Povežite se sa nama

MONITORING

SEKSUALNO NASILJE NAD DJECOM: Niske kazne za počinioce, neefikasna zaštita žrtava

Objavljeno prije

na

Tokom posljednjih pet godina u Crnoj Gori registrovano je 37 djece, žrtava seksualnog zlostavljanja. Brojne nevladine organizacije ističu da je poražavajuće da  ima slučajeva da okrivljeni prođu sa kaznama od četiri mjeseca do godine zatvora, ali i novčano

 

U posljednjih pet godina Centri za socijalni rad registrovali su 37 djece, koja su bila žrtve seksualnog zlostavljanja:  2014 – devet slučajeva, 2015 – četiri, 2016 – sedam, 2017 – devet, i prošle godine osam. U odgovorima, koje smo dobili od Ministarstva rada i socijalnog staranja, navodi se da su počinioci ,,osobe iz svih socio-ekonomskih klasa, razne životne dobi. Obično su to  starije osobe van porodice, srodnici, komšije, nastavnici, strani državljani, srodnici u prvoj pravoj liniji srodstva-otac, očuh….”.

Međunarodna istraživanja, koja obuhvataju i Balkan, pokazuju da seksualno  nasilje trpi između 12 i 15 odsto djevojčica i osam do deset odsto dječaka. Iz UNICEF-a upozoravaju da se rasvijetli tek svaki deseti slučaj seksualnog zlostavljanja djece.

Za krivično djelo obljuba nad djetetom predviđena je kazna od tri do 12 godina. Brojne nevladine organizacije ističu da je poražavajuće da maksimalna kazna za pedofiliju od 12 godina zatvora dosad nije izrečena u Crnoj Gori, te da ima slučajeva da okrivljeni prođu sa kaznama od četiri mjeseca do godine zatvora, ali i novčano.

Na sjeveru Crne Gore je sredinom prošle  godine 46-godišnjak silovao  desetogodišnjakinju. On je potom pustio djevojčicu da se vrati roditeljima uz prijetnju da će je, ukoliko im se bude požalila, ubiti – navodi se u presudi Osnovnog suda u Rožajama, koji je predofila osudio na godinu dana zatvora.

Prema podacima koje je Monitor dobio iz ministarstva 11 slučajeva seksualnog nasilja nad djecom, u posljednjih pet godina, je dobilo sudski epilog: ,,Međutim, u više navrata nakon sprovedenog postupka, prijave seksualnog nasilja nijesu potvrđene”, navode iz ministarstva na čijem je čelu Kemal Purišić.

Aida Muzurović, samostalna savjetnica za odnose sa javnošću Višeg suda u Podgorici, kazala nam je da su pred ovim sudom u posljednjih pet godina pravosnažno okončana tri postupka zbog krivičnog djela obljuba nad djetetom. Osuđeni su dobili kazne zatvora od sedam godina, četiri i po godine i jednu godinu.

U Višem sudu u Bijelom Polju u posljednjih pet godina procesuirano je sedam osoba zbog krivičnog djela obljuba nad djetetom, od toga je protiv tri osobe  donijeta osuđujuća presuda (kazne zatvora od osam, pet, četiri  i po godine), protiv tri osobe  je donesena oslobađajuća presuda, a protiv jedne  predmet još  nije riješen,  kazao je za Monitor Radoslav Konatar, zamjenik predsjednika u ovog suda.

Iz Vrhovnog državnog tužilaštva nam nijesu precizno odgovorili na pitanje, već su nas uputili na njihove izvještaje o radu, objavljene na sajtu ove institucije. Posljednji je iz 2017. U njemu se navodi da je smanjen broj prijavljenih osoba  zbog krivičnog djela protiv polne slobode za 3,84 odsto: ,,obljuba sa djetetom 1 lice (u 2016. godini protiv 1 lica, u 2015.godini 1 lice, a u 2014. godini 3 lica), zbog krivičnog djela nedozvoljene polne radnje 7 lica (u 2016. godini 12 lica, u 2015. godini 8 lica, a u 2014. godini 8 lica…”.

Pravosudni anali bilježe da je posljednja smrtna kazna u Crnoj Gori izvršena nad D. R. On je u januaru 1982. silovao i ubio četvorogodišnju djevojčicu, a potom njeno tijelo spalio u podrumu zgrade.

Udruženje Roditelji, sa još nekoliko NVO, godinama upozorava na minimalne kazne za počinioce seksualnog nasilja nad djecom. Kristina Mihailović, izvršna direktorica ovog udruženja, za Monitor kaže da su postigli dogovor sa Ministarstvom pravde, Vrhovnim sudom, Državnim tužilaštvom što treba raditi, da bi se djeca bolje zaštitila od ovih djela.

,,Kako nas je informisalo Ministarstvo pravde, izmjene Krivičnog zakona su planirane za 2020, a na osnovu podataka koji se vode u registar kaznene evidencije za sva krivična djela, uspostavljena je posebna elektronska evidencija lica osuđenih za krivična djela protiv polne slobode djece i  maloljetnih lica”, navodi Mihailović i dodaje da je najavljeno da će u toku ove godine za sudije i tužioce organizovati obuka na temu Lanzarot konvencija, kako bi se i na taj način obezbijedio senzibilisani pristup ovim djelima.

Lanzarot konvencija  o zaštiti od seksualnog iskorišćavanja i seksualnog zlostavljanja Savjeta Evrope iz 2009. godine, čija je Crna Gora potpisnica, obavezuje Crnu Gori na pooštravanje kaznene politike.

,,Nema pouzdanih podataka i relevantnih istraživanja ni o jednom segmentu koji se odnosi na problematiku seksualnog zlostavljanja djece: rasprostranjenost, prevencija, zaštita, procesuiranje”, kaže Mirjana Vuksanović iz SOS Nikšić. Samo u poslednjih godinu dana ovoj organizaciji je prijavljeno pet slučajeva seksualnog zlostavljanja djece – četiri slučaja su bila djeca ženskog pola, a u jednom muškog”.

,,Prijave se nerijetko odbacuju zbog nedostatka dokaza. Zato je veoma važno da sudije u rijetkim slučajevima koji za ishod imaju osuđujuću presudu izriču kazne koje nijesu zakonski minimum kao što je to sada najčešće slučaj. Veće kazne bi mogle da pošalju snažnu poruku i seksualno zlostavljanoj djeci i zlostavljačima”, ističe Vuksanović.

Kristina Mihailović pojašnava: .,,Imali smo nekoliko situacija kada su nas roditelji kontaktirali, jer su njihova djeca bila suočena sa takvim djelima. Bili su razočarani kada su shvatili ne samo koliko su male kazne koje mogu da dobiju počinioci ili koje su već dobijali oni koji su osuđeni, nego i zbog toga što njihova djeca nijesu imala kome da se obrate za pomoć i podršku nakon svega”.

U SOS Nikšić ističu kao problem to što nema specijalizovanog osoblja u institucijama specijalizovanim za rad sa djecom koja su preživjela seksualno nasilje, a koje bi sa djecom radilo na prevazilaženju traume. ,,Ozbiljnost situacije najbolje ilustruje podatak da u Crnoj Gori nemamo vještake koji će za potrebe sudskog postupka dati mišljenje o sumnji na seksualno zlostavljanje djece, već se traži mišljenje eksperata iz regiona. Iskustvo SOS telefona Nikšić je da troškove vještačenja koji iznose nekoliko hiljada eura snosi roditelj/majka koji je prijavio sumnju na seksualno nasilje nad djetetom”, navodi Vuksanović.

I Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Šućko Baković za Monitor kaže da su u ,,određenim slučajevima zapazili da postoje poteškoće u radu državnih organa u nastojanju da pruže djeci efikasnu i blagovremenu zaštitu i pomoć”.

Ombudsman je u svom izvještaju još 2011. preporučio da je neophodno  sačiniti bazu podataka o žrtvama i počiniocima seksualnog iskorišćavanja djece. ,,Nažalost i pored preduzimanja određenih radnji i mjera, još uvijek nisu zapažene značajnije sistemski organizovane akcije od strane nadležnih, usmjerene na stvaranje uslova za adekvatnu prevenciju, pravovremenu reakciju i neophodnu reintegraciju i resocijalizaciju žrtve i njene porodice”, kaže Baković.

On navodi da i pored određenih pomaka, kao što su formiranja stručnih službi, reforme socijalne i dječje zaštite, te obukama sudija, Crna Gora još ne ispunjava preporučene standarde u ovoj oblasti – posebno imajući u vidu obaveze koje smo prihvatili Konvencijom SE o zaštiti djece od seksualnog iskorišćavanja i seksualnog zlostavljanja (Lanzarot konvencija), kao i standarda koji nameće UN Konvencija o pravima djeteta.

Baković ističe da iako je zakonodavstvo harmonizovano sa međunarodnim standardima, postoji neophodnost određivanja državnog organa za prikupljanje i čuvanje podataka o identitetu i genetskom profilu lica osuđenih za krivična djela seksualnog iskorišćavanja i zlostavljanja djece i neophodnost pooštravanja kaznene politike.

,,Smatramo veoma važnim obezbjeđivanje jednakog kvaliteta zaštite sve djece u Crnoj Gori, kao i dostupnost različitih servisa, od psihološko-socijalne podrške i zaštite do edukacije – na isti način i za svu djecu, bez izuzetka da li ona žive u Mojkovcu, Pljevljima ili Podgorici i dr.”, zaključuje Baković.

 

TABU TEMA: Incest

 

,,Od svih krivičnih djela, seksualno zlostavljanje  se najmanje prijavljuje, teško ga je prepoznati i teško se otkriva”, kaže za Monitor Aida Petrović, izvršna direktorica Crnogorskog ženskog lobija.

U posljednjih 15 godina pomoć ove organizacije zatražile su 32 osobe. Petrović navodi da su zabilježili osam slučajeva rođenja beba iz incestnih ,,veza”:  oca i kćerke u pet slučajeva, strica i bratanične u jednom slučaju i brata i sestre u dva slučaja.

,,Djevojka koje su rodile bebe iz incesta bile su  uzrasta od 16. do 24. godine. Skrivale su trudnoću i ni sa kim nisu imale  hrabrosti da o tome razgovaraju. Ćutale su o  silovanju koje im se desilo od najbližih srodnike. Bebe su date na usvajanje u inostranstvo”, priča Petrović.

Najnoviji slučaj incesta iz koga se rodila beba, desio se  sredinom 2018. a otkrio ga je brat djevojke koja je žrtva incesta. Dijete je zbrinuto, a djevojka-žrtva incesta ponovo vraćena pod okrilje doma kod oca incestnika.

Petrović navodi i slučaj kada je 16-godišnja djevojčica ubila oca zbog dugogodišnjeg silovanja nje i starije sestre. U Crnoj Gori nema  baze podataka ili istraživanja  povodom ove vrste nasilja, ističe Petrović.

 

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

PRVI MAJ: Siti obećanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaka treća firma u Crnoj Gori, njih preko15 hiljada, ima jednog ili nijednog radnika. Prihode veće od milion eura ima 110 ovih firmi, a rekorder je firma iz Podgorice koja je sa jednim zaposlenim ostvarila prihod od 156 miliona. Jedno je sigurno. Čak i ako se ostvare obećanja vlasti o boljem životu, radnika će biti – manje

 

KAP, Radoje Dakić, Titex, Fabrika celuloze Berane, Fabrika kože Polimka, Fabrika za proizvodnju guma Guminig, fabrike – Lenka, Prva petoljetka, Vunko, Vukman Krušćić, Obod, Košuta, Prvoborac, Marko Radović, 19. decembar, Gorica, Lenka, Solana Bajo Sekulić, Imako, Mladost, Velimir Jakić, Špiro Dacić, Trgopromet, Riviera, Kristal, Jugooceanija… samo je dio spiska propalih fabrika i kompanija u protekle tri decenije vladavine DPS-a.

Oporavka, što se industrije tiče, skoro i da nema. Prva fabrika napravljena u posljednjih pet godina u Crnoj Gori otvorena je u decembru 2022. u Tuzima i u njoj se pravi čips od domaćeg krompira. U aprilu prošle godine u Nikšiću je otvorena fabrika votke.

U Crnoj Gori je u prošloj godini, prema podacima Monstata, bilo 320,1 hiljadu aktivnog stanovništva, od kojih su 278,3 hiljade ili 86,9 odsto zaposlenih. Od ukupno aktivnog stanovništva, 41,8 hiljada ili 13,1 odsto je nezaposlenih.

Država je jedan od najvećih poslodavaca, zapošljava preko 50.000 radnika – u javnoj upravi 46,7 hiljada, a u lokalnoj 7,1 hiljada.

Ovog 1. maja, Unija slobodnih sindikata, umjesto tradicionalne šetnje organizovala je manifestaciju na Trgu nezavisnosti u Podgorici pod sloganom Dan otpora, ne odmora. Poručili su da zaposleni i ovaj Prvi maj dočekuju u nedostojanstvenim uslovima – rad na crno, neplaćeni prekovremeni sati, nemanje sedmičnog i godišnjeg odmora, nesigurnost ugovora o radu.

Kao primjer su naveli i da zaposleni u medijima, u trgovini i u bankarskom sektoru godinama unazad nijesu zaštićeni granskim kolektivnim ugovorima, a da je zanemarljiv broj kolektivnih ugovora na nivou poslodavca.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka trećeg maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CRNA GORA I GENOCID U SREBRENICI: Rezolucija o nama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Upornost negatora genocida u Srebrenici svjedoči kako se i aktuelna priča o rezoluciji UN ne tiče samo onoga što se desilo u BiH u ljeto 1995. Jednako tako ona je usmjerena na pitanje naše budućnosti

 

Prijedlog Rezolicije UN o Međunarodnom danu sjećanja na genocid u Srebrenici nanovo je uzburkao duhove u regionu.

Podrška tom dokumentu je dug prema prošlosti i zalog za budućnost, cijeni većina sa prostora bivše SFR Jugoslavije.  BiH, Slovenija, Sjeverna Makedonija i Hrvatska našle su se među kosponzorima Rezolucije koju su Skupštini UN predožile Njemačka i Ruanda. Kosovo, koje nije član UN, takođe je podržalo usvajanje Rezolucije.

Srpski zvaničnici protive se Rezoluciji i vode kampanju protiv njenog usvajanja, insistirajući da se u Srebrenici nije dogodio genocid.  Intenzivno lobiraju protiv njenog usvajanja uz tvrdnju da je “usmjerena protiv srpskog naroda”, iako se u tekstu Rezolucije ne pominju ni jedan narod ili država. Insistira se na procesuiranju nekažnjenih zločinaca, osuđuje negiranje genocida i veličanje osuđenih zločinaca.

Crna Gora je  po običaju podijeljena. Nekako iz druge ruke,  prije nekoliko dana,  dobili smo dojavu  o tome kako će se držati zvanična Podgorica prilikom glasanja u UN. Tokom Spajićeve posjete Njemačkoj, Milan Nič,  jedan od njegovih sagovornika,  objavio je kako im je crnogorski premijer saopštio da će njegova Vlada podržati Rezoluciji, ali je neće kosponzorisati.

Još od aprila ovamo  brojni poredstavnici civilnog sektora tražili su od zvaničnika da se izjasne.  “Budući da se podrazumijeva da će Crna Gora glasati za Rezoluciju, smatramo da treba da učini i korak više i pridruži se grupi od trenutno 18 država svijeta koje su je kosponzorisale i koje razumiju važnost izgradnje mira”, navodi se u inicijativi tridesetak NVO upućenoj premijeru Milojku Spajiću sredinom aprila. Od tada se broj potpisnika višestruko uvećao (stotinjak udruženja i NVO i više od 300 pojedinaca). Pošto Vlada nije reagovala uslijedile su dodatne reakcije.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka trećeg maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA ČEKA SADAŠNJE I BUDUĆE PENZIONERE: Različite priče premijera i ministra finansija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odgovorno osmišljena, detaljno pripremljena i brižljivo provedena reforma sistema penzionog osiguranja nudi priliku. Otaljana na brzinu, bez zajedničkog promišljanja i pripreme, može donijeti katastrofu nepojmljivih razmjera. Za sada smo bliži lošijoj opciji

 

 

Priča o reformi (zapravo – korjenitoj izmjeni) postojećeg sistema penzionog osiguranja ponovo je top tema. Premijer Milojko Spajić našao je za potrebno da izađe pred kamere, što baš ne voli da radi, kako bi ubijedio javnost da penzije neće pobjeći. “Građani uopšte ne treba da strahuju za svoje penzije”, kazao je pokušavajući da primiri rastuću nervozu koju je, koji dan ranije, proizveo ministar finansija Novica Vuković.

Govoreći o korekciji postojećeg penzionog sistema (sistem međugeneracijske solidarnosti) ministar Vuković je u razgovoru za Glas Amerike najavio rješenje u kome će zaposleni upravljati “sa svojom bruto platom, odnosno sa svojim doprinosima i zaradom”, dok će se država brinuti da to bude urađeno “kroz zakonski okvir”. To ne zvuči kao korekcija nego temeljna izmjena i prelazak na sisteme kapitalizacionih fondova i individualnog penzijskog osiguranja.

I to nameće podugačak niz pitanja na koja se moraju ponuditi istiniti i detaljni odgovori. Koji će sadašnjim penzionerima, zaposlenima i onima koji se tek spremaju (školuju) za budući izlazak na tržište rada, pružiti čvrsta uvjerenja kako iz tog reformskog posla neće izaći finansijski oštećeni ili uskraćeni za neka od postojećih i Ustavom garantovanih prava. Trenutno to nije slučaj.

Najjednostavnije je to vidjeti poređenjem nedavnih izjava premijera i ministra finansija. Govoreći o budućoj reformi sistema penzionog osiguranja, koja kao prvi vidljivi efekat treba da donese obećano povećanje prosječne i minimalne (neto) zarade, ministar Vuković kaže “može se desiti jedino korekcija kada govorimo o doprinosima”. Na potpitanje novinara o kakvim korekcijama je riječ, lakonski odgovara kako je to “…nešto s čim je upoznata javnost”.

Prije nego što sebi zamjerite kako ste mogli propustiti tako važne informacije, evo šta na istu temu kaže premijer: “Javnost će biti blagovremeno obaviještena koliko će biti korigovani doprinosi za penzije”. Dakle, da li smo upoznati, ili ćemo to tek biti, sa zakonskim promjenama koje će i te kako uticati na našu finansijsku budućnost?

Premijer i ministar se, izgleda, slažu kako će osnovne smjernice o reformi sistema penzionog osiguranja dati vladina fiskalna strategija. Ali različito govore o tome kada ćemo biti u prilici da vidimo taj dokument. Fiskalnu strategiju vlada će usvojiti, najavljivao je Spajić krajem prošle godine, u prvom kvartalu (januar-mart) 2024. Onda se korigovao, obećavajući kako će fiskalna strategija biti usvojena u aprilu. Prošle nedjelje ministar finansija saopštava novi termin za usvajanje. –jun.

“Kroz fiskalnu strategiju, koju ćemo kao dokument predstaviti Skupštini na kraju drugog kvartala, predviđeni su normativi i zakonski okviri. Sve izmjene koje su planirane u ovoj godini će biti potkrijepljene i tu jasno definisane”, kazao je Vuković. Kao  dobru vijest, naglasio je da se o sadržini tog dokumenta, baš kao i o program Evropa sad 2, razgovaralo sa partnerima iz svijeta međunarodnih finansija.

“MMF nam je bio u gostima u februaru i imali smo dvije nedjelje intenzivnih razgovora o svim izazovima u Crnoj Gori i rješenjima koja (vlada) želi da ponudi građanima”, naveo je pokušavajući da razuvjeri sumnjičave: “Podsjetiću, kada je bila realizacija programa Evropa sad 1, takođe je postojala određena skepsa da taj program neće uspjeti…”.

Da se prisjetimo tih intenzivnih razgovora o rješenjima koje vlada želi da ponudi građanima. “Misija Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) nije vidjela program Evropa Sad 2 pa ne možemo detaljnije da ga komentarišemo”. Ovo je, na kraju posjete Podgorici, novinarima rekao  šef Misije MMF za Crnu Goru Srikant Seshadri. Prisutni zvaničnici Vlade i CBCG nijesu imali primjedbi, mada izrečeno baš i ne zvuči kao podrška bučno najavljivanoj Evropi sad 2 (premijer je nedavno pomenuo i Evropu sad 3).

Može biti da je ministar finansija napravio lapsus govoreći o podršci koje, suštinski, nema. Ali to nije bila jedina “nepreciznost” tokom njegovog intervjua u Vašingotonu. Na pitanje o inflaciji i njenim posljedicama “po džepove građana”, Vuković odgovora kako je “inflacija  u februaru bila na nivou 4,5 odsto i ona je u silazećem trendu”. Međutim, na opasku novinara “čini mi se da je u tom martu bio rast od 5,5 odsto”, ministar – promijeni temu. Nije, izgleda,  očekivao da će sa druge strane Atlantskog okeana insistirati na detaljima tipa da li inflacija u Crnoj Gori raste ili opada.

Problem je zašto vjerovati Vladi, kada je većina obećanog još obavijeno velom tajne i neizvijesnosti. Čak bi i obećanje da će fiskalna strategija, kao svojevrsna mapa puta najavljenih reformi, biti u Skupštini  krajem juna mogli posmatrati u poprilično problematičnom kontekstu.

Naime, prvo (proljećno) redovno zasjedanje parlamenta traje do kraja jula. A jesenje, drugo, počinje prvog radnog dana u oktobru. Poslanici  će biti u ozbiljnom cajtnotu ukoliko Vlada bude insistirala da se ponuđena reformska dokumenta i propisi, koji će u Skupštinu – valjda – stići krajem juna,  usvoje do ljetnjeg raspusta. U tom slučaju, skoro pa da neće biti vremena ni za formalnu javnu raspravu a kamo li za ozbiljnu i detaljnu analizu vladinih namjera.

Opet, ostavili  se sav  posao za jesen, u pitanje dolaze rokovi za ispunjenje obećanja koja su tadašnjim čelnicima pokreta Evropa sad donijela funkcije predsjednika države i premijera, a njihovom poslaničkom klubu poziciju najbrojnijeg u Skupštini.   To bi svakako bila manja šteta nego da se  ozbiljna pitanja rješavaju preko koljena.

Izvršne vlasti u Crnoj Gori nijesu jedine koje insistiraju na reformi postojećeg sistema penzionog osiguranja. Čitava Evropa govori o tome već par decenija. Kod nas je, međutim, malo teže pohvatati šta je stvarni naum vlasti.  Zajednički problem svih država sljedbenika penzionog osiguranja po sistemu međugeneracijske solidarnosti proizvod je smanjenog broja onih koji pune PIO kasu (natalitet, izmještanje industrije…) i produženje životnog vijeka penzionera. Države su prinuđene izdvajati sve veća sredstva kako bi nadomjestile manjak prikupljenog novca. Alternativa – da se buduće penzije umanje u odnosu na prosječne plate, ocijenjena je kao nepoštena prema onima koji su penziju  zaradili nekadašnjim izdvajanjima u fond. Pa tako i neprihvatljiva.

Njemačka vlada planira da za nekoliko procenata podigne stope doprinosa za penzijsko osiguranje i, istovremeno, obezbijedi velike količine novca koje bi država investirala u ime penzionih fondova. Tako bi oni, na ime očekivanih prinosa i dividendi, dobili dodatna sredstva za isplatu penzija.

Drugu priču imamo u Crnoj Gori. Vlast insistira na reformi penzionog sistema. Ali, kao osnovni motiv ne navodi smanjenje budžetskih davanja za namirenje troškova Fonda PIO. Ona, istina, od prošle godine i nijesu ekstremno velika. Ovdje se kao glavni razlog reforme navodi namjera da se povećaju plate. Ili se tako predstavlja javnosti.

Ispada da ćemo penzioni sistem unaprijediti tako što ćemo povećati dotacije Fondu PIO novcem koji se u državnu kasu sliva po nekom drugom osnovu (porezi, akcize…). Istovremeno ćemo smanjiti procenat doprinosa koji za penziono osiguranje plaćaju zaposleni i njihovi poslodavci.Sve to, kaže premijer, neće uticati na sadašnje penzije ili na one u doglednoj budućnosti.

Teško je zamisliti  održiv sistem koji bi  funkcionisao na taj način, bez stalnih dotacija (kredita) sa strane. Problemi se čine izgledni i sa aspekta javnih i iz perspektive ličnih finansija. U najgorem slučaju država bi se mogla naći pred bankrotom (svjež je primjer Grčke) dok bi penzioneri, prije budući nego sadašnji, umjesto očekivanih primanja za koje su decenijama izdvajali, treće doba mogli dočekati sa staračkim naknadama. To je  ljepši naziv za socijalnu pomoć.

Ima, ipak, afirmisanih društvenih analitičara koji ne odbacuju naznačenu ideju Milojka Spajića i Vlade. “Ako bi građani sami odlučivali đe će i što će činjeti sa svojim novcem, ako bi sami plaćali zdravstveno osiguranje, sami kreirali svoj penzioni fond, možda bi ovo društvo bilo pravednije i bogatije”, piše Ljubo Filipović. “Ako želimo da napredujemo, da budemo bogato društvo, treba da budemo spremni da preuzmemo svoju sudbinu u svoje ruke. Ako napravimo taj korak napravićemo od političara ne gospodare, nego sluge… Ali do toga je dug put i na tome treba raditi.”

Na tome treba raditi. Možda je to ključna teza priče o budućoj penzionoj reformi. Otaljana na brzinu, bez zajedničkog promišljanja i pripreme,  ona može donijeti katastrofu nepojmljivih razmjera. Odgovorno osmišljena, pažljivo pripremljena i brižljivo provedena – od neophodne finansijske infrastrukture do edukacije građana i kontrole svih aktera – nudi priliku.

Samo je još mnogo nepoznatih u tom rebusu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo