Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Mugi, pojačan vjetrom

Objavljeno prije

na

Svjetsko padobransko prvenstvo na Kapinom polju u Nikšiću „otvorio” je jak vjetar. Iznenadio je i organizatore i takmičare, jer su se bili oslonili na meteorološke progonoze. A i dan ranije, prošlu subotu, grad pod Trebjesom preživio je tropsku vrućinu. Bila je to samo jedna u nizu neprijatnosti sa kojima se mjesecima suočavaju organizatori te najveće vazduhoplovne manifestacije ikad organizovane u Crnoj Gori. Počele su prije tri godine kada se Nikšić kandidovao za domaćina 31. Svjetskog padobranskog prvenstva. To se nimalo nije dopalo vlastima Podgorice. Gradonačelnik Miomir Mugoša, kažu upućeni, bio je van sebe. Po svaku cijenu htio je da se svjetska padobranska elita takmiči u njegovom ataru. Prilika koja se ukaže samo jednom u životu: dr Miomir Mugoša, pred brojnim domaćim i stranim TV kamerama, pozdravlja padobrance iz 28 zemalja svijeta. Podgorica je kao svoju prednost isticala aerodrom i hotelske kapacitete za smještaj učesnika prvenstva. Ovo drugo i moglo se prihvatiti, ali ko bi normalan desetak dana zatvorio aerodrom Golubovce? Možda svemoćni gradonačelnik? Od tada, umjesto solidarne pomoći organizaciji prvenstva, vođen je pravi mali rat između Podgorice i Nikšića. Inicijator prvenstva bio je Vazduhoplovni savez Crne Gore, uz logistiku Ministarstva kulture, medija i sporta, Nacionalne turističke organizacije Crne Gore, Olimpijskog komiteta Crne Gore i Opštine Nikšić. Prije tri mjeseca ministar kulture Branislav Mićunović povukao se iz Organizacionog odbora. Komandu je preuzeo ministar odbrane Boro Vučinić. Za organizovanje takmičenja bilo je dogovoreno da se avioni pozajme od Makedonije, Slovenije i Austrije. Međutim, Makedonci su odbili da pozajme svoja dva helikoptera. Bilo je planirano da i NATO pozajmi nekoliko svojih aviona. Ni tu ništa od plana. „Bila je to izvanredna prilika da vidimo NATO letjelice u mirovnoj misiji nad crnogorskim nebom”, kaže naš sagovornik iz Organizacionog odbora, iznenađen postupkom vojne alijanse u koju se zaklinju crnogorski zvaničnici. Padobrani za crnogorske takmičare nabavljeni su desetak dana prije početka prvenstva. Padobranci znaju kakav je to hendikep za neiskusne takmičare koji su se uz to pripremali na padobranima starim i po nekoliko decenija. Novi padobran treba da se „razradi” kroz desetine skokova. Naši takmičari ipak su bili uspješni. Pokazali su da su talentovani i perspektivni. Zoran Lakić i Miško Minić sa 1100 metara postigli su prva dva skoka u centar, ili kako to padobranci kažu da osvoje nulu – skok na tačku prečnika dva centimetra. Njima i ostalim takmičarima svakodnevno se divilo najmanje po tri hiljade gledalaca. Brojni su prisustvovali i svečanom otvaranju prvenstva. Svita iz Podgorice stigla je u dva helikoptera, od kojih je jedan nosio policijske oznake. Ko će se, stvarno, u kolima lomatati pedesetak kilometara do Kapina polja. Prvenstvo je, inače, obilovalo nizom zanimljivosti. Učestvovalo je 306 takmičara, trenera, delegata… U Nikšić su došli svi koji nešto znače u svjetskom padobranstvu. Među njima je bila i Čeril Sterns, najistaknutija američka padobranka s najviše svjetskih rekorda (30), najviše skokova u istoriji padobranstva (više od 18.300), najviše skokova u 24 sata (352 na svakih 4,09 minuta po skok) i najznačajnijim svjetskim priznanjem u tom sportu – medaljom Leonardo da Vinči. Ona je i prva u svijetu padobranstva po broju zlatnih medalja i u ženskoj i u muškoj konkurenciji. U Nikšić je došao i Iračanin Farid Lafta, poznat po tome što je prije dva mjeseca skočio padobranom na Sjeverni pol i tamo razvio crnogorsku zastavu. Padobranci iz Crne Gore upoznali su ga početkom ove godine u Dubaiju i poklonili mu zastavu Crne Gore, a on je odlučio da je pobode na Sjeverni pol. Sada će, kazao je, iz Nikšića ponijeti zastavu Crne Gore da je pobode na Južni pol. U Nikšiću se takmičio pod zastavom Svjetske padobranske asocijacije, pošto Irak nije njen član. Lafta je poznat i po tome što je jedini padobranac u Iraku, a njegovo ime upisano je u Ginisovu knjigu rekorda kao prvog čovjeka koji je padobranom skočio iznad Mont Everesta. Predsjednik Svjetske padobranske komisije Grejam Vindzor, iz Australije, bio je i jedan od takmičara. Nikad ranije nije zabilježen takav slučaj. Kao da, recimo, predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta zaigra fudbal u nekom timu na Olimpijadi. Naši sagovornici kažu da su stranci posebno prijatno iznenađeni prirodnim ljepotama Crne Gore. Nažalost, mnoge do ovih i sličnih atrakcija nisu doprle ni do crnogorske, a kamo li do svjetske javnosti. Svjetsko prvenstvo u Nikšiću proteklo je u svojevrsnoj medijskoj blokadi. Predrag Mitrović, direktor Uprave za sprečavanje pranja novca, kao prvi čovjek Vazduhoplovnog saveza Crne Gore bio je jedini ovlašćen za kontakte sa novinarima. Dešavalo se da novinari satima čekaju na zvaničnu informaciju. Skoro uoči početka takmičenja oformljen je pres centar, a prvenstvo su mogli da prate odabrani mediji. Prema našim saznanjima, u Ministarstvu odbrane odabrani su mediji koji treba da prate nadmetanje padobranaca. Na tom spisku nije bilo mjesta za Monitor. Predstavnici Vazduhoplovnog saveza ostali su uskraćeni za objašnjenje zašto su selektivno pozvani mediji i zašto je nepoželjan naš nedjeljnik. Uzgred, iduće nedjelje u Pljevljima se održava Svjetski kup u raketnom modelarstvu, takođe u organizaciji Vazduhoplovnog saveza Crne Gore. Jeste li negdje pročitali vijest o tome? Prošle nedjelje iznad Kapinog polja do neba su odjekivali hvalospjevi organizatora 31. Svjetskog padobranskog prvenstva. Predsjednik Organizacionog odbora, ministar odbrane, Boro Vučinić: „Ovim takmičenjem Crna Gora, kao stabilna zemlja u regionu, šalje jasnu poruku da je spremna biti organizator i domaćin značajnih međunarodnih sportskih događaja”. Čelnik Vazduhoplovnog saveza Crne Gore Predrag Mitrović: „Velika je čast organizovati ovakvo takmičenje”. Propuste, od kojih su neki bili vidljivi i iz aviona, nijesu pominjali. Ni to koliko je malo falilo da jedna svjetska manifestacija iskomproimituje Crnu Goru kao uspješnog organizatora i dobrog domaćina.


Tradicija

Prije 82 godine na aerodromu Kapino polje održan je prvi aeromiting u Crnoj Gori. Prije 105 godina iznad Crne Gore poletio je prvi balon u kojem je bio Italijan Mariti, a 1913. godine prvi je letio avionom iznad Crne Gore, tačnije iznad Cetinja, Đani Ivan Vidmar. Crnogorski padobranci postizali su zapažene rezultate na državnim, evropskim i svjetskim takmičenjima. Dvostruki šampioni svijeta u padobranstvu su Petar Dedić i Dragoslav Dragović. Sa Kapinog polja 1941. godine avionom je, punim zlata, pobjegao i kralj Jugoslavije Petar Karađorđević. Tog dana Nikšić je bio vjerovatno najbogatiji grad na ovim prostorima. Nakon ovog padobranskog prvenstva, Nikšić je postao bogatiji za jedno značajno iskustvo, aerodrom je dobio novu pistu dugu 1.450 metara, rođena je ideja da postane vazdušna luka za avione bogatih turista, regionalni centar za obuku padobranaca… Podobranci iz Engleske, na primjer, moraju da idu u druge zemlje da se pripremaju, jer je nebo nad njihovom zemljom premreženo avio letovima. Na kraju, prvenstvo je bilo i poučna škola šta znači kada se entuzijasti ostave gotovo sami da organizuju jednu ovakvu značajnu manifestaciju.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo