledno ne zanimaju ni kokus ni lobiranje za dobre odnose sa SAD-om u trenutku kada druge zemlje u našem okruženju (od kojih neke imaju pretenzije prema Crnoj Gori) marljivo rade da osnaže svoje kokuse.

Ambasada i ministarstvo Ervina Ibrahimovića su tražili sastanke sa najvišim američkim zvaničnicima još sredinom ljeta i za predsjednika Milatovića i premijera Milojka Spajića čija ranija posjeta SAD-u je doživjela fijasko. Po pouzdanim informacija našeg lista, Milatović je pokušavao osigurati od sredine jula prisustvo državnog sekretara Marka Rubia za svečanost u srijedu. On se  u maju, prilikom obilježavanja 30 godina Dejtonskog sporazuma u Ohaju, sreo sa Rubiovim zamjenikom Kristoferom Landauom zahvaljujući intervencijama u zadnjem trenu mimo neupućenih savjetnika Milatovića i ambasadora Mirkovića. Ove srijede Milatović se morao zadovoljiti sa zamjenikom pomoćnika državnog sekretara Lotonom. Isti dan je u Stejt dipartmentu direktor srbijanskog Telekoma Vladimir Lučić primljen od Brendona Hanrahana koji ima viši rang od Lotona. Postoje neke najave, dok ovaj broj izlazi u štampu, da će Hanrahan kasnije primiti i Milatovića. To je opet daleko ispod nivoa predsjednika jedne NATO države.

Monitor neformalno saznaje da su u Stejt dipertmentu izrazili čuđenje što predsjednik države ne proslavlja ovaj značajni jubilej u svojoj zemlji gdje bi upriličio prijem za američkog ambasadora i ostale zvanice. Milatovićeva proslava jubileja u Americi bi, po rezonima američkih diplomata, imala smisla jedino ako bi je organizovao domaćin i pozvao svog crnogorskog kolegu da zajedno nazdrave dobrim odnosima.

U septembarskom intervjuu za portal RTCG Brajan Lanza, bivši šef predsjedničkog tranzicionog tima i osoba bliska predsjedniku Donaldu Trampu, je upozorila da Crna Gora “pokazuje slom diplomatskog djelovanja i propuštene prilike MVP-a i njene ambasade u Vašingtonu”. Lanza je ukazao da je “slabo primjetno da ambasada Crne Gore ostvaruje kontakte s uticajnim donosiocima odluka u Vašingtonu” i rekao da je čuo puno kritika na račun sadašnjeg ambasadora i državne vanjske politike zbog neprilagođavanja značajnim promjenama u američkoj politici od povratka Trampa.

Da se trend nastavlja bilo je vidno na sjednici Vlade od 6. novembra kada je za generalnog konzula u Njujorku imenovana Snežana Jonica, zvaničnica MUP-a. Jonica nema nikakvog iskustva u diplomatiji i konzularnim poslovima i, po nekim informacijama, slabo se služi engleskim. Pogurana je od Demokrata (koji upravljaju MUP-om) i ministra Ibrahimovića koji je dosadašnjeg konzula i kolegu u Bošnjačoj stranci Amera Cikotića prebacio u Frankfurt. Cikotića je Ibrahimović  držao u Njujorku protivno Zakonu o vanjskim poslovima. Član 92 Zakona predviđa da “vrijeme rada u diplomatsko-konzularnom predstavništvu može neprekidno trajati najduže šest godina”. Cikotić je tamo ostao osam godina.

Ibrahimović je nedavno okupio na radnom doručku i bivše ministre njegovog ministarstva radi razmjena mišljenja u okviru procesa izrade Strategije spoljnih poslova 2026–2029. Bili su prisutni i bivši DPS ministri Milan Roćen, Miodrag Vlahović i Nebojša Kaluđerović od kojih su zadnja dva bili i ambasadori u SAD-u poznati po neaktivnosti.  Ostaje pitanje da li njihova neaktivnost ima veze sa proruskom političkom orjentacijom i kriminalnim vezama njihovih nadređenih u partiji i državi.

Srđan Darmanović (nasljednik Vlahovića) i Nebojša Todorović (došao nakon Kaluđerovića) su  ostali upamćeni po saniranju nerada njihovih prethodnika i snažnom lobiranju za crnogorske interese u Americi. Darmanović je osnovao snažan crnogorski kokus koji je otvorio vrata članstvu Crne Gore u NATO-u. Brajan Lanza je u intervjuu za RTCG rekao da je Todorovićev “diplomatski rad veoma cijenjen u SAD-u”. Može biti za utjehu da sadašnji ambasador za godinu i nešto mora u penziju. Pitanje je ima li država vremena da izgubi još godinu.

U SAD su trebali nedavno putovati i politički mentori Jonice iz Demokrata CG – Boris Bogdanović i Aleksa Bečić na skup koji je organizovala Transatlantska mreža za liderstvo (TLN). Iza TLN-a koje stoji amerikanizirani Bosanac Saša Toperich (ranije Toperić). Ipak, dvojica lidera Demokrata su odustali od puta cijeneći da neće donijeti korist. Bečić je već posjetio Vašington u maju i bio govornik na skupu u privatnom Capitol Hill klubu koji je organizovao Toperich. Glavni govornik na majskom događaju je bio isti Vladimir Lučić koji je u srijedu primljen u Stejt dipartmentu. Potpredsjednik Vlade je tada zapanjio diplomatsku zajednicu neistinitom objavom na portalu stranke da je održao govor u američkom Kongresu pred članovima Kongresa. Kasnije je Bečić izbrisao dio snimka na kome se vidi publika u kojoj nije bio ni jedan kongresmen i gdje niko nije stavio slušalice za prevođenje jer su ga svi razumjeli na našem jeziku. Istina, Bečić je dan kasnije imao susret sa nekoliko kongresmena.

U Americi je nedavno bio i Andrija Mandić, predsjednik Skupštine i lider vučićevske Nove srpske demokratije (NSD). Međutim, sve je vidljiviji otklon Mandića od Prve familije Srbije čiji favorit je već neko vrijeme Milan Knežević. Mandić se oslanja na vlastite kontakte u vođenju vanjske politike nezavisno od vučićevskog Ministarstva spoljnih poslova. U tome veliku ulogu igra njegova savjetnica Nina Ofner Bokan koja je potpredsjednica Svjetskog jevrejskog kongresa (WJC) i predsjednica jevrejske zajednice u Crnoj Gori. Mandić je bio počasni gost na svečanoj dodjeli nagrade Teodor Hercl u organizaciji Svjetskog jevrejskog kongresa u Njujorku. Na skupu se Mandić sreo i sa republikanskom kongresmenkom i bliskom saradnicom američkog predsjednika Elis Stefanik. Iako nije primljen u Stejt dipartmentu, tiha voda brijeg roni. Mandićeve veze preko jevrejske zajednica, koje otvaraju mnoga vrata na Zapadu i otvorena podrška Trampovoj politici u ovom momentu možda su i jače nego crnogorska diplomatija i lobisti.

Raslojavanje u srpskom svetu u Crnoj Gori prati i raslojavanje u pravoslavnoj crkvi. Crnogorski mitropolit Joanikije Mićović je nedavno javno podržao pristupanje Crne Gore Evropskoj Uniji (EU) uz sve, kako je rekao ,  njene mane. S druge strane novi vučićevski “mitropolit” nikšičko – budimljanski Metodije predano radi na distanciranju Crne Gore od evropskog puta,  i na veličanju srbijanskog gospodara.

Prekompozicije u vlasti i snagama donedavno lojalnim Beogradu će odrediti i pravac kojim će Crna Gora ići.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLAST PONAVLJA MJERE, CIJENE RASTU: Limitirana Vlada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od prve akcije limitirane cijene do danas troškovi prehrambenih proizvoda iz Sindikalne potrošačke korpe (135 namirnica) porasli su sa 570 na 645 eura. To je 75 eura ili nekih 12 odsto. Ili, više od desetog dijela minimalne zarade

 

Nakon ljetnje pauze, Vlada se vratila akciji Limitirane cijene pokušavajući tako da stane na put ¸za većinu građana sve teže podnošljivom, rastu cijena.

„Dijalogom smo došli do rješenja“, pohvalio se potpredsjednik Vlade i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj predstavljajući nove-stare mjere. Do njih je Vlada došla,  kazao je, nakon razgovora sa predstavnicima Privredne komore, trgovaca i proizvođača. „Akcija će biti skoro ista kao što je bila prethodna, skoro isti proizvodi, sa rokom do 31. marta“, naveo je Đeljošaj.

U odnosu na akciju koja je počela u septembru prošle godine, spisak artikala koji će pojeftiniti proširen je peletom za grijanje. Ali na njemu više nema svježeg voća i povrća. Iz Vlade objašnjavaju da je to urađeno „zbog zahtjeva poljoprivrednih proizvođača, jer su se žalili da su oni bili na udaru tih cijena“.

Ta konstatacija pokazuje kako se u timu premijera Milojka Spajića uzdaju u kratko pamćenje potrošača.  Pa vjeruju da su zaboravljeni proljetošnji podaci da se u Crnoj Gori voće i povrće prodaje uz obračun pune/najveće stope poreza na dodatu vrijednost (PDV) od 21 odsto. U Hrvatskoj  se, na primjer, na voće i povrće naplaćuje PDV po stopi od pet odsto.

Kad je ta informacija postala javna, iz Vlade su obećali da će razmotriti uvođenje slične mjere i u našim trgovinama. Potom se od smanjenja PDV-a na voće i povrće – odustalo. Nije to jedini primjer da ovdašnji kupci plaćaju namete kojima je jedini smisao punjenje državne kase.

Za jedan takav slučaj saznali smo proljetos (Reflektor, TV Vijesti). Nakon konstatacije Miloša Vukovića da smo 2019. mogli da kupimo gajbu domaćeg paradajza za 1,5 euro, a sada za te pare ne možemo kupiti ni kilogram, Đeljošaj je najavio da će Vlada, pošto domaće proizvodnje paradajza više nema (besmisleno je proizvoditi gubitke) razmotriti mogućnost ukidanja postojeće carine od 30 euro centi po kilogramu. Nema informacije da je urađeno nešto na korist domaćih potrošača. Kada su proizvođači, već, postali žrtve uvozničkih lobija i dampingovanih cijena.

Da neko ne pomisli da se anomalija besmislenih nameta odnosi na dva, tri ili desetak specifičnih proizvoda. Tokom akcija bojkota trgovina s početka ove godine, iz jednog od ovdašnjih trgovačkih lanaca predočen je podatak da približno 900 proizvoda sa njihovih rafova u svojoj cijeni, uz PDV, sadrži i dodatne državne namete (carine, akcize…) koji utiču na cijenu proizvoda. Čineći ih skupljim, bez izuzetka.

Vlada je te prozivke dostojanstveno odćutala. Razumljiv potez, ima li se u vidu da je najveći dio narativa o uspjesima Spajićeve Vlade zasnovan na tvrdnjama da je povećanje plata i penzija (Evropa sad I i II) u Crnoj Gori dovelo da značajnog povećanja standarda. Kontinuiran rast cijena i inflacija, približno dvostruko veća od prosječne u euro zoni, ne idu u prilog tim tvrdnjama.

Tu se Vlada našla  pred teško rješivim rebusom vlastitog populizma. Dovede li njena ekonomska politika do obuzdavanja inflacije, zaustavljanja ili pada cijena osnovnih životnih potrepština u maloprodaji, imaće zadovoljnije građane ali i  veći manjak novca u državnoj kasi. I obrnuto: svako poskupljenje donosi dodatni novac u trezor.

Otud se i borba protiv skupoće vodi administrativnim mjerama, na račun marži veletrgovaca i maloprodavaca. Tako će i limitiranje cijena za sedamdesetak proizvoda (800 – 900 artikala, prema vladinoj računici, mada iskustvo prethodnih akcija ukazuje da je popis bitno kraći) biti izvedeno na račun prihoda prodavaca.

To bi, kažu, trebalo dovesti do pojeftinjenja odabranih artikala za nekih 15 do 20 odsto. Nije malo ako ste svakodnevni kupac mlijeka i mlječnih proizvoda, potrepština za bebe ili redovan konzument baš onih vrsta svježeg i prerađenog mesa koje su se našle na vladinom popisu. Nije ni mnogo kada vam iz trgovine treba, recimo, pasta za brijanje ili brijači za jednokratnu upotrebu.

„Izbor proizvoda izvršen je na osnovu podataka o njihovom udjelu u potrošačkoj korpi prosječnog domaćinstva, učestalosti upotrebe i značaju za svakodnevni život i zdravlje stanovništva, s posebnim fokusom na domaće proizvode“, saopštili su iz Vlade. Na prvi pogled, insistiranje na domaćim proizvodima moglo bi biti od koristi proizvođačima. Tamo gdje ih ima. Ograničene marže mogle bi donijeti nižu maloprodajnu cijenu a to bi, sljedstveno, trebalo privući potrošače. Pod uslovom da se prevaziđe problem koji baš i nije tako mali.

Pitanje je, naime, kako privoljeti prodavce da ne favorizuju artikle koji im ne donose očekivanu (oni bi rekli – neophodnu) zaradu. Ukoliko se još desi da, podstaknuti nižim cijenama, potrošači počnu više koristiti domaće proizvode na račun uvezene ponude, trgovci će trpjeti još veće gubitke. Neće mnogo trebati da se dosjete i nađu način da domaće proizvode sa ograničenom maržom skrajnu na najmanje vidljive police  ili ih „ubijede“ kako je neophodno da podijele teret limitiranih marži, tako što će sniziti svoje cijene prema trgovcima. U konačnom, moguće je i da iz ponude eliminišu proizvode koji im ne donose željeni profit.  U tim iskustvima treba tražiti razloge zbog kojih su domaći proizvođači voća i povrća tražili da ih zaobiđe vladina akcija.

Iz te perspektive, akcija limitirane cijene može konfrontirati trgovce i domaće  proizvođače. Ne bi bilo prvi put da Vlada za rezultat svojih poteza povučenih u dobroj namjeri dobije još veći problem.

Olakšavajuća okolnost, iz perspektive vlasti, ogleda se u tome što nemamo većih trgovačkih lanaca iz inostranstva. U pitanju je još jedan vladin rebus: dok ih priziva na dolazak (slučaj Lidl) nadajući se da će donijeti niže maloprodajne cijene, u Vladi (ne)znaju da bi ti lanci bili najglasniji kritičari administrativnog ograničenja trgovačkih marži. I da bi njihove primjedbe imao ko da čuje i uvaži.

Upravo se tako nešto dešava na relaciji Srbija – strani trgovački lanci – Evropska komisija.

Njemački dnevnik Handelsblat, pozivajući se na izvore iz holandskog koncerna Delez, piše da ta kompanija planira da do kraja godine zatvori 25 prodavnica svoje srpske flijale Maxi, koja svake nedelje u centralu šalje izveštaje o milionskim gubicima.

“Nisu u pitanju greške menadžmenta niti oštra konkurencija, već je to politička volja srpskog predsjednika Aleksandra Vučića. On je krajem avgusta izdao uredbu koja neselektivno određuje trgovinske marže trgovaca. Time je pogođen i njemački trgovinski lanac Lidl“, piše njemački dnevnik a prenosi N1. Centralna mjera srpske uredbe je, slično ovoj u Crnoj Gori, ograničenje marži za dio asortimana.  „Pošto trgovci od toga moraju da podmire i sve troškove, poput zakupa, energije, marketinga i osoblja, sa takvim ograničenjem teško da mogu da posluju profitabilno“, navodi se u tekstu uz zaključak „da bi, srednjoročno, strani lanci u potpunosti mogli da napuste Srbiju“.

Strani maloprodajni lanci su o nevoljama u Srbiji obavijestili zvaničnike svojih zemalja i EU. Da je problem izbiljno shvaćen svjedoči nedavni Izvještaj EK o napretku.

U dijelu posvećenom Srbiji stoji: „Vlada je značajno intervenisala na tržištu uvođenjem, u veoma kratkom roku, ograničenja trgovačke marže od 20 odsto za širok spektar proizvoda, počev od 1. septembra 2025. godine, na period od šest mjeseci. Ova mjera dodatno je povećala neizvjesnost u poslovnom okruženju i mogla bi negativno uticati na investicione odluke i konkurentnost tržišta.“

Sličnih primjedbi nema u Izvještaju koji se tiče Crne Gore, mada je naše iskustvo sa limitiranjem marži duže od onoga u Srbiji. S tim što je kod nas u pitanju navodni dogovor sa trgovcima, a kod sjevernog susjeda odluka jednog čovjeka. Da li je ta razlika u Izvještajima motivisana odsustvom interesa ( u Crnoj Gori nema maloprodajnih lanaca sa sjedištem u EU) ili nekim političkim razlozima, druga je priča. Koja će se možda pričati kada pregovaračka poglavlja 4 i 8 (Pravo osnivanja preduzeća i sloboda pružanja usluga, odnosno, Konkurencija) dođu na dnevni red pregovora Podgorice i Brisela.

Teorija i praksa poznaju niz neželjenih efekata politike ograničavanja marži. Od „izvitoperenosti tržišta“, preko slabljenja konkurentnosti, smanjenja investicija, mogućih nestašica i suženog izbora artikala, sve do sukobljenosti sa važećom politikom i principima EU. Zainteresovani će lako naći detalje svake od navedenih teza. I još nekoliko koje nijesmo naveli.

Zato se preporučuje, a prema propisu na kome se temelji vladina Odluka o limitiranju cijena i propisuje, da se takva odluka donosi samo u posebnim situacijama i sa ograničenim rokom trajanja (Zakon o privremenim mjerama za ograničavanje cijena proizvoda od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi). U stvarnosti, to postaje tradicija od koje „privremeno“ odustajemo samo tokom ljetnje tursitičke sezone. Da strancima uzmemo koji euro više.

Dodatno, taj Zakon eksplicitno zapovijeda da se odluke o ograničavanju cijena „moraju preispitivati periodično, a najmanje jednom u tri mjeseca“ (član 4). Vladina Odluka oročena je na četiri mjeseca i dvije nedjelje preko. Tek da ne bude izuzetak u kontinuiranom kršenju pravila i propisa tokom mandata  premijera Spajića.

Druga strane medalje limitiranih cijena morala bi biti korist koju potrošači dobijaju na račun dijela profita trgovačkih lanaca. Đeljošaj od zimus ubjeđuje javnost da je (tadašnja) akcija “ubjedljivo uticala na stabilizaciju cijena osnovnih životnih namirnica, kao i na ukupnu nisku stopu inflacije”.

Podaci iz Sindikalne potrošake korpe koju, kvartalno, objavljuje Centar za edukaciju, informisanje i sindikalna istraživanja pri SSCG, nudi drugačiju perspektivu. Po njima, trošak za prehrambene proizvode prosječne porodice u Crnoj Gori u trećem kvartalu ove godine (jul – avgist – septembar) iznosi 645 eura. To je 65 eura više od procijenjenih troškova za iste artikle u prethodnom tromjesječju. U odnosu na septembar prošle godine kada je Spajićeva vlada pokrenula prvu turu limitirane cijene rast je 75 eura.

Mjereno od oka, to je povećanje od nekih 12 odsto. Ispada kako cijene osnovnih životnih namirnica baš i nijesu limitirane. Ali Vlada jeste. Uz mnoštvo drugih ograničenja, i načinom na koji doživljava vlastitu ulogu. Inače premijer ne bi u parlamentu, na premijerskom satu, od poslanika tražio: „Vi nastavite dijalog, ali pustite mene da radim, da bi ovi građani imali da jedu“. Limitirano.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo