Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Bilbord pred sudom

Objavljeno prije

na

„Nepodobni bilbord” iz centra Berana preseliće se pedesetak metara dalje, preko puta ulice, u zgradu Osnovnog suda. Podgorička advokatica Azra Jasavić podnijeće ovih dana tužbu protiv odgovornih iz lokalne uprave zbog nezakonito skinutog plakata, koji je postavio američki državljanin porijeklom iz Berana Jovan Lončar. Jasavićeva smatra da se radi o jedinstvenom primjeru kršenja sloboda izražavanja.

„Slučaj Jovana Lončara predstavlja rijedak primjer građanske hrabrosti i individualnosti, jer je van organizacionih, do sada prepoznatih oblika djelovanja u Crnoj Gori – partijskih, nevladinih, vladinih. Jovan je našao originalan i legitiman način da javno artikuliše svoju misao, koja budi uspavanog crnogorskog čovjeka”, kaže ona za Monitor.

POVRIJEĐENA PRAVA: Beranska lokalna uprava, prema njenom mišljenju, nedopustivo se umiješala u slobodu izražavanja građanina Jovana Lončara. „Slučaj će, nadamo se, dobiti pozitivan sudski epilog pred domaćim sudovima, neće biti potrebe za predstavkom Strazburu”, dodaje Jasavićeva.

U najkraćem, objašnjava ona, Lončaru je povrijeđeno Ustavom zagarantovano pravo na slobodu izražavanja govorom, pisanom riječju, slikom ili na drugi način (čl. 47). Takođe mu je povrijeđeno pravo na slobodu mišljenja i izražavanja utvrđeno članom 19 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima. Povrijeđeno mu je i pravo na slobodu izražavanja propisano članom 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima.

„Jovan Lončar ima pravo, shodno članu 149 u vezi sa članom 206 Zakona o obligacionim odnosima, da podnese Osnovnom sudu tužbu radi povrede navedenih prava i naknadu nematerijalne štete protiv Opštine Berane i odgovornih u njoj. Takođe ima pravo podnijeti tužbu Upravnom sudu radi poništaja upravnog akta predsjednika Opštine Berane, ako je takav akt donijet, na osnovu koga je Služba zaštite uklonila sadržaj bilborda, jer je selektivno primijenjeno pravo, tačnije jedino je iz grada uklonjen bilbord za koji je Jovan uredno platio cijenu ovlašćenom pravnom licu”, kaže Azra Jasavić.

Jovan je postao junak crnogorskih internet foruma i priča je već poznata. Revoltiran odlukom lokalnih vlasti u Beranama da u njegovom rodnom Beranselu, koje zapravo predstavlja prigradsko naselje, na izvoru pitke vode, locira deponiju s namjerom da preraste u regionalnu, on se, nakon bezuspješnih pokušaja da animira javnost, odlučio na nesvakidašnji potez.

Posredstvom marketinške agencije zakupio je kod podgoričkog preduzeća Metropolis jednu stranu bilborda u centru grada, i postavio plakat s velikom slikom divlje deponije, manjom fotografijom izvora Vasova voda i natpisom – „dokle”?!

„Prije nego smo postavili bilbord raspitali smo se da ne kršimo bilo kakav zakon, kao i da sadržaj poruke ne vrijeđa ničija osjećanja. Učinio sam sve što bih učinio da sam se na taj potez odlučio u Americi. Želja mi je bila samo da pokažem tu apokalipsu od divlje deponije i da individualno podignem glas protiv uništavanja životne sredine”, priča Lončar za Monitor.

TRN U ZDRAVU NOGU: Bilbord je jednog jutra osvanuo, izazivajući znatiželju građana i pitanje ko stoji iza toga. Lokalne vlasti su ga doživjele kao prst u oko. Kada su otkrili da iza bilborda ne stoji nikakva partija niti organizacija, naređeno je da se pocijepa. „Manuelne radove” skidanja plakata s bilborda izveli su vatrogasci, pod velom noći.

Načelnik opštinske Službe zaštite, u čijem sastavu radi vatrogasni vod, Đoko Veljić, izjavio je da je naređenje dobio od direktora Agencije za izgradnju grada Milana Golubovića. Rođenog brata gradonačelnika Vuke Golubovića. Da su lokalne vlasti znale da je Lončar državljanin Sjedinjenih Američkih Država, vjerovatno bi razmislile o potezu koji su napravile, ali bilo je kasno. Previše providno bilo je objašnjenje da je to učinjeno zbog neplaćenih obaveza Metropolisa. Ostale bilborde u gradu nijesu do danas dirali.

Jovan se obratio ambasadi SAD u Podgorici, gdje mu je rečeno da su prekršena njegova građanska prava, i da treba da podnese tužbu. Ponudili su mu logistiku i predočili spisak crnogorskih advokata, koji zastupaju američke državljane. On se, ipak, odlučio za Azru Jasavić, kao specijalistu za ljudska prava.

„Znate, kada sam se odlučio da podnesem tužbu, jedino mi je bilo na pameti da nekoga moram da kaznim za takvu bahatost. Ići ću do kraja”, kaže Lončar.

Prije povratka za SAD on je štampao dvije hiljade flajera s fotografijom deponije, bilborda i „akcijom” vatrogasaca. Okupio je i građane u svojoj mjesnoj zajednici i organizovao potpisivanje peticije. Protest i zahtjev lokalnim vlastima da u roku od devedeset dana iznađu drugu lokaciju za odlaganje smeća, potpisalo je skoro dvjesta domaćinstava Beransela. Oni tvrde da ih niko nije pitao kada je deponija formirana, već da je bivša lokalna vlast ugovor o pravljenju privremene deponije na Vasovim vodama sklopila s trojicom mještana iz susjednog sela. Nakon isteka devedeset dana spremni su, vele, da Vasove vode brane tijelima i stanu pred kamione.

ĐE SU PARE: Kako je privremeno postalo stalno, pa još i s namjerom da bude regionalno? Selekcija lokacije za regionalnu deponiju zanimljiva je priča koja je počela još 2004. Tada se u igri pored pet lokacija, među kojima nije bilo Vasovih voda, nalazila planina Turjak u administrativnom pojasu razgraničenja beranske i rožajske opštine.

Mještani Bihora, s područja Berana i nekoliko sela sa strane rožajske opštine, tada su organizovali masovne proteste. Oni su ukazivali na stupidnost ideje da se deponija gradi na nadmorskoj visini od 1300 metara, usred četinarske šume, na izvoru Trpeške rijeke. Da su bili u pravu, potvrdila je kasnije Studija o izboru lokacije za regionalnu sanitarnu deponiju za opštine Berane, Rožaje, Andrijevicu i Plav. Ta studija je pokazala ne samo da lokacija Turjak nije najbolje, već naprotiv – najgore moguće rješenje.

„Ko je to mjesto predložio, nikome nije mislio dobro”, izjavio je autor studije Božidar Vučinić.

Novom studijom ovog je puta obuhvaćeno sedam lokacija na području beranske opštine, a najekonomičnijom je ocijenjena ona u selu Buče, četiri kilometra od Berana, dok je drugorangirana, naknadno ubačena lokacija, Vasova voda.

„Mene sada interesuje kako je prvorangirana lokacija Buče zaobiđena. Da li je to zbog toga što u tom selu živi gradonačelnik”, pita Lončar.

Jovan od deponije, kako je nazvan na forumima, postavio je i niz drugih nezgodnih pitanja, kao, na primjer, gdje je i na šta potrošeno 700 hiljada eura, koliko je do sada prikazano u lokalnoj upravi, za pripremu izgradnje regionalne sanitarne deponije.

„Možete li nam, gospodo, pokazati račune”, zapitao je Lončar.

Tako je počelo s pričom o nepodobnom bilbordu i kršenju ljudskih prava i sloboda, a završava se pitanjem – đe su pare? Zaplet tek počinje. Rok od 90 dana curi. Sve se odvija dok lokalna uprava po Evropi traži dobrotvora koji će u vremenu recesije donirati 14 miliona eura, na koliko je procijenjen projekat regionalne deponije i reciklažnog centra.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ISTORIJSKI REVIZIONIZAM U CRNOJ GORI I REGIONU: Put u mrak 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Revizionizam je zahvatio Crnu Goru i region, a krila mu daje i uspon desnice širom Evrope.  Istoričari sa kojima je Monitor razgovarao su saglasni da se radi o opasnim procesima koji društvima brišu jasne moralne koordinate i otvaraju vrata mrakovima prošlosti

 

Istorijski revizionizam koji je zahvatio region, a kome krila daje i uspon desnice širom Evrope, sveprisutan je i u Crnoj Gori. Pod krinkom odavanja pošte nevinim žrtvama i osude zločina kojih je bilo na obje strane u Drugom svjetskom ratu, dio vlasti i velikodostojnika Srpske pravoslavne crkve pokušavaju abolirati i glorifikovati ideologiju krvi i tla koja je donijela i ratove devedesetih.

,,Revizionističkih tendencija je bilo i za vrijeme socijalističke Crne Gore, međutim procesi koje sada gledamo su formulisani krajem 80-ih, a počeli svoje šire djelovanje 90-ih. Nekad intenzivnije, nekad agresivnije, u zavisnosti od političke situacije”, kaže za Monitor istoričar Miloš Vukanović.

Vukanović objašnjava da su dva ključna pravca djelovanja nenaučnog revizionizma u Crnoj Gori usmjerena na nasljeđu Drugog svjetskog rata, a drugi ka 90-im godinama XX vijeka. Te da oba imaju isti cilj, a to je revitalizaciju i normalizaciju ekstremističkih, prije svega srpskih nacionalističkih ideja.

,,One se dopunjuju sa širim i dugotrajnijim pokretom prosrpskih političkih i crkvenih struktura koje imaju za cilj da veći dio crnogorskog kulturnog nasljeđa asimiluju u što oni smatraju, srpsko nasljeđe. Paralelno, bujaju i revizionistički pokreti drugih zajednica u crnogorskom društvu ali oni niti imaju strukturu niti institucionalnu, crkvenu i regionalnu podršku poput prethodno navedenog”, navodi Vukanović.

Najslikovitiji je primjer podizanje spomenika četničkom komandantu i ratnom zločincu Pavlu Đurišiću u Zaostru kod Berana.  Postavljanje spomenika je pokušano i prije dvije decenije, tada nije uspjelo. Sada je nakon otkrivanja spomenika u Gornjem Zaostru u prisustvu mitropolita budimljansko nikšićkog Metodija, spomenik sakriven u crkvi. Nadležni još nijesu oduzeli spomenik, iako se on smatra „predmetom izvršenja krivičnog djela“.

,,Istorijski revizionizam, koji treba odvojiti od revizije istorije na osnovu novih činjenica, pojavio se u Crnoj Gori tokom devedesetih godina. Nacionalistički elementi, po uzoru na region, pokušali su da crnogorskom društvu poražene snage u Drugom svjetskom ratu prikažu kao ‘dobre momke’, ali bez većih uspjeha. Tokom dvijehiljaditih, apologete četničkog pokreta dobile su polet u vidu izjednačavanja partizana i četnika u Srbiji, što se kod nas reflektovalo u bezuspješnim pokušajima da se podigne spomenik Pavlu Đurišiću u Gornjem Zaostru. Dvadeset godina kasnije, nalazimo se u identičnoj situaciji, sa dvije bitne razlike. Prva je ta da se dio vlasti aktivno uključio u sprovođenju istorijskog revizionizma, a druga da je taj proces obuhvatio i događaje iz devedesetih godina”, navodi za Monitor istoričar Filip Kuzman.

Sudska rehabilitacija Draže Mihailovića, vođe Ravnogorskog pokreta i pokušaj istog sa Milanom Nedićem, srpskim premijerom za vrijeme nacističke okupacije, upečatljivi su primjeri iz Srbije. Pored rehabilitacije četničkog pokreta u Srbiji se kao praksa ustalilo umanjivanje ratnih zločina iz ratova 90-ih, negiranje genocida u Srebrenici, prikazivanje Srbije kao isključive žrtve međunarodnih zavjera, te glorifikacija osuđenih ratnih zločinaca.

U ovoj zemlji revizionizam je krenuo u intelektualnim krugovima tokom osamdesetih godina, kaže za Monitor istoričarka Dubravka Stojanović, ističući da je to bila psihološka priprema za rat.

Prvo je revidiran Prvi svjetski rat u romanima Dobrice Ćosića i u Knjizi o Milutinu, čime je ta najveća srpska vojna, politička i diplomatska pobjeda proglašena porazom jer je stvorena Jugoslavija, kaže Stojanović.

„Onda se krenulo na Drugi svjetski rat, pa je fokus sa partizanskih žrtava prebačen na srpske žrtve u NDH, a sa partizana polako na rehabilitaciju četništva. Polako je počela da se širi priča da su četnici žrtve takoreći globalne zavere, iznevereni od Britanaca izgubili rat. Time je u potpunosti ignorisana istorijska realnost u kojoj su oni bili kolaboracionisti od 1941. godine i oni koji su vršili strašne zločine nad Bošnjacma, Hrvatima i Srbima”, kaže istoričarka.

Tokom devedesetih Slobodan Milošević je dozvolio narativ o dva antifašistička pokreta, tada još uvijek oprezno jer mu je trebala podrška JNA za ratove. Nakon Miloševićevog pada, priča Stojanović, krenula je masovna rehabilitacija u kojoj su učestvovale sve grane vlasti.

,,Donet je u skupštini zakon o izjednačavanju dva pokreta,  sudski su četnici rehabilitovani, ukinuto je sve u javnom prostoru što se odnosilo na partizane (ulice, praznici, spomenici….). U udžbeniku istorije iz 2003. godine je opisano da su partizani kolaborirali i za sobom ostavljali pseća groblja, dok su četnici šamarali svoje protivnike. Draža MIhailović je prikazan kao onaj koji je voleo francusku književnost, a Tito kao notorni agent Kominterne. Od tad se na tome pažljivo radi, tako da na svim tim nosiocima sećanja sada se više ne ostavlja nikakva dilema da su četnici bili antifašisti, što je suprotno istorijskim činjenicama”, kaže istoričarka Stojanović.

Ustaški simboli i pokliči, romantizacija NDH, minimiziranje uloge ustaškog režima u genocidu nad Srbima, Jevrejima i Romima, su ono sa čim se suočava Hrvatska. Uz takav odnos prema Drugom svjetskom ratu, uslijedila je i minimizacije zločina nad srpskim civilima u ratu 90-ih.

Istoričar Dragan Markovina za Monitor kaže da je revizionizam u Hrvatskoj počeo od pojave Franje Tuđmana u politici, koji je svoju političku pobjedu gradio i na, između ostalog, relativizaciji stvarnosti ustaške države. Objašnjava da je to bilo vidljivo kroz Tuđmanovu famoznu izjavu o tome kako NDH nije bila samo zločinačka tvorevina, nego i izraz težnji Hrvata za nezavisnom državom.

,,Istina je i da je sam Tuđman, na sugestiju Slavka Goldsteina, napisao preambulu Ustava u kojoj je ustvrdio činjeničnu stvar, da je Republika Hrvatska, opet između ostalog, nastala i na odlukama ZAVNOH-a i protiv NDH, što dakle doslovno piše u Ustavu, te da je pravna nasljednica Socijalističke Republike Hrvatske. I u Hrvatskoj zapravo sve od tada živimo u onome što je Viktor Ivančić definirao kao uzgajanje antifašističkog ambijenta za konzumaciju fašizma. Hrvatska službeno obilježava Dan antifašističke borbe, koji je državni praznik, što nije spriječilo rušenje preko tri i po hiljade, odnosno polovice antifašističkih spomenika devedesetih, za što nitko nije odgovarao i pri čemu su rijetki obnovljeni zahvaljujući isključivo lokalnim inicijativama”, kaže Markovina.

Da lažiranje istorije ima posljedice navode naši sagovornici. Istoričarka Stojanović zaključuje ,,Tako smo stvorili društvo koje ne razlikuje fašizam od antifašizma i u kome je svako zlo moguće”.

Markovina smatra da se u Hrvatskoj ponovo događa val ustaštva, nakon onog koji je ovu zemlju zapljusnuo devedesetih. ,,S jedne strane je nestao strah iz antifašističkog dijela javnosti, koji je bio prisutan devedesetih i koja se sada snažno odupire ustašizaciji zemlje te doslovno tjera SDP i Možemo na ozbiljniju reakciju, dok s druge strane ustaštvo sve više ulazi u mainstream, uz prešutnu i ciničnu podršku Plenkovićeve Vlade. To je vidljivo i s Thompsonovim koncertom, kao i s tzv. Znanstvenim okruglim stolom koji se neki dan održao u Saboru i na kojem su zapravo otvoreni ustašofili jednostavno lagali i negirali egzistenciju logora smrti u Jasenovcu. Kako će stvar na koncu završiti teško je reći, ali da je društveni jaz nikad veći, jeste istina i da će daljnji razvoj bitno odrediti ishod budućih izbora, hoće. Ali su oni tek za dvije i po godine”, kaže Markovina.

U Crnoj Gori pored iskrivljavanja činjenica iz Drugog svjetskog rata, teče i ,,rasprava” o tome da li je nasilno ukidanje crnogorske države 1918. bio ,,čin ujedinjenja”. A sve to uz konstantno negiranje crnogorske nacije.

,,Put revizionizma naše društvo vodi u dalje podjele i ne pomaže da se dođe do društvenog konsenzusa oko događaja koji nas dijele. Razlog leži u tome što se revizionizam ne sprovodi sa ciljem da se otkriju nove istorijske činjenice, već da se prošlost prilagodi savremenim političkim tokovima i vladajućim elitama. Ali mnogo opasnije od ovoga je da se u društvu izbrišu jasne moralne koordinate i da nestane granica između fašizma i antifašizma. Time se stvara opasnost da nam se prošlost ponovi”, ističe Kuzman.

Vukanović smatra da revizionizam s kojim se mi danas suočavamo u Crnoj Gori, iako želi da ima ishode izmjene istorijske svijesti kompletnog društva, ima mnogo veća ograničenja u ljudskim i ideološkim kapacitetima. ,,Uslijed toga cilj kod klero-nacionalnog revizionizma koji je aktivan u crnogorskom, ali i u većem dijelu postkomunističkih društava, je jačanje političke struje ideologije koju sprovodi. Kao takav teži učvršćivanju narativa u jednom dijelu glasačkog tijela. Pored toga, nažalost, ima i određenu perfidniju ulogu. Ovakav revizionizam se koristi da kreira konfuziju i spriječi konstruktivnu raspravu u cilju postizanja društvenog konsenzusa. Zašto? Jer naučna i konstruktivna rasprava neminovno dovodi do urušavanja ekstremističkih teza, a samim tim i validnost te ideologije”.

Umjesto da se koncenzus postiže dijalogom i istinitim suočavanjem sa prošlošću, ovih dana gledamo da se zajedništvu teži kroz praksu traženja zajedničkog ,,neprijatelja” u vidu migranata. Danas oni a sjutra ko zna koji ,,drugi”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PLJEVALJSKA TOPLANA OPET RADI: Grijanje pa zdravlje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarstvo ekologije poništilo je rješenje Agencije za zaštitu životne sredine, pa je pljevaljska toplana ponovo u funkciji. Dok ekološki aktivisti upozoravaju na kršenje zakona i ugrožavanje zdravlja, iz  preduzeća “Grijanje” tvrde da je nastavak rada neophodan

 

 

Nakon višemjesečne pauze, kotlarnica u Skerlićevoj ulici ponovo je pokrenuta, a sa njom je i u Pljevljima zvanično počela sezona grijanja. Odluku o nastavku rada donijelo je Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, poništivši ranije rješenje Agencije za zaštitu životne sredine.

Stanari zgrade u Skerlićevoj ulici, u kojoj se nalazi kotlarnica, kao i ekološki aktivisti iz Pljevalja, taj objekat nazivaju najvećim zagađivačem u gradu. Oni tvrde da njegovo pokretanje predstavlja kršenje zakona i direktno ugrožavanje zdravlja građana.

S druge strane, iz preduzeća “Grijanje” tvrde da sistem mora ostati u funkciji kako bi se obezbijedio kontinuitet snabdijevanja korisnika toplotnom energijom, makar do potpune toplifikacije grada. Kažu da su kotlovi u lošem stanju, ali da je dio opreme zamijenjen, kao i da su prethodnih godina ugrađeni multicikloni i ventilatori dimnih gasova radi poboljšanja sagorijevanja i smanjenja zagađenja. Nadaju se da će buduća mjerenja Centra za ekotoksikološka ispitivanja (CETI) pokazati bolje rezultate.

Nakon što su analize CETI-ja krajem prošle godine potvrdile prekoračenje dozvoljenih koncentracija štetnih materija, ekološka inspekcija je 26. decembra zabranila rad preduzeću “Grijanje”. Poslije žalbe i urgencije preduzeća, izvršenje rješenja je privremeno odloženo, ali je zabrana rada ponovo stupila na snagu 15. maja ove godine.

“Grijanje” je uložilo žalbu na odluku Agencije za zaštitu životne sredine, kojom je 21. jula naloženo zatvaranje gradske kotlarnice, pa je “sudbina” tog postrojenja zavisila od Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, koje je sada dalo zeleno svjetlo.

Rješenjem Agencije naloženo je potpuno  obustavljanje proizvodnje i isporuke toplotne energije iz kotlarnice “zbog utvrđenog zagađenja životne sredine i prekoračenja dozvoljenih koncentracija štetnih materija u vazduhu i zemljištu”. U obrazloženju piše  da su mjerne jedinice Ministarstva ekologije utvrdile prisustvo praškastih materija, ugljen-monoksida i arsena u količinama koje značajno prelaze propisane granice tolerancije. Ekološki inspektor je zaključio da dalji rad kotlarnice predstavlja neposrednu opasnost po zdravlje ljudi i životnu sredinu.

Pljevlja su jedina opština u Crnoj Gori koja ima sistem daljinskog grijanja, a kojim se zagrijava 34.000 kvadrata stambenog i poslovnog prostora. Iz “Grijanja” su tokom zabrane rada poručivali da bi zatvaranjem kotlarnice preduzeće izgubilo svrhu postojanja, jer korisnicima ne mogu ponuditi alternativni vid grijanja. U posljednje dvije godine, navode, potrošnju uglja smanjili su sa 2.400 na 1.500 tona zahvaljujući investicijama u kotlarnicu i sekundarnu mrežu. Opština i država uložile su stotine hiljada eura u modernizaciju sistema, od zamjene instalacija do ugradnje ventilatora dimnih gasova koji poboljšavaju sagorijevanje i smanjuju emisije.

Iz tog preduzeća su Monitoru kazali da “kotlarnica nije glavni zagađivač u Pljevljima”, podsjećajući da je najveće zagađenje PM10 česticama zabilježeno 31. decembra prošle godine, u periodu kada kotlarnica nije radila. U “Grijanju” napominju i da bi zatvaranje kotlarnice ugrozilo projekat toplifikacije grada, koji je proglašen projektom od javnog interesa. Prva faza radova trebalo je da bude završena u septembru, a Opština je do sada sprovela 99 odsto eksproprijacije zemljišta u vrijednosti od 200.000 eura.

Stanari zgrade u Skerlićevoj ulici ne odustaju od zahtjeva da se gradska kotlarnica trajno zatvori. Na sjednici skupštine stanara, održanoj sredinom jula, svi prisutni jednoglasno su potpisali zahtjev za zabranu njenog rada, navodeći da ih dim i isparenja iz postrojenja godinama izlažu ozbiljnom zdravstvenom riziku.

U peticiji, koja je upućena lokalnim i državnim institucijama, objasnili su da postrojenje, čija je snaga šest megavata, ne može biti tretirano kao kotlarnica, već kao toplana, što, kako tvrde, povlači potpuno drugačije zakonske obaveze i nadzorne mjere.

“Godinama živimo pod stalnim oblacima dima i neprijatnog mirisa. Među nama ima oboljelih od respiratornih i kardiovaskularnih bolesti, pa čak i slučajeva karcinoma. Naša djeca spavaju iznad kotlova. Dosta je više obećanja. Ako država ne reaguje, mi ćemo sami blokirati rad”, kazali su predstavnici vlasnika stanova u zgradi koju dijele sa kotlarnicom.Podršku im već dugo pružaju i ekološki aktivisti iz Pljevalja, koji upozoravaju da je ponovni rad protivzakonit, jer se time krši pravosnažna odluka ekološke inspekcije o zabrani rada.

Iz Ekološkog društva “Breznica” tvrde da je rješenje ekološke inspekcije iz decembra prošle godine i dalje pravosnažno i na snazi. Ukidanje rješenja Agencije za zaštitu životne sredine iz jula ove godine, kažu u toj NVO, nema nikakav uticaj na odluku ekološkog inspektora, čija se zakonska obaveza mora poštovati.

“Ne radi se o kotlarnici, već o gradskoj toplani instalisane snage preko šest megavata, koja je jedan od najvećih zagađivača vazduha u Pljevljima. Toplana je puštena u rad protivzakonito, uprkos dokazima o prekoračenju koncentracija opasnih materija poput arsena, ugljen-monoksida i PM čestica, što je potvrdio i CETI. Umjesto da bude zatvorena i da se utvrdi odgovornost, tom objektu je omogućeno dalje zagađivanje i trovanje građana, uz prećutnu saglasnost institucija koje bi morale da štite zdravlje građana, a ne političke ili poslovne interese. Među njima su Ministarstvo ekologije, Institut za javno zdravlje i Ministarstvo zdravlja”, kazali su Monitoru u “Breznici”.

Objašnjavaju da je odlaganje izvršenja rješenja ekološke inspekcije bilo nezakonito, a produžavanje roka do 15. maja 2025. godine samo je odložilo suočavanje sa činjenicom da je rad toplane i dalje zabranjen i da nastavak njenog rada predstavlja grubo kršenje zakonskih propisa. Podsjećaju i da mišljenje stanara zgrade u Skerlićevoj ulici nije uzeto u obzir.

“Građani koji koriste usluge grijanja iz Skerlićeve ulice imali su dovoljno vremena da obezbijede alternativne načine grijanja, te ne mogu za nedostatak grijanja kriviti ekološku inspekciju, već one koji su dužni da im obezbijede isporuku toplotne energije. Oštro osuđujemo nastavak rada gradske toplane i pozivamo nadležne institucije da hitno reaguju u skladu sa zakonom, sankcionišu odgovorne i obezbijede poštovanje rješenja ekološkog inspektora, kao i da građanima omoguće grijanje na besplatnu električnu energiju”, poručuju iz pljevaljske NVO.

Pljevaljska toplana  zagrijava  397 stanova i 72 poslovna prostora, ukupne površine 33.654 m². Veliki broj korisnika redovno izmiruje svoje obaveze prema DOO „Grijanje“. Cijena grijanja za stambene prostore iznosi 0,60 eura po metru kvadratnom, dok za poslovne prostore iznosi 1,92 eura po metru kvadratnom, bez PDV-a. Zbog toga mnogi građani izražavaju zabrinutost i nezadovoljstvo zbog mogućnosti da ostanu bez grijanja, iako uredno plaćaju ovu uslugu.

Zatvaranje kotlarnice dodatno komplikuje situaciju za zaposlene u preduzeću  „Grijanje“. Postrojenje trenutno zapošljava 33 radnika, od čega je 16 u administraciji, a 17 u proizvodnji, svi na neodređeno vrijeme. Prekid rada kotlarnice otvorio bi ozbiljna pitanja o njihovim radnim mjestima i sigurnosti zaposlenja, ali i o održavanju i funkcionisanju sistema grijanja u gradu.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ RTV PODGORICA: Afere vidljivije od programa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nadležni organi su detektovali mnoge nepravilnosti u radu RTV Podgorica, dok njen direktor Vladimir Otašević ne pomaže svojim javnim istupima. Na ruku mu ne ide ni sve manja gledanost lokalnog javnog servisa, koji građani Podgorice plaćaju preko dva miliona eura godišnje

 

 

Radio-televizija Podgorica, nekadašna Gradska televizija, i njen generalni direktor Vladimir Otašević, sve su češće predmet medijskih priča.  Nadležni organi su detektovali mnoge nepravilnosti u radu televizije, dok Otašević ne pomaže svojim javnim istupima. Na ruku mu ne ide ni sve manja gledanost lokalnog javnog servisa, koji građani Podgorice plaćaju preko dva miliona eura godišnje.

Državna revizorska institucija (DRI) dala je uslovno mišljenje na godišnji finansijski izvještaj i negativno mišljenje na pravilnost poslovanja Gradske TV za 2024. godinu. Pored brojnih nepravilnosti, konstatovano je i da je Gradska TV angažovala lica po osnovu ugovora o djelu za obavljanje redovnih aktivnosti, dok za radna mjesta koja su popunjavana preuzimanjem od drugog poslodavca nije vršio javno oglašavanje, što nije u skladu sa Zakonom o radu.

„Revizijom je utvrđeno da Poreskoj upravi nije dostavljen finansijski izvještaj usvojen od strane Savjeta društva. Društvo nije vršilo rezervisanje za naknade i druge beneficije zaposlenih, kao ni rezervisanje za sudske postupke koji su u toku, što nije u skladu sa zahtjevima MRS 19 – primanja zaposlenih. Društvo nije vodilo odvojeno računovodstvo za pružanje javnih usluga od obavljenih komercijalnih audio-vizuelnih usluga, što nije u skladu sa Zakonom o audiovizuelnim medijskim uslugama“, saopšteno je iz Državne revizorske institucije.

Nakon revizorskog izvještaja, objavljenog u junu, Inspekcija rada je nedavno utvrdila da su urednici u RTV Podgorica Milan Sekulović i Nemanja Lacman nezakonito zapošljeni i poništen im je ugovor o radu. Riječ je o dva ključna Otaševićeva čovjeka i prepoznatljiva lica rebrendirane televizije. Sekulović je ugovorom preuzet iz dnevne novine Dan, dok je Lacman na isti način doveden iz TV Adria, dva privatna medija. Prema nalazu inspekcije, nije dozvoljeno preuzimanje iz privatnih sektora na taj način, već samo putem Javnog oglasa.

Lacman i Sekulović su u zajedničkom saopštenju pojasnili da je odgovornost za propuste na sistemu, a ne na njima, kako su pojedini političari, mediji i korisnici društvenih mreža pokušali da im imputiraju, naveli su.  Pojasnili su da je proceduralni propust napravila pravna služba, ne novinari koji su svoj posao obavljali časno. „Iako je to svima poznato, teret odgovornosti prebačen je na nas, što smatramo nepravednim i neprofesionalnim“, saopštili su.

Otaševićevu  pažnju su ovim povodom više zaokupili opozicioni poltičari i mediji koji su prenijeli vijest, dok je krivicu svalio na tamo neku RTV Podgorica. Sebe i svoju odgovornost minimalizovao je opravdanjem da je „neko ko je 15 godina radio u privatnom sektoru i ko nije pravnik“.

„Do proceduralne greške je nažalost došlo jer u trenucima njihovog zapošljavanja RTV Podgorica nije imala oformljenu ni pravnu, a ni kadrovsku službu, koje su mogle da provjere detaljno regulativu i ukažu na sve potencijalne problematične situacije. Zašto četiri godine od osnivanja lokanog javnog emitera niko nije formirao te službe to je pitanje za bivši menadžment i bivšu upravu Glavnog grada Podgorice“, napisao je u svom reagovanju.

Nesmotrene izjave i reagovanja direktora RTV Podgorica nisu prvi put izazvali pažnju javnosti. Predstavnici Sindikata medija Radomir Kračković i Marijana Camović-Veličković podnijeli su Osnovnom sudu u Podgorici tužbu protiv Otaševića naglasivši da tužbu podnose u lično ime. Tužba je podnijeta radi povrede prava ličnosti zbog, kako su saopštili, netačnih navoda koje je Otašević tokom ljeta iznosio u svojim reagovanjima.

Portal Gradski.me je 18. juna 2025. godine objavio tekst sa naslovom „Otašević: Kračković i Camović tražili da prećutim nezakonito točenje goriva i pozive na fizičke obračune u prostorijama Gradske TV“, u kojem je preneseno reagovanje Otaševića. Kračković i Camović-Veličković su u tužbi naveli da su u tim reagovanju iznijete brojne netačne, lažne i tendenciozne činjenične konstatacije, uključujući navodni nedopušteni pritisak koji su tužioci vršili na sud, kao i navode da su tužioci djelovali antisindikalno, na način što su tražili otkaze za zaposlene u medijima.

„Cilj nam je da se utvrdi istina, pa ako smo tražili otkaze za zaposlene u medijima – neka se to dokaže, a ako ipak to nijesmo radili – da sud odredi pravednu kaznu za onoga ko širi neistine bez straha za posljedice koje će uslijediti zbog takvog ponašanja“, poručili su rukovodioci Sindikata medija.

„I umjesto da se po hitnom postupku rašćera taj koloplet koji donosi samo debakl, poraz i fijasko — gradska vlast tu televiziju naziva Sorbonom i sprema se da im za sledeću sezonu poveća budžet na 3. 300 000 eura, da ih nagradi za nesposobnost, javašluk, neodgovornost, da ih nagradi za 0.54 odsto gledanosti“, napisao je na svom profilu kolumnista  Duško Kovačević. „Njega neko drži unutra ka’ pecivo, zajedno sa još gorim uredništvom. DPS nije skup konkrektnih ljudi, nego model razmišljanja i djelanja koji još uvijek živi, nažalost“, nastavio je Kovačević o direktoru RTV Podgorica.

Otašević je ispod ovog komentara odgovorio da Kovačević laže i objelodanio njihovu privatnu prepisku koja nema mnogo veze sa temom posta o sunovratu televizije.

Ostaje, međutim, činjenica da RTV Podgorica, ili Gradska TV, nema vidljiv program, dok su afere, nepravilnosti, nezakonitosti i nesnalaženje ključnih ljudi jasno viljivi.

 

Otašević bio nezakoniti VD direktor

Imenovanje Vladimira Otaševića za vršioca dužnosti direktora RTV Podgorica krajem decembra 2023. bilo je nezakonito.

Osnovni sud u Podgorici poništio je odluku o imenovanju v. d. direktora po tužbi kandidatkinje Dubravke Perović. Međutim, odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim je traženo da se izvrši ponovni izbor v. d. u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti presude, jer je u međuvremenu Otašević izabran za izvršnog direktora u punom mandatu.

Krajnji zaključak suda je da Savjet RTV Podgorica nije pravilno vrednovao prijavu Dubravke Perović i da odluka o imenovanju Otaševića za v. d. direktora, kao i postupak koji je tome prethodio, sadrže i procesne nepravilnosti i neutemeljenost u propisima, pa je iz tih razloga treba poništiti.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo