Povežite se sa nama

OKO NAS

RUDNICI UGLJA BERANE UHVATILI KORAK: Budućnost koja obećava

Objavljeno prije

na

Od skepse s početka privatizacije Rudnika uglja Berane od strane kompanije Mertalfer prije dvije godine, ova ekonomska priča došla je do toga da danas predstavlja rijedak primjer industrijskog razvoja koji obećava da za budućnost grada na Limu ima nade.

Stidljiv start sa tridesetak radnika u jednoj smjeni, ručno vađenje i prodaja crnog zlata u džakovima morao je izazivati podozrenje, naročito u svjetlu ranijih velikih prodaja i obećanja, koja su se po pravilu završavala krahovima.

U ovoj firmi danas se radi u tri smjene, a broj stalno zaposlenih rudara dostigao je stotinu pedeset.

„Trenutno je obim godišnje proizvodnje šezdeset hiljada tona. Već od jeseni planiramo povećanje proizvodnje na sto dvadeset hiljada tona i zapošljavanje još stotinu rudara”, kaže za Monitor izvršni direktor Uglješa Vučinić.

Prema njegovim riječima, u prilog dugoročno dobrom poslu i dobrim namjerama investitora govori i činjenica da je u jami Petnjik otvoreno novo polje za eksploataciju, takozvano polje C, i u tom pravcu se praktično svakodnevno kopaju novi hodnici.

„Dosadašnja ulaganja iznose četiri miliona eura i naravno da se na tome neće stati”, kaže Vučinić.

Izvršni direktor ističe da bez podrške lokalne uprave u Beranama i Ministarstva ekonomije ne bi bilo lako uspjeti u poslu spašavanja i ponovnog aktiviranja jame u Petnjiku.

„Moram reći da je interesovanje predsjednika opštine Dragoslava Šćekića bilo veliko i da nam je pružena potrebna logistika. Onje je shvatio da se boreći za ovu kompaniju bori za svoj grad, jer je sada zbrinuto stotinu pedeset porodica. To u Beranama i na siromašnom sjeveru nije malo”, kaže Vučinić.

U Rudnicima mrkog uglja Berane, kako se sada zove ova kompanija, posebno s ponosom ističu da se proizvodni proces odvija neprekidno dvadeset četiri sata, i da u Crnoj Gori treću smjenu ima samo ova kompanija.

Metalfer iz Sremske Mitrovice beranski rudnik uglja kupio je početkom 2014. godine. Nakon pola godine počela je sanacija zapuštene jame, da bi u januaru prošle godine bile izvađene prve tone uglja poslije više od decenije.

Tako je prekinuta agonija beranskog rudnika koja je trajala previše dugo. Poslije zatvaranja fabrike celuloze i papira, u čijem se reprolancu nalazio, beranski rudnik uglja bio je najprije 2001. godine prodat mješovitom vojvođansko-slovačkom preduzeću Gradeks HBP, sastavljenom od kompanija Gradeks iz Kule i HBP iz slovačkog grada Providza.

Poslije nešto više od godinu između ova dva partnera izbili su nesporazumi koji su završeni tako što su Slovaci preuzeli kompletno upravljanje, da bi se potom i sami nenajavljeno povukli iz posla i otišli iz Berana.

„To je bila neshvatljiva odluka. Možda ne znate podatak da je u oktobru te godine mjesečna proizvodnja bila jedanaest hiljada tona uglja, a da su se Slovaci povukli i prekinuli proizvodnju u novembru. Zašto su to uradili? Trebalo je samo da se uplati nekih dvadesetak hiljada za novu smjenu slovačkih rudara”, kaže jedan od rukovodilaca u rudniku i dugogodišnji radnik u ovoj kompaniji Jovanka Bogavac.

Ona smatra da je to što se sada radi punom parom potvrda činjenice da je rudnik potpuno neopravdano dugo bio prepušten propadanju.

Svoj udio u privatizaciji Slovaci su tada prikazali uvezenom opremom za automatsko kopanje rude. Nakon što je završena eksploatacija u jednom od osam polja jame Petnjik, oprema je ostala pod zemljom na dubini od dvjesta metara, o čemu je Monitor ranije pisao. Te mašine Metalfer je kupio od preduzeća Gradeks HBP u stečaju, ali nema namjeru da ih vadi jer bi to, kako kažu, bio vrlo rizičan posao.

Mašine u jami Petnjik utihnule u novembru 2002. a prodaja Rudnika uglja oglašavana je nakon toga devet puta prije nego ga je prije sedam godina kupila kompanija Balkan enerdži, s velikim planovima vezanim za izgradnju termo bloka i investicijama od 120 miliona eura.

Od svega toga nije bilo ništa. Grčka firma Balkan Enedži je malo prije kupovine rudnika u Beranama, avgusta 2007. godine, registrovana u Podgorici za poslove proizvodnje, prometa i usluga. Zvanično je saopšteno da je to podružnica grčkog koncerna Restis Group čiji je vlasnik milijarder Viktor Restis.

Kada je Restis odustao od beranskog rudnika, pojavio se Metalfer iz Sremske Mitrovice. Metalfer je u međuvremenu registrovao dvije firme, jednu u Podgorici, drugu u Beranama – Rudnici mrkog uglja Podgorica, odnosno Berane.

Iz današnje perspektive i činjenice da se proizvodnja odvija u tri smjene zvuči prosto nevjerovatno da rudnik u Beranama nije radio sve ove godine, i pored toga što grad bukvalno leži na uglju.

„Čitav grad, naime, leži na velikoj ugljenoj ploči debljine četiri i po, do devet metara, pa i više na pojedinim mjestima , kao što je to slučaj u selu Dapsići. Ploča ispod grada nalazi se na dubini od oko dvjesta metara. Upravo na toj dubini su i rudarski hodnici jame Petnjik”, objašnjavaju inženjeri.

Prema njihovim riječima, ukupne rezerve uglja u takozvanom beranskom basenu odavno su procijenjene na 167 miliona tona.

To su geološke rezerve. Bilansne rezerve, ili drugim riječima ono što je dostupno, iznosi oko trideset miliona tona. Od toga, opet, eksploatacione rezerve iznose dvadeset pet miliona tona. Bilansne rezerve samo jame Petnjik su oko šesnaest miliona tona, dok su dubinska nalazišta na Polici devet i po, a u selu Zagorje oko tri i po miliona tona – kažu stručnjaci.

Oni objašnjavaju i da ukupni resursi nijesu bukvalo nedostupni, već da kopanje ispod samog grada, koje se u Evropi odavno radi, kod nas nije isplativo, pri činjenici da su i tako velike zalihe lako dostupne.

Zbog svega što je Rudnik uglja pratilo u proteklih više od deceniju, u javnosti je, međutim, uvijek postojala doza skepse. Novi vlasnici i rukovodstvo lokalne uprave Berane, rijetke opozicione opštine u Crnoj Gori, sada polažu velike nade da proizvodna aktivnost u rudniku može biti zamajac za druge firme u ovom gradu gdje je industrija ugašena.

O matičnoj kompaniji Metalfer iz Sremske Mitrovice na internet pretraživačima može se pronaći znatan broj tekstova s pozitivnom konotacijom. Dosadašnje najave iz investicionog plana za Rudnike uglja Berane su realizovane. Tim planom je predviđeno da se sljedeće godine u jami Petnjik proizvede120 hiljada tona mrkog uglja. Godinu kasnije proizvodnja uglja u Beranama treba da do-stigne do 200 hiljada tona.

Od 2020. do 2024. godine planirana je proizvodnja do 300 hiljada tona uglja godišnje. Korak po korak, Metalfer je svoj investicioni plan do sada realizovao. Ostaje da se prati da li će pozitivni trend u ovoj kompaniji biti nastavljen.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

ISTRAGE U ZDRAVSTVU ZBOG DVA TRAGIČNA SLUČAJA SMRTI DJECE: U lavirintu institucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon smrti devetogodišnjeg dječaka u Baru i bebe u Nikšiću Ministarstvo zdravlja i tužilaštvo provjeravaju postupanje više zdravstvenih ustanova. Ovi i raniji slučaj smrti jedanaestogodišnjeg dječaka iz Nikšića otvaraju brojna pitanja odgovornosti i kontrole kvaliteta u zdravstvu, dok porodice čekaju konačne nalaze

 

 

žDevetogodišnji dječak iz Bara preminuo je 15. novembra, tri dana nakon što je dobio boginje i imao visoku temperaturu. Primorski portalje objavio da su roditelji dijete poveli na pregled pedijatru u Opštu bolnicu Bar tokom noći između 14. i 15. novembra, ali da je dežurni pedijatar procijenio da pacijenta te noći ne hospitalizuje. Zdravstveno stanje dječaka se dodatno pogoršalo kroz nekoliko sati. U subotu ujutro je preminuo.

Direktor Opšte bolnice u Baru „Blažo Orlandić“ dr Miroslav Knežević, saopštio je da su s tugom primili vijest o tragičnoj smrti dječaka i naglasio da je u skladu sa standardnim procedurama, bolnica pokrenula internu provjeru svih aspekata pružene njege.

,,Uz razumijevanje i pravo javnosti da zna, molimo i medije i zainteresovanu javnost da dozvole nadležnim institucijama da profesionalno i nepristrasno obave sve radnje iz svojih nadležnosti kako bi eventualna odgovornost bila adresirana bez prejudiciranja i targetiranja bilo koje zdravstvene ustanove, uključujući i privatne, koje su takođe učestvovale uprocesu liječenja i njege pacijenta”, kazao je Knežević.

Iz Ministarstva zdravlja, na čijem čelu je Vojislav Šimun, saopštili su da istražuju okolnosti povodom smrti dječaka i da će pokrenuti sveobuhvatan stručni nadzor u svim zdravstvenim ustanovama koje su učestvovale u zbrinjavanju djeteta u privatnom i u javnom sektoru.

,,Nadzor će obuhvatiti tok pružene zdravstvene zaštite, postupanje medicinskog osoblja i ispunjenost stručnih procedura. Ovaj proces biće sproveden temeljno, objektivno i transparentno”, piše u saopštenju Ministarstva zdravlja. Dodali su da će obdukcioni nalaz, koji će biti urađen u skladu sa medicinskim protokolima, pokazati uzrok iznenadne smrti dječaka.Ministarstvo i Institut za javno zdravlje apeluju na javnost da se uzdrži od spekulacija do okončanja zvaničnih postupaka i naglasili da je važno obezbijediti stručnim službama uslove za nepristrasan rad i omogućiti porodici mir, podršku i dostojanstvo.

Više državno tužilaštvo u Podgorici formiralo je predmet povodom smrti devetogodišnjaka u Baru.Iz tužilaštva, kojim rukovodi Lepa Medenica, saopštili su da je predmet u izviđaja ,,tokom kojeg je data naredba za obdukciju tijela, te zatraženo dostavljanje kompletne medicinske dokumentacije i pribavljanje potrebnih obavještenja, a sve u cilju donošenja date odluke u predmetu”. VDT je takođe apelovalo na javnost za suzdržanost u ovim teškim trenucima.

Ovo je druga smrt djeteta koja je uznemirila javnost za manje od mjesec. U Opštoj bolnici u Nikšiću je 25. oktobra preminula beba stara svega tri dana. Prema preliminarnom nalazu vještaka beba se ugušila.

Roditelji su javnost informisali da je, prema preliminarnom obdukcionom nalazu, smrt bebe nastupila oko 21.10 sati u subotu i da je uzrok gušenje hranom prilikom bljuckanja. Naveli su da je beba ostavljena sama, bez prisustva osoblja koje bi moglo reagovati.Beba je, prema njihovim riječima, rođena zdrava i ocijenjena najvišom ocjenom, a porođaj je prošao bez komplikacija. Porodica smatra da obdukcioni nalaz „ukazuje na mogući nemar zaposlenih”. ,,U subotu, dana 25. oktobra novorođenčetu je konstatovana žutica. Povedena je od majke oko 18.30 časova toga dana u sobu za fotosintezu, u kojoj je trebalo da ostane 24 sata i više se nije vratila”, izjavili su roditelji.

I taj slučaj ispituje Više državno tužilaštvo u Podgorici.
U VDT je formiran predmet i nalazi se u fazi izviđaja. Naložena je obdukcija, a iz tužilaštvo su kazali da preduzimaju sve potrebne mjere radi donošenja odluke.

Dr Zoran Mrkić, direktor Opšte bolnice u Nikšiću, kazao je da je nakon smrti bebe sprovedena interna provjera, ali i eksterni nadzor Komisije Ministarstva zdravlja, koja je saslušala zaposlene i provjerila dokumentaciju. Prvi rezultati su da su dvije medicinske sestre koje su, u subotu, 25. oktobra, kada je došlo do smrti novorođenčeta, bile u smjeni suspendovane, a najavljeno je da će protiv njih biti pokrenut i disciplinski postupak. ,,U pitanju su dvije sestre koje rade na odjeljenju neonatologije i koje su te noći bile u smjeni. Sestre su supendovane do okončanja istražnog postupka i dobijanja zvaničnog obdukcionog nalaza”, kazao je Mrkić.

Samo dva dana nakon smrti bebe, dio zaposlenih u Opštoj bolnici Nikšić  protestovao je ispred te ustanove, tvrdeći da trpe mobing od direktora dr Zorana Mrkića i menadžmenta, koji, kako kažu, dijele otkaze i smjenjuju kadrove mimo pravila.

,,Složićete se da mi je mnogo važnije trenutno da utvrdimo šta se desilo sa djetetom koje je preminulo, da organizujem rad u porodilištu, jer i danas ima žena koje čekaju porođaj”, izjavio je Mrkić dodajući da je „zgrožen okupljanjem zaposlenih, maltene dva dana nakon smrti novorođenčeta u bolnici“.

Direktor bolnice u Nikšiću je oštro reagovao na protest dijela zaposlenih i poručio im da mora da se radi, da se ima znanje i da ne smije da se krade. ,,Kad tražim od čistačice da očisti nešto, to im je mobing. Ako tražim da upotrijebi mokru krpu, kaže da se to opiše dodatno u aneksu ugovora. Kad pošaljemo čistačicu sa jednog odjeljenja na drugo, ona tuži, treba da dobije aneks kao da presađuje srce. Ne možete vjerovati do koje mjere je sve to urušeno svih ovih godina, svako misli da ima neograničena, neka kosmička prava da može svaki čas da kreira put ove bolnice. Mora da se radi, mora nešto da se zna i ne smije da se krade. Ko god bude radio ovaj posao, moraće da ga radi ovako. Ništa drugo ja od zaposlenih nijesam tražio”, kazao je Mrkić.

U Opštoj bolnici u Nikšiću liječen je i Lazar Kankaraš, jedanaestogodišnji dječak, koji je u decembru prošle godine preminuo u Kliničko-bolničkom centru Crne Gore (KCCG).Dječak koji je bio zdrav, trenirao džudo, nakon pada sa bicikla i šivenja rane na koljenu, u avgustu 2024., zbog stalne temperature, bio je pacijent  više državnih i privatnih zdravstvenih službi: Dom zdravlja Nikšić, Opšta bolnica (OB) Nikšić, Dječje bolnice u KCCG i dvije privatne klinike iz Nikšića i Podgorice.

Razlog njegovih upornih simptoma, otkriven je tek pet dana prije nego što je preminuo – infektivna upala srca (endocarditis). Infektivni endokarditis. Još uvijek nije otkriveno kako je dječak, za kojeg se nije ni znalo da ima srčanu manu do nekoliko dana pred smrt, naglo preminuo od teškog oboljenja, uprkos redovnim višemjesečnim posjetama nizu ljekara zbog hronične groznice. Državne institucije u kojima se dječak liječio pokrenule su komisije za kontrolu kvalitelta: KCCG, OB Nikšić  i Dom zdravlja Nikšić.

Komisija za kontrolu kvaliteta OB Nikšić utvrdila je da nije došlo do nepravilnog liječenja u toj instituciji.

,,Povodom ovog slučaja zasijedala je i Komisija za kontrolu kvaliteta Kliničkog centra Crne Gore”, saopštili su početkom ove godine iz Ministarstva zdravlja, dodajući da su ih ,,zbog kompleksnosti slučaja obavijestili da će zatražiti  angažovanje eksternih članova iz oblasti dječije kardiologije i dječije kardiohirurgije, te će se nakon toga dostaviti nalaz Ministarstvu”.

U Višem državnom tužilaštvu u Podgorici, formiran je predmet povodom ovog slučaja. Monitoru su iz VDT-a, prošlog mjeseca, odgovorili da su   formirali predmet radi preispitivanja procedure liječenja u slučaju smrti jednog maloljetnog lica, te da se predmet nalazi u fazi izviđaja.

,,Tužilaštvo u fazi izviđaja je preduzelo sve mjere i radnje u cilju rasvjetljavanja konkretnog događaja, kao i donijelo naredbu za sudskomedicinsko vještačenje od strane Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu koja je dostavljana putem međunarodne pravne pomoći tom Institutu, a  koji nalaz i mišljenje nijesu još uvijek dostavljeni”, naveli su iz VDT-a.

Bliži se godišnica smrti, a roditelji dječaka, koje je Monitor kontaktirao, kažu da već mjesecima nemaju nikakve informacije iz nadležnih zdravstvenih institucija i tužilaštva.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRVA SKAJ PRESUDA RADOJU ZVICERU: Vođi kavačkog klana 16 godina zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Presudu je donijela sutkinja podgoričkog Višeg suda Sonja Keković koja je kao dokaz prihvatila skaj komunikaciju koju je priložilo Specijalno državno tužilaštvo. Zvicer je zbog međunarodnog šverca kokaina u odsustvu nepravosnažno osuđen na 16 godina zatvora, zbog optužbe da je 2020.godine organizovao kriminalnu grupu koja je pokušala da prokrijumčari 743 kilograma kokaina, zaplijenjenih  u holandskoj luci Roterdam

 

 

Vođi kavačkog kriminalnog klana, Kotoraninu Radoju Zviceru, koji je godinama u bjekstvu, a već deceniju puni stranice crne hronike domaćih,  regionalnih i međunarodnih medija, tek nedavno je izrečena prva skaj presuda u podgoričkom Višem sudu. Zvicer je nepravosnažno osuđen  zbog međunarodnog šverca kokaina  na 16 godina zatvora,  zbog optužbe da je u avgustu 2020.godine organizovao kriminalnu grupu koja je pokušala da prokrijumčari 743 kilograma kokaina, zaplijenjenih  u holandskoj luci Roterdam.

Presudu je donijela sutkinja podgoričkog Višeg suda Sonja Keković koja je kao dokaz prihvatila skaj komunikaciju koju je priložilo Specijalno državno tužilaštvo. Advokati odbrane odavno porblematizuju skaj komunikaciju kao dokaz.

Odbjegli vođa kavačkog klana je prema presudi, krajem juna 2020. godine na kriptovanoj aplikaciji SKY ECC formirao čat grupu sa Draganom Kneževićem, Slobodanom Kašćelanom, Milanom Vujotićem i Igorom Božovićem gdje ih je obavještavao da je u Južnoj Americi dogovorio nabavku i prekomorski transport iz Ekvadora u Evropu –  743 kilograma kokaina, upakovanog u 1.080 paketa sa bananama po nabavnoj cijeni od 5.000 američkih dolara po kilogramu.

Zvicer je, navodi se,  saradnike  obavještavao i da prekookeanski brod sa tovarom droge, za čiju kupovinu su zajednički obezbijedili 1.455.000 eura, kreće iz Ekvadora – 17. jula 2020. godine. Izvještavao ih je  o pomorskim rutama kretanja prekookeanskog broda sa kupljenim kokainom, o izgledu kartonskih paketa u kojima je droga bila filovana bananama, te da njemu od ukupne količine kokaina pripada 45 kilograma, Vujotiću 25, Kneževiću 20, a Kašćelanu i Božoviću po 10 kilograma kokaina.

Kako se dalje navodi u presudi, Zvicer grupu obavještava i o zaplijeni droge šaljući im dvije slikovne poruke sa fotografijama, od kojih je na jednoj vidljiv novinski tekst i izgled zaplijenjenog kokaina, a na drugoj novinski tekst o zaplijeni 743 kilograma kokaina, a koji su objavljeni na holandskim portalima.

Ovo nije jedini postupak koji je protiv Zvicera, kao šefa kriminalne organizacije, formiran od strane SDT. Za njim je u maju ove godine na zahtjev crnogorske kancelarije Interpola raspisana i javno objavljena crvena potjernica. Crna Gora ga potražuje zbog šest teških ubistava, ubistva, ubistva u pokušaju, krijumčarenja droge…

“ Zvicer se međunarodno potražuje po potjernici NCB Interpola Podgorica, radi vođenja kaznenog postupka pred Višim sudom u Podgorici zbog sumnje da je izvršio: sedam krivičnih djela stvaranje kriminalne organizacije iz čl. 401a, šest krivičnih djela teško ubistvo iz čl. 144, krivično djelo ubistvo iz čl. 143, pet krivičnih djela neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga iz čl. 300, kazneno djelo nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija, iz članka 403, kazneno djelo pokušaj ubistva putem podstrekavanja iz čl. 143 KZ CG”, saopšteno je iz Uprave policije.

Na zahtjev Austrije Zvicerovo ime je dodato na listu najtraženijih bjegunaca, ali u ovom trenutku ne postoje ni operativni podaci o tome gdje se krije vođa kavačkog kriminalnog klana.

Prema dostupnim informacijama  Zvicer je sve do optužbi za teška krivična djela koja mu se danas stavljaju na tereti više puta osuđivan. Kriminalni  dosije počeo je da ispisuje još kao dvadesetogodišnjak 2002. godine kada je pred kotorskim Osnovnim sudom osuđen uslovno zbog krivičnog djela falsifikovanje isprave.  Do 2012.godine osuđivan je više puta,  zbog neovlašćene proizvodnje, držanja i stavljanja u promet opojnih droga, nanošenja teških tjelesnih povreda i falsifikovanje isprava.

Da je Zvicer vođa kavačkog kriminalnog klana do javnosti je stigla informacija ne od službi bezbjednosti, već preko snimka koji je osvanuo na Jutjubu krajem decembra 2017. godine. Naslovljen kao „Kavački klan“, snimak sa očigledno prisluškivanim razgovorima pripadnika ove kriminalne grupe, ali i njihovim aktivnostima nije ostavljao dilemu ko je zapravo na čelu klana. Zvicer, iako je tada bio u Crnoj Gori, u Kotoru, nije uhapšen. Službe bezbjednosti pravdale su se da snimak koji je postavljen na Jutjubu nije dokaz da nekog uhapsite i okrivite za neko krivično djelo.

Krajem maja 2020. godine Zvicer i njegova supruga Tamara su bili glavna vijest, ne samo u Crnoj Gori već i u svijetu. Vođa kavačkog kriminalnog klana u Ukrajini, u elitnom kraju Kijeva, našao se na meti pripadnika suprotstavljene kriminalne grupe – škaljaraca.

Nedugo nakon pokušaja ubistva, u Odesi su uhapšeni Baranin Stefan Mandić Đukić, Podgoričanin Emil Tuzović zvani Čečen i dvojica srpskih državljana – Milan Branković i Petar Jovanović. Nedugo nakon napada, ukrajinske službe saopštile su da su osumnjičeni u tu državu stigli početkom maja 2020. godine, i da su pratile Zvicera i njegovu porodicu. Uz pomoć nekoliko Ukrajinaca atentatatori su kupili vozila, oružje i svu potrebni tehnologiju za praćenje mete. Oni su pratili svaki korak „kavčanina“ kako bi se što prije upoznali sa njegovom svakodnevnom rutinom.

Nije video nadzor tada u Kijevu snimio samo napadače. Jedna od postavljenih kamera snimila je i Tamaru Zvicer nakon pucnjave. Vjeruje se da je spasila život suprugu, a snimak je obišao svijet.

Nakon oporavka od ranjavanja,  Zvicer se sa porodicom se iz Ukrajine vratio u Kotor. Početkom 2021. godine bio je domaćin bezbjednosno interesantnim osobama iz Srbije Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, zbog čijeg ulaska u Crnu Goru će nekoliko mjeseci kasnije uslijediti prva hapšenja policijskih funkcionera, ali biti pokrenuta i afera koja traje do danas.

Zvicer je, prema operativnim podacima bezbjednosnih službi, napustio Crnu Goru u februaru 2021. godine, za vrijeme Vlade Dritana Abazovića. Nikada nije pokrenuta istraga o tome kako je i uz čiju pomoć napustio državu.

U međuvremenu srpski nadležni organi došli su do dokaza da je Zvicer koristio lažna dokumenta, zbog čega mu je suđeno i presuđeno u odsustvu pred novosadskim Višim sudom. U septembru 2022. godine osuđen je u Višem sudu u Novom Sadu na dvije i po godine zatvora zbog posjedovanja lažnog pasoša.

Tada je osuđen i bivši policajac Milenko Đukić, koji je, prema presudi, pomogao vođi kavačkog klana da dobije lažnu ličnu kartu i pasoš na ime Slobodan Zec. Lažni pasoš Zvicer je koristio šest puta tokom 2015. i 2016. prilikom prelaska granice.

Na račun vođe kavačkog kriminalnog klana stizale su i teške optužbe od strane vrha Srbije. U januaru 2022. godine tadašnji ministar unutrašnjih poslova Srbije Aleksandar Vulin saopštio je da je kriminalna organizacija na čijem je čelu je Zvicer, planirala ubistvo predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Vulinove tvrdnje nikada nijesu potkrijepljene dokazima.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

OPŠTINE NEMOĆNE PRED DOTRAJALIM VOZILIMA: Otpad na četiri točka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve veći problem zauzimanja javnih površina havarisanim, napuštenim ili vozilima namijenjenim daljoj prodaji, postao je višedimenzionalan izazov u Crnoj Gori. Analiza predstavljena u prvoj polovini ovog mjeseca, ukazala je na alarmantne podatke i predložila niz konkretnih mjera za rješavanje ovog problema

 

 

Sa preko 300.000 registrovanih motornih vozila u Crnoj Gori u 2024. godini, parking kapaciteti su pod sve većim pritiskom. Havarisana i napuštena vozila dodatno smanjuju raspoloživi prostor i predstavljaju ozbiljnu prijetnju životnoj sredini. To je konstatacija iz Analize koju je pripremila Zajednica opština Crne Gore, koja detaljno ukazuje na brojne probleme od smanjenja broja raspoloživih parking mjesta, preko narušavanja izgleda naselja i ugrožavanja bezbjednosti, do stvaranja ekoloških rizika i nelojalne konkurencije registrovanim auto-placevima.

U nekoliko lokalnih uprava sa sjevera Crne Gore Monitoru su kazali da je ta oblast rastući ekološki i komunalni krizni problem. Kažu da dotrajala vozila često završavaju ne samo na javnim površinama, već i u osjetljivim ekosistemima poput korita rijeka i na divljim deponijama.

Evidentan je nedostatak preciznih podataka. Predstavnici lokalnih samouprava priznaju da ne znaju tačan broj takvih vozila, niti posjeduju bilo kakvu evidenciju o tome na koji se način do sada postupalo sa ovim olupinama i pod kojim propisima.

„Havarisana i napuštena vozila dodatno smanjuju raspoloživi prostor i predstavljaju ozbiljnu prijetnju životnoj sredini. Oštećene karoserije, razbijena stakla i curenje tečnosti iz ovih vozila ugrožavaju građane i narušavaju urbani pejzaž, stvarajući utisak zapuštenosti naselja. S druge strane, vozila ostavljena na javnim površinama sa oznakom “na prodaju”, iako često propisno parkirana i formalno bez prekršaja saobraćajnih propisa, predstavljaju nelojalnu konkurenciju registrovanim auto-placevima i oduzimaju neophodna parking mjesta građanima. Njihovi vlasnici na ovaj način izbjegavaju troškove zakupa prostora i poreze“, navode iz Zajednice Opština dio zapažanja analize, posvećene tom višestrukom problemu.

Analiza obuhvata i pregled postojećeg zakonskog okvira, ali i konstatacije da aktuelni propisi ne daju dovoljno jasne mehanizme za postupanje u slučajevima kada su vozila parkirana u svrhu prodaje ili kada su dotrajala, a imaju registarske tablice. U tom smislu izdvajaju se pozitivna rješenja usvojena u opštinama Herceg Novi, Budva i Prijestonica Cetinje, koje su, kako ocjenjuju za Monitor iz Zajednice opština, „razvile vrlo efikasan model uklanjanja napuštenih i oštećenih vozila sa javnih površina“. U tim opštinama jasno su definisani i rokovi za preuzimanje vozila, mogućnost njihovog tretiranja kao otpada i uspostavljene jasne procedure za utvrđivanje vlasništva.

„Pored opšte zabrane ostavljanja neispravnih odnosno havarisanih vozila na javnim površinama, opštine uglavnom nisu detaljnije propisale način postupanja sa ostavljenim odnosno napuštenim vozilima, ali je uočena pozitivna praksa opština Herceg Novi, Budva i Prijestonice Cetinje. Na primjer, Odluka o komunalnom redu Opštine Herceg Novi, članom 39 definisala je zabranu ostavljanja takvih vozila na javnim površinama. Propisano je i da se uklanjanje obavlja subjektu kojem su povjereni poslovi uklanjanja nepropisno parkiranih vozila, po nalogu komunalnog policajca odnosno komunalnog inspektora, o trošku vlasnika“, objašnjavaju u Zajednici opština.

Tim  propisom vlasniku je utvrđen rok od 60 dana da preuzme vozilo odnosno plovilo. U protivnom, vozilo ili plovilo postaje otpad i upućeno je na primjenu propisa o upravljanju otpadom. Ukoliko je vlasnik nepoznat ili se ne može utvrditi, opština snosi troškove uklanjanja vozila odnosno plovila. Ako se naknadno utvrdi vlasnik, predviđeno je pravo na regresnu naplatu troškova.

U Budvi je slično, pa je član 46 Odluke regulisano postupanje sa dotrajalim, oštećenim i napuštenim vozilima na javnim površinama. Dodatno, u odnosu na Herceg Novi, komunalni policajci i inspektori ovlašćeni su da intervenišu i kada se vozilo nalazi na “površinama u javnom korišćenju”. Te površine, definisane članom 4 Odluke, odnose se na dijelove urbanističkih parcela sa stambenim ili drugim objektima koji, iako planski nisu javni, dostupni su većem broju građana, poput uređenih saobraćajnih, komunikacionih i zelenih površina unutar i između zgrada, tržnih centara, kolonada i pasaža. Cetinje ima gotovo identičan opštinski propis kao Budva.

Nažalost, druge opštine nijesu se bavile tim problemom, ali prostor za djelovanje mogle bi naći u Zakonu o upravljanju otpadom. Tako je Zakonom koji se odnosi na upravljanje otpadom definisano da je otpadno vozilo „vozilo koje se smatra otpadom, napušteno vozilo ili vozilo koje se ne može koristiti za osnovnu namjenu“; te da ta vrsta otpada pripada kategoriji komunalnog i posebnoj vrsti otpada (tačka 46). Zakon takođe predviđa da je imalac otpadnog vozila „dužan da otpadno vozilo preda na mjesta koja su predviđena za tu vrstu otpada u okviru sistema preuzimanja, sakupljanja i obrade otpadnih vozila.“.

Međutim, kako objašnjavaju u Zajednici opština „sistem preuzimanja, sakupljanja i obrade otpadnih vozila, koji nakon upotrebe postaju otpad, kao mehanizam produžene odgovornosti proizvođača još nije zaživio“. Podsjećaju da je licenciran veći broj trgovaca otpadnih vozila, takozvanih auto-otpada, kojima se otpadna vozila mogu predati uz nadoknadu. „Deponija D.O.O. – Podgorica“, takođe, obavlja otkup otpadnih vozila, a najavilo je i uspostavljanje usluge preuzimanja otpadnih vozila.

„Zakon o bezbjednosti saobraćaja na putevima i Zakon o komunalnim djelatnostima daje ovlašćenje opštinama da urede pitanje postupanja sa dotrajalim, havarisanim i napuštenim vozilima, kao i vozilima namijenjenim daljoj prodaji parkiranim na javnim površinama za parkiranje. Primjeri pozitivne prakse opština kao i model Odluke o komunalnom redu Zajednice opština mogu poslužiti za normiranje postupanja“, poručuju iz Zajednice Opština.

U Analizi su, u okviru predloga mjera, sugerisali da treba definisati pojmove „dotrajalo vozilo“ i „olupina“. Kažu i da je „potrebno  odlukama o komunalnom redu eksplicitno propisati zabranu parkiranja vozila namijenjenih za dalju prodaju na javnim površinama, uz propisivanje novčanih sankcija za kršenje te zabrane, kao i mogućnost premještanja tih vozila“.

„Opština na čijoj teritoriji nema auto-placeva, ako procijeni da je to od interesa za lokalno stanovništvo, Odlukom o komunalnom redu može odrediti lokacije namijenjene za tu svrhu.Predlog norme bi mogao glasiti: „Zabranjeno je ostavljanje vozila namijenjenih za prodaju na javnim površinama koje nijesu predviđene za tu namjenu.“

Među operativnim mjerama predloženo je da javna služba utvrdi troškove premještanja i čuvanja vozila, koje vlasnik plaća ako vozilo preuzme u određenom roku (npr. 60 dana). Ako vozilo ima tablice, identifikacija vlasnika vrši se preko registara ili MUP-a, a vlasnik se obavještava o lokaciji vozila. Nakon isteka roka čuvanja, vozilo se predaje auto-otpadu, a dobijena nadoknada pokriva troškove.

Na kraju prošle godine broj registrovanih motornih i priključnih vozila u Crnoj Gori je iznosio 306.665 vozila (u 2023. godini je bilo 285.273 vozila). Prema Izvještaju o stanju bezbjednosti saobraćaja na putevima za prošlu godinu, identifikovana prosječna starost vozila je 17,30 godina. Što se tiče prosječne starosti voznog parka putničkih vozila ona je nešto veća i iznosi 17,60 godina. Najveća prosječna starost voznog parka je evidentirana u opštinama Šavnik (20,46), Andrijevica (20,14), Plužine (19,85) i Petnjica (20,01), dok je u opštinama Budva (13,03), Tivat (13,27), Kotor (13,64) i Podgorica (13,90) evidentirana najmanja prosječna starost vozila.

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo