Komisija Glavnog grada donijela je odluku da i ove godine zakupi prostor na Koniku kako bi se beskućnicima obezbijedio smještaj. Riječ je o dvogodišnjem pilot projektu u vezi sa kojim će se na kraju godine sumirati rezultati kako bi se procijenilo na koji način će se dalje brinuti o onima kojima je potrebna ovakva vrsta pomoći.

Prihvatilište za beskućnike nalazi se u Vardarskoj ulici u naselju Konik. Prostor kojim raspolaže zauzima 119 m2, uz veliku terasu i baštu. Otvoreno je krajem aprila 2017. godine i može primiti dvanaest osoba uz mogućnost proširenja kapaciteta do petnaest ljudi ukoliko bude potrebe za tim.

Skloništem koordiniraju Centar za socijalni rad i Crveni krst. U njemu je trenutno smješteno troje ljudi, a ovaj privremeni dom bi trebao uskoro da dobije još jednog stanovnika.

Korisnicima je obezbijeđen ručak u Narodnoj kuhinji, dok ostala dva obroka dobijaju od donatora skloništa.

Prema Pravilniku koji se odnosi na bliže uslove korišćenja usluga u prihvatilištu, osoba se može zadržati najviše devet mjeseci ali se, kako navode iz institucija koje rukovode projektom, ovaj period po potrebi može produžiti.

Jedan od uslova za obezbjeđivanje smještaja jeste i to da osoba mora biti stanovnik Podgorice. Kada su u pitanju lica koja su strani državljani ili su prijavljena u drugim opštinama Crne Gore, ona mogu u skloništu boraviti najviše nedjelju dana, a Centar za socijalni rad u tom periodu kontaktira matične opštine ili ambasade kako bi one preuzele dalju obavezu o zbrinjavanju ovih osoba.

Selekciju za prijem u sklonište sprovodi Centar za socijalni rad na osnovu kriterijuma koji potvrđuju da je osoba u potrebi za ovakvom vrstom pomoći.

,,Da bi neko pošao u sklonište potrebno je da se ispune obavezne pretpostavke – da nema stan, živi neprikladno, nema imovinu kojom može obezbijediti adekvatan smještaj. Onda mi upućujemo tu osobu kod ljekara, vrši se osnovni zdravstveni pregled, procjena da li može da živi u kolektivu, da ne bi ugrozila ostale. Higijenski mora biti zbrinuta adekvatno, biti tretirana adekvatno i onda mi donosimo uput ili rješenje za smještaj” kaže za Monitor rukovodilac Službe za odrasla i stara lica pri Centru za socijalni rad Nedim Pepić.

Ukoliko se procijeni da osoba nije sposobna za život u kolektivnom smještaju, Centar za socijalni rad je upućuje na proceduru vađenja dokumentacije radi odlaska u dom za stara lica.

,,U principu, ako neko traži od nas pomoć ili nas neko uputi na to da je čovjeku potrebna pomoć mi pokušavamo da stupimo sa njim u kontakt kako bismo ga odobrovoljili i da mu kažemo koje su prednosti smještaja u prihvatnoj stanici”, navodi Pepić.

On dodaje da se u međuvremenu radi na pronalaženju rješenja za trajnije zbrinjavanje beskućnika kroz povezivanje sa najbližim srodnicima ukoliko ih imaju, kao i radno angažovanje kojim bi se mogli steći uslovi za pristojan život.

Za vrijeme boravka, korisnicima prihvatilišta kontinuirano se pruža psihosocijalna podrška koja podrazumijeva pomoć pri rješavanju svakodnevnih problema i ostvarivanje prava koja se odnose na socijalne i zdravstvene usluge, ali i prava pred drugim institucijama.

,,Radi se na njihovom osnaživanju i resocijalizaciji da bi se, što je ranije moguće, osposobili za samostalni život”, ističe Milica Kovačević, koja u ime Crvenog krsta koordinira prihvatilištem.

,,Boravak u prihvatilištu jeste privremena vrsta podrške koju beskućnici treba da iskoriste kako bi stekli uslove da se resocijalizaciju i integrišu u društvo, što i jeste krajnji cilj. Crveni krst i Centar za socijalni rad im pružaju podršku u tom procesu” kazala je Monitoru Kovačević. Ona je kao primjer navela korisnika koji je za vrijeme boravka bio angažovan kao čuvar u Prihvatilištu, a sada je zaposlen kao domar.

,,Međutim, teško je naći održive načine osnaživanja ovih lica za samostalan život, posebno jer nisu svi u mogućnosti da nađu zaposlenje. To su neki od razloga zašto im se omogućava duži boravak u prihvatilištu od planiranog. Plan je svakako da, nakon što ova lica napuste prihvatilište, kontakt sa njima bude nastavljen, kako bi im se pružila dalja podrška, u skladu sa njihovim potrebama”, dodaje Kovačević.

Iz Centra za socijalni rad navode da ne postoji precizna evidencija o broju beskućnika na teritoriji Podgorice, a isti je slučaj i sa ostalim opštinama u Crnoj Gori. Taj broj varira i povećava se tokom ljetnjih mjeseci zbog, kako kažu, velikog broja ljudi koji tada dolazi sa strane u potrazi za poslom.

Osobe koje se obraćaju za pomoć obično su punoljetne, najčešće muškarci srednje životne dobi.

Razlozi koji uzrokuju beskućništvo su razni. Pepić ističe da su to uglavnom osobe koje su izašle iz dugotrajnog zatvora, lica koja su zbog poroka, poput kocke izgubila imovinu i slično, ili usljed porodičnih sukoba ostala na ulici.

Ranije je u Podgorici postojalo sklonište za beskućnike koje je vodila Akcija za ljudska prava uz finansijsku podršku Ministarstva rada i socijalnog staranja, ali je ono bilo aktivno ukupno četiri mjeseca, od januara do kraja aprila 2013. godine.

Osim sadašnjeg prihvatilišta u glavnom gradu, u Crnoj Gori jedina ovakva ustanova postoji još u Pljevljima.

Miljana DAŠIĆ

Komentari