Povežite se sa nama

MONITORING

MONITOROVA ANKETA: Našem poslu nikad kraja

Objavljeno prije

na

Pitali smo intelektualce, aktiviste, analitičare, blogere, pisce  –  Šta vam je Monitor značio ovih 30 godina?

 

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE
Slobodna misao i otpor zaboravu

Slobodna i kritička misao, provokativna analiza, otpor zaboravu i opominjuće sagledavanje procesa u crnogorskom društvu – to su moje ključne asocijacije za nedjeljnik Monitor. Zajednički smo se borili i za državu i za demokratiju i za društvo progresa, a protiv nepravde, nazadnih ideja i autokratije. Zajednički smo se i izborili i za državu, a ove godine i za potrebni impuls za demokratsku konsolidaciju Crne Gore. Slijedi nam novo vrijeme zajedničkog pregnuća da naše društvo stane u red modernih i naprednih, a institucije počnu raditi u korist javnog interesa.

Članovima redakcije Monitora, osnivačima, vlasnicima i svim saradnicima želim srećan trideseti rođendan uz nadu da će ideje i ideali ljepote, dobra i pravde postati temeljne u životu u našoj političkoj zajednici i voditi je ka daljem potrebnom razvoju. Vjerujem da će i u ovoj novoj demokratskoj epohi Monitor imati posebnu važnu ulogu – da tekstovima svojih autora neprestano drži budnim čitaoce, oplemenjuje demokratsku političku kulturu u Crnoj Gori i kroz refleksije svojih saradnika istražuje načine da život u našem društvu za najveći broj građana i građanki čini još boljim, a donosioce odluka još odgovornijim za riječi i djela.


LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA
Svetionik u tami

Čekam Monitor petkom kao što sam kao djevojčica čekala Zabavnik iako Monitor nikada nije zabavan, ni lagodan kao što to nije  ni život u Crnoj Gori od njegovog nastanka.  30 godina, od prvog broja, Monitor je mučno svjedočanstvo i hrabra kritika režima i svih pojava koje ukazuju na patologiju društva. Značio mi je  glas razuma, orjentir, doslednost, istrajnost, kritičko promišljanje, osudu nepravdi, podršku ugroženih  i  pismenost. Posebno cijenim istrajavanje  na pamćenju zločina koji su učinjeni u naše ime, kritiku sistema i antifašizam.  Po mom ubjeđenju visoki profesionalni i etički standardi. Mala grupa ljudi, okupljena istim vrijednostima, kao svetionik u tami, ukazuje na put kojim se mora ići da bi se smanjila nepravda i stvorilo društvo socijalne pravde i mira. Monitor, za mene, nije pesimističan, u sebi nosi duh otpora  i stvara nadu da je promjena i bolji svijet moguć. Oduševljavaju me naslovnice  i lirski elmenti koje prepoznajem  na neočekivanim mjestima.

Postojanje Monitora mi kao aktivistkinji  smanjuje  osjećanje inferiornosti  kada se u regionu govori o  nezavisnim medijima i kritičkom promišljanju društvenih pojava  zato što u CG ima malo  glasova, bez obzira odakle dolaze (obrazovanje, kultura, mediji, NVO)  na koje se  u tom smislu, može biti ponosan. Na Monitor može.

Zahvalna sam  ljudima koji ga stvaraju na tridesetogodišnjem druženju. Treba slaviti  i nastaviti kao uvijek i kao na početku. Jedna od parola feministkinja  koja treba da zvuči podsticajno i optimistički   glasi – ženskom poslu nikad kraja, važi za Monitor – vašem poslu nikad kraja!

 

OMER ŠARKIĆ, AKTIVISTA I BLOGER
Bjekstvo od ludila i mržnje

Pravi je kuriozitet da je kritički nedjeljnik kakav je Monitor opstao 30 godina u maloj Crnoj Gori, koja je i dalje predpolitičko društvo, bez građanske svijesti. Na postavljeno pitanje povodom jubileja kroz glavu su mi prošle slike iz 90-ih i Monitora kao dokaza da ipak nijesam poludio i da nijesam baš usamljen onoliko koliko mi se tada činilo. Dok su za vrijeme ratova „koje nikad nijesmo vodili“ i sankcija, velika većina čekali hljeb i vareniku, jedan broj nas je čekao izlazak Monitora. On nam je bio duševna hrana, bjekstvo od opšteg ludila i mržnje. Povremeno sam se i sam oglašavao u njemu – da izdušim, što bi rekli. Taj period će biti, siguran sam, upisan zlatnim slovima u crnogorskom, opšte posrnulom novinarstvu. Monitor je usamljen pokušao graditi ono što su svi drugi, ne samo medjiji i novinari, krvnički rušili.

Do 1997. godine, dok su mnogi sa ponosom, javno nosili lično naoružanje, Monitor pod miškom je bio moje oružje – vid prkosa i nemirenja sa takvim stanjem stvari.

Onda je i on nakratko posrnuo, počeli su ga kupovati i hvaliti oni što su ga do tada na sve načine pokušali ugasiti – i to treba javno reći i priznati. Srećom, bio je to, ipak, relativno kratak period u njegovom tridesetogodišnjem postojanju, a Monitor i dalje opstaje uprkos društvenim mrežama i digitalizaciji medija.

Iskrene čestitke za trideseti rođendan, uz želju da opstanete, makar u digitalnoj formi.

Trebali ste, trebate, i trebaćete ovom društvu.

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR I ANALITIČAR MEDIJA
Putokaz za častan izlaz iz bespuća

Kada je Monitor u pitanju, krajnje sam subjektivan. U njemu sam sarađivao od prvog broja, a jedan kraći period i član redakcije, tako da je ovaj medij dio moje profesionalne biografije.

Monitor je 90-ih bio orijentir, putokaz za častan izlaz iz bespuća u koje je bila zabasala Crna Gora

 

TEA GORJANC – PRELEVIĆ, AKCIJA ZA LJUDSKA PRAVA
Utočište i ohrabrenje

Monitor je meni lično godinama značio društvo, utočište, glas razuma i ohrabrenje. A Monitor je i javno dobro – njegovih 30 godina sadrži arhivu svih bitnih dešavanja u Crnoj Gori. Neki novi vrhovni državni tužilac, kome bude stalo do pravde, treba da krene od pregleda svih izdanja Monitora počev od ratničkih devedesetih pa do danas.

Veliki je poduhvat za svaki medij da napuni trideset godina, a pravo herojstvo da to dostigne jedini politički nedjeljnik u državi na Balkanu čiju vlast dosledno kritikuje. Čestitam vam jubilej i želim da trajete i dalje, još mnogo godina!

 

SRĐAN PERIĆ,  ORGANIZACIJA KOD
Prostor za emancipatorske i hrabre stavove

Zanimljiva je istorija Monitora: najveće uzlete je doživio u najtežem vremenu. Devedesetih je to bio prostor za emancipatorske i hrabre stavove, kada ih je zaista teško bilo nositi i braniti, a na korist cijele zajednice oni su izneseni, branjeni i odbranjeni.

Dalje vrijeme je donijelo činjenicu da, nezavisno od toga da li bili saglasni ili ne sa stavovima ili uglom izlaganja njegovih sagovornika ili redakcije, ako ste imali čak i malo intelektualne radoznalosti – onda ste ga čitali.

U tom trajanju Monitor je dobio i vrlo izbirljivu publiku koja je kritički orijentisana čak i u odnosu na njega samog. Teško da u žurnalizmu ne možete imati veće dostignuće, a da pri tom trajete. Jubilej od trideset godina postojanja potvrđuje tu tezu.

 

BALŠA BRKOVIĆ, PISAC
Rodoslovlje nezavisne medijske scene

– O, toliko toga… Kakvih trideset godina! Devedesetih godina Monitor je bio jedini normalan medij u državi, i prirodno, od njega je počelo svojevrsno ,,rodoslovlje” nezavisne medijske scene. Svi mi smo, drugim riječima, a da prizovemo jednu slavnu književnu izreku, izašli iz Monitorovog šinjela…

Dok je Monitora, i nezavisne scene, biće jasno da u ovom društvu postoji kritički impuls, da nije sasvim atrofirao.

Želim vam srećan jubilej u (varljivoj?) nadi da će narednih trideset godina biti kudikamo lakše.

 

DR BRANISLAV RADULOVIĆ, UDRUŽENJE PRAVNIKA
Konstanta

Prije pet godina, u prilog 25 godina Monitora, zapisao sam da su „samo tri konstante ostale u Crnoj Gori – Đukanović, Amfilohije i Monitor. U ovom trouglu stale su skoro sve ideološke, političke, kulturne i civilizacijske boje Crne Gore. Trouglu, gdje Monitor otkriva, svjedoči, opominje … U suverenoj Crnoj Gori trijangl „nesalomljivih“ ne posustaje. Jedan i dalje vlada, drugi uporno kune, treći izlazi iz štampe. Kao i onog oktobra 1990. godine“.

Danas trijangl „nesalomljivih“ i dalje traje, s tim da je sada izvršena rokada pozicija, pa se sada Vlada dogovara u crkvi, a ne kod Đukanovića.

Tako je Monitor ostao jedina konstanta, moguće sa manje novinara, sponzora ili čitalaca nego kod nekih ranijih brojeva, ali u današnjem ružičastom (pink) svijetu Monitor time izgleda plaća cjenu svoje slobode.

U svom autorskom tekstu aprila 2004. godine zapisao sam „Kapital, sa ili bez porijekla, uvijek nađe ‘domovinu’, a koncept suverene Crne Gore, usljed nedostatka u funkcionisanju pravne države i ostvarenja socijalne pravde, kao i identifikacije sa nosiocima monopola, može biti potrošen na isti način na koji su današnji monopoli, u svom nastajanju, potrošili ideju velikosrpskog nacionalizma“. Monitor je bolje od drugih razumio ovu poruku.

Stoga danas vrijedi podsjetiti na riječi Mirka Kovača iz intervjua u prvom broju Monitora: „Ne može se dopustiti da vas ovi politički krokodili pojedu, naprosto u čovjeku proradi odbrambeni mehanizam. Bitke Monitora, izgleda, tek slijede, „s ciljem stvaranja aktivnog i mislećega javnog mjenja i odbrane od nacionalističkog bezumlja i samovolje vlasti (sadašnje i buduće) … “.

P.S. Kao i onog petka 1990. godine kada sam prvi primjerak Monitora, skoro ilegalno, kupio na trafici pored škole „Maksim Gorki“, koji i danas skuplja prašinu u porodičnoj biblioteci, biće ovo još jedan petak uz kafu i Monitor. Priča se nastavlja …

 

PREDRAG NIKOLIĆ, SLOBODNI GRAĐANIN I VJERNI ČITALAC MONITORA:
Kad svakog petka znaš da nijesi lud

Sa 18 godina glasao sam Antu Markovića na prvim izborima u CG. I onda sam u toj borbi proveo 30 godina. Bio je tu Monitor, Antena M, Montena, Grafiti, Liberal i drugi simboli slobode. Kako ubiti slobodu? Ili je ugasite ili je preuzmete i kitite se njom. To s Monitorom nije moglo. Monitor mi je pomogao da očuvam mentalnu higijenu. Da znam da nijesam lud. Da znam da je napad na Dubrovnik zločin. Da moj vrisak zbog deportacije Bošnjaka iz Heceg Novog jeste čojski. Da sam mnoge ,,slatke” ponude odbio da bih ostao na putu mojih predaka, čiji huk me uvijek vodi u pravom smjeru. S početka devedesetih trebalo je više hrabrosti da kupiš Monitor nego pornografiju. I to jeste poenta – pornografija je društveno prihvatljiva, a istina i borba za pravdu i borba da se pravo približi pravdi i borba da se lustracijom maknu s javnih funkcija ljudi koji su ratni zločinci, kriminalci, ubice ili sistemski korumpirani sistem ogoljen u tekstovima Monitora – to nije bilo prihvatljivo. Svaka naslovna stranica Monitora od prvog broja je dala jasnu sliku društva u kom živimo. Zbog toga sam prepoznao samo tri pozitivne naslovnice svih ovih decenija, jer nije bilo mjesta za lažne naslovnice. Za neke je Monitor na kraju bio odlična odskočna daska za poniženje njih samih i prodaju onoga huka predaka za neke benefite, ali je opstao čist i podrška svima nama koji sanjaju slobodu i nikada neće prihvatiti lično iznad altruizma. E to meni znači Monitor. Kad svakog petka znam da nijesam lud.

MIlena PEROVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KAMENOLOM VELJA GORANA U BARSKOM SELU MRKOJEVIĆI: Nova vlast, stari scenario

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani Velje Gorane muku muče da zaustave preduzeće Trojan d.o.o da u njihovom selu izgradi kamenolom i naruši njihovu životnu sredinu, Vlada tvrdi da je projekat dobrobit cijele zajednice

 

Protest očajnih mještana protiv moćnog investitora koji pokušava da naruši životnu sredinu njihovog kraja. Vlada nas ubjeđuje da je riječ o projektu od velike važnosti za Crnu Goru, dobrobiti za građane koji protestuju i da je sve po zakonu. Investitor mještanima obećava brda i planine samo da ga puste da radi. Organi bezbjednosti privode građane kako bi investitor mirno mogao da gradi. Poznat scenario. Navikli smo na slične priče tokom vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) i njihovih partnera.

Međutim, ovdje nije riječ o prethodnoj vlasti, niti o nekom od ranijih slučajeva. Jedina veza između tih scenarija je što je ovdje investitoru odobrila koncesiju upravo Vlada Duška Markovića, sadašnjeg poslanika opozicionog DPS-a u Skupštini. Štaviše, koncesija je dodijeljena u tranzicionom periodu između parlamentarnih izbora i formiranja nove Vlade. Kasnije smo od aktuelnih ministara slušali da su mnoge sporne odluke donijete upravo u tom periodu.

Riječ o barskom selu Mrkojevići, odnosno zaseoku Velja Gorana gdje barsko preduzeće Trojan d.o.o  želi da eksploatiše kamen. Koncesiju je 8. oktobra 2020. godine potpisao tada odlazeći premijer Duško Marković, dok mu je urbanističko-tehničke uslove par mjeseci kasnije izdala Opština Bar, gdje vlast i dalje vrši Demokratska partija socijalista. Trojan d.o.o dobio je koncesiju na tenderu gdje je bio jedini prijavljeni. Zakonska procedura je ispoštovana, kao i ranije za male hidroelektrane.

Jedino što koči ostvarenje ove investicije trenutno su mještani Velje Gorane koji ne žele kamenolom blizu svojih domova. Dio mještana je privela policija jer su nedavno pokušali da blokiraju mašine investitora.

,,Tužno je da smo ponovo ostavljeni da se sami borimo protiv kamenoloma i da nam je ugrožena cijela lokalna zajednica, a da niko od nadležnih ne reaguje, već nam privode mještane koji su civilizovano i mirno izašli da čekaju komunalnu policiju i da brane prag svoje kuće od razaranja. Sramotno je da svi zatvaraju oči i gledaju političku ili neku drugu korist pred koncesijom koja je štetna po lokalnu zajednicu”, tako je to opisala stanovnica sela Edina Osmanović.

Priču je otvorio Građanski pokret URA, odakle je traženo da ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić učini sve što je u njegovoj nadležnosti da stopira projekat kamenoloma. U kritiku kamenoloma su se potom uključile opozicione partije koje trenutno vrše vlast u Baru. I predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević obišao je Velju Goranu da podrži mještane ističući da nije znao da je tamo planiran kamenolom. Međutim, upravo je njegova uprava preduzeću Trajan d.o.o izdala urbanističko-tehničke uslove za izradu tehničke dokumentacije 2. decembra 2020. godine.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADIN SVEŠTENIK U UO UNIVERZITETA: Vesna Bratić – dosljedno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanje sveštenika Nikole Marojevića za člana UO Univerziteta CG samo je nastavak dosljednog podgrijavanja podjela u javnosti od početka mandata trostruke ministarke, Vesne Bratić

 

Pored drame oko Vlade, glavna rasprava u javnosti vodi se oko Vladinog izbora paroha nikšićkog Nikole Marojevića za člana Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore.

Partije i njima naklonjeni mediji izvještavaju o puču na državni univerzitet, koji je preko Vlade izvela Srpska pravoslavna crkva. Druga strana naglašava da komitama smeta paroh i sve što je srpsko.

Naslušali smo se proteklih dana o znamenitim katoličkim univerzitetima i svećenicima kojima crkvena odora nije smetala da budu dekani i rektori, o miješanju, ionako previše pristune crkve, u rad najznačajnije obrazovne institucije u državi, kao i argumenata o diskriminaciji sveštenika i njihovim građanskim pravima.

Na Univerzitetu su prekršili uobičajeni zavjet ćutanja kada se radi o stvarima koje se njih tiču, pa su neki zauzeli stav. Prva se oglasila profesorica Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore Olivera Komar koja je na Tviteru napisala da u sekularnoj državi sveštenom licu nijedne vjerske zajednice nije mjesto u Upravnom odboru državnog univerziteta, posebno ne kao predstavniku Vlade. ,,U aktuelnim crnogorskim prilikama u kojima je uplitanje SPC-a u rukovođenje državom čak i javno priznato ovakav potez ne doprinosi smirivanju tenzija i jačanju Univerziteta kao autonomne institucije, a šalju poruku neravnopravnosti nastavnicima i studentima drugih vjerskih zajednica”.  Njen primjer je slijedilo još par profesora. Reagovali su čak i studenti: ,,Stava su da imenovanje paroha nikšićkog i šefa izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšićke Nikole Marojevića za člana UO UCG-a neće doprinijeti smirivanju tenzija i podjela”, saopštili su iz Studenskog parlamenta.

Ove sedmice Vijeće Pravnog fakulteta iznijelo je svoj stav da je ,,imenovanje paroha Srpske pravoslavne crkve ili vjerskog službenika bilo koje druge vjerske zajednice za člana UO UCG neprimjeren, a u aktuelnom društvenom trenutku i kontraproduktivan akt klerikalizacije jedinog državnog univerziteta u Crnoj Gori”. Pravni fakultet pozvao je Vladu da stavi van snage odluku o imenovanju Marojevića.

Da tema nije značajna samo na domaćem, već i međunarodnom nivou potvrdilo je saopštenje Ambasade SAD-a. ,,SAD su zabrinute zbog nedavnog imenovanja u Upravni odbor Univerziteta Crne Gore. Za napredak građanskog društva u Crnoj Gori, nezavisne institucije koje služe interesu javnosti, kao što je državni univerzitet, ne treba da budu pod neprimjerenim uticajem bilo koje religijske zajednice”, napisali su iz ove ambasade na Tviteru.

U biografiji Nikole Marojevića, dostupnoj na sajtu Matice srpske u Crnoj Gori, navodi se da je đakon Saborne crkve u Nikšiću, doktor bogoslovskih nauka i šef izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšičke. Jedan je od osmorice sveštenika koji su zajedno sa tadašnjim episkopom budimljansko-nikšićkim, a sadašnjim mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem, bili pritvoreni zbog učešća u, zbog epidemije zabranjenoj,  litiji u Nikšiću u maju 2020. povodom praznika Svetog Vasilija Ostroškog. Bio je i član političkog savjeta Nove srpske demokratije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Kako po riječima samog Đukanovića u Skupštini „preduzeće nije izmirivalo obaveze po kreditnom zaduženju, banka je 28. februara 2014, na osnovu izdate garancije, uputila Ministrastvu finansija zahtjev za plaćanje cjelokupnog iznosa garancije. Ministarstvo finansija je 31. marta 2014. izvršilo plaćanje cjelokupnog duga“. Rješenjem Privrednog suda u Podgorici 356/13 od 14. aprila 2014. je otvoren stečajni postupak i Đukanović je naglasio da „očekuje da ćemo imati jasniju sliku o realnosti ovog potraživanja u narednim fazama, nadajmo se, efikasne realizacije stečajnog postupka“.

Nakon naplate garancije Vlade, Melgonia-Primorka je ostala dužna državi i 573.000 eura poreza kao i svih 14,4 miliona kredita koji je trebao biti korišten za restrukturiranje ove nekad državne firme i ponovno pokretanje proizvodnje. Od 63 radnika njih 50 je odmah završilo na Birou za nezaposlene dok je 13 još neko vrijeme radilo na popisivanju imovine uzaludno se nadajući da će se naplatiti iz stečajne mase.

Najkontroverznije je to što je vlada Mila Đukanovića dala garancije za kredit firmi koja je osnovana tek 5 mjeseci kasnije. Bojanić je izjavio da firma nije bila registrovana u Privrednom sudu u doba davanja garancija i da „po Zakonu o privrednom društvu, član 70 – društvo stiče svojstvo pravnog lica danom registracije u Centralnom registru Privrednog suda. Je li Vlada bila vidovita pa je pet mjeseci prije nego što je ovo društvo steklo status pravnog lica odobrilo garanciju za njega u iznosu od 4 miliona“?  Bojanić je upozorio i da je po Zakonu o kontroli državne pomoći davalac državne pomoći dužan da prije dodjele državne pomoći podnose prijavu državnoj komisiji.

To nije bilo jedino plaćanje duga novcem građana. Istog dana kada je Vlada dala garancije za Melgoniu-Primorku date su i garancije za nekoliko drugih firmi –  Kombinat aluminijuma za 85 miliona, Željezaru u Nikšiću za 27 miliona, Brodogradilište u Bijeloj za 5.88 miliona, Željeznicu za 7 miliona… Ukupno 140 miliona eura od kojih je većina aktivirana i za koje niko nije odgovarao.

Melgonia-Primorku je osnovao Melgonia Holdings Limited iz Limasola sa Kipra 7. septembra 2009. godine kako pokazuje i Centralni registar privrednih subjekata čijim izvodom je tada uzaludno mahao i poslanik Bojanić u Skupštini pozivajući Đukanovića da saopšti ko su vlasnici firme. „Vi svakako znate jer ne mogu da vjerujem da ste odobrili 4 miliona garancija a da ne znate ko stoji iza toga“, rekao je Bojanić pitajući premijera koje su to reference vlasnika i program restruktuiranja koji su ubijedili Vladu da stane iza projekta.

Vlada je nakon dvije godine napravila aneks kojim se produžava ista garancija, sa S-Company DOO Tivat. Bojanić je ustvrdio da pomenute firme nema u centralnom registru Privrednog suda, i da nije jasno kakva je njena uloga između države, NLB Montenegro banke i Melgonie. „Nje nema, to je fantom firma“!

Đukanović je u Skupštini 2014. izjavio da je bila potrebna „pravovremena reakcija da se zaštiti ekonomski i nacionalni interes Crne Gore zbog eskalacije svjetske ekonomske krize kao i da su tada pored pomenutih date i garancije od 100 miliona za bankarski sektor dok je „za one koji su kršili zakone ove države nadležni državni organi time odgovorno bave“.

U odnosu na „mnoštvo detalja“ koje je Bojanić iznio „ne vjerujem da ni vi sami ne očekujete da bi vam to mogao odgovoriti predsjednik Vlade“. Na optužbe i dokumenta o garancijama firmi koja je tek trebala biti osnovana, Đukanović je rekao da „nema govora o tome da je Vlada unaprijed nekom nepoznatom privrednom subjektu dala garanciju 5 mjeseci prije nego što je formiran. Vlada se bavila problemom Primorke, to je vrlo jasno, nikakve Melgonie, problemom Primorke koji traje već 10 godina, prije svega socijalnim problemom Primorke. Neke poslovne poteze vrijeme potvrdi a neke ne“.

Na kraju će se ispostaviti  da je novac koji je bio garant da se riješe socijalni problemi radnika i koji je trebao biti isplaćen njima završio negdje drugo.

Primorka je otkupljena za 1,6 miliona eura (51 odsto akcija) od tadašnjeg Atlas fonda  Duška Kneževića i naknadno je dobila 14,4 miliona kredita od NLB Montenegro banke.

Jedan od optuženih u procesu (koji je zaobišao ljude iz Vlade) Nebojša Bošković je na sudu izjavio da je on jedini izgubio novac u slučaju Primorka i da ga je to koštalo 1.6 miliona njegove kiparske firme. Rekao je da nije kriv i da je SDT uradio smišljeni i tendeciozni nalaz i da „od 14,4 miliona eura dobijenih kredita za pokretanje proizvodnje Primorke, na račun je ‘leglo’ svega 223.000 eura. Novac od kredita je dolazio na račun banke i odatle je dalje usmjeravan po nalogu Vlade Crne Gore, a bez naših naloga. Nismo mogli plaćati ni jednog eura nikome, a da to ne odobri banka i Vlada“. On je optužio Duška Kneževića da je njegova ekipa sakrila ranije dugove i povjerioce a da je država stajala iza čitavog projekta. To je potvrdio i drugooptuženi Mesarič izjavom da je garancije za kredite odobrila Vlada i da njegova banka ne bi odobravala zajam da ona nije stala iza projekta.

Đukanović je  2014.  sumirao priču oko Primorke u parlamentu: „Ono što je važno je da je ova garancija izdata u skladu sa zakonskom procedurom… Ko je vlasnik Melgonia-Primorka, vjerujte mi, to mi uopšte nije važno, to mi ime ne znači ništa kao ni mnoga druga imena… ovdje nije bilo nikakvih zakulisnih radnji, nikakvih posebnih privatnih interesa, nekakvog prelivanja novca poreskih obveznika u privatni džep, ništa od toga nije bilo po mome saznanju“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo