Globalna finansijska kriza, koja je izazvala recesiju ukupnih privrednih tokova, polako svojim usporavanjem ukazuje na signale koji mogu značiti nove cikluse poslovanja. Put oporavka će biti pun nepredviđenih izazova i ektremnih sistemskih napora kako bi se u mjeri mogućeg predvidjelo bar ono što može predstavljati prepreke i rizike, s ciljem da se kolo novih vrijednosti najenergičnije ,,zakotrlja”. Struka već razmišlja o budućem sprečavanju kataklizmičnih poremećaja sličnog obima i efekata, ne izbjegavajući suočavanje sa porukama negativnih trendova/podataka/pojava koji su bili inicijalna kapisla najkomplikovanijeg ekonomskog disbalansa posljednjih osam decenija svjetskog privređivanja.

A, kod nas…

Benevolentnost straha od pojedinačnih akcionara je našeg vrlog nacionalnog regulatora banaka pune dvije godine spriječavala da bude prisutan u onoj banci, na način i u skladu sa regulativom (pretpostavljam da bismo trebali da povjerujemo u kafanske anegdote da je glavni ,,igrač/mačak” iz one banke bio ljut na ,,razmažene” regulatore jer ga nisu na vrijeme i kvalitetno kontrolisali). Zato su drugi važni državni organi, glavni dio sistemske problematike poslovanja one banke, privremeno riješili kreditnom podrškom. Treba vjerovati da će predmetna bankarska institucija restrukturiranjem internih menadžerskih kapaciteta i poboljšanjem likvidnih pozicija bar izaći iz akutnosti problema u njegovu hroničnost, a potom i detaljno/dugoročno rješavanje.

Međutim, onaj ,,strah” ,,bankara države”, odnosno ,,čuvara stabilnosti i sigurnosti bankarskog sektora” ima svoj otužni sistemski nastavak. I nakon završenih izbora, udarna institucija finansijskog sistema naše ekonomije je pored izabrane “odsutnosti” iz funkcije bankarskog supervizora, odlučila da se ,,udalji” i od druge važne institucionalne odgovornosti – one kojom je izvor konzistentne cjeline sistemskih i ostalih podataka kojima su se, do sada, u mjeri prihvatljivo organizovanih/dostupnih izvještaja, sa analitičke ili investitorske pozicije, mogli pratiti finansijski i ekonomski tokovi u Crnoj Gori. Ova ravan ,,straha”, koja je nametnuta individualnom odbranom pozicija, a ne struke, dopunjena je kontinuiranom menadžerskom političkom regrutacijom što unižava postignute administrativne i organizacione kvalitete unutar institucije. Samo to realno može biti razlog da su podaci bilansa stanja i uspjeha banaka za posljednji kvartal prethodne godine još uvijek van veb stranica regulatora. Ili, to je jedini institucionalni razlog što su ekonomski i finansijski podaci, koji se već dvije godine redovno objavljuju, nedostupni i ne post-ovani u skladu sa ustanovljenom dinamikom.

Umjesto da se unapređuje nivo postignutih obrada i redovno objavljivanje podataka, nestručno i nelogično, da ne pominjemo zakon u ovom kontekstu, se ,,povlači” ručna kočnica na suštinu postojanja i opravdanost prisutnosti navedene institucije unutar naše nacionalne ekonomije koja koristi uvezenu valutu. Neobjavljivanje redovnih i objedinjenih podataka iz različitih sfera monetarnog, ekonomskog, finansijskog, bankarskog, fiskalnog, investicionog, platno-trgovinskog i ostalih dešavanja u posljednjih četiri mjeseca nema sistemskog, stručnog, ličnog opravdanja i objašnjenja. Zato je opravdano postaviti pitanje šta predstavlja institucionalnu održivost ,,bankara” koji realno ne zna (nikada nije ni znao) što je bankarstvo.

Mila KASALICA