Povežite se sa nama

INTERVJU

MARKO BEGOVIĆ, DR SPORTSKIH NAUKA: Postoje ljudi koji žive od sporta, a ne vole ga

Objavljeno prije

na

Dugogodišnja politizacija sporta od strane politički eksponiranih ili povezanih lica urušili su crnogorski sport i vrijednosti koje sport bašini

 

MONITOR: Kako komentarišete, nedavno objavljenu, komunikaciju predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika COK-a Dušana Simonovića s početka 2022. u kojoj vas vrijeđaju. Što je razlog ,,bijesa”?

BEGOVIĆ: Kao što sam ranije ukazao, ovakav diskurs nije iznenađujući, jer se radi o pojedincima koji su u dužem vremenskom periodu zarobili sportske organizacije. Klijentelizam i nepotizam predstavljaju jedini model funkcionisanja čuvajući monopol i odanost partikularnim interesima. Uz odsustvo adekvatnih znanja i kompetencija, jedino gdje takav profil može dominirati jeste u partitokratskim, tj. veoma politizovanim društvima. Period 2021.-2022. karakterišu aktivnosti usmjerene da se oblast sporta, kao aktivnost od javnog interesa, uredi, pa bijes kako navodite, upravo je refleks na procese demokratizacije i sužavanja prostora za zloupotrebe i nenamjensko trošenje sredstava poreskih obveznika. Takođe, ideja da imam moć da na takav način utičem na međunarodne sportske organizacije i vodeće svjetske medije, dovoljno govori o njihovom strahu ali i znanju kako funkcionišu uređeni sistemi. Podsjetiću vas da to nije novina, jer su i 2021. godine govorili da sam uticao na odluku Svjetske antidoping agencije (WADA). Čini se da bi ljekovito bilo da sportski radnici, novinari ali i politička struktura odbace ovakav način komunikacije i rada koji nijesu ni sportski ni civilizovani.

MONITOR: U septembru 2021. izabrani ste za vd direktora Uprave za sport i mlade.  Kakvo stanje ste zatekli u Upravi i sportu?

BEGOVIĆ: Razlog mog dolaska vezan je za kontinuiranu nemogućnost koja datira od 2015. godine, da primijenimo međunarodno obavezujuće norme i standarde u oblasti antidopinga. Sva rješenja koja su ponuđena od strane Crne Gore bila su lišena adekvatnog pravnog i institucionalnog okvira, pa je septembra 2021. godine, WADA usvojila nepopularnu odluku, koja je sadržala i sasvim izvjesnu suspenziju crnogorskog sporta. Imajući u vidu moj dotadašnji angažman u međunarodnim sportskim forumima, a posebno što sam bio Izvjestilac Savjeta Evrope i ranije član Izvršnog odbora Komiteta za sport (EPAS), pozvan sam od strane crnogorske vlade da riješim problem.

Stanje u ovom javnopravnom organu nadležnom za poslove sporta i mladih je bilo prilično nesređeno, od same strukture, operativnih cjelina, nadležnosti do kapaciteta ljudskih resursa. Iako je 2018. godine Vlada usvojila Plan optimizacije 2018 – 2020, u tadašnjem Ministarstvu sporta i mladih, broj zaposlenih je kontinuirano rastao. Tako je akt o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji sa nekih 14 izvršilačkih pozicija iz 2017, narastao na preko 50 do sredine 2020. godine, dok se obim posla nije mijenjao. Razumije se, ovo uvećanje pored kršenja propisa države Crne Gore pratilo je odsustvo funkcionalne analize rada ovog organa državne uprave. U ovome i leži dobar dio problema, ne samo za pitanje antidopinga, već i drugih gorućih izazova, a tiču se sistemskog uređenja sporta.

MONITOR: Ostavku ste dali u aprilu 2022., što ste prije nje pokušali da promjenite i da li ste uspjeli?

BEGOVIĆ: Kako nijesam zavisio od partijske (i vjerske) kombinatorike, uhvatio sam se u koštac sa svim problemima, neselektivno. Prvo, u rekordnom roku je riješen problem sa WADA i otvoren je put, uz podršku kolega iz Finske, Kanade i Australije, da izazovi vezani za nasilje na sportskim manifestacijama, namještanje sportskih rezultata i druge negativne pojave, dobiju institucionalni tretman. Po prvi put, započeta je temeljna analiza materijalno-finansijskog poslovanja, iako je bila zakonska obaveza i ranije, i jedan broj nacionalnih sportskih saveza je morao da vrati novac u državni budžet. Vodeći se australijanskim, britanskim i francuskim modelima, uveden je set kriterijuma za raspodjelu sredstava sportskim subjektima. Raspodjela sredstava za 2022. godinu, je umnogome bila balansirana, ali po prvi put su značajno podržane talentovane sportistkinje i sportisti, kao i prepoznata specifičnog paraolimpijskog sporta u Crnoj Gori. Takođe, zakonskim promjenama, nominalno je sprovedena depolitizacija sporta, tj. ojačana je politička autonomija sportskog pokreta. Sprovedena je funkcionalna analiza i predložen je drugačiji organizacioni oblik uz racionalizaciju izvršilačkih pozicija za 40 odsto. Po prvi put je pokrenuta i istraživačka djelatnost sa namjerom da se u perspektivi uključi i matična visokoškolska institucija za sport i fizičko vaspitanje.

MONITOR: Kako danas vidite stanje u crnogorskom sportu?

BEGOVIĆ: Nažalost, i široj javnosti je jasno da je sportsko postignuće više plod porodičnog angažmana ili rijetkih stručnjaka, a ne sistema. Dugogodišnja politizacija sporta od strane politički eksponiranih ili povezanih lica urušili su crnogorski sport i vrijednosti koje sport bašini. Ove pojedince karakteriše ograničena organizaciona sposobnost, nesmjenjivost i izostanak odgovornosti. 18 godina od obnove nezavisnosti, danas sve veći broj naših sportista ili sazrijeva u drugim državama ili za iste nastupe, dok mi u našim vodećim sportovima angažujemo strance za nacionalne selekcije.

Nije novina da našim najtrofejnijim sportistkinjama i sportistima nijesu uplaćivani obavezni doprinosi, iako je zakonska obaveza što upućuje da sportske organizacije djeluju u sivoj zoni, a nadležni organi odbijaju da rade svoj posao stručno i nepristrasno. Kao što sam u više navrata u ukazivao, Crna Gora nije sportsko čudo, ne zbog sportista, već zbog onih koji su na pozicijama odlučivanja bez odgovornosti. Primanja predsjednika saveza ili drugih čelnika (po običaju volonterski angažman), iznose više hiljada evra, dok gro naših sportista nema ni osnovne uslove za amatersko bavljenje sportom. Ruku podrške svakako im obezbjeđuje jedan dio medijskih radnika u klasičnom klijentelističkom odnosu, zato i nema istraživačkih tekstova, dok je kritika na rad sporadična. Očigledno je da postoje ljudi koji žive od sporta, a ne vole sport i sve ono što sport predstavlja.

MONITOR: Predajete u Norveškoj, a držali ste predavanja i u mnogim evropskim zemljama. Koliko se naš sistem obrazovanja razlikuje od tamošnjih i kako se to preslikava na situaciju u sportu?

BEGOVIĆ: Sistem obrazovanja je bitno drugačiji, i nije ih moguće porediti iz najmanje dva razloga. Prvi, primjena akademskog integriteta je dio kulture u Norveškoj. Drugi, student i primjena znanja predstavljaju centar prioriteta akademske zajednice, pa za konkretnu oblast, studenti vrlo rano bivaju angažovani u sistemu sporta, dok istraživanja čine osnovu izrade javnih politika u sportu. U Crnoj Gori to nije slučaj i djeluje da je Fakultet za sport i fizičko vaspitanje, dobrim dijelom isključen iz sportskog sistema, dok su strateški ciljevi više spisak želja nego realna potreba i stanje.

MONITOR: Što je potrebno promjeniti da bi se stanje u sportu, koji svako malo potresaju afere, promjenilo na bolje?

BEGOVIĆ: Prvenstveno, neophodno je uvesti posve drugačiji koncept sporta, tj. usmjeriti javne politike na razvoj učesničkog sporta. Kako bi se stvorile neophodne infrastrukturne pretpostavke, postojećim sportskim objektima kojima bi trebalo centralizovano upravljati zbog veličine zemlje, krucijalno je pridodati makar jedan nacionalni trening centar za takmičarski sport, i desetak objekata na lokalnom nivou. Činjenica je da izražena korupcija, nasilje u sportu i namještanje sportskih rezultata negativno utiču na učešće u organizovanim fizičkim aktivnostima. S tim u vezi, u institucionalnom smislu neophodno je proširiti nadležnosti, tj. preoblikovati postojeću Nacionalnu antidoping organizaciju u Agenciju za integritet u sportu sa znatno proširenim nadležnostima. U tom smislu, početni koraci za vrijeme mog kratkog mandata su već uspostavljeni, kao i obezbijeđena međunarodna tehničko-ekspertska podrška. Suština je usmjeriti potencijal sporta u službi razvoja crnogorskog društva polazeći od vaspitno-obrazovnog, zdravstvenog i šireg društvenog značaja sporta. Zato je važno buduću strategiju i zakonski okvir temeljiti na demokratskim principima i korpusu ljudskih prava. Takođe, neophodno je, što je već standard u razvijenim zemljama, ograničiti broj mandata u nacionalnim sportskim savezima, dok s druge strane omogućiti aktivno učešće sportista i sportskih radnika u organima upravljanja i procesima donošenja odluka.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DARKO DRLJEVIĆ, KARIKATURISTA: Karikatura ne može promijeniti svijet ali može svijest

Objavljeno prije

na

Objavio:

Karikatura je jednostavno glas razuma i duha, moćna onoliko koliko ima svijesti i kulture u društvu. Moćna koliko ima duha u narodu. Koliko ima prostora za nju u štampi i medijima. Ako toga nema, ona gubi svaki smisao

 

 

MONITOR: Od kada smo prvi put razgovarali, gotovo uvijek Vas pitam koliko nagrada ste do sada osvojili? Poslednjih mjeseci pristigla su neka nova priznanja. Važno je i reći da se radi o internacionalnim nagradama.

DRLJEVIĆ: Da, nagrade pristižu, povećava im se broj. U pravu ste, radi se o internacionalnim nagradama, njih i brojim. Domaćih ili nacionalnih gotovo da i nema, jer nema ni nacionalnih takmičenja. Ali imam jedno veliko priznanje, nije na spisku nagrada za karikaturu. Njega  sam dobio, a ne osvojio. A to je nagrada ili plaketa grada Kolašina za moj sveukupan doprinos kulturi mog rodnog grada, kojom se ponosim.

MONITOR: Za oko mi je zapala vaša novija karikatura „Pregovori“. Osim vrhunske ideje i izvedbe, vjerovatno i zbog aktuelnosti teme. Uvijek neki pregovori, i kod nas i u svijetu. Možete li je opisati i reći kako teče proces nastanka jednog ovakvog bisera?

DRLJEVIĆ: Radi se o karikaturi koja je upravo selektovana za nagradu u Brazilu. Pa eto, konstatujući da se puno pregovara, a  malo dogovara, napravio sam ilustraciju kako to ustvari izgleda. Naime, pošto su se ljudi toliko udaljili i otuđili, jedni druge niti čuju niti  razumiju. To mi liči na pijetla i sovu koji se uopšte ne mogu susresti, jer dok jedan spava  drugi je budan, i obratno.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR TRIFUNOVIĆ, GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK BANJALUČKOG PORTALA BUKA: Nemoguća je misija ideju Velike Srbije sprovjesti u djelo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris Deklaracije usvojene  na Svesrpskom saboru u Beogradu – tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima.  Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima

 

 

MONITOR: Na nedavno održanim prvom Svesrpskom saboru u Beogradu, usvojena a je i Deklaracija o zajedničkoj budućnosti srpskog naroda. Nenad Stevandić, predsjednik Skupštine RS, tvrdi da se ne radi o projektu Velike Srbije. Kakvo je Vaše mišljenje?

TRIFUNOVIĆ: Na sreću srpskog naroda koji živi van Srbije, trenutno ne postoji neka vrsta političkog pokreta niti neka vrsta političke mogućnosti da se na projektu Velike Srbije radi na bilo koji način. Ta ideja je najviše štete upravo donijela srpskom narodu. Revitalizacija te ideje-pa makar i verbalna, donijela bi veliku štetu i mislim da akteri političke scene za tako šta ne mare. Ali, najveći je problem što političari koji trenutno vladaju na prostorima na kojima žive Srbi, bagatelišu ideju jedinstva- pa na svaki pomen kulturnog ili sličnog ekonomskog  povezivanja Srba, iz regije dobijamo bojazan i strahove da se tu ipak ne radi o nekom pokušaju objedinjavanja teritorija. Kako ne vjerujem u iskrenost naših političara ma šta da pričaju-sa trenutnim političkim i ekonomskim snagama, Veliku Srbiju sprovesti u djelo  to je nemoguća misija. I ako bi neko sa tim i krenuo, to bi se obilo Srbima o glavu, prije svih.

MONITOR: Stevandić je, u intervjuu RTS, rekao da će ona biti početkom jula ratifikovana u parlamentu RS, a da je njen značaj i u tome što tekst Deklaracije pokazuje i adekvatno razumijevanje novih globalnih geopolitičkih odnosa. Kakav  „pogled na svijet“ nudi ovaj srpsko-srpski dokument?

TRIFUNOVIĆ: Parlament RS  će da ratifikuje sve što Dodik zamišlja. Vi nemate društveni dijalog na bilo koju temu. Na temu ovako ozbiljnu-ako su tu temu o srpskom jedinstvu tako shvatili kao što su to tvrdili na Svesrpskom saboru, nije bilo nikakve debate u društvu. Čak nije bilo ni unutar političke scene jer je opozicija bila isključena iz svega toga da bi i oni rekli neko svoje mišljenje. Mada je ovdašnja opozicija isto toliko „zaljubljena“ u Vučića koliko je to  u Vučića politički zaljubljen i Dodik. Naravno, možemo pričati koliko je u tome iskrenosti. Ali, jednostavno, u ovom trenutku u politici RS, odgovara da oni prikažu da imaju slogu sa Vučićem. Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris ove Deklaracije, tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima. Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima. To je, samo potvrda toga kako se politički Srbi ponašaju. To ide na štetu, prije svega-Srbima u RS i Srbiji. Ne postoji nikakav pogled na svijet –mi „žmirimo“ prema svijetu gledajući šta se tamo dešava i kako se svijet brzo mijenja. I poručujemo: Mi ćemo po našem. To je nemoguća misija.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo