INTERVJU
Nerzuk Ćurak, profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu: Mir nije samo odsustvo rata

Objavljeno prije
5 godinana
Objavio:
Monitor online
Dvije i po decenije reprodukuje se u BiH statični mir kojeg obilježava samo odsustvo nasilja, pučki rečeno, dobro je da se ne puca. Nema produkcije pozitivnog mira, nema njegovih ključnih benefita – slobode, pravde, ljudskog dostojanstva, ekonomije mira, međusobnog povjerenja, politika prijateljstva…
MONITOR: Da li je bilo nagovještaja da može doći do značajnih promjena poslije nedavno održanih lokalnih izbora u BiH?
ĆURAK: Ovo su ipak bili lokalni izbori i teško je predvidjeti u kojoj će mjeri rezultati uticati na opće izbore 2022. Bitno je da su u Sarajevu, kao glavnom gradu BiH, stranke opozicije, iako ideološki rastegnute od desnog do lijevog centra, pokazale zavidni nivo jedinstva što im je omogućilo da uvjerljivo poraze SDA, koja je kažnjena za lopovluk, nepotizam, političku korupciju i frustrirajuću nesposobnost u borbi protiv pandemije virusa korona. Hoće li to uticati na distribuciju glasova na općim izborima za dvije godine, pa da ponukani sarajevskim udarom na etnokleptonacionalizam SDA, i u drugim dijelovima zemlje dođe do trijumfa progresivnih političkih opcija, sumnjam.
Pa u entitetu RS i dijelovima Federacije kojima vlada HDZ, nema progresivnih političkih opcija! Izgleda strašno kada to kažete, ali u tim dijelovima zemlje, srednjoročno, mogu pobijediti samo političke stranke čije su ideološke postavke krv i tlo a ne izgradnja razložne bosanskohercegovačke političke zajednice. Možda smo očekivali da će PDP, stranka koja je političko nasljeđe Mladena Ivanića, napustiti politiku krvi i tla ali mlađašnji izborni pobjednik za gradonačelnika Banjaluke Stanivuković, u prvim javnim nastupima se istaknuo kao notorni, stari nacionalista, iako nema ni trideset godina. Stidljivo buđenje opozicije u kantonima sa HDZ većinom je buđenje političkih opcija koje su još desnije od HDZ-a, pa „raspored moći u budućnosti“, još uvijek upućuje više na tamu, nego na svjetlost. Bez obzira na pesimističku sliku koju nudim ovim odgovorom, Sarajevo ima šansu da započne transformaciju dejtonskog poretka, više kroz stvaralačke, kreativne geste novih lokalnih vlasti u sarajevskim općinama u kojima bi se vratila etika i znanje u politiku, nego velikim institucionalnim reformama koje još nisu moguće u „zarobljenoj državi“. Bitno je i da je Bogić Bogićević pristao biti kandidat SDP-a i njegovih koalicionih partnera za gradonačelnika Sarajeva, pa ako se to i dogodi, bit će to velika simbolička gesta za kosmopolitsko Sarajevo – povratak važnog, nadasve moralnog aktera u politiku. Cijenim da je to veliki i na dulje staze obećavajući rezultat lokalnih izbora.
MONITOR: U svojim radovima ističete da je Dejtonski sporazum uzrokovao „dejtonske nacionalizme“. Ima i onih koji smatraju da Sporazum nije ni realizovan u nekim dobrim elementima, pa da bi to trebalo uraditi prije nego što se on izmijeni ili napravi novi?
ĆURAK: Dejtonski mirovni sporazum, u teorijskom, politikološkom razumijevanju međunarodnog ugovora više je bio prekid vatre nego autentični sporazum o miru i za mir. No, 25 godina njegove implementacije a koja je obilježena odsustvom radikalnog nasilja, svjedoči da život svemu da smisao, pa je tako i jednom „prekidu vatre“ udahnut povijesni mirovni smisao.
Dakle, dvije i po decenije reproducira se statični mir kojega obilježava samo odsustvo nasilja, pučki rečeno, dobro je da se ne puca. Uopće nema produkcije pozitivnog mira, nema njegovih ključnih benefita – slobode, pravde, ljudskog dostojanstva, ekonomije mira, međusobnog povjerenja, politika prijateljstva… U pravu ste, ugovor ima dijelove koji nisu realizirani, jer bi njihova realizacija vodila redukciji moći etnonacionalističkih hulja i de facto promjeni diskriminirajućeg dejtonskog ustava u smjeru izgradnje demokratske, liberalne države. Problem sa Dejtonskim ugovorom i njegovim ustavom, odnosno ustavima, jer BiH je „deveto čudo na istoku“, budući da ima 13 ustava (državni, entitetski, kantonalni) je taj što nema jedinstvenog tumačenja i svako interpretira Sporazum kako mu odgovora. To je njegova najveća falinka, jer bez jedinstvenog tumačenja, Sporazum je istovremeno dezintegrirajući i integrirajući i pledoaje za secesiju ali i za izgradnju države. Unutrašnja izgradnja BiH u velikoj je mjeri uvjetovana geopolitikom, pa ostaje da vidimo šta će izbor novog američkog predsjednika donijeti svijetu i jednoj maloj perifernoj zemlji kao što je Bosna, koja je, iako autsajder historije, postala, nažalost, zbog počinjenog genocida a ne nečega lijepog, „očigledno važna“.
MONITOR: Uskoro u Sarajevo dolazi Sergej Lavrov, šef ruske diplomatije, a o uticaju Rusije u RS često se govori. Interesantno je da Lavrov posle Sarajeva nastavlja put ka Beogradu…
ĆURAK: Lavrov dolazi na godišnjicu ratifikacije Dejtonskog sporazuma u Parizu, pa je u simboličkoj ravni, važno primjetiti da Rusija očigledno daje važnost ovom međunarodnom ugovoru, jer ga tumači kao sporazum koji omogućuje Moskvi da snažnije nego u bilo kojoj drugoj zemlji izvan ruskog „bližeg inozemstva“, operativno djeluje realizirajući geopolitičke ciljeve do kojih je stalo Ruskoj Federaciji. Ključni cilj je spriječiti dalje širenje NATO-a proizvodnjom proruske osovine Beograd–Banjaluka. To nije dobitna kombinacija ni za Bosnu ni za Srbiju, ali važno je da Rusija ipak ne dovodi u pitanje suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine nego samo rovari iznutra, zbog svojih geostrateških ciljeva koji nemaju nikave veze s Bosnom, ali se Bosna, svojom ustavnom arhitekturom napenalila kao najlakši poligon za progresiju ruske geopolitičke agende. Vidjećemo hoće li nova američka administracija prekornije gledati na ruske „podzemne operacije“ na Balkanu i u Bosni, naročito u Bosni.
MONITOR: Koristite i izraz „zakašnjela nacija“. Da li su takve sve nacije koje pokušavaju da se formiraju poslije raspada SFRJ? Moderna nacija se izjednačava sa državom, u BiH i formalno postoje tri naroda, a postoji li i nacija?
ĆURAK: Sama činjenica dugotrajne povijesne egzistencije BiH, koja je istovremeno i jedinstvo i razlika, afirmira stav da je Bosna ušla u historiju i da ne kani iz nje izaći. To je potvrdio i Dejtonski mirovni ugovor. Ako zemlja nije slomljena ni ratom protiv BiH u posljednjoj deceniji dvadesetog stoljeća, to bi pametnim donositeljima odluka bilo dovoljno da tu zemlju izgrađuju a ne razgrađuju, budući da žive u njoj. Kada bi se postigao zbiljski, minimalni konsenzus o izgradnji države, mislim da bi već to bilo dovoljno za postepenu izgradnju „nenacionalne nacije“ kao komprehenzivne, inkluzivne političke zajednice. Bila bi to nacija generirana iz ustavnog patriotizma a ne mitologija prošlosti. Međutim i to se odbija od strane sva tri etnička nacionalizma koji misle da su njihove etnonacije formirane nacije, pa odbijaju i izgradnju nenacionalne nacije kao minimalne nacije. Težak nas put čeka, treba obazrivo upotrebljavati pojmove. Otuda i moj odgovor koji je više intencija nego realna tendencija. No, namjere, adekvatno promišljene, mogu voditi realnosti.
MONITOR: Desila se promjena na čelu SAD. Postoje predviđanja da Kina sa drugog, uskoro može preći na prvo mjesto po ekonomskoj snazi i tako prestići SAD. Koliko je taj ogromni uspon Kine, s obzirom na to da je ona jednopartijska i nominalno komunistička država, model zapadne demokratije učinio manje privlačnim za građane zemalja koje još uvijek plutaju u tzv. hibridnim sistemima?
ĆURAK: Kina je originalni politički, ekonomski i kulturni eksperiment, moćna civilizacija, veliki svijet za sebe. Kineski eksperiment postao je dugotrajna stvarnost. O kom eksperimentu govorim? O pokušaju da se jedan monistički politički sistem, totalitarni politički sistem u kojem imate apsolutnu vladavinu kineske komunističke partije, istovremeno ekonomski razvija na zakonima “slobodnog tržišta”. Dakle, imamo zemlju koja tvrdi da je moguć jednopartijski sistem i slobodno tržište. Većina teorija će reći da to nije moguće, da će kad-tad to puknuti, ali evo, traje decenijama. Moj problem sa Kinom kao vodećom svjetskom silom, kao potencijalno novom imperijom je ovaj: kakav će to biti svijet u kojemu će glavna svjetska sila, a svaka dionica historije ima neku glavnu silu, biti država koja je totalitarne naravi, koja je bila spremna ubiti svoje studente jer su zahtijevali više slobode!? Zar je moguće da će novi svijet, nakon svih iskustava, biti svijet kojim ponovo dominiraju totalitarni politički sistemi? I da će to biti privlačnije našim narodima od liberalne demokracije, svijeta normi i vladavine zakona. Moguće je, jer je, općenito u regiji, demokratska politička kultura na niskoj razini i autoritarnost je više na cijeni nego proceduralna demokratija. Ipak, duboko vjerujem da su bolja društva koja otvoreno govore o svojim manama, nego društva koja ih brižljivo sakrivaju. Tamo gdje imate slobodu mišljenja i govora, tamo je nada.
MONITOR: Već dugo se govori o potrebi reforme sistema UN. Stari je problem stepen uticaja ove krovne međunarodne organizacije – njena faktička, a ne samo deklarativna moć. Može li se ojačati uticaj UN, a da ona postane jači garant odbrane osnovnih ljudskih prava, s obzirom da mnoge od njenih blizu 200 članica, nisu zemlje koje ih u potpunosti ili uopšte garantuju svojim građanima?
ĆURAK: Veliki sam pobornik multilateralizma u svjetskim poslovima. Dok je snažni multilateralizam oblikovao svijet kasnih devedesetih godina prošlog stoljeća i prvih godina ovoga stoljeća, i Bosna se sporo, ali pomaci su ipak bili vidljivi, razvijala u smjeru liberalne demokracije. Sa novim trijumfom starog svijeta a koji je ponovo osnažio kategorije ravnoteže straha, balansa moći, kulta suvereniteta… Ujedinjene Nacije izgubile su na značaju. Nadam se povratku multilateralizma, on je važan instrument za male države, za postkonfliktne zajednice opterećene narativima i politikama straha. Može li se ojačati uticaj UN-a pitanje je od milion dolara. Ako ne prevlada multilateralizam i umrežavanje svijeta na znanstvenim, solidarnim, empatičnim i moralnim osnovama, te ako se frustrirajući prodor autokratija i retrogradnih ksenofobičnih i šovinističkih ideologija ne zaustavi, UN mogle bi doživjeti sudbinu Lige naroda. Postepeno potonuće u irelevantnost. Ja se ipak nadam da ćemo ostati ujedinjeni u različitosti i da će nakon pobjede nad pandemijom, “bolji anđeli ljudske prirode” pobijediti, između ostaloga i tako, što će UN sve više i sve bolje reprezentirati cijeli naš svijet. Jer, pored svih ljudskih prava za koje se nikada ne smijemo prestati boriti, zar nije nekako prirodno da imamo pravo i na moćne Ujedinjene Nacije. Pravo na saveznika u borbi za ljudska prava. Ali, “daj bože šćeri da te paša uzme”.
Novi društveni ugovor u BiH još nije moguć
MONITOR: U Republici Srpskoj vlast i opozicija insistiraju na „identitetskoj“ komponenti i drže se Dejtonskog sporazuma kao oslonca za nju. Da li je u BiH u skorije vrjeme moguć novi društveni ugovor?
ĆURAK: Vlasti u RS kontinuirano krše Dejtonski mirovni ugovor, samo je politička kasta predvođena Miloradom Dodikom vrlo lukavo proizvela narativ kako taj bosanskohercegovački entitet snažno podržava mirovni ugovor iz Ohaja. Dokazi da RS najviše krši Mirovni ugovor mogu se pronaći u uredu Visokog predstavnika koji je jedini ovlašten za tumačenje Dejtonskog sporazuma. Američka administracija kaznila je člana Predsjedništva BiH iz RS stavljanjem na američku crnu listu. Nećete reći da je Vašington to uradio zato što gospodin Dodik predano radi na implementaciji Mirovnog ugovora!? Nema sreće u državi koja politici kao javnom dobru, javnoj stvari i instrumentu opće koristi građanstva pretpostavlja identitet, premještajući to simboličko pitanje u polje egzistencije, trujući egzistenciju kulturom straha i neprijateljstva. To je, u stvari, odvratno… I mnogo mi je drago što su obje naše pokrajine, i Federacija BiH i RS tek entiteti a ne identiteti. Gospodin Holbruk, glavni arhitekta Dejtona, kanio je entitete učiniti bezidentitetskim tvorevinama koje se smisleno potvrđuju u Bosni i Hercegovini kao decentraliziranoj državi koju izgrađuju zato što ih je BiH uvela u historiju i bez Bosne ih uopće nema. Nažalost, američki pragmatistički um potcijenio je razarujuću snagu nacionalističkog uma na Balkanu. Zato će na desetogodišnjicu Sporazuma i kazati da mu je najveća greška davanje imena Republika Srpska jednom od entiteta. I sad ono što kreator Sporazuma smatra konstrukcijskom greškom dejtonske Bosne postaje dugotrajna osnova velikosrpskog i uzročno-posljedično velikohrvatskog nacionalizma, a Beograd i Zagreb, izvan međunarodnih političkih i pravnih normi, miješaju se u Bosnu kao da je u pitanju Šumadija ili Međimurska županija. Kako zbog nesposobnosti izgradnje unutrašnjeg političkog konsenzusa, tako i zbog agresivnih politika dviju susjednih država i neuspješne moderacije međunarodne zajednice, novi društveni ugovor na opću korist svih naših ljudi još nije moguć.
Sekularizam crkve i teizacija politike
MONITOR: Bavili ste se i sekularnim aspektom savremene države. Ispostavlja se da je zagovaranje odvojenosti države i vjerskih institucija nešto što ne žele političari koji su na vlast dolazili poslije raspada SFRJ i formiranja nezavisnih država. Govori li to o nepovjerenju političkih lidera u sopstvene sposobnosti?
ĆURAK: Normativni odnos između države i vjerskih institucija nije dovoljan za proces racionalne, mirne sekularne evolucije. U našim krajevima dva povezana procesa truju zajednice i ograničavaju sekularnu emancipaciju. To su sekularizam crkve i teizacija politike. Možda je to radikalno došlo do izražaja upravo u Crnoj Gori i vidjećemo kuda će to odvesti jednu od naših zemalja koja je najbliža Zapadu. I u drugim postjugoslovenskim zemljama zajedničko djelovanje klera i etnokartela na proizvodnji identiteta u čijem je srcu olako shvaćena religija, doveli su do simbiotičke klopke u kojoj žive religijske i političke vođe nudeći narodu uglavnom prošlost, iako ona neće doći, a budućnost hoće. Da bi budućnost bila izvjesna, potrebne su nam religijske vođe koje odbijaju danajske darove nacionalističkih političara i politički lideri koji odbijaju iste takve darove religijskih vođa. Nema ih ni u vrhu vjerskih zajednica, ni u vrhu najuticajnijih političkih stranaka. Puno će još vode proteći dok kultura mira nadvlada kulturu nasilja, kako u sferi politike, tako i u sferi religije. Iako organizirane religije pozivaju na mir, to je najčešće hipokrizija. Ne možete zazivati mir i, primjera radi, davati ratnicima velikosrpstva duhovno odobrenje da pucaju na Sarajevo, na grad „Muhamedove i Hristove bliskosti“.
Nastasja RADOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
ANDRIJEVICA – KAKO POBJEĆI IZ SIROMAŠTVA: Stare karaule za novi početak
-
NIKOLA VUKČEVIĆ, REDITELJ: Svijet časti i svijet rata
-
TRGOVINA LJUDIMA U CRNOJ GORI – UGOVORENI BRAKOVI: Kriminal pod velom tradicije
-
BIVŠA VLADA PREVESLALA ZIMSKU TURISTIČKU PRIJESTONICU: Durmitor u Mojkovcu
-
Prvo. pa zajam
-
Ako progovore Turci
INTERVJU
DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Kuća nam vonja na mnogo šta što ne valja

Objavljeno prije
4 danana
27 Juna, 2025
Ovdašnja srpska politička desnica, osnažena episkopima Srpske pravoslavne crkve koji tu duhovnu zajednicu prizemljuju na četnički nivo, nastoji da obesmisli, kriminalizuje i ogadi mladim naraštajima period snažne emancipacije Crne Gore u okviru jugoslovenske federacije, predvođene komunistima
MONITOR: Oči svjetske javnosti uprte su u Bliski Istok. Trenutno se govori o primirju. Kako vidite podršku SAD nasilju Izraela, i kuda sve to može odvesti svijet?
VUKOVIĆ: Oči svjetske javnosti su odavno uprte u Bliski Istok i genocid koji se dešava u Gazi, s tim što jedan dio javnosti taj genocid otvoreno ili prećutno podržava, drugi pred njim zatvara oči, a onaj treći, sigurno najbrojniji, nemoćan je da išta učini kako bi ga spriječio a zločince priveo pravdi.
Ovo što se dešavalo minulih dana, agresija Izraela i SAD na Iran, s izgovorom da to čine kako bi ovu državu lišili sposobnosti da se domogne nuklearnog oružja i njime, navodno, uništi Izrael, dio je iste tragične priče o ovom regionu, priče koja pokazuje destruktivnu prirodu ove civilizacije, kojoj osnovni ton daje američka imperija i njena evropska posluga, u koju treba ubrojiti i našu malu državu.
Bliski Istok je region u kome je nestabilnost dugotrajna datost. Postojanje militarnog i agresivnog Izraela iza kojeg stoji destruktivna imperijalna američka moć tu datost čini posebno izazovnom i nepredvidivom. U ovom regionu snažno pulsira svo zlo ove destruktivne civilizacije, u čijem epicentru je Izrael, i zato vatra koja ovdje sada bukti može lako da se prevori u armagedonski svesažižući plamen. Jevrejski i bjelosvjetski cionisti su mislili da spasavaju „izabrani narod“ otimajući drugima prostor za njegovu državu, a u stvari su ga prinijeli na žrtvenik da bi služio prvenstveno američkom imperijalizmu. Agresivni Izrael daje legitimitet obnovi antisemitizma i dugoročno lišava Jevreje empatije koju su s pravom zadobili kao prva žrtva evropskih nacifašističkih vizija svijeta.
MONITOR: Kod kuće miriše na devedesete. Kako komentarišete istorijski revizionizam koji je na djelu, odnosno veličanje četničkog pokreta od strane SPC, uz ćutanje vlasti?
VUKOVIĆ: Kuća nam, na žalost, vonja na mnogo šta što ne valja, a devedesete se nekako simbolično pojavljuju kao doba početka ubrzanog propadanja ekonomskog, duhovnog i moralnog koje još uvijek traje.
Ovdašnja srpska politička desnica, osnažena episkopima Srpske pravoslavne crkve koji tu duhovnu zajednicu prizemljuju na četnički nivo, nastoji da obesmisli, kriminalizuje i ogadi mladim naraštajima period snažne emancipacije Crne Gore u okviru jugoslovenske federacije, predvođene komunistima. Njih ne zadovoljava to da opoje grobove i mjesta pogibija dragih im kolaboracionista, nego hoće da ih vaskrsnu kao antifašističke heroje, dostojne divljenja i uspomeničavanja, kako je to, na žalost, već učinjeno u Srbiji.
U jednom momentu je i crnogorska nacionalna desnica, kontrirajući ovoj srpskoj, počela da koketira sa likom i djelom kolaboracioniste Krsta Zrnova. Pokušajte da zamislite Crnu Goru koju predvode vojvoda Pavle Đurišić i Krsto Zrnov. Imajte, pritom, u vidu da treba neđe ugraditi nekog Pircija Birolija! Možda bi to mogao biti neko iz militarizovane EU koja je na pomolu.
Zar je logično da vlast čiju kičmu čini upravo srpska politička desnica učini bilo šta smisleno po pitanju karikaturalnih, ali i opasnih revizionističkih ogleda? Ideološki sadržaj aktuelne vlasti je bućkuriš koji ne remeti interesnu spregu djelova lokalne pljačkaške tranzicione buržoazije, njihovih regionalnih i drugih mecena. Od bućkuriša ne možete ništa valjano očekivati.
MONITOR: I Evropski parlament je u Izvještaju o Crnoj Gori upozorio na opasnosti političkog revizionizma i osudio veličanje ratnih zločinaca. Vlasti se istovremeno zaklinju u Evropu. Koliko smo zaista evropski?
VUKOVIĆ: Evropske adrese postaju sve irelevantnije po mnogim pitanjima, na žalost. Nijesam siguran da ne bi aktuelnom njemačkom kancelaru, recimo, makar potajno prijala rehabilitacija četničkog vojvode koji je, kao pouzdan saborac, od Firera dobio čelični krst.
Naravno, dobro je kad nam i iz Brisela dojave nešto po ovom pitanju, kako se ovdašnji revizonisti ne bi osjećali baš opušteno jer, ipak, otuda dolaze i neki tako potrebni novci.
MONITOR: Koliko je Evropa evropska?
VUKOVIĆ: Da. Je li Evropa ono što mišljasmo da jeste? Jednom sam negdje javno rekao da je dobro imati EU kao trenera koji nas primorava da budemo bolji, ali mi se sve češće nameće pitanje: Koliko je za naše dobro to da budemo bolji po mjerilima EU.
Naša politička klasa, poziciona i opoziciona, cijelo vrijeme idealizuje i mitologizuje EU i tzv. „evropske vrijednosti“, i to čini u maniru vazala, a ne nekoga ko kritički procjenjuje iz crnogorske perspektive ono što nudi EU kao vrijednost.
Jednom sam poznanika iz srca stare Crne Gore pitao: „Je li u tradicionalnoj Crnoj Gori plemenski kapetan mogao biti fukara?“ Njegov odgovor je bio odrečan. „A može li u ovoj proevropskoj, višestranačkoj Crnoj Gori predsjednik opštine biti fukara?“ bilo je moje sljedeće pitanje. „Najveća“, kliknuo je moj poznanik, i dao mi priliku da poentiram ironičnim pitanjem o tome šta nam je onda donijela višestranačka demokratija. Da li nam euroatlanski put obezbjeđuje da izbjegnemo fukare na čelnim pozicijama u društvu i državi, pitanje je sad. Sudeći po likovima na EU političkoj sceni, odgovor nije afirmativan.
Kad je o aktuelnom evropejstvu riječ, preporučujem da se čuje ono što je nedavno u Evropskom parlamentu rekao moj omiljeni Grk, Janis Varufakis: „EU je danas kompletno razvijen ratni projekat koji će nas odvesti u trajni rat ili nas dodatno finansijski oslabiti – a najverovatnije i jedno i drugo. Kao što ću pokazati, vojni kejnzijanizam će Evropu učiniti manje bezbjednom, povećati nejednakosti u njoj i dodatno je oslabiti…“.
Koga bude zanimalo, lasno će naći cijeli ovaj otrežnjujući i upozoravajući govor na mreži.
MONITOR: Dobili smo još jedno mišljenje spolja. No nakon stava Venecijanske komisije na temu Ustavnog suda, vlast i opozicija i dalje imaju svoje nepromijenjene pozicije po tom pitanju. Kako bi ocijenili političku scenu danas?
VUKOVIĆ: Kao scenu na kojoj se odvija jedan farsični igrokaz koji otkriva da je sudbina ove države i svih nas u njoj u rukama ljudi koji se upravljaju prema tuđim vizijama, tuđim agendama, tuđim interesima u koje ugrađuju svoje vlastite, dok se na javni interes i dobro svih nas ostalih pozivaju tek u fusnotama.
Možda sam prestar i oštećen onim LIBERTE, EGALITE, FRATERNITE i samoupravnim socijalizmom pa ne mogu da prozrem u vizije lokalnih neoliberala, ali me stvarnost i ono što se nagovještava kao skora budućnost uvjeravaju da sam u pravu. Postoje, naravno, zametci nekih poželjnijih, kvalitetnijih političkih strujanja, ali su ona za sada „sirjak tužni“. Čini mi se da bi tek kvalitetnija politička strujanja u evropskom i užem okruženju mogla i ovdje indukovati neku novu energiju.
MONITOR: Istovremeno se nemilice troši. Jahte, prezentacije, plate..
VUKOVIĆ: Zapalo ih je. Sad ili nikad je deviza skorojevića, a naša tranziciona buržoazija i njena politička i intelektualna posluga su skorojevići nulte generacije.
MONITOR: Premijer kaže da se u Crnoj Gori nikad nije živjelo bolje, a Prostorni plan koji čeka usvajanje da ćemo do 2040. dostići prosjek Evropske Unije. Jeste li optimista?
VUKOVIĆ: Ako je tačno to što govori premijer, onda je čudno zašto iz ove zemlje odlazi kreativna i sposobna mladost. Ako je tačno to što govori, dobro bi bilo da nam objasni ko je i kako stvorio tu novu vrijednost iz koje je proizašao život bolji nego ikad.
Prema onome šta se planira učiniti s prostorom, možda će zaista u Crnoj Gori 2040. godine biti dosegnut EU prosjek, ali to bi se moglo desiti tako što će Crnu Goru naseliti prosječno i nadprosječno imućni Evropljani, željni ostataka divlje ljepote i mediteranske topline.
Evo pokušavam da na skoriju budućnost gledam iz optimističke perspektive.
MONITOR: Ovu i prethodnu sedmicu obilježile su i vijesti iz javnih servisa. Uz izvještaj DRI koji je dao negativnu ocjenu za poslovanje Gradske TV, problematizovani su i pojedini otkazi u tom lokalnom javnom servisu, ali i na RTCG. Kako to komentarišete?
VUKOVIĆ: Glavni menadžeri nacionalnog i lokalnog podgoričkog javnog emitera su slika i prilika aktuelne vlasti na svim nivoima. Obojica su izabrana nezakonito i obojica javne medije doživljavaju kao nešto preko čega se može trenirati udvorništvo vlasti zarad lične promocije i dobiti. Nezakonitost u djelovanju je logičan nastavak prvog grijeha – kršenja zakona pri izboru ovih ljudi.
MONITOR: Kako vidite situaciju na medijskoj sceni generalno?
VUKOVIĆ: Vidim kvantitet koji samo ponekad i ponegdje prerasta u kvalitet. Glavni problem je što nemamo istinski nezavisnih medija koji su uticajni i koji bi bili reperi. Da je sreće, to bi trebala da budu nacionalni javni emiteri Radio i Televizija Crne Gore, ali i lokalni. No, sreća nas razminjuje baš kod ovih medija.
Žalosti me posebno činjenica da u novinarskoj profesiji nije izgrađen snažan front odbijanja služenju partikularnim interesima i kršenja profesionalnih standarda i etike. Kako to tek obeshrabrujuće i demotivišuće djeluje na mlade ljude koji se školuju da budu novinari/novinarke ili su na početku karijere.
Milena PEROVIĆ
Komentari
INTERVJU
KSENIJA MEDENICA, PROGRAMSKA DIREKTORICA CENTRA ZA ZAŠTITU I PROUČAVANJE PTICA (CZIP): Izmjene bez argumentacije i mimo zakonskih procedura

Objavljeno prije
4 danana
27 Juna, 2025
Primjedbe na Prostorni plan su ozbiljne i odnose se na niz odluka koje imaju dugoročne posljedice po životnu sredinu i održivi razvoj države. Najveće zabrinutosti izaziva činjenica da je Buljarica, jedno od najvažnijih preostalih prirodnih priobalnih područja, bez pravnog osnova prenamijenjena u građevinsku zonu,i to bez da je javnost imala priliku da se izjasni o toj izmjeni
MONITOR: Zašto je ponavljanje javne rasprave za Prostorni plan neophodno?
MEDENICA: Ponavljanje javne rasprave je neophodno jer je finalna verzija Prostornog plana Crne Gore, koju je Vlada usvojila 12. juna 2025. godine, bitno izmijenjena u odnosu na nacrt koji je bio predmet javne rasprave od januara do aprila 2024. godine. Zakon o uređenju prostora, konkretno član 44, izričito propisuje obavezu ponovne javne rasprave ukoliko se planski dokument u finalnoj formi razlikuje od onoga koji je prethodno predstavljen građanima. U ovom slučaju, Savjet za reviziju je dao mišljenje na nacrt koji ne uključuje ključne projekte i prenamjene koje se nalaze u konačnoj verziji, poput urbanizacije Buljarice i uključivanja megalomanskog projekta Velje brdo. Budući da javnost nije imala priliku da komentariše ove izmjene, niti su one bile predmet revizije ili transparentne analize, zakonski uslovi za ponovnu javnu raspravu su nedvosmisleno ispunjeni. Njeno izostavljanje dovodi u pitanje legitimitet cijelog procesa donošenja ovog strateški važnog dokumenta.
MONITOR: Koji su sve zakoni i na koji način prekršeni utvrđivanjem Prostornog plana na ovaj način?
MEDENICA: Postupak usvajanja Prostornog plana Crne Gore obilježen je višestrukim kršenjem zakona koji regulišu prostorno planiranje, zaštitu životne sredine i transparentnost procesa. Zakon o uređenju prostora je prekršen jer je izostala ponovna javna rasprava, iako su izmjene u konačnoj verziji Plana bile suštinske i obuhvatile projekte koji uopšte nijesu bili predmet prethodne javne konsultacije. Nadalje, Zakon o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu je zanemaren jer Agencija za zaštitu životne sredine nije na vrijeme izdala saglasnost na procjenu uticaja, niti su njene preporuke bile integrisane u Plan. Umjesto da odbije saglasnost, Agencija je odlučila da je izda dan prije ključne sjednice skupštinskog odbora, bez obrazloženja zašto nijesu insistirali na tome da preporuke date u Strateškoj procjeni uticaja nijesu uvažene. Konačno, narušeni su i osnovni principi Zakona o slobodnom pristupu informacijama, jer dokumenta od javnog značaja, uključujući ranije verzije izvještaja sa javne rasprave i Strateške procjene, nijesu bila dostupna zainteresovanoj javnosti.
MONITOR: Da li je Agencija za zaštitu životne sredine mogla da uradi više u procesu donošenja plana?
MEDENICA: Agencija za zaštitu životne sredine je imala zakonsku i institucionalnu obavezu da zaštiti javni interes i spriječi usvajanje dokumenta koji nije prošao valjanu ekološku evaluaciju. Umjesto toga, odlučila je da izda saglasnost na Stratešku procjenu uticaja, svjesni da njene preporuke uopšte ne mogu biti implementirane u finalni dokument, jer je on svega dva dana nakon toga na dnevnom redu Skupštine. Ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da je ta saglasnost izdata u posljednjem trenutku, dan prije sjednice skupštinskog odbora, čime se jasno vidjelo da je riječ o političkoj, a ne stručnoj odluci. Agencija je mogla i morala da iskoristi svoje zakonsko pravo da odbije saglasnost, jer planski dokument nije sadržao ključne preporuke iz evaluacije. Takvim postupanjem Agencija je preuzela ulogu saučesnika u netransparentnom procesu i propustila da zaštiti osnovne ekološke i pravne standarde u donošenju najvažnijeg strateškog dokumenta u oblasti prostornog planiranja.
MONITOR: Koje su ključne primjedbe na Plan – ostavljena je mogućnost gradnje u Buljarici, Komarnica je planirana za potapanje?
MEDENICA: Primjedbe na Prostorni plan Crne Gore su ozbiljne i odnose se na niz odluka koje imaju dugoročne posljedice po životnu sredinu i održivi razvoj države. Najveće zabrinutosti izaziva činjenica da je Buljarica, jedno od najvažnijih preostalih prirodnih priobalnih područja u Crnoj Gori, bez pravnog osnova prenamijenjena u građevinsku zonu, i to bez da je javnost imala priliku da se izjasni o toj izmjeni. Takva odluka predstavlja direktno kršenje principa zaštite prostora koji je predviđen za očuvanje unutar buduće Natura 2000 mreže. Pored toga, u planu se i dalje nalazi projekat potapanja Komarnice zbog izgradnje hidroelektrane, što bi dovelo do nestanka jednog od posljednjih netaknutih riječnih kanjona u regionu. Slično se desilo i sa projektom Velje brdo, koji predviđa naselje za desetine hiljada stanovnika, iako nije bio ni pomenut u nacrtu koji je prošao javnu raspravu. Sve ove izmjene unesene su bez potrebne argumentacije i mimo zakonskih procedura, čime se javni interes potpuno zanemario.
MONITOR: Koliko su opravdane sumnje da se izlazi u susret željama investitora Alabara u pogledu Buljarice?
MEDENICA: Sumnje da se Prostorni plan prilagođava interesima investitora, konkretno Mohameda Alabara, itekako su opravdane. Buljarica, koja do sada nije bila planirana kao građevinska zona, sada je bez obrazloženja i javnog uvida označena kao „građevinsko područje naselja – gradske površine“. Ova odluka otvara vrata za urbanizaciju jednog od najvrijednijih ekosistema na crnogorskoj obali. Uzimajući u obzir ranije poznato interesovanje pomenutog investitora za ovu lokaciju, kao i netransparentan način na koji je do te promjene došlo, postaje jasno da su odluke u Planu vođene privatnim interesima, a ne prostornim strategijama i principima očuvanja prostora. Odsustvo bilo kakve javne debate o ovom pitanju dodatno pojačava osnovanost sumnji i produbljuje nepovjerenje u institucije koje bi trebalo da budu garant zaštite javnog dobra.
MONITOR: Koliko je Plan izmijenjen na teritoriji Podgorice, šta je sve planirano sem uvrštavanja u plan Veljeg brda?
MEDENICA: Na teritoriji Podgorice došlo je do značajnih izmjena u odnosu na nacrtni Plan. Najdrastičnija i najproblematičnija je svakako uvrštavanje urbanističkog projekta Velje brdo, koji predviđa stambeno naselje za čak 40.000 stanovnika. Ovaj projekat nije bio dio javne rasprave, niti je bio predmet stručne analize i komentara zainteresovane javnosti. Uz to, postoje indicije da su i druge zone, poput Ćemovskog polja, koje su ranije bile prepoznate kao prirodne ili zaštićene površine, u međuvremenu prenamijenjene u građevinske zone. Ovakve izmjene se ne odnose samo na fizičku transformaciju prostora, već i na promjenu koncepta razvoja grada, koji se sada vodi logikom masovne urbanizacije, a ne održivosti i planiranja u skladu sa kapacitetima i potrebama lokalnih zajednica i zaštite prirode.
MONITOR: Da li očekujete da će poslanici i institucije razmotriti apele javnosti i nevladinog sektora?
MEDENICA: S obzirom na dosadašnji tok procesa i odnos institucija prema primjedbama stručne i građanske javnosti, ne postoje velike nade da će apele nevladinog sektora poslanici i institucije ozbiljno razmotriti. Dokument nije bio dostupan javnosti ni nakon usvajanja, sjednice odbora su vođene ubrzano i bez temeljne analize, a mišljenja eksperata i organizacija civilnog društva su ignorisana. Međutim, ostaje moralna i zakonska obaveza poslanika da preispitaju ovakav način donošenja strateškog dokumenta. Ignorisanje apela javnosti značiće i preuzimanje odgovornosti za potencijalne posljedice koje će ovaj Plan imati na životnu sredinu, pravni poredak i društveni razvoj Crne Gore. Ukoliko se odluka ne preispita, postoji rizik da će ona postati simbol institucionalne neodgovornosti i pravne nesigurnosti koja može imati dugotrajne negativne posljedice po državu.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
INTERVJU
MAJA SEVER, PREDSJEDNICA EVROPSKE FEDERACIJE NOVINARA (EFJ), BRISEL: Ubijanje novinara je napad na samo srce slobodnog društva

Objavljeno prije
4 danana
27 Juna, 2025
Ursula fon der Leyen je, u sklopu evropskog pristupnog procesa, dužna osigurati da države‑kandidatkinje poštuju temeljna načela EU – koja uključuju slobodu medija. Dosadašnja praksa pokazuje da Brisel često ne reaguje dovoljno jasno i odlučno, pogotovo kada je u pitanju Aleksandar Vučić
MONITOR: Reagovali ste na smjene u United group koja je preko UM vlasnik više medija u regionu. Istakli ste da bi eventualne posljedice po uređivačku politiku bile pogubne, posebno u Srbiji.
SEVER: Iako Crna Gora trenutno nije pogođena situacijom kao Srbija, promjena uređivačkog kursa u kompaniji koja kontrolira više relevantnih medija, svakako bi imala negativan utjecaj na kvalitet informacija i pluralizam. U trenutnom ambijentu – gdje javni servisi djeluju pod političkim utjecajem i mnogi privatni mediji imaju jasne političke agende – nezavisno i profesionalno novinarstvo mora se njegovati kao vrijednost i ideal kojem težimo. Ovaj slučaj jasno pokazuje koliko je novinarstvo na našim prostorima ranjivo i kako vlasnička volja – bilo da prevagne profit ili lojalnost političkim partnerima – često diktira sadržaj. Želim naglasiti svoju zabrinutost i solidarnost s kolegama u Srbiji koji trpe prijetnje i pritiske zbog takvih odlukа vlasnika, a nedostatak odgovornosti prema slobodi medija dodatno pogoršava situaciju.
MONITOR: Na još jednu godišnjicu od ubistva glavnog urednika Dana, Duška Jovanovića, Vlada Crne Gore je ponudila milion eura za vjerodostojna saznanja o neposrednim izvršiocima i organizatorima njegovog ubistva. Poslije oslobađajuće presude za ubistvo Slavka Ćuruvije, kako gledate na institucionalne kapacitete i interese Crne Gore i drugih država regiona u deklarativnim namjerama da se otkriju ubice novinara i novinarki?
SEVER: Ubojstvo Duška Jovanovića iz maja 2004. i dalje je jedno od najstarijih neriješenih ubistava novinara u Europi. Institucionalni odgovor Crne Gore-poput ponude nagrade od milijun eura i nova aktivnost Anketnog odbora u Skupštini, predstavljaju pozitivan pomak – ali ostaje pitanje hoće li to sve ostati samo deklarativno i služiti za skupljanje jeftinih političkih poena. Nadamo se da će to dovesti do konkretnih rezultata i identifikacije nalogodavaca i izvršilaca. Formiranje Anketnog odbora daje još jedan kanal kroz koji se može doći do novih informacija i napretka.
MONITOR: Iz slučaja kadrovskih promjena u UG, moguće je izvesti i zaključak-kao što je to pretpostavljeno u javnom obraćanju urednika medija iz UM, da se radi o političkom pritisku “od strane vlada i interesnih grupa”. Kako će se u tome “snaći” predsjednica EK Ursula fon der Lajen, ali i druge brojne međunarodne medijske i druge organizacije-a posebno EFJ?
SEVER: EFJ će redovno pružati podršku novinarima/novinarkama “na terenu”, usmjerenu na profesionalce, novinare, snimatelje, ljude koji svakodnevno rade program, dok promjene vlasničkih struktura i njihovi međusobni odnosi nisu u našem fokusu. Naravno, upravo ovaj slučaj pokazuje da postoji bojazan da će se odraziti na ljude koji rade program, ali to je upravo odgovornost i bivših i sadašnjih vlasnika. U redakciji N1 Hrvatska promjene su se dogodile prije ove smjene na visokoj razini, otpušteno je 26 ljudi, i posljedice na program su itekako vidljive-ne samo na program N1 nego i na cijelo medijsko okruženje u Hrvatskoj.
Ursula fon der Leyen je, u sklopu europskog pristupnog procesa, dužna osigurati da države‑kandidatkinje poštuju temeljna načela EU – koja uključuju slobodu medija. No dosadašnja praksa pokazuje da Bruxelles često ne reagira dovoljno jasno i odlučno, pogotovo kada je u pitanju Aleksandar Vučić.
MONITOR: U martu je Tramp izdao uredbu da se zatvori agencija (USAGM) u okviru koje su poslovali i Glas Amerike i Radio Slobodna Evropa. Dvojica saveznih sudija su tu uredbu stavili van snage. Uredništvo Vašington posta se borilo da zadrži uređivačke principe posle preuzimanja vlasništva od strane Dzefa Bezosa, Trampovog podržavaoca. Kako zaštititi slobodu informisanja od politički ambicioznog krupnog kapitala?
SEVER: Pritisak Trumpove uredbe na USAGM i slučaj Washington Posta pod Bezosom pokazuju da su demokracije i kapitalno okruženje često prijetnja neovisnosti novinarstva. Sloboda informiranja je stup društva, i uništenje kritičkog, profesionalnog novinarstva znači uništenje demokracije.
Jedini spas leži u snažnoj društvenoj odluci – pronalasku sustava koji će garantirati neovisno, kvalitetno novinarstvo. EMFA (European Media Freedom Act) je dobra inicijativa, ali još uvijek ne dovoljno jaka. Potreban je podržan mehanizam koji štiti uređivačku autonomiju i osigurava financijsku nezavisnost medija.
MONITOR: Procjenjuje se da je u napadima Izraela na Gazu, stradalo najmanje 185 novinara i novinarki. Da li je moguće da medijske organizacije i organizacije za ljudska prava zatraže pravdu pred MKS u Hagu-gdje već postoji optužnica protiv Benjamina Netanjahua?
SEVER: Europska federacija novinara snažno izražava solidarnost s kolegicama i kolegama koji izvještavaju u teškim uvjetima, bez ikakve zaštite i uz stalne prijetnje po vlastiti život. EFJ je u stalnom kontaktu s Palestinskim sindikatom novinara (PJS), koji dokumentira brojne slučajeve – od ubojstava i napada, do uskraćivanja prava na rad, pristup informacijama i sigurnosti na terenu. Ove brojke i svjedočanstva jasno ukazuju na uzorak koji nadilazi pojedinačne slučajeve i može predstavljati sustavni napad na medije.
Sindikat novinara Hrvatske podržava kolege u Palestini – kroz zajedničke inicijative s EFJ‑em, javne istupe i apeliranje prema domaćim i međunarodnim institucijama da osude i zaustave napade na medijske djelatnike. Naglašavamo da životi novinara nisu kolateralna šteta – njihovo ubijanje je napad na samo srce slobodnog društva i temeljnog prava javnosti da zna istinu. U suradnji s drugim sindikatima i organizacijama u regiji, podržavamo zahtjeve za međunarodnu pravdu i odgovornost. MKS već vodi istragu o ratnim zločinima u Palestini, a među optuženima su izraelski premijer Benjamin Netanjahu i ministar obrane Yoav Gallant. Ako se dokaže da su napadi na novinare bili namjerni, ciljano usmjereni ili dio šire vojne strategije koja ignorira zaštitu civila, to se može tretirati kao ratni zločin prema Rimskom statutu – osobito članu 8., koji štiti novinare kao civilne osobe, više međunarodnih organizacija već intenzivno dokumentiraju i dijele dokaze koji mogu poslužiti kao temelj za tužbe. Dio tih podataka već je predan istražiteljima MKS‑a.
No, ključno pitanje ostaje: hoće li međunarodna zajednica imati dovoljno političke volje da ovaj proces dovede do kraja? Dosadašnja iskustva pokazuju da politički pritisci često zaustavljaju pravdu kad su u pitanju saveznici velikih sila. Odgovornost je i na nama – novinarima, sindikatima, civilnom društvu – da ustrajno podsjećamo da su životi naših kolega vrijedni jednakog poštovanja i zaštite kao i životi bilo kojih drugih civila. Bez te svijesti i pritiska, opasnost od nekažnjivosti ostaje stvarna.
MONITOR: Nedavno je izvršena smrtna kazna nad saudijskim novinarom Turki al- Jaserom, osuđenim za terorizam i izdaju. Poslije ubistva Džemala Kašogija, dopisnika WP, u konzulatu SA u Turskoj 2018-e, izostalo je polaganje računa. . Tramp je skoro od prestolonasljednika Mohameda bin-Salmana, javno sumnjičenog za ovo ubistvo-dobio 600 milijardi dolara crijdan poklon. Da li je Kašogijevo ubistvo “zaboravljeno”?
SEVER: Europska federacija novinara i ja osobno ne zaboravljamo ubijene kolege poput Kasogija. Ipak, informacija i dalje imamo ograničeno, jer ne raspolažemo detaljima o Al‑Jaserovom slučaju.
MONITOR: Izrael je gadjao iranski državni TV kanal IRINN, poginulo je nekoliko ljudi. Njujorski Komitet za zastitu novinara saopštio je da je “zgrožen”. Kada je 1999-e u napadu na zgradu RTS ubijeno 16 zaposlenih, široko je bilo prihvaćeno glediste da je RTS “legitimna meta”. Postoji li neka karakteristična razlika izmedju ova dva slučaja “ubijanja propagande”?
SEVER: Ratne žrtve medijskih centara, ne čine ih “legitimnim” metama, a međunarodni standardi jasno zabranjuju napad na civile i civilnu infrastrukturu. U slučaju RTS‑a, pravosudna osuda osobe koja je držala ljude u RTS-u pokazuje jasnu poruku: Dragoljub Milanović, nekadašnji direktor Radio-televizije Srbije, osuđen je zbog odgovornosti za pogibiju 16 radnika RTS-a tijekom napada 1999., a u presudi se navodi da nije preduzeo mjere da se zaposleni te noći zaštite i evakuiraju iz zgrada. Nikada civili nisu legitimna meta.
I u Crnoj Gori bilježimo slučajeve SLAPP
MONITOR: I u Crnoj Gori postoji iskustvo pritisaka na medije “emitovanjem” SLAPP tužbi od strane političkih i biznis moćnika. Koliko su one česte u drugim evropskim zemljama i koliko je njihova učestalost “srazmjerna” nezavisnosti pravosuđa?
SEVER: U Crnoj Gori isto bilježimo slučajeve “SLAPP”. Dok broj nije alarmantan, zabilježeni su pritisci iz državnih struktura, koji su se, nakon jake reakcije javnosti, uglavnom povukli. Ipak, svaki pokušaj i najava takvog zastrašivanja nije dobra, važno je da donositelji odluka u zakonodavni sustav ugrade sustav zaštite od SLAPP- kakve su preporučene AntiSLAPP direktivom i Preporukama za borbu protiv SLAPP koje su prihvaćene na EU razini, tako se borba protiv SLAPP-a neće zadržati na pritiscima javnosti i odlukama pojedinaca, već će biti ugrađena u pravosudni sustav.
U Europi upotreba SLAPP tužbi raste – posebno u zapadnoeuropskim zemljama poput Francuske, Italije i Španjolske, što se vidi iz raznih pravnih analiza. One predstavljaju prijetnju jer omogućuju dugotrajne i skupe sudske procese bez materijalne osnove, a njihov cilj je obeshrabriti istraživačko novinarstvo i kritičko izvještavanje.
Pojava SLAPP-a proporcionalna je nezavisnosti pravosuđa i učinkovitosti zakonskog okvira u državi. Zavisno je od jačine zakona, povijesti zaštite medijskih sloboda i spremnosti sudova da prepoznaju ove parazitske tužbe. Gdje pravosuđe ne reagira dosljedno i brzo, SLAPP postaje popularan činitelj pritiska na novinare i medije.
Vjerujem da ozbiljno, profesionalno novinarstvo neće nestati
MONITOR: Rojtersov Institut za proučavanje novinarstva, izašao je sa podacima iz svog godišnjeg izvještaja o digitalnim vijestima- koji pokazuju da na ljude (uzorak od njih sto hiljada iz 48 zemalja), veći uticaj imaju “podkasteri” nego novinari tradicionalnih medija. Da li će tabloidno a ne samo “ozbiljno” novinarstvo opstati pored galopirajuce digitalizacije i AI revolucije?
SEVER: Naravno digitalna transformacija i “AI‑revolucija” prijete tradicionalnim medijima. No vjerujem da ozbiljno, profesionalno novinarstvo neće nestati, ali se mora prilagoditi. Naš zadatak je boriti se za poštivanje struke, standarda i etike, u suradnji s regulatorima, civilnim društvom i čitateljima/gledateljima. Ulažući u obrazovanje, tehnologiju i transparentno financiranje možemo stvoriti sustav koji će podržavati profesionalno novinarstvo i u digitalnom dobu. I nema slobodnog i demokratskog društva bez jakog novinarstva, bez hrabrih novinara i novinarki koji će razotkrivati korupciju i upozoravati na probleme u društvu.
Nastasja RADOVIĆ
Komentari
Kolumne
-
DANAS, SJUTRA / prije 4 dana
Sloboda vladanja
Zoran Radulović
-
DUHANKESA / prije 4 dana
Sloboda kao provokacija
Ferid Muhić
-
DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Napredak i nepovjerenje
Zoran Radulović
-
ALTERVIZIJA / prije 2 sedmice
Duboki kapital
Milan Popović
-
DANAS, SJUTRA / prije 3 sedmice
Hljeba i blokada
Zoran Radulović

Novi broj


SLUŽBENI AUTOMOBILI, JAHTE , AVIONI…: Raskalašniji nego DPS

UOČI GODIŠNJE SKUPŠTINE EPCG: Profit ispario, privilegije ostale

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Kuća nam vonja na mnogo šta što ne valja
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmice
BUDVA I KADRIRANJE: „Projektna“ podrška DPS-a – u foteljama
-
DRUŠTVO4 sedmice
AGENCIJA ZA SPREČAVANJE KORUPCIJE: Pokušaj vraćanja na staro
-
Izdvojeno4 sedmice
RUSIJA-UKRAJINA – RED PREGOVORA, RED DRONOVA: Šta ako mir nije opcija
-
FOKUS3 sedmice
IMPERIJA STANAJ POD ISTRAGOM TUŽILAŠTVA: Dim u krvotoku
-
DRUŠTVO3 sedmice
ANDREJ VUČIĆ U PODGORIČKOM SUDU PROTIV VIJESTI: Duševni bol Prvog brata Srbije
-
FOKUS4 sedmice
MILAN PAUNOVIĆ- INSAJDERSKE PRIČE: Tajne trojke
-
DRUŠTVO3 sedmice
ODLUKA UPRAVNOG SUDA O SOLANI: Prirodni biser nije državni nego tajkunski
-
DANAS, SJUTRA4 sedmice
Na početku