Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Samo na papiru

Objavljeno prije

na

Iako uz veliku muku, u novi Zakon o liječenju neplodnosti asistiranim reproduktivnim tehnologijama ušla je odredba po kojoj se ženama bez bračnih partnera omogućava pravo na vantjelesnu oplodnju. Bilo je raznih opiranja i unutar Demokratske partije socijalista i kod pojedinih opozicionih stranaka. I pored toga što se po skupštinskim hodnicima najčešće moglo čuti – pa valjda mogu naći nekoga da im napravi dijete – na kraju je prevagnulo mišljenje da žene koje su same, a ne mogu prirodnim putem da zatrudne, imaju pravo na vantjelesnu oplodnju. BEZ BANKE: Sad to u zakonu lijepo piše, samo što – ne može. Da bi se na taj način moglo ostvariti potomstvo potrebno je da u ovoj zemlji postoji banka polnih ćelija – spermatozoida i jajnih ćelija. Koje za sada nema ni na vidiku.

,,Samo osnivanje banke će jako teško ići u našoj sredini. Trebaće puno vremene da se to organizuje. Ja bih više volio da se osnuje centar na regionalnom nivou iz koga bi svi ostali centri po potrebi naručivali polne ćelije”, objašnjava za Monitor dr Nebojša Čejović sa klinike Lajf.

Čejović dodaje da su takve pacijente do sada slali u
države koje su radile donaciju. Najčešće u Češku, odnosno u Prag.

Bilo je i onih koji su išli u Beograd. Pojedine privatne klinike su, iako to pitanje ni kod njih do skoro nije bilo zakonom uređeno, imale banku reproduktivnog materijala. Kako zakonski nije bilo regulisano, nije bilo ni protivzakonito, iako je u jednom trenutku vlada ondašnjeg premijera Đinđića sugerisala da nije baš pametno donirati polne ćelije.

MOGUĆNOST: Kako god, Crna Gora i Srbija sad imaju zakonski uređenu mogućnost za donaciju polnih ćelija.Tu smo ispred pojedinih zemalja regiona. U Hrvatskoj,na primjer, zbog jakog uticaja katoličke crkve prvo je bio donijet Zakon o medicinskoj oplodnji kojim vantjelesna oplodnja nije bila dozvoljena nevjenčanim parovima. Onda su urađene izmjene pa je sada pojednostavljeno dokazivanja statusa vanbračne zajednice i zaštita identiteta davalaca polnih ćelija. I dalje nije dopušteno zamrzavanje embriona. Našim zakonom jeste. Ako se ikada steknu uslovi za njegovu primjenu.

„Ako postoji i jedna žena koja želi da ostvari majčinstvo na taj način, onda joj to zakonski mora biti dozvoljeno. Vjerujem da će u početku zbog osude sredine i društvenog konteksta biti malo žena koje će se odlučiti na taj korak, ali im to mora biti omogućeno”, kaže za Monitor predsjednica Odbora za rodnu ravnopravnost Nada Drobnjak.

Nije ni naš Zakon o o liječenju neplodnosti asistiranim reproduktivnim tehnologijama bez mana. Na primjer, zabranjeno je posredovanje, tako da je pitanje kako doći do donatora tim prije što je zakonom predviđeno i da je ljekar dužan da pozove donatora u trenutku kada se vrši oplodnja? Mnogi smatraju da se time, u najmanju ruku uznemirava ta osobe?

Dr Nebojša Čejović kaže da uopšte nije siguran kako će sve to funkcionisati u ovako maloj državi.

SUROGAT MAJČINSTVO: Zakonom je zabranjeno i surogat materinstvo. Poslanica Pokreta za promjene Dušanka Džakula – Tušup zapitala je šta je sa muškarcima, koji nijesu oženjeni, a žele dijete? Parovi se na ovaj korak odlučuju i kada žena nikako ne može da zatrudni, nema matericu, ili ima zdravstveni problem zbog koga ne može da iznese trudnoću. Najčešća primjedba protivnika surogat materinstva je da se u tom slučaju žena pretvara u inkubator. Česti su primjeri da surogat majka hoće da zadrži dijete poslije porođaja, ali se dešavalo i da bolesnu bebu neće nijedna strana.

Oni koji se zalažu za surogat materinstvo kažu da je to vrhunac humanosti. ,,Poznajem mladu ženu od dvadeset i nekoliko godina koju je nedavno zadesila velika nesreća. Nakon otkrivanja izuzetno opasnog karcinoma na materici, ljekari su joj odstranili matericu i jedan jajnik. Iako je uspjela da se izbori sa ovom opakom bolešću zadesilo ju je novo zlo – pala je u duboku depresiju. Kao da je život za nju izgubio smisao, svima djeluje kao da ona svaki dan polako nestaje… Razlog tome je činjenica da nikad neće moći biti majka. Jedina slamka spasa za nju bi bilo upravo surogat materinstvo. Ako bi ovaj zakon u jednom ovakvom slučaju bukvalno spasio jedan mladi ljudski život onda bi njegovo donošenje itekako imalo svoju svrhu”, piše na jednom od internet foruma.

Svi koji žele da na ovaj način postanu roditelji moraće otići u neku od evropskih zemalja. I u Srbiji je, nakon velike javne rasprave, surogat materinstvo zabranjeno. U većini zemalja surogat majke za rađenje djeteta mogu da dobiju novac, ali ima i onih, kao što je Škotska, u kojima je surogat materinstvo dozvoljeno samo ako je besplatno.

KRUG: Crna Gora je Zakon o liječenju neplodnosti asistiranim reproduktivnim tehnologijama donijela 32 godine nakon što je rođena Luiza Braun, prva beba u svijetu rođena nakon postupka vantjelesne oplodnje. I ona sama već je postala majka.

Do sada je oblast vantjelesne oplodnje regulisao Porodični zakon Crne Gore iz 2006. godine i to direktno samo jednim članom koji propisujue da „nije dopušteno utvrđivanje očinstva djeteta koje je začeto vještačkom oplodnjom majke”. Načelno je bilo propisano da svako ima pravo da slobodno odlučuje o rađanju svoje djece. Vantjelesnu oplodnju u Crnoj Gori rade privatne klinike Lajf i Ars i državna klinika na Cetinju.

U ovoj zemlji, inače, ljudima koji nijesu u braku ili vanbračnoj zajednici, nije dozvoljeno potpuno usvojenje djeteta. Postoje, dakle dvije mogućnosti: nešto što može, zakon ne dopušta; ono što je zakonm dozvoljeno – ne može, jer nema uslova. Ne bi se reklo da propisi pretjerano pomažu onima koji žele da dijete za njih ne bude samo san.

Vesna RAJKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo