Povežite se sa nama

OKO NAS

SKLONIŠTE ZA ŽIVOTINJE U PODGORICI: Azil postao šinteraj

Objavljeno prije

na

psi

Podatak da je u Prihvatilištu za napuštene životinje-kućne ljubimce u Podgorici, od juna 2004. do decembra 2013. smješteno 12.746 pasa, a da ih je 8.428 uspavano, objavljen je krajem decembra. Informacije koje je Ekološki pokret Ozon dobio od JP Čistoće, u čijoj je nadležnosti prihvatilište, nijesu bog zna kako uzbudile nadležne i javnost. U zemlji u kojoj je polovina stanovništva na ivici siromaštva, organizovani pomor životinja kojim gazduje javno preduzeće nije alarmantna vijest.

Direktor Ozona Aleksandar Perović je izjavio da su podaci zabrinjavajući, jer ,,ukazuju da veliki broj pasa primljenih u sklonište zapravo tu završava život, što nije suštinska namjena takvog objekta”.

Podgorica je dugo bila jedina opština u Crnoj Gori koja je imala azil za životinje. Usvajanjem Zakona o dobrobiti životinja 2008. godine, skloništa su trebala da budu otvorena u svim crnogorskim opštinama. To se ne poštuje sasvim, pa skloništa, ili nešto nalik na njih, postoje još u Pljevljima, Budvi, Herceg Novom, te zajedničko sklonište za Tivat i Kotor. U ostalim opštinama kako se ko snađe, pa je tako prošle nedjelje na Cetinju izvršen pomor pasa lutalica otrovom za miševe. Donedavno je bilo uobičajeno i ubijanje lutalica vatrenim oružjem. Često se napušteni psi iz jedne opštine prebace u drugu da se ona brine o njima.

Poznat je primjer Opštine Pljevlja, koja je na osnovu 102 sudske presude za ujed pasa lutalica 2011. platila oštećenim građanima blizu 100.000 eura. Godinu kasnije Opština je za izgradnju azila za napuštene životinje izdvojila 29.000 eura i 10.000 eura za nabavku specijalnog vozila za prevoz pasa. Jedan od osnivača pljevaljskog azila NVO Pravo na život upozorio je nadležne tokom prošle godine da je azil za napuštene životinje, nakon pola godine rada, već propao.

Kako je sklonište u Podgorici preteča, o njemu su u medijima uglavnom objavljivane idilične priče o ljubavi prema napuštenim životinjama. Posebni boksovi, higijena, hrana, vakcinisanje i veterinarska zaštita… Premda su se na društvenim mrežama mogle naći i kritike da Čistoća sarađuje jedino sa NVO Društvo za zaštitu životinja Podgorica, da je vrijeme predviđeno za udomljavanje samo četvrtkom od 15 do 18 sati, da je, za razliku od kotorskog azila koji na svom sajtu ima fotografije i informacije o psima za udomljavanje, u podgoričkom je zabranjeno fotografisanje…

Nedostupni su podaci o finansiranju skloništa iako je Čistoća obavezna da to objavljuje na sajtu. U medijima se mogu samo naći sporadični podaci kao što je ovaj iz 2009. da je od osnivanja azila uhvaćeno 10.000 pasa, a oko 3.200 je udomljeno, a da su preostali psi sterilisani, vraćeni na ulicu ili vlasnicima. Drastično različiti podaci od najnovijih koji govore da je ubijeno preko 8000 pasa.

Sklonište se finansira iz budžeta glavnog grada. A posljednji dostupni podaci za 2012. govore da je te godine za Sklonište izdvojeno 54.000, a za veterinarske usluge 25.000 eura.

Prema Zakonu o zaštiti dobrobiti životinja Čistoća je obavezna da podatke o broju uspavanih pasa i razlozima za eutanaziju javno objavi. Javni bi trebalo da budu i podaci o tenderskoj dokumentaciji o izboru veterinara koji obavlja eutanaziju.

Eutanazija pasa u azilu pokazala se kao unosan posao. U Podgorici su, prema podacima sa sajta Veterinarske komore, registrovane tri veterinarske ambulante – Veterinarska ambulanta Podgorica, Montvet i Animavet. Najniža cijena koju je Veterinarska uprava predložila za eutanaziju je 15 eura. S obzirom na veliki broj uspavljivanja koji se u azilu obavi tokom godine, dolazi se do iznosa od preko 10.000 eura koji se plaća veterinarskoj ambulanti koja, na osnovu tendera, dobije posao kod Čistoće.

Samo za 11 mjeseci prošle godine u skloništu je ubijeno 735 pasa, a, kako je navedeno u obavještenju Veterinarske inspekcije, ,,broj pasa koji je ušao u prihvatilište je približno 1148, udomljenih 196”.

Podatak o ,,približnom” broju pasa koji je ušao u azil je prava slika vođenja evidencije u prihvatilištu. Veterinarska inspekcija je u decembru posjetila Sklonište nakon zahtjeva grupe građana da se izvrši inspekcijski nadzor zbog sumnji da su psi usmrćivani mimo zakonskih propisa, i mučeni.

U izvještaju Veterinarske inspekcije konstatuje se da sklonište na Vrelima Ribničkim nije registrovano od strane Veterinarske uprave. Utvrđene su i brojne nepravilnosti.

Po ugovoru sa Čistoćom, PVZ Montvet vrši nadzor zdravstvenog stanja pasa i sprovodi veterinarsko sanitarne poslove. Utvrđeno je da Montvet ne vodi blagovremenu evidenciju o liječenju pasa i predočeno im je da se ,,životinja može usmrtiti samo iz opravdanih razloga i pod određenim okolnostima”. Te okolnosti propisane su i Zakonom o dobrobiti životinja, koji predviđa da se životinje mogu usmrtiti ako njihovo liječenje traje dugo, a ishod liječenja je neizvjestan, ako su neizlječivo bolesne, ako njihov oporavak nije moguć, te da bi se spriječilo širenje zaraze.

Inspekcija je utvrdila i da VA Animavet iz Podgorice nije propisno vodio evidenciju dokumentacije u knjizi prijema pasa u prihvatilište.

Zbog učinjenih prekršaja Montvet i Animavet su kažnjeni sa po 500 eura. A Veterinarska inspekcija je donijela tri rješenja za otklanjanje nepravilnosti. Čistoći je naređeno da registruje prihvatilište, da se ispune veterinarsko-sanitarni uslovi, da se poboljšaju uslovi smještaja životinja i obezbijedi adekvatna veterinarska zaštita.

Animavetu i Montvetu je naređeno da: vode evidenciju o liječenju, da koriste samo ljekove sa dozvolom, da mjesečno izvještavaju Veterinarsku inspekciju o zdravstvenom stanju životinja, a upozorili su ih i da se životinje mogu usmrtiti samo iz opravdanih razloga i pod određenim okolnostima.

Zbog alarmantnih podataka o broju eutanazija u skloništu i brojnih nepravilnosti utvrđenih inspekcijskim nadzorom, NVO Prijatelji životinja Montenegro ove nedjelje podnio je prijavu Upravi policije. U njoj se navodi da je Zakonom o zaštiti životinja precizno definisano pod kojim se okolnostima životinja može usmrtiti i da se usmrćivanje životinja suprotno zakonu smatra mučenjem. Ujedno su podsjetili da je ubijanje i mučenje životinja krivično djelo po članu 309 Krivičnog zakona Crne Gore.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

MUTNE RIJEKE: Tara opet pretvorena u kaljugu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Informacije o novom ekološkom zlodjelu na Tari obišle su region, ekološki aktivisti zahtijevali hitnu reakciju i pisali UNESKO-u, rijetki turisti razočarano odustajali od raftinga… Nadležni su za  sudbinu Tare saznali iz medija

 

Inspekcija za vode utvrdila je da je do najnovijeg  zamućenja rijeke Tare, posljednjeg dana jula,  došlo zbog radova na Bjelojevićkoj rijeci – pritoci Tare, i to na izgradnji regionalnog puta, čiji je investitor Direkcija za saobraćaj, a izvođač kompanija Bemaks. Iz Uprave za inspekcijske poslove su pojasnili i da je rijeka  zamućena od zemljanih radova, koji se izvode na dionici puta Mojkovac – Vragodo.

Kažu i da za te radove nije potrebno sprovoditi postupak procjene na životnu sredinu,  jer se radi o putu dužine od nešto preko jedanaest kilometara. Kako objašnjavaju,  „uredbom o projektima za koje se vrši procjena uticaja na životnu sredinu propisano je da se takva procjena može tražiti jedino za magistralne i regionalne puteve u dužini od preko 20 kilometara“.

Najvećim dijelom toka kroz Crnu Goru, od  Mojkovca do Šćepan Polja, rijeka je u petak 31. jula tekla potpuno mutna, a kako tvrde ekološki aktivisti, sedmicama prije toga  prilično zamućena.

Krajem jula mutna Tara, kažu u turističkim agencijama, obesmislila je  reklame kojima se ljubitelji raftinga pozivaju na tu rijeku.  Rijetki turisti nijesu htjeli da se spuste niz „rijeku koju su zatekli u užasnom stanju“. Na primjer,  grupa  turista iz Belgije, kako je novinarima ispričao predsjednik Udruženja raftera i stanovništva NP Durmitor, Veljko Ostojić, otišli su u ubjeđenju da su prevareni.

„Reklamiramo Taru kao rijeku čija se voda može piti. Takođe, turistima kažemo i da je pod dvostrukom zaštitom – kao svjetska kulturna i prirodna baština UNESCO-a i  pod zaštitom programa Man of biosphere (čovjek i biosfera). Na našim reklamnim fotografijama je plavozelena rijeka… Sreća u nesreći je što ovih dana nemamo najavljene grupe za rafting, inače,  ode i obraz i poslovni ugled. Ovo je užasno“, kazali su Monitoru u jednoj od kolašinskih turističkih agencija.

Ispod mojkovačkog starog mosta, umjesto bistre  vode, i 5. avgusta,  tekla je kaljuga. Nadležni su za  mutnu Taru, priznaju, saznali iz medija.

,,Ministarstvo održivog razvoja i turizma je danas odmah  povodom informacija,  koje smo dobili putem medija,  o zamućenju rijeke Tare na potezu od Mojkovca do Šćepan Polja, poslalo pisani zahtjev Upravi za inspekcijske poslove da u najhitnijem roku uputi nadležne inspekcije na teren, u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja”, sopštili su iz tog ministarstva 31. jula Radiju Slobodna Evropa (RSE).

Iz civilnog sektora su za  ekocid na Tari, prije inspekcijskog nalaza,  optužvali uglavnom  investitore malih hidroelektrana (mHE). Kažu da  izgradnja pristupnih puteva do mHE dovodi do ispiranja hiljada tona šljunka, zemlje i otpada u samo korito Tare.

O najnovijem ubijanju rijeke  nevladina Koalicija za održivi razvoj (KOR)  obavijestila je i  UNESCO.  Fotografije  i video zapisi uništavanja Tare  biće poslati i   Delegaciji Evropske unije u Crnoj Gori.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO ZORAN ĐIKANOVIĆ TESTIRA OZBILJNOST STRANIH INVESTITORA: Reket kao dobrodošlica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đikanović je svjesno pokušao da zloupotrijebi svoju funkciju predsjednika KTK, kako bi stekao nezakonitu imovinsku korist, navodi se u krivičnoj prijavi, a kako bi s druge strane iskoristio i svoju javnu funkciju i pomogao postupak licenciranja Komisiji ili isti odmogao ako se ipak Gedik Yatirim odluči da ne plati traženi novčani iznos

 

Prošle su dvije nedjelje kako je Zoran Đikanović, predsjednik Komisije za tržište kapitala (KTK), saznao da je protiv njega podnijeta krivična prijava zbog pokušaja iznude mita. Ako ne na drugi način, tu je informaciju dobio od medija koji su zatražili da prokomentariše prijavu koju je podnio Mladen Bojanić, ekonomski konsultant i bivši poslanik.

Đikanović je tada, na upit Vijesti, odgovorio kako on ne zna za prijavu  i da prvi put čuje za  tursku kompaniju Gedik Yatirim i priču o navodnom mitu, odnosno reketiranju. Nema naznaka da je predsjednik Komisije za tržište kapitala i potpredsjednik NVO Društvo ekonomista i menadžera Crne Gore, u međuvremenu, osvježio sjećanje. Baš kao što nema ni informacija da su nadležni iz tužilaštva pokušali da Đikanovića podstaknu (čitaj saslušaju) na taj napor. Kako bi saznali i njegovu interpretaciju priče koja, prema navodima iz krivične prijave, počinje u ljeto prošle godine.

Tada je kompanija Gedik Yetirim objelodanila odluku da svoj posao proširi i na Crnu Goru. U pitanju je privredno društvo koje se blizu tri decenije bavi berzanskim poslovima u Turskoj i na međunarodnom tržištu pa je, iz njihove perspektive, bilo prirodno da slične aktivnosti nastave i „u predivnoj Crnoj Gori“. Slijedeći brojne turske firme koje su to već uradile. Planirani posao je podrazumijevao da Gedik Yetrim, ili njena lokalna ćerka firma, dobiju neophodne licence Komisije u čijoj je nadležnosti „izdavanje i oduzima dozvola, odobrenja, licenci i saglasnosti“ za rad na tržištu kapitala, osnivanje i upravljanje investicionim, penzionim i drugim fondovima.

Zato je, u avgustu 2019,  u prostorijama KTK održan sastanak kome su, u ime Komisije, prisustvovali službenica Ilda Šabović i član Komisije Asmir Pepić, dok su tursku kompaniju predstavljali Anil Abbak, direktor za inostrana ulaganja  i advokat Pavle Tripković. Prema navodima iz krivične prijave, na tom sastanku su razmjenjeni kontakti i osnovne informacije oko postupka licenciranja, a Anil Abbak je najavio da će Gedik Yatirim „u skoroj budućnosti“ preko zavisnog društva Beta-Investments uplatiti osnovni novčani kapital u iznosu od 125.000 eura i pokrenuti sve postupke radi dobijanja licence za osnivanje, odnosno dozvole za rad investicionog društva od Komisije.

Potom se u priču uključuje i predsjednik KTK. Đikanović je 3. avgusta 2019. sa mejl adrese, koju koristi kao predavač na Univerzitetu Donja Gorica, Amilu Abaku, na njegovu službenu mejl adresu, poslao prijedlog da kompanija Gedik Yatirim učestvuje na „istaknutom i važnom regionalnom i međunarodnom događaju“ – Miločerskom razvojnom forumu 2019 u organizaciji NVO Društvo ekonomista i menadžera Crne Gore.

„Interes koji ste iskazali ukazuje na Vašu ozbiljnost. To je razlog zbog kojeg želimo da Vam omogućimo da svoju kompaniju predstavite na Miločerskom razvojnom forumu“, piše Đikanović kompaniji za koju, navodno, nikada nije čuo. A čiji zahtjev za izdavanje licence čeka u njegovom radnom stolu. Slijede detalji ponude: „Prema cjenovniku Miločerskog razvojnog foruma, prezentacija kompanije do 10 minuta iznosi 4.000 eura, a do 15 minuta 5.000 eura koja se plaća Društvu ekonomista, organizatoru Foruma“. Đikanović potom potencijalnog učesnika Foruma obavještava da osim prezentacije „ovo“ (misli na uplatu od četiri, odnosno, pet hiljada eura) uključuje niz drugih aktivnosti, među kojima je i „kratak susret“ sa crnogorskim premijerom.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NEIZVJESNA SUDBINA NJEGOŠEVOG PARKA I KASARNE MORAČA: Vapaji podgoričkih pluća

Objavljeno prije

na

Objavio:

Njegoševom parku i kasarni Morača prijeti još jedna „valorizacija” planirana iz Glavnog grada. Još jedan betonski blok. Prema zvaničnim podacima GUP-a, Podgorica u periodu od 2012. do 2025. godine ostaje bez više od milion i po kvadrata zelenih površina

 

Zapuštena trava, oronule zgrade, nezaštićeno drveće. Pivske flaše pored polomljenih klupa koje u zoru dočekaju prve prolaznike… Njegošev park i prostor kasarne Morača, epicentar Podgorice, godinama neprimjetno boluju. Od nebrige.

„Skoro svakodnevno obilazim Njegošev park. Pored obale Morače i kod bivše Kasarne šetam pse. To je moj način izražavanja građanskog prkosa, ali i posjeta bolesnom članu porodice“, kaže za Monitor građanski aktivista Dragan Sošić.

Planove nadležnih iz Glavnog grada da valorizuju ovaj dio Podgorice nedavno su osporili iz Savjeta za reviziju planskih dokumenata. Valorizacija podrazumijeva izgradnju novog betonskog bloka u jednoj od posljednjih podgoričkih zelenih oaza.

U analizi nacrta izmijenjenog Prostorno-urbanističkog plana Podgorice (PUP),  Savjet navodi se da nije jasno zbog kog tržišta i za koje potrebe treba valorizovati lokaciju Kasarne. Precizira se: Nedopustivo je prekrajanje jedne od najstarijih zelenih površina u Podgorici. Nacrtom Urbanističkog projekta Kasarna Morača bila je planirana gradnja skoro 150.000 kvadratnih metara na svega osam hektara zemljišta, rušenje svih 15 zgrada nekadašnje Kasarne, izgradnja dvoetažnih podzemnih garaža duž 80 odsto ovog prostora, zboga čega bi moglo doći do sječe većine čempresa i drugog drveća, starog i do pedeset godina, koje krasi ovaj predio.

„Nehumano je i nepatriotski tako se odnositi prema mjestu gdje možemo odvesti one koji sa strane dođu da osjete dušu Podgorice. Jedina ispravna valorizacija bila bi da se sve postojeće sačuva, očisti od otpada, da se naprave pješačke staze, zaštiti drveće, a ruinirane zgrade pretvore u objekte kulture. Sve drugo je zločin”, kaže Sošić.

U Crnoj Gori upravljanje prostorom jedan je od najvećih izazova, ističe za Monitor inženjer građevinstva i REV – Evropski prepoznati procjenitelj Predrag Nikolić. „Svetlana Kana Radević je projektom hotela Podgorica pokazala kako se stapaju priroda i građevinski objekat. Sada je zelena gradnja apsolutni trend, a nas na nju obavezuje i Ustav jer smo ekološka država. Na dijelu kasarne Morača bi mogli da se izgrade objekti na mjestima trenutnih ruševina koje su i ekonomski i funkcionalno beskorisne. Sve to može da se uradi po standardima zelene gradnje, sa uklanjanjem parkinga i ozeljenjavanjem cijele površine. Svako drugo rješenje bi vodilo ka ruženju grada”, objašnjava Nikolić.

Prema njegovim riječima, ništa ne može da opravda bilo kakvu betonizaciju Njegoševog parka i Kasarne. „Zelene površine pripadaju svim građanima Podgorice i u njima jedino mogu da budu sadržaji od javnog interesa. Dva kiklopa od objekata kod mosta Milenijum, koji arhitektonski vrište koliko se ne uklapaju, primjeri su kako ne treba graditi”, kaže Nikolić.

Andrea JELIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinrnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo