Povežite se sa nama

MONITORING

MONITOROVA ANKETA: Našem poslu nikad kraja

Objavljeno prije

na

Pitali smo intelektualce, aktiviste, analitičare, blogere, pisce  –  Šta vam je Monitor značio ovih 30 godina?

 

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE
Slobodna misao i otpor zaboravu

Slobodna i kritička misao, provokativna analiza, otpor zaboravu i opominjuće sagledavanje procesa u crnogorskom društvu – to su moje ključne asocijacije za nedjeljnik Monitor. Zajednički smo se borili i za državu i za demokratiju i za društvo progresa, a protiv nepravde, nazadnih ideja i autokratije. Zajednički smo se i izborili i za državu, a ove godine i za potrebni impuls za demokratsku konsolidaciju Crne Gore. Slijedi nam novo vrijeme zajedničkog pregnuća da naše društvo stane u red modernih i naprednih, a institucije počnu raditi u korist javnog interesa.

Članovima redakcije Monitora, osnivačima, vlasnicima i svim saradnicima želim srećan trideseti rođendan uz nadu da će ideje i ideali ljepote, dobra i pravde postati temeljne u životu u našoj političkoj zajednici i voditi je ka daljem potrebnom razvoju. Vjerujem da će i u ovoj novoj demokratskoj epohi Monitor imati posebnu važnu ulogu – da tekstovima svojih autora neprestano drži budnim čitaoce, oplemenjuje demokratsku političku kulturu u Crnoj Gori i kroz refleksije svojih saradnika istražuje načine da život u našem društvu za najveći broj građana i građanki čini još boljim, a donosioce odluka još odgovornijim za riječi i djela.


LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA
Svetionik u tami

Čekam Monitor petkom kao što sam kao djevojčica čekala Zabavnik iako Monitor nikada nije zabavan, ni lagodan kao što to nije  ni život u Crnoj Gori od njegovog nastanka.  30 godina, od prvog broja, Monitor je mučno svjedočanstvo i hrabra kritika režima i svih pojava koje ukazuju na patologiju društva. Značio mi je  glas razuma, orjentir, doslednost, istrajnost, kritičko promišljanje, osudu nepravdi, podršku ugroženih  i  pismenost. Posebno cijenim istrajavanje  na pamćenju zločina koji su učinjeni u naše ime, kritiku sistema i antifašizam.  Po mom ubjeđenju visoki profesionalni i etički standardi. Mala grupa ljudi, okupljena istim vrijednostima, kao svetionik u tami, ukazuje na put kojim se mora ići da bi se smanjila nepravda i stvorilo društvo socijalne pravde i mira. Monitor, za mene, nije pesimističan, u sebi nosi duh otpora  i stvara nadu da je promjena i bolji svijet moguć. Oduševljavaju me naslovnice  i lirski elmenti koje prepoznajem  na neočekivanim mjestima.

Postojanje Monitora mi kao aktivistkinji  smanjuje  osjećanje inferiornosti  kada se u regionu govori o  nezavisnim medijima i kritičkom promišljanju društvenih pojava  zato što u CG ima malo  glasova, bez obzira odakle dolaze (obrazovanje, kultura, mediji, NVO)  na koje se  u tom smislu, može biti ponosan. Na Monitor može.

Zahvalna sam  ljudima koji ga stvaraju na tridesetogodišnjem druženju. Treba slaviti  i nastaviti kao uvijek i kao na početku. Jedna od parola feministkinja  koja treba da zvuči podsticajno i optimistički   glasi – ženskom poslu nikad kraja, važi za Monitor – vašem poslu nikad kraja!

 

OMER ŠARKIĆ, AKTIVISTA I BLOGER
Bjekstvo od ludila i mržnje

Pravi je kuriozitet da je kritički nedjeljnik kakav je Monitor opstao 30 godina u maloj Crnoj Gori, koja je i dalje predpolitičko društvo, bez građanske svijesti. Na postavljeno pitanje povodom jubileja kroz glavu su mi prošle slike iz 90-ih i Monitora kao dokaza da ipak nijesam poludio i da nijesam baš usamljen onoliko koliko mi se tada činilo. Dok su za vrijeme ratova „koje nikad nijesmo vodili“ i sankcija, velika većina čekali hljeb i vareniku, jedan broj nas je čekao izlazak Monitora. On nam je bio duševna hrana, bjekstvo od opšteg ludila i mržnje. Povremeno sam se i sam oglašavao u njemu – da izdušim, što bi rekli. Taj period će biti, siguran sam, upisan zlatnim slovima u crnogorskom, opšte posrnulom novinarstvu. Monitor je usamljen pokušao graditi ono što su svi drugi, ne samo medjiji i novinari, krvnički rušili.

Do 1997. godine, dok su mnogi sa ponosom, javno nosili lično naoružanje, Monitor pod miškom je bio moje oružje – vid prkosa i nemirenja sa takvim stanjem stvari.

Onda je i on nakratko posrnuo, počeli su ga kupovati i hvaliti oni što su ga do tada na sve načine pokušali ugasiti – i to treba javno reći i priznati. Srećom, bio je to, ipak, relativno kratak period u njegovom tridesetogodišnjem postojanju, a Monitor i dalje opstaje uprkos društvenim mrežama i digitalizaciji medija.

Iskrene čestitke za trideseti rođendan, uz želju da opstanete, makar u digitalnoj formi.

Trebali ste, trebate, i trebaćete ovom društvu.

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR I ANALITIČAR MEDIJA
Putokaz za častan izlaz iz bespuća

Kada je Monitor u pitanju, krajnje sam subjektivan. U njemu sam sarađivao od prvog broja, a jedan kraći period i član redakcije, tako da je ovaj medij dio moje profesionalne biografije.

Monitor je 90-ih bio orijentir, putokaz za častan izlaz iz bespuća u koje je bila zabasala Crna Gora

 

TEA GORJANC – PRELEVIĆ, AKCIJA ZA LJUDSKA PRAVA
Utočište i ohrabrenje

Monitor je meni lično godinama značio društvo, utočište, glas razuma i ohrabrenje. A Monitor je i javno dobro – njegovih 30 godina sadrži arhivu svih bitnih dešavanja u Crnoj Gori. Neki novi vrhovni državni tužilac, kome bude stalo do pravde, treba da krene od pregleda svih izdanja Monitora počev od ratničkih devedesetih pa do danas.

Veliki je poduhvat za svaki medij da napuni trideset godina, a pravo herojstvo da to dostigne jedini politički nedjeljnik u državi na Balkanu čiju vlast dosledno kritikuje. Čestitam vam jubilej i želim da trajete i dalje, još mnogo godina!

 

SRĐAN PERIĆ,  ORGANIZACIJA KOD
Prostor za emancipatorske i hrabre stavove

Zanimljiva je istorija Monitora: najveće uzlete je doživio u najtežem vremenu. Devedesetih je to bio prostor za emancipatorske i hrabre stavove, kada ih je zaista teško bilo nositi i braniti, a na korist cijele zajednice oni su izneseni, branjeni i odbranjeni.

Dalje vrijeme je donijelo činjenicu da, nezavisno od toga da li bili saglasni ili ne sa stavovima ili uglom izlaganja njegovih sagovornika ili redakcije, ako ste imali čak i malo intelektualne radoznalosti – onda ste ga čitali.

U tom trajanju Monitor je dobio i vrlo izbirljivu publiku koja je kritički orijentisana čak i u odnosu na njega samog. Teško da u žurnalizmu ne možete imati veće dostignuće, a da pri tom trajete. Jubilej od trideset godina postojanja potvrđuje tu tezu.

 

BALŠA BRKOVIĆ, PISAC
Rodoslovlje nezavisne medijske scene

– O, toliko toga… Kakvih trideset godina! Devedesetih godina Monitor je bio jedini normalan medij u državi, i prirodno, od njega je počelo svojevrsno ,,rodoslovlje” nezavisne medijske scene. Svi mi smo, drugim riječima, a da prizovemo jednu slavnu književnu izreku, izašli iz Monitorovog šinjela…

Dok je Monitora, i nezavisne scene, biće jasno da u ovom društvu postoji kritički impuls, da nije sasvim atrofirao.

Želim vam srećan jubilej u (varljivoj?) nadi da će narednih trideset godina biti kudikamo lakše.

 

DR BRANISLAV RADULOVIĆ, UDRUŽENJE PRAVNIKA
Konstanta

Prije pet godina, u prilog 25 godina Monitora, zapisao sam da su „samo tri konstante ostale u Crnoj Gori – Đukanović, Amfilohije i Monitor. U ovom trouglu stale su skoro sve ideološke, političke, kulturne i civilizacijske boje Crne Gore. Trouglu, gdje Monitor otkriva, svjedoči, opominje … U suverenoj Crnoj Gori trijangl „nesalomljivih“ ne posustaje. Jedan i dalje vlada, drugi uporno kune, treći izlazi iz štampe. Kao i onog oktobra 1990. godine“.

Danas trijangl „nesalomljivih“ i dalje traje, s tim da je sada izvršena rokada pozicija, pa se sada Vlada dogovara u crkvi, a ne kod Đukanovića.

Tako je Monitor ostao jedina konstanta, moguće sa manje novinara, sponzora ili čitalaca nego kod nekih ranijih brojeva, ali u današnjem ružičastom (pink) svijetu Monitor time izgleda plaća cjenu svoje slobode.

U svom autorskom tekstu aprila 2004. godine zapisao sam „Kapital, sa ili bez porijekla, uvijek nađe ‘domovinu’, a koncept suverene Crne Gore, usljed nedostatka u funkcionisanju pravne države i ostvarenja socijalne pravde, kao i identifikacije sa nosiocima monopola, može biti potrošen na isti način na koji su današnji monopoli, u svom nastajanju, potrošili ideju velikosrpskog nacionalizma“. Monitor je bolje od drugih razumio ovu poruku.

Stoga danas vrijedi podsjetiti na riječi Mirka Kovača iz intervjua u prvom broju Monitora: „Ne može se dopustiti da vas ovi politički krokodili pojedu, naprosto u čovjeku proradi odbrambeni mehanizam. Bitke Monitora, izgleda, tek slijede, „s ciljem stvaranja aktivnog i mislećega javnog mjenja i odbrane od nacionalističkog bezumlja i samovolje vlasti (sadašnje i buduće) … “.

P.S. Kao i onog petka 1990. godine kada sam prvi primjerak Monitora, skoro ilegalno, kupio na trafici pored škole „Maksim Gorki“, koji i danas skuplja prašinu u porodičnoj biblioteci, biće ovo još jedan petak uz kafu i Monitor. Priča se nastavlja …

 

PREDRAG NIKOLIĆ, SLOBODNI GRAĐANIN I VJERNI ČITALAC MONITORA:
Kad svakog petka znaš da nijesi lud

Sa 18 godina glasao sam Antu Markovića na prvim izborima u CG. I onda sam u toj borbi proveo 30 godina. Bio je tu Monitor, Antena M, Montena, Grafiti, Liberal i drugi simboli slobode. Kako ubiti slobodu? Ili je ugasite ili je preuzmete i kitite se njom. To s Monitorom nije moglo. Monitor mi je pomogao da očuvam mentalnu higijenu. Da znam da nijesam lud. Da znam da je napad na Dubrovnik zločin. Da moj vrisak zbog deportacije Bošnjaka iz Heceg Novog jeste čojski. Da sam mnoge ,,slatke” ponude odbio da bih ostao na putu mojih predaka, čiji huk me uvijek vodi u pravom smjeru. S početka devedesetih trebalo je više hrabrosti da kupiš Monitor nego pornografiju. I to jeste poenta – pornografija je društveno prihvatljiva, a istina i borba za pravdu i borba da se pravo približi pravdi i borba da se lustracijom maknu s javnih funkcija ljudi koji su ratni zločinci, kriminalci, ubice ili sistemski korumpirani sistem ogoljen u tekstovima Monitora – to nije bilo prihvatljivo. Svaka naslovna stranica Monitora od prvog broja je dala jasnu sliku društva u kom živimo. Zbog toga sam prepoznao samo tri pozitivne naslovnice svih ovih decenija, jer nije bilo mjesta za lažne naslovnice. Za neke je Monitor na kraju bio odlična odskočna daska za poniženje njih samih i prodaju onoga huka predaka za neke benefite, ali je opstao čist i podrška svima nama koji sanjaju slobodu i nikada neće prihvatiti lično iznad altruizma. E to meni znači Monitor. Kad svakog petka znam da nijesam lud.

MIlena PEROVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SELEKTIVNO PAMĆENJE 1999.: Vide se NATO bombe ali ne i Miloševićevi masovni zločini

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori  i Srbiji obilježen je početak NATO  udara  na SRJ.  Zvaničnici su pominjali žrtve, pale u odbrani SRJ.   Niko nije pomenuo albanske žrtve niti činjenicu da je rat na Kosovu bio četvrti Miloševićev rat devedesetih i da je njegov režim dugo 90-tih prizivao vojnu intervenciju sa strane svojim postupcima i ratnom politikom

 

U nedjelju 24. marta se navršilo 25 godina od intervencije NATO pakta protiv Miloševićeve krnje Jugoslavije koju su činile Srbija i Crna Gora. Do ove godine nijedna zvanična vlast u Crnoj Gori nije obilježavala godišnjice, niti je otvarala vrata kasarni u Danilovgradu , Maslinama i Podgorici, kako bi delegacije Nove srpske demokratije (NSD) i drugih sličnih stranaka položile vijence nastradalima tokom 78-dnevnog sukoba sa Alijansom. Vlada Milojka Spajića takođe nije organizovala zvanične ceremonije, akademije i skupove, ali je napravila malu promjenu. Ovaj put je lider NSD-a Andrija Mandić, sada u svojstvu predsjednika Skupštine Crne Gore, prošao kapiju kasarne u Danilovgradu i položio vijenac u prisustvu garde. Na vijencu je pisalo „Herojskim braniocima Crne Gore 1999. godine“ dok je u saopštenju kabineta navedeno da se predsjednik Mandić poklonio prvoj žrtvi NATO bombardovanja – vojniku Saši Stajiću, i da je ovo prvi put da visoki državni funkcioner Crne Gore odaje poštovanje nevinim žrtvama i herojima odbrane zemlje 1999. god. Vijenac sa malo drugačijim natpisom – „Herojima odbrane naše zemlje 1999. godine“ i bez pominjanja Crne Gore, je položen i u Maslinama. Ova put je to urađeno u „znak sjećanja na nevine žrtve i junake koji su prije 25 godina branili nebo, kopno i more Savezne Republike Jugoslavije“. Mandić je istakao  da se sa ponosom sjeća junaka koji su dali sve, uključujući i vlastiti život „u odbrani naše zajedničke zemlje“.

Vijence u obje kasarne je položio,  u odvojenoj ceremoniji, i ministar odbrane Dragan Krapović. Krapovićeva poruka je bila značajno drugačija od Mandićeve. Rekao je da je Crna Gora , premda kroz bol i patnju, pronašla put ka boljoj budućnosti. „Odbili smo da dozvolimo da nas mržnja i strah parališu, birajući umjesto toga put mira, i put saradnje“ rekao je Krapović uz naglasak da smo „postali kredibilna članica Sjevernoatlantske alijanse, uzimajući u svoje ruke kormilo sudbine“. Za njega je članstvo afirmacija odlučnosti da se gradi „društvo, utemeljeno na univerzalnim vrijednostima, multietničkom skladu, bezbjednosti, miru i prosperitetu za sve“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podgorica, Budva, sukob u Vladi zbog bezbjednosnog sektora, optužbe na relaciji predsjednik države premijer. Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost

 

 

Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost.  Na državnom nivou Spajićev Pokret Evropa Sad (PES)  optužuje svog doskorašnjeg potpredsjednika i predsjednika CG Jakova Milatovića da radi protiv njih.  Sukob oko bezbjednosnog sektora zahladio je odnose između Demokrata i PES-a.  U Budvi se naširoko optužuju dva krila nekadašnjeg DF-a, pa DF i Demokrate. U Podgorici rascjep  PES-a ostavlja posljedice.

Da krenemo od posljednje vijesti. PES je nakon kritike Milatovića na račun ekonomskih reformi, optužio predsjednika države da radi protiv dojučerašnje partije, te da se udružio sa Građanskim pokretom URA i Pokretom za promjene (PzP) .

“Kampanja koju predsjednik države Jakov Milatović nastavlja da vodi protiv izvorne ideje svoje nekadašnje partije vidljivija je svakog dana”, saopštili su iz PES-a. “Nekadašnji zamjenik predsjednika PES-a se sada udružio sa Nebojšom Medojevićem, koji je najviše kritikovao program Evropa Sad 1 i sa Dritanom Abazovićem koji najviše osporava program Evropa Sad 2”.

Milatović je, navode dalje njegovi politički saborci, kritike  usmjerio “isključivo na formalno svoju partiju i 44. Vladu, čak i zbog imenovanja Predraga Drecuna koga je uključio u svoju kampanju i sa kojim je zajedno proslavljao izborne pobjede.”

Milatović je prethodno saopštio da smatra da je, bez dodatnih reformi u administraciji i obrazovanju, kao i smislenih razvojnih politika utemeljenih na sređenoj planskoj dokumentaciji i unaprijeđenom investicionom ambijentu, dugoročni održiv ekonomski razvoj, koji sa sobom donosi povećanje plata i penzija –  upitan.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

USVOJEN BUDŽET ZA 2024. GODINU: Više novca, manje koristi za proizvođače

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poljoprivrednici kažu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova

 

 

Vlada je 14. marta usvojila agrobudžet za 2024. godinu. Konačno, kažu poljoprivrednici navodeći kako je samo jednom, 2001. godine, agrobudžet usvojen kasnije. U julu. Što je značajno doprinijelo da to, po ostvarenim rezultatima, za crnogorsku poljoprivredu bude najgora godina u ovom vijeku.

“Agrobudžet je donešen u zakonskom roku i nije bilo kašnjenja”, odgovara na primjedbe ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimir Joković. Ministar insistira da je u pitanju rekordan iznos izdvojen za mjere agrarne politike što bi, po njegovom mišljenju, “trebalo da dodatno unaprijedi ovaj sektor”.

“Ovim budžetom zadovoljni su samo ministri poljoprivrede i finansija”, kaže  za Monitor Budimir Mugoša, inženjer agronomije, proizvođač hrane, bivši ministar (2016.) i državni sekretar u Ministarstvu poljoprivrede. Agrobudžet je usvojen sa velikim zakašnjenjem, u martu umjesto u decembru, dok se predviđene premije i subvencije isplaćuju još kasnije, u novembru i decembru, obrazlaže Mugoša.

Prema njegovom mišljenju, problematičan je i rekordan iznos agrobudžeta. “Tu su uračunata i sredstva koja nijesu dio agrarne nego socijalne, zdravstvene  ili neke treće politike. Na primjer: staračke naknade, bezbjednost hrane i obavezna zdravstvena zaštita životinja, ispunjenje mjerila za zatvaranje pregovaračkog poglavlja 12, projekti razvoja ruralne i putne infrastrukture, program besplatne distribucije voća, povrća i mliječnih prizvoda u školama… Oni, suštinski, nijesu dio agrobudžeta. Ali s njima on izgleda veći…”, navodi Mugoša uz ocjenu da agrobudžet vlastima, sadašnjim i bivšim, služi kao alat za “najjeftinije legalno kupljeni glas u Crnoj Gori”.

Iz Vlade se zaklanjaju iza brojeva. Ukupno, ovogodišnji  agrobudžet iznosi 75 miliona. Iz državne kase opredijeljeno je 51,35 miliona eura (“to je pravi agrobudžet”, tvrde kritičari), donacije donose još 15,55 a krediti 8,15 miliona eura. Samo što se pokazalo kako njih nije tako lako “zaraditi” i iskoristiti.

Imamo primjer programa IPARD II kroz koji je iz budžeta EU 2015. izdvojeno 37 miliona za crnogorsku poljoprivredu. Uz uslov: šta se ne potroši u dogovorenom roku vraća se. Iako je trajanje programa dva puta produžavano, još nije opredijeljeno više od trećine dostupnog novca (14,3 miliona). “Crna Gora će do kraja godine prema projekcijama Ministarstva poljoprivrede, unutar IPARD II programa potrošiti oko 11,7 miliona eura, dok će ostatak vratiti u budžet EU”, saopštio je ministar Joković krajam januara u parlamentu. Sada kaže da će EU biti vraćen “minimalan dio sredstava”, iako program ističe ove godine. Direktor Direktorata za plaćanje u Ministarstvu poljoprivrede Marko Radonjić još je veći optimista, pa očekuje da će do kraja godine biti utrošena sva preostala sredstva.

Kad već pominjemo EU, tamo postoje računice koje kažu da primarna poljoprivredna proizvodnja na svaki euro subvencija njihovoj ekonomiji vraća tri puta više. Naš ministar poljoprivrede je iznio podatak da nam  poljoprivreda donosi  preko 600 miliona godišnje. Tu nije uračunat  kumulativni efekat kroz plasman domaće hrane i pića u hotelima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima. Po tome ispada kako, na svaki euro kojim poljoprivreda doprinese crnogorskoj ekonomiji, država kroz subvencije, podsticaje, staračke naknade i sva druga davanja, proizvođače pomogne sa osam centi (12 ako računamo donacije i kredite uključene u agrobudžet). Ili 3-4 puta manje od EU.

Može i ovako: mada poljoprivreda donosi više od 10 odsto društvenog proizvoda, crnogorski proizvođači hrane jedini su u regionu i zemljama EU koji državi plaćaju punu cijenu za gorivo koje pokreće njihovu mehanizaciju. Nije isključeno da tako, plaćajući akcizu na dizel gorivo, državi ne obezbijede najveći dio prihoda koji ona, kasnije, izdvaja za agrobudžet.

“Mislim da nema poljoprivrednika koji vjeruje da će akcize na gorivo biti vraćene za 2024. godinu jer od 2016. godine kada su poslednji put vraćene akcize, iako se svake godine obećava i najavljuje ista mjera”, ubijeđen je Mugoša. Naš sagovornik upozorava kako se, u potpunosti, ne može vjerovati ni onome što je zapisano u agrobudžetu. “Za livade i pašnjake prošle godine je obećano do 60, odnosno, 80 a isplaćeno – četiri eura”.

Jednako je nelogično da je PDV na mliječne proizvode veći od stope koja se naplaćuje na mlijeko. Time se,    zapravo, suprotno proklamovanim ciljevima, destimuliše prerada poljoprivrednih proizvoda. Potrošači se, faktički, primoravaju da kupuju i jedu uvezene proizvode.

Komentarišući ovogodišnji agrobudžet ratari ističu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova. Stočari se nadovezuju na priču. “Nekad sam sa 37 centi otkupne cijene mlijeka i premijom od devet centi mogao da zaradim. Sada, sa otkupnom cijenom od 48 centi i premijom od 20 poslujem sa gubitkom, pošto su troškovi rasli brže i više”, kaže jedan od sagovornika Monitora, vlasnik farme krava. Napominjući kako se u tom poslu “neće zadržati još dugo”. Nema računice.

Ministar Joković i te podatke komentariše iz druge perspektive: “Ovogodišnje premije uvećane su za gotovo sve pojedinačne stočarske kategorije. Tako je sada osnovna naknada za priplodne krave i junice, za one koji najmanje sedam mjeseci drže jedno i više grla te vrste, po grlu 100 eura, dok je prethodno bila 85. Na 150 eura je uvećana premija u sistemu držanja krava-tele…”. Ipak, već u susjednoj Srbiji premije su neuporedivo veće. Za kvalitetnu mliječnu kravu vlasnik od države dobija godišnju premiju veću od 360 eura (40.000 dinara). Farmeri traže da se ona poveća na makar 450 eura (55.000 dinara). U Srbiji su veće i premije po litru mlijeka. Pa, ko izdrži.

Listajući Agrobudžet za 2024. godinu lako je primijetiti da se neke stavke ponavljaju iz godine u godinu iako je riječ o jednokratnim troškovima. To znači da se posao ne završava. Tako opet – drugu, treću ili četvrtu godinu za redom – čitamo o kućama poljoprivrede u Beranama i Pljevljima, pogonu za zbrinjavanje životinjskih konsfikata (hrana isteklog roka trajanja, uginule životinje, nejestivi ostaci zaklanih životinja…) kome se još uvijek traži lokacija, izgradnji dvije ribarske luke na primorju (ulcinjska Porto Milena i Boka).

Iz agrobudžeta, na razočarenje zainteresovanih poljoprivrednika, isključene su makar tri mjere: podrška za preradu na gazdinstvu (mali pogoni za proizvodnju sira, džemova, sokova…); finansijska pomoć za nabavku junica tovnih rasa i podrška za nabavku traktora. Negdje je, nezvanično, razlog slabo interesovanje poljoprivrednika, a negdje zaključak da su pojedinci zloupotrebljavali taj vid pomoći. Pa su kažnjeni svi.

“Farmeri plaćaju nesposobnost države”, zaključuje Mugoša. Crna Gora je prošle godine uvezla hrane u vrijednosti 750 miliona eura. Deset ovogodišnjih agrobudžeta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo