Povežite se sa nama

HORIZONTI

RUSIJA SE PRIPREMA ZA PRELAZAK NA RATNI REŽIM PRIVREDE: Pohara ukrajinskog žita

Objavljeno prije

na

Iako je Rusija do sada samouvjereno izjavljivala da je imuna na sankcije i da su ruski prihodi od prodaje energenata skočili 40 odsto od početka agresije i uvođenja sankcija stvari ne izgledaju ružičasto

 

Ruski parlament je pokrenuo proceduru za usvajanje zakona koji omogućavaju prelazak na ratnu ekonomiju. Dva zakona bi ovlastila Kremlj da obaveže kompanije da snabdijevaju vojsku robom, a svoje zaposlene da rade prekovremeno kako bi se poduprla ruska invazija na Ukrajinu.

U jednom od zakona – koji je u prvom čitanju odobrila Duma– donji dom parlamenta – kaže se da bi država mogla uvesti ,,specijalne ekonomske mjere” tokom vojnih operacija, zahtijevajući od firmi da isporučuju robu i usluge vojsci na zahtjev ruske vlade. U obrazloženju zakona, navodi se da su vojsci potrebni novi materijali i popravke oružja radi nastavka kampanje u Ukrajini.

Drugim prijedlogom zakona, koji je isto prošao prvo čitanje, izmijenio bi se Zakon o radu kako bi se vladi dalo pravo regulacije radnog vremena i određivanja neradnih dana u preduzećima koja su bitna za vojsku. Vlada bi imala pravo da ukine neradne dane, uvede noćne smjene i osigura konstantnu proizvodnju.

Predsjednik ruskog parlamenta Vjačeslav Volodin je dodao da Ukrajina čini ,,sve” da ne zaustavi svoju ,,specijalnu vojnu operaciju” na granicama takozvanih Donjecke Narodne Republike (DNR) i Luganske Narodne Republike (LNR) na istoku Ukrajine.

Iako je Rusija do sada samouvjereno izjavljivala da je imuna na sankcije i da su ruski prihodi od prodaje energenata skočili 40 odsto od početka agresije i uvođenja sankcija stvari ne izgledaju ružičasto. Naime 30. juna je zvanično objavljeno da ruski energetski gigant Gazprom i najveća državna Sberbanka neće isplatiti dividende za 2021. godinu. Gazpromove akcije su se nakon vijesti strmoglavile za skoro trećinu (sa 310,82 rublje po akciji na 207,69 rublji) što je izazvalo kolaps na ruskoj berzi, navode ruski mediji. Zvanično je javljeno da godišnja skupština akcionara Gazproma, nije odlučivala o pitanjima raspodjele dobiti i dividendi za 2021. godinu. Nakon Gazproma, skupština dioničara Sberbanke odlučila je da ne isplaćuje dividende za 2021. godinu što je oborilo njene akcije za skoro 4 odsto. Moskovski berzanski indeks Mosbirzh je pao ukupno 7 odsto.

Poslije potresa na berzi za nekoliko dana uslijedila je vijest da su ruski oligarsi Oleg Deripaska i Vladimir Potanin započeli pregovore o spajanju svojih kompanija- vodećeg proizvođača aluminijuma RUSAL i proizvođača nikla Norilsk Nickel. Obje kompanije su giganti sa velikim globalnim uticajem i  donedavno su obojica uspijevali izbjeći sankcije. Deripaska je bio meta veoma oštrih sankcija 2018. godine. Kada je cijena aluminijuma skočila za 40 odsto samo dan po objavljivanju sankcija, Ministarstvo finansija SAD-a (USTD) je brzo reagovalo i povuklo odluku. Nakon što je američkim vlastima predočeno da će sankcije RUSAL-u samo na primjeru limenke koka-kole dodati 15 centi na cijenu koštanja, sankcije su skroz ukinute. To su za sada jedine sankcije koje su povučene od 2014. godine nakon što je Rusija okupirala i anektirala poluostrvo Krim.

Kada su u aprilu ove godine uvođene sankcije protiv oligarha, cijena nikla na Londonskoj berzi metala (LME) je duplo skočila samo na nagovještaj da bi Potanin mogao takođe biti obuhvaćen sankcijama.

Spajanje giganata je samo po sebi nevjerovatno jer su se dvojica oligarha ranije često sukobljavala. Deripaska je veliki dioničar u NorNickelu i godinama je zahtijevao da Potanin isplaćuje izdašnije dividende. Ono što se zapravo dešava je da dva oligarha sada jedan drugog štite, jer što su veće kompanije, to imaju veću tržišnu moć i teže ih je sankcionisati kao što je bio ranije slučaj sa američkim ministarstvom finansija.

Interesantno je, da iako je Deripaska sada pod sankcijama, da njegova imovina u Crnoj Gori nije zamrznuta (kompleks vila na Platamunama u kotorskoj opštini) iako se ovdašnje vlasti hvališu da je crnogorska vanjska politika usklađena sa saveznicima u EU i NATO-u. Deripaska je ranije kontrolisao aluminijski kombinat u Podgorici (KAP) koji je napustio kada su prestale obilne državne subvencije za struju i kada je cijena aluminija na berzi počela padati. Ostavljeni su dugovi i bankarske garancije vrijedne stotine miliona eura koje je prethodna vlast Demokratske partije socijalista (DPS) velikodušno prepustila građanima da plate. Deripaska je takođe bio veliki pobornik crnogorske nezavisnosti čiju kampanju je finansirao po nalogu Kremlja kako bi se i na Balkanu stvorila još jedna država po uzoru na Rusiju i njene standarde.

Nafta je konačno pala na ispod 100 dolara za barel prvi put od početka rata, a što je još važnije, cijena bakra (koji se naširoko smatra indikatorom trendova svjetske ekonomije) pala je sa svog istorijskog rekorda od 10,500 dolara po toni u martu na 7,500 dolara sada.

Odjeknula je vijest da je Primorski okružni sud grada Novorosijsk (Rusija) odlučio je da suspenduje aktivnosti Kaspijskog naftovodnog konzorcijuma (CPC)- zajedničke kompanije Rusije i Kazahstana, od 5. jula na 30 dana. Ruske vlasti su  navodno otkrile kršenje ekoloških standarda u proizvodnim pogonima CPC-a. Kapacitet CPC naftovoda u dužini od 1,5 hiljada km je oko 1,35 miliona barela dnevno i  glavna je ruta za transport nafte iz Kazahstana na zapadna tržišta. Nafta se dalje otprema tankerima preko pomorskog terminala u blizini luke Novorosijsk kojim se 80 odsto kazahstanske nafte izvozi u Evropu preko CPC-a koji  još nije predmet sankcija EU, iako je 10 odsto nafte ruskog porijekla. Pravi razlog suspenzije većina analitičara vidi u tome što su kazahstankske  vlasti odbile priznati ruske „narodne republike“ u okupiranom Donbasu i podržati rusku agresiju.

U srijedu je predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen rekla da EU pokušava pronaći mehanizam da zaplijeni 300 milijardi dolara zamrznutih rezervi Centralne banke Rusije (CBR) u Evropi. Problem sa konfiskacijom ruskog novca leži u  zakonskoj regulativi koja to ne dozvoljava kao i strahovanje da bi takav čin narušio povjerenje u finansijski sistem.

Ruski zvaničnici pojačavaju retoriku protiv Zapada. Od početka rata bivši predsjednik Rusije i potpredsjednik Savjeta bezbijednosti Ruske Federacije Dmitrij Medvedev kao da je preuzeo ulogu koju je Vojislav Šešelj imao svojevremeno u Srbiji. Medvedev se već „proslavio“ izjavama da mrzi Ukrajince jer su „gadovi i degenerici“ i da će „sve učiniti da nestanu“. Sada tvrdi da Amerika „širi haos i razaranje svijete u svrhu ‘prave demokratije'“ komentarišući odluku Sjedinjenih Država da podrži osnivanje međunarodnog suda koji bi procesuirao ratne zločine u Ukrajini.  „SAD i njihove beskorisne marionete treba da zapamte riječi Biblije: Ne sudite i nećete biti osuđeni” i najavio da će „Božji gnijev jednog dana doći u njihov dom“.

Medvedev i kremaljska ekipa se nimalo ne boje Boga kada je u pitanju uništavanje Ukrajine, njenog stanovništva i pljačka njenih poljoprivrednih dobara. Do sada je gotovo 12 miliona Ukrajinaca pobjeglo pred „oslobodilačkom“ ruskom armadom od kojih je 5 miliona našlo utočište u inostranstvu. Posljednji  val izbjeglica je ovih dana krenuo iz Donjetske oblasti, prevashodno Slavjanska i Bahmuta, koji su sljedeće mete „oslobodilaca“ koji su zasuli gradove neselektivnom artiljerijskom vatrom. Ukrajinske trupe su se povukle iz Luganske oblasti nakon teških dvomjesečnih borbi za gradove Sieverodonjetsk i Lisičansk. Ruske trupe su promijenile taktiku od početka rata i sada prije pokreta temeljno granatiraju sve pred sobom. Taktika maltene podsjeća na Prvi svjetski rat sa rovovskim borbama i artiljerijskim duelima.

Ruske okupacione vlasti u jugoistočnoj regiji Zaporožja u Ukrajini su saopštile, kako prenosi ruska državna novinska agencija TASS, da je postignut dogovor o prodaji žitarica u inostranstvu, uglavnom na Bliski istok. Radi se pretežno o Iraku, Iranu i Saudijskoj Arabiji, javio je TASS, pozivajući se na Jevgenija Balitskog, šefa ruske okupacione administracije u Zaporožju. Rusija je nedavno postavila Sergeja Jelisejeva, do skoro zamjenika šefa administracije u Kalinjingradu za načelnika u Hersonskoj oblasti. Jelisejev (51 godina) je završio Akademiju FSB-a (zloglasne Federalne službe bezbijednosti, nasljednice KGB-a) i služio je u bezbjednosnim službama na neodređenim funkcijama, navodi se na sajtu Kalinjingradske oblasti.

Ukrajina i Zapad kontinuirano optužuju Rusiju za krađu ukrajinskog žita. Moskva to poriče. BBC je nedavno objavio detaljne snimke sa satelita i sigurnosnih kamera gdje se može vidjeti kako ruska vojska kamionima odnosi žito sa okupiranih teritorija i prebacuje ga željeznicom na anektirani Krim odakle se brodovima šalje na Bliski istok.

Osim gerilske borbe na okupiranim teritorijama sve je više antiratne aktivnosti na teritoriji Rusije. Nezavisni ruski medij Meduza piše da su se u Rusiji pojavili takozvani željeznički partizani koji sabotiraju ruske vojne transporte. Od kraja februara pojavili su se izvještaji o najmanje 23 napada na kancelarije za regrutaciju u različitim djelovima od čega je 20 napada bilo Molotovljevim koktelima. Ruski Insider je naveo da su od marta do juna u različitim regijama Rusije iz šina iskočila 63 teretna voza, što je gotovo jedan i po put više nego u istom razdoblju prošle godine. Nesreće su se događale uglavnom na zapadu i jugozapadu zemlje, ponekad u blizini vojnih jedinica.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

HORIZONTI

NAKON POTPSIVANJA TEMELJNOG UGOVORA, NE PRESTAJE ZAPALJIVA RETORIKA: SPC i DPS opet o patriotama i izdajnicima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispada da jedino ljubav prema Putinu i Rusiji ponovo može spojiti dva zavađena bloka u Crnoj Gori. DPS i Đukanović su „novu evropsku Crnu Goru“ gradili po Putinovim standardima i sistemima vrijednosti dok SPC-u nikada nije smetao model takvog surovog društva dok god su crkveni interesi bili zaštićeni i glavni arhijereji finansijski namireni

 

Uzalud se nadao dio javnosti i političke scene da će potpis na Temeljni ugovor (TU) između Srpske pravoslavne crkve (SPC) i Vlade Crne Gore umiriti retoričke strasti, makar kada je crkva u pitanju, koja je dobila skoro sve što je tražila uključujući i priznanje da SPC navodno postoji osam vijekova. DPS i satelitske partije su, kako su ranije najavili, pokrenule proceduru izglasavanja nepovjerenja Vladi u Skupštini Crne Gore i obećale da će kad oni dođu na vlast odmah staviti van snage potpisani dokument. Crnogorski predsjednik i lider Demokratske partije socijalista (DPS) Milo Đukanović je u autorskom tekstu naglasio da oni koji su podržali TU su zapravo za „srednjevjekovnu, teokratsku državu“ koja je dobrim dijelom slična njegovom feudalnom konceptu države, samo bez popova i sa njim kao apsolutnim vladarem.

Na Cetinju su priređeni hepeninzi kačenja crnogorskih zastava na ograde Cetinjskog manastira, Vlaške crkve i Crkve Sv. Jovana u Bajicama uz noćnu digitalnu video projekciju zastave na apsidi manastira. Povod je bio navodno skidanje državne zastave i bacanje na zemlju od strane monahinje S.S. sa ograde manastira, na koji je zastava bila improvizirano zakačena. Na objavljenom video snimku se ne vidi da je monahinja bacila zastavu već je samo skinula i smotala. Policija je, reagujući po prijavi građana o skrnavljenju zastave, podnijela krivičnu prijavu protiv monahinje „za povredu ugleda Crne Gore“ a radnje gonjenja je potom preuzeo osnovni tužilac na Cetinju. Sredinom jula je ministar vanjski Ranko Krivokapić na otvaranju manifestacije 540 godina od osnivanja grada izjavio da će zastava Crnojevića biti vraćena i na manastir na kom se od prvog dana vijorila.

Potpisivanje TU je prokomentarisao i poglavar kanonski nepriznate Crnogorske crkve (CPC) Mihailo nazvavši ga „ciganski posao“. Tim je  izazvavo reagovanja  romskih udruženja koja su ga optužila za diskriminaciju i omalovažavanje romske zajednice.  Izvinjenje episkopa Mihaila nije uslijedilo. Nadležni se nijesu oglašavali.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

NAKON 170 DANA RUSKIH NAPADA: Crne brojke Ukrajine

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tokom sto sedamdeset dana od kada je započeo oružani napad Ruske Federacije na Ukrajinu kancelarija Visokog povjerenika UN-a za ljudska prava (OHCHR) zabilježila je 12.867 civilnih žrtava u zemlji. Navode da ih je vjerovatno i više. Prema podacima UNHCR-a zabilježeno je preko šest miliona izbjeglica iz Ukrajine

 

Stosedamdeset dana kasnije, bura oko Ukrajine se ne stišava. Napad  na ovu evropsku zemlju još uvijek je centralna vijest svih medija. Karta Evrope se drastično mijenja, a zima, svi se boje, ne donosi smirivanje tenzija i razrješenje brojnih problema.

Od 24. februara 2022., kada je započeo oružani napad Ruske Federacije na Ukrajinu, do 7. avgusta 2022. kancelarija Visokog povjerenika UN-a za ljudska prava (OHCHR) zabilježila je 12.867 civilnih žrtava u zemlji: 5.401 ubijeni i 7.466 ranjenih. Broj ubijenih uključuje 2.081 muškarca, 1.420 žena, 147 djevojčica i 169 dječaka, te 39 djece i 1.545 odraslih čiji pol još nije poznat.

Većina zabilježenih civilnih žrtava stradala je ili ranjena eksplozivnim oružjem sa širokim djelovanjem, uključujući granatiranje iz teškog naoružanja, višecjevnih raketnih sistema, projektila i vazdušnih napada. OHCHR vjeruje da su stvarne brojke znatno veće, budući da je dobijanje informacija sa nekih lokacija na kojima su se odvijala intenzivna neprijateljstva otežano, a mnogi izvještaji još uvijek čekaju potvrdu.

SAD vjeruje da je Rusija pretrpjela između 70.000 i 80.000 žrtava, bilo ubijenih ili ranjenih, otkako je započela invazija na Ukrajinu. Ovo je izjavio Kolin Kal, zamjenik sekretara za odbranu zadužen za politička pitanja.

Glavni stožer oružanih snaga Ukrajine desetog avgusta je objavio ažurirane podatke o gubicima koje je, kako kaže, nanio proruskim snagama. Iz stožera tvrde, prenosi londonski Gardijan, da je od 24. februara ukupno ubijeno oko 42.800 vojnog osoblja. Po njihovom izvještaju ruske snage su pretrpjele najveće gubitke u smjeru Donjecka.

Novinska agencija TASS je u utorak prenijela riječi Mikhaila Podoljaka, savjetnika ukrajinskog predsjednika koji je naveo da su gubici na njihovoj strani dosta smanjeni. Brojka je pala 2,5 – 3 puta u poređenju sa dnevnim gubicima od 100 – 200 poginulih vojnika kako je ranije zabilježeno.

Prema podacima UNHCR-a notirano je preko šest miliona izbjeglica iz Ukrajine. Skoro polovina njih utočište je našla u Rusiji, Poljskoj i Njemačkoj. I ostale zemlje Evrope nose dio ovog tereta. Skoro 10 hiljada Ukrajinaca sklonilo se u Crnoj Gori. U periodu od 24. februara u Crnu Goru je ušlo 51.967 lica iz Ukrajine, a napustilo je njih 42.186, naveli su iz Ministarstva unutrašnjih poslova.

Kako stvari trenutno stoje brojke će se nažalost uvećavati. Britanija je saopštila da je Rusija „gotovo sigurno” uspostavila novu veliku kopnenu snagu da podrži svoj rat. Nove ruske snage, nazvane 3. armijski korpus, bazirane su u gradu Mulino, istočno od glavnog grada Rusije, Moskve, objavilo je britansko ministarstvo odbrane u dnevnom obavještajnom biltenu.

Ruske snage i njihovi separatistički saveznici sada kontrolišu velike djelove teritorija u Donbasu na istoku Ukrajine i na jugu zemlje. Tamošnji zvaničnici rekli su da bi mogli da organizuju referendume. To donosi nove probleme. U tom slučaju, izjavio je Volodimir Zelenski, predsjednik Ukrajine, nema pregovora sa agresorima. „Ako okupatori krenu putem pseudo-referenduma, uskratiće sebi bilo kakve izglede za pregovore sa Ukrajinom i slobodnim svijetom, koji će ruskoj strani očigledno u nekom trenutku trebati“, poručio je Zelenski.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

UKRAJINSKO-RUSKI SPORAZUM O DEBLOKADI IZVOZA ŽITARICA: Žito kao oružje u ratu – već viđeno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sporazum će biti na snazi 120 dana uz mogućnost obnavljanja i njime su djelimično ublaženi strahovi od globalne krize na tržištu hrane. Mnoge siromašne afričke i azijske zemlje su kritično zavisne o žitaricama iz Ukrajine i Rusije, čije nestašice povlače opasne političke i bezbjednosne rizike. Ukrajini će izvoz žitarica, ukoliko zaživi, donijeti preko potrebne devize za budžet i ogromne izdatke za odbranu zemlje

 

Kijev i Moskva potpisali su 22. jula u Istanbulu sporazum poznat kao Crnomorska inicijativa koji treba da osigura izvoz ukrajinskog žita preko crnomoskih luka Odese, Čornomorska i Južnjija. Sporazum je, nakon dugih i neizvjesnih pregovora, potpisan uz posredovanje Turske i Ujedinjenih nacija (UN) i postaće operativan u narednih nekoliko sedmica. Ukrajina ima 25 miliona tona žitarica čiji izvoz je spriječen usljed ruske agresije i pomorske blokade crnomorske obale. Sporazum će biti na snazi 120 dana uz mogućnost obnavljanja i njime su djelimično ublaženi strahovi od globalne krize na tržištu hrane usljed nedostatka i visokih cijena. Mnoge siromašne afričke i azijske zemlje su kritično zavisne o žitaricama iz Ukrajine i Rusije, čije nestašice povlače opasne političke i bezbjednosne rizike u tim državama.

Ukrajini će izvoz žitarica, ukoliko zaživi, donijeti preko potrebne devize za budžet i ogromne izdatke za odbranu zemlje. Mjesečni deficit iznosi oko 5 milijardi dolara koji sada velikim dijelom pokriva Narodna banka Ukrajine (NBU) štampanjem novca (neodrživim na duže staze). NBU je do sada štampala hrivne u vrijednosti od gotovo 7.7 milijardi dolara. Međunarodne banke i zapadne zemlje su obećale 29 milijardi dolara pomoći, mimo vojne opreme i naoružanju. Zbog raznih birokratskih prepreka i otezanja Ukrajina je do sada primila svega 12.7 milijardi dolara. NBU je 2. juna podigla kamatne stope na opasnih 25 odsto kako bi kontrolisala inflaciju ali time istovremeno pojačavši gušenje ekonomije. Onda je 21. jula Centralna banka devaluirala nacionalnu valutu za 25 odsto. Predsjednik Volodimir Zelenski je počeo sa velikim čistkama u službama bezbjednosti ali i ekonomiji u cilju obuzdavanja ogromne korupcije od koje pate skoro sve zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza i Balkana koje slijede ruski mafijaški model tranzicije. Kao znak da kreditori mogu računati na borbu protiv korupcije, Zelenski je oduzeo državljanstvo Ihoru Kolomojskom i još dvojici oligarha. Nije nemoguće da Amerika zatraži izručenje Kolomojskog u sklopu postojeće istrage Federalnog istražnog biroa (FBI) o masovnom pranju novca.

Potpisani sporazum će donijeti koristi i Rusiji, jer je u Istanbulu potpisano i „uklanjanje raznih ograničenja na izvoz ruskih poljoprivrednih proizvoda i đubriva“. Zahvaljujući izvozu žitarica i oružja (uz raniju komunističko-boljševičku ideologiju) Rusija ima značajan uticaj na nekoliko velikih zemalja Afrike i do sada nijedna afrička zemlja se nije pridružila sankcijama Kremlju.

Sami sporazum je tehnički interesantan. Savjetnik ukrajinskog predsjednika Mihailo Podoljak je objasnio da su Ukrajina i Rusija potpisale odvojene sporazume jer po riječima Podoljaka „Ukrajina ne potpisuje nikakve dokumente s Rusijom“. Kijev je potpisao sporazum sa Turskom i UN-om, dok je Rusija potpisala isto kao odvojeni dokument. Ubrzo slijedi organizacija „Kontrolnog centra u Istanbulu“ od zvaničnika UN-a, Turske, Rusije i Ukrajine. Podoljak je naglasio da nijedan ruski zvaničnik neće biti stacioniran u naznačenim lukama. Brodovi sa žitom ne treba da imaju rusku pratnju. Ukrajina je postavila mine u priobalnom području kako bi se zaštitila od ruskih napada tako da se očekuje da će ukrajinski navigatori provući brodove kroz teritorijalne vode.

Generalni sekretar UN-a Antonio Gutereš je pozdravio potpisivanje uz nadu da će to „dovesti do stabilizacije globalnih cijena hrane i olakšanje zemljama u razvoju koje su na ivici bankrota i ljudima na ivici gladi“.

Ukrajina se do sada oslanjala se na željezničke, drumske i riječne rute. Ipak izvoz žita je pao za 44 odsto u odnosu na isti period 2021. Jedan od najvećih problema alternativnih ruta je željeznica koja je različitog kolosijeka od evropskog. Žito mora biti prebačeno u evropske vozove na granici sa Poljskom, što odugovlači proces izvoza. U Rumuniju se ukrajinski poljoprivredni proizvodi izvoze željeznicom u rumunske riječne luke na Dunavu i onda se ukrcavaju na barže kojima se prevoze do glavne rumunske luke Konstanca, koja je sada ključno izvozno čvorište za ukrajinsko žito.

Dan nakon potpisivanja sporazuma Rusija je ispalila četiri krstareće rakete Kalibr na luku Odesa gađajući terminal i skladište žita pod izgovorom napada na „vojne mete“. Osim upozorenja da se Rusija i dalje pita u svemu, analitičari na Zapadu smatraju da je napad izveden i radi održavanja visoke cijene žitarica koje će sada donositi dodatne prihode Rusiji. Napad podrazumijeva i neizvjesnosti ukrajinskog izvoza morskim putem uprkos potpisima.

Čini se da je to obrazac koji će Kremlj slijediti i sa drugim robama koje izvozi, prvenstveno sa gasom čiji protok je ove sedmice opet smanjen na svega 20 odsto. Time otpadaju evropski planovi da tankovi sa gasom budu napunjeni 80 odsto do kraja oktobra pred početak grijanja. EU je natjerana na restrikcije potrošnje (15 odsto za sada) i traži skupe alternative. Strategija ruskog vladara Vladimira Putina u manipulaciji isporuka strateških roba je do sada odlično djelovala. On ima diplomatski uticaj koji koristi u održavanju visokih cijena datih roba čime nadoknađuje gubitke usred smanjenih isporuka. Zapad je natjeran da pravi izuzetke u sopstvenom režimu sankcija dopustivši ruski izvoz žitarica, što je bio i ključni ruski zahtjev u pregovorima.

Valja se podsjetiti da je ukrajinsko žito bilo instrument genocida koji je Moskva počinila nad ukrajinskim narodom 1932. i 1933. godine. Kremaljska vrhuška, na čijem čelu je bio Josif Visarionovič Staljin, je u cilju slamanja ukrajinskog nacionalnog identiteta prvo sprovela masovnu kolektivizaciju poljoprivredne zemlje radi uništenja privatnog vlasništva, „kulaka i kontrarevolucionara“. Kolektivizacija je bila praćena masovnim likvidacijama i slanjima u sibirske logore svih onih koji su se usudili i prigovoriti. Računa da je samo proces „kolektivizacije“ odnio oko 1,5 miliona ukrajinskih života. Osnovana su velika državna poljoprivredna gazdinstva – tzv. kolhozi,  kojima su upravljali nesposobni boljševički partijski i policijski kadrovi. Proizvodnja žita je doživjela slom za koji su optuženi strani agenti i ukrajinski seljaci. Moskovske vlasti su nametnule ogromne kvote žita koje seljaci nisu ni teorijski mogli isporučiti. Nakon toga bi u naselja dolazile jedinice zloglasnog NKVD-a i Crvene armije koje bi konfiskovale svo žito i hranu uključujući i ono za sopstvene potrebe stanovništva i opasavale mjesta bodljikavom žicom i stražama kako niko ne bi mogao izaći. Time je izazvana vještačka glad ili Holodomor (usmrćivanje glađu) od koje je, prema procjenama, samo u Ukrajini umrlo oko 4 miliona  Ukrajinaca. Moskovske vlasti se nisu zadovoljile genocidom u Ukrajini već su organizovale izgladnjivanje do smrti i na teritorijama južne Rusije gdje su živjeli etnički Ukrajinci (Kuban i dolina Volge). Meta su postali i etnički Kazahstanci koji se isto nisu uklapali u koncept anacionalne rusificirane mase proletera.

Kremlj je tada odbio ponude Lige naroda (preteče UN-a) i Crvenog krsta da dostavi pomoć u hrani tvrdeći da nema gladi i da se radi o neprijateljskoj propagandi. Na kongresu Komunističke partije u januaru 1934. Staljinov namještenik za Ukrajinu Pavel Postišev se pohvalio „drugovima i drugaricama“ da su mladi komunisti iz drugih republika rado odazvali pozivu za „uništenje ukrajinskih nacionalista, kontrarevolucionara i ološi da ih dotuku bez straha“.

U oblastima Donbasa, juga u sjeveroistoka Ukrajine koje su posebno pogođene Holodomorom, organizovano je naseljavanje ruskog i bjeloruskog proletarijata kako bi se izmijenila etnička struktura stanovništva.

Etnička struktura u korist Rusa će biti izmijenjena i na Krimu kada su u proljeće 1944. godine, pod izgovorom „kontrarevolucije i saradnje sa njemačkim okupatorom“ protjerani autohtoni Krimski Tatari. NKVD je, po naređenju Staljina, protjerao 190.000 Tatara (uključujući i članove komunističke partije i pripadnike Crvene armije) i prebacio ih u željezničkim vagonima za stoku najvećim dijelom u logore u centralnoazijskom Uzbekistanu. Tokom deportacija je umrlo i/ili bilo ubijeno oko 8.000 Tatara dok ih je kasnije još nekoliko desetina hiljada stradalo u jezivim uslovima u logorima. Iako je Staljinov nasljednik Nikita Hruščov priznao zločine etničkih deportacija, ostala je na snazi uredba kojom se zabranjivao povratak Tatara na Krim sve do raspada SSSR-a.

Rusija kao pravna nasljednica nikada nije obeštetila Tatare ili im vratila oduzetu zemlju. Odgovorni za deportacije i smrti nikada nisu procesuirani. Hruščov je postao poznat jer je Krim izdvojio iz sastava Ruske Federacije i pripojio ga Ukrajini u januaru 1954. godine, dijelom iz ekonomskih razloga, jer se Krim naslanjao na Ukrajinu i njenu ekonomiju, a dijelom da bi se povećao procenat ruskog stanovništva u Ukrajini jer su Ukrajinci uvijek bili sumnjičeni za separatizam i nacionalnu posebnost. Nakon protjerivanja Tatara, vlasti na Krimu su forsirale naseljavanje Rusa i rusifikaciju oblasti. Po raspadu SSSR-a, Rusija je Budimpeštanskim memorandumom iz decembra 1994. godine priznala i garantovala ukrajinski teritorijalni integritet nad Krimom koji je dobio autonomiju, dok je ruska Crnomorska flota zadržala svoje baze na Krimu. Zauzvrat, Ukrajina se odrekla sovjetskog nuklearnog arsenala na svojoj teritoriji u korist Rusije (oko 5.000 bojevih glava uz najmodernije interkontinentalne rakete toga doba). Posljednja raketa je isporučena Rusiji u maju 1996. godine. Danas mnogi Ukrajinci žale što se njihova zemlja odrekla nuklearnog oružja (zajedno sa Kazahstanom) jer se Rusija u suprotnom sigurno ne bi usudila napasti.

Mrziteljska retorika prema Ukrajincima ovih dana opet dobija na snazi. Ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je nedavno izjavio da je cilj agresije i promjena vlasti u Kijevu uz instaliranje marionetskog režima kakav je postojao za vrijeme svrgnutog kleptokratskog predsjednika Viktora Janukoviča. Zamjenik Savjeta sa bezbjednost Ruske Federacije i bivši predsjednik Dmitrij Medvedev je na Telegramu objavio mapu Ukrajine koja je svedena na oblast oko Kijeva dok bi Rusija anektirala kompletnu crnomorsku obalu sve do Rumunije i Moldavije i istok zemlje. Medvedev je velikodušno ponudio da Mađarska i Poljska takođe anektiraju zapadne djelove Ukrajine. On je ranije izjavio da „mrzi Ukrajince jer su degenerici i gadovi“ i da će „sve učiniti da nestanu“.

Sovjetski Savez je avgusta 1939. godine potpisao pakt sa nacističkom Njemačkom, kojim je dogovorena zajednička agresija i komadanje Poljske, kao i okupacija baltičkih zemalja, Rumunije i Finske. Putin je nekoliko puta branio pakt sa Hitlerom dok su bliski Putinovi saradnici tokom agresije na Ukrajinu forsirali govor mržnje i protiv Jevreja. Nakon što je moskovski glavni rabin morao napustiti zemlju zbog pritisaka da podrži rat, nedavno je Ministarstvo pravde Rusije zatražilo od moskovskog suda zatvaranje Jevrejske agencije (koja pomaže u procedurama ruskim Jevrejima koji žele imigrirati u Izrael) zbog navodnih „pravnih neregularnosti“. Ročište je zakazano za 28. jul.

 Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo